{"id":233710,"date":"2017-09-27T09:15:08","date_gmt":"2017-09-27T07:15:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233710"},"modified":"2017-09-27T09:15:08","modified_gmt":"2017-09-27T07:15:08","slug":"kako-sam-izgubio-proslost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/27\/kako-sam-izgubio-proslost\/","title":{"rendered":"Kako sam izgubio pro\u0161lost"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Branko Milanovi\u0107 <\/strong><\/p>\n<div id=\"attachment_206735\" style=\"width: 310px\" class=\"wp-caption alignleft\"><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/branko-Milanovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-206735\" class=\"size-medium wp-image-206735\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/branko-Milanovic-300x220.jpg\" alt=\"Branko Milanovi\u0107\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a><p id=\"caption-attachment-206735\" class=\"wp-caption-text\">Branko Milanovi\u0107<\/p><\/div>\n<p>Kroz ve\u0107inu tekstova posve\u0107enih izlasku Britanije iz Evrope i dolasku Trumpa na vlast provla\u010di se nostalgija za opojnim danima posle Hladnog rata, \u010de\u017enja za vremenima kada je pobeda demokratije i neoliberalne ekonomije izgledala kao svr\u0161ena stvar, a liberalni kapitalizam bio smatran vrhuncem istorije \u010dove\u010danstva.<\/p>\n<p>Kod mene je to uvek izazivalo nelagodu. Delom zato \u0161to u takve prikaze istorije nikada nisam verovao, a delom zato \u0161to je moje li\u010dno iskustvo bilo druga\u010dije. Umesto da prihvatim objavu kraja istorije, zavr\u0161etak Hladnog rata sam video kao doga\u0111aj sa dva lica: dobar za ljude kojima je doneo nacionalno oslobo\u0111enje i obe\u0107anje boljeg \u017eivota, a traumati\u010dan za one kojima je doneo uspon nacionalizma, ratove, nezaposlenost i katastrofalan pad primanja.<\/p>\n<p>Znam da su na moj stav uticali uverenje da je posle pada Berlinskog zida gra\u0111anski rat u Jugoslaviji neizbe\u017ean (jo\u0161 se se\u0107am turobne ve\u010dere s majkom tog novembarskog dana) i direktan uvid u zastra\u0161uju\u0107i pad u siroma\u0161tvo koji se dogodio u Rusiji po\u010detkom 90-ih godina kada sam tamo bio kao ekonomista Svetske banke. Moj otpor prema trijumfalizmu bio je zasnovan na te dve okolnosti li\u010dnog iskustva, koje se retko javljaju zajedno. Mislio sam da je to razlog moje egzistencijalne nelagode.<\/p>\n<p>Ali \u010ditaju\u0107i neke knjige, naro\u010dito one Tonyja Judta, shvatio sam da ta nelagoda ima dublje korene. U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam na\u0161ao gotovo ni\u0161ta \u0161to bi odra\u017eavalo moje iskustvo \u017eivota u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se se\u0107ao kolektivizacije, likvidacija, politi\u010dkih procesa, dugih redova za hleb, zatvaranja slobodoumnih ljudi i sli\u010dnih iskustava o kojima se pi\u0161e u knji\u017eevnim \u010dasopisima. To mi je bilo \u010dudno, jer me je politika zanimala od rane mladosti, vi\u0161e nego ve\u0107inu mojih vr\u0161njaka u tada\u0161njoj Jugoslaviji.<\/p>\n<p>Moja se\u0107anja na 60-e i 70-e godine pro\u0161log veka su druga\u010dija. Se\u0107am se ve\u010dera i razgovora o politici i drugim zemljama, dugih letovanja, putovanja u inostranstvo, zalazaka sunca, celono\u0107nih zabava, epskih fudbalskih utakmica, devojaka u mini suknjama, mirisa novog stana u koji smo se preselili, uzbu\u0111enja zbog novih knjiga i kupovine mog omiljenog nedeljnika ve\u010de pre nego \u0161to \u0107e se pojaviti na kioscima\u2026 Ni\u0161ta od toga nisam na\u0161ao kod Judta, Svetlane Aleksijevi\u010d i drugih autora. Znam da su se\u0107anja \u010desto obojena nostalgijom, ali koliko god da sam se preispitivao, to su i dalje ostajala moja dominantna se\u0107anja. Previ\u0161e je detalja koje pamtim da bih poverovao da je sve to \u201eproizvod\u201c nostalgije. Prosto znam da se sve to dogodilo.<\/p>\n<p>Shvatio sam da se\u0107anja na Isto\u010dnu Evropu i doba komunizma koja danas pune ekrane, knjige i \u010dasopise nemaju gotovo ni\u010dega zajedni\u010dkog sa mojima. A \u017eiveo sam tamo 30 godina! Znam da moja pri\u010da mo\u017eda nije reprezentativna, izme\u0111u ostalog i zato \u0161to su 70-e bile period prosperiteta u Jugoslaviji i zato \u0161to je zahvaljuju\u0107i Titovom pokretu nesvrstanih taj zape\u0107ak Evrope imao ve\u0107i politi\u010dki zna\u010daj nego ikada u dve hiljade godina svoje istorije \u2013 i da neke druge i druga\u010dije pri\u010de o \u201ezaostalosti\u201c i komunizmu imaju pravo da budu ispri\u010dane. Ili mo\u017eda treba vi\u0161e da se potrudimo da izbri\u0161emo svoja se\u0107anja?<\/p>\n<p>Te druga\u010dije pri\u010de je veoma te\u0161ko ispri\u010dati. Istoriju zaista pi\u0161u pobednici, pa ono \u0161to se ne uklapa u prihva\u0107eni narativ mora biti zaboravljeno. \u010cini mi se da je to naro\u010dito izra\u017eeno u SAD koje su za vreme Hladnog rata izgradile zastra\u0161uju\u0107u ma\u0161ineriju otvorene i prikrivene propagande. Nju nije lako zaustaviti. Ona ne mo\u017ee da proizvede pri\u010de koje odstupaju od dominantnog narativa, jer u njih niko ne bi verovao, a takve knjige niko ne bi kupovao. Prisustvujemo gotovo svakodnevnom prekrajanju istorije u kojem u\u010destvuju i mnogi stanovnici Isto\u010dne Evrope: neki zato \u0161to su zaista pro\u0161li kroz traumati\u010dna iskustva, a drugi zato \u0161to sebe ube\u0111uju (\u010desto uspe\u0161no) da im je iskustvo bilo lo\u0161e. Preostali \u0107e se dr\u017eati li\u010dnih uspomena koje \u0107e sa njihovim odlaskom zauvek nestati. Njihov poraz \u0107e biti potpun.<\/p>\n<p>Na Svetskom prvenstvu u Lajpcigu 2006. iznenadio sam se kada sam u izlogu neke skromne radnje ugledao sliku isto\u010dnonema\u010dke reprezentacije koja je na Svetskom prvenstvu 1974. u Zapadnoj Nema\u010dkoj neo\u010dekivano porazila tim Zapadne Nema\u010dke sa 1:0. Niko od igra\u010da iz isto\u010dnonema\u010dkog tima nije postao ni slavan ni bogat. Nastavili su da \u017eive kao momci iz kraja. Pomislio sam da je to mali, jedak, gotovo pateti\u010dan poku\u0161aj da se se\u0107anje sa\u010duva i da se ka\u017ee: \u201eI mi smo ne\u0161to radili tih 40 godina, postojali smo, \u017eivot koji smo \u017eiveli nije bio samo besmislen, brutalan i ru\u017ean.\u201d<\/p>\n<p>U mojim se\u0107anjima na to doba posebno se isti\u010de jedan trenutak. Bilo je leto 1975. U Helsinkiju se odr\u017eavala Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji, \u010dime je Drugi svetski rat kona\u010dno odlo\u017een u istoriju. Nekoliko meseci ranije oslobo\u0111en je Sajgon. Dok sam na pla\u017ei \u010ditao o konferenciji u Helsinkiju, pomislio sam, povezuju\u0107i ta dva doga\u0111aja, da u mom \u017eivotnom veku vi\u0161e ne\u0107e biti ratova na teritoriji Evrope i da je imperijalizam zauvek pora\u017een. Koliko sam se samo prevario.<br \/>\n<a href=\"http:\/\/pescanik.net\/kako-sam-izgubio-proslost\/\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/glineq.blogspot.rs\/2017\/09\/how-i-lost-my-past.html\">glineq.blogspot.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam na\u0161ao gotovo ni\u0161ta \u0161to bi odra\u017eavalo moje iskustvo \u017eivota u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se se\u0107ao kolektivizacije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233710","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233710","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233710"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233710\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233710"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233710"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233710"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}