{"id":233581,"date":"2017-09-24T07:59:53","date_gmt":"2017-09-24T05:59:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233581"},"modified":"2017-09-24T07:59:53","modified_gmt":"2017-09-24T05:59:53","slug":"politicka-dimenzija-reproduktivne-sfere","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/24\/politicka-dimenzija-reproduktivne-sfere\/","title":{"rendered":"Politi\u010dka dimenzija reproduktivne sfere"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Andreja Gregorina<\/strong><\/p>\n

\"sevendays.net\"<\/a>Historijsko-materijalisti\u010dki pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu \u0161ire dru\u0161tvene reprodukcije, odnosno kapitalisti\u010dkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feministi\u010dkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije \u017eenskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpoliti\u010dkih subjekata, re\u017eimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu \u0161ireg socijalisti\u010dkog projekta razgovaralei smo s Mijom Gonan<\/strong>, feministi\u010dkom i queer aktivistkinjom i teoreti\u010darkom.<\/p>\n

Liberalni koncept prava danas je u aktivisti\u010dkim krugovima lijevog, ali i desnog politi\u010dkog spektra prepoznat kao najrelevantniji instrument u borbi za razli\u010dite dru\u0161tvene i ekonomske ciljeve. Pravo na \u017eivot i pravo na abortus postaju tako dva prava koja se sukobljavaju u ideolo\u0161ki razli\u010dito obojenom polju, ali u historijskom vakuumu, izolirani od materijalnih uvjeta proizvodnje. \u0160to za feministi\u010dku borbu zna\u010di pristajanje na ovako definirane argumentacijske parametre?<\/strong><\/p>\n

– Za po\u010detak, valja uop\u0107e vidjeti kako gledamo na prava iz feministi\u010dke historijsko-materijalisti\u010dke perspektive. Koncept prava, odnosno uspostavljanje pravnih sustava u historijskom smislu predstavlja jedan od mehanizama omogu\u0107avanja primitivne akumulacije kapitala u ranoj, ali i kasnijim fazama razvoja kapitalizma (na primjer, komodifikacija javnih dobara u neoliberalizmu). U kombinaciji s mehanizmima koji osiguravaju njegovu primjenu, poput policije i kaznenog sustava, pravo ima ulogu osiguravanja dru\u0161tvenih odnosa potrebnih za kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje i akumulacije. Feministkinje poput Silvije Federici i Adrienne Roberts ukazale su da je proces akumulacije u svim svojim fazama bitno oro\u0111en proces jer treba, stvara i reproducira odre\u0111ene re\u017eime roda kako bi funkcionirao. Naime, nije dovoljno samo osigurati dovoljan broj ljudi koji su primorani prodavati vlastitu radnu snagu, ve\u0107 je nu\u017eno stvoriti uvjete da se odre\u0111eni poslovi obavljaju besplatno \u2013 a to su poslovi vezani uz svakodnevnu reprodukciju \u017eivota i namijenjeni su \u017eenama. \u0160tovi\u0161e, Roberts nagla\u0161ava kako pravo kao takvo nije samo represivni aparat vi\u0161ih klasa, nego i konstitutivni element kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje te dru\u0161tvene reprodukcije. Historijskom analizom zakona i politika od najranijih faza razvoja kapitalizma, preko dr\u017eave blagostanja do dana\u0161njih neoliberalnih dr\u017eava, Roberts je pokazala na koji na\u010din kriminalizacija siroma\u0161tva i strukturno nasilje (napose prema \u017eenama), imaju ulogu stvaranja i za\u0161tite odre\u0111enih formi vlasni\u0161tva i dru\u0161tvenih odnosa koji pogoduju kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje i akumulacije. Pravni aparat ne samo da regulira, nego, dapa\u010de, proizvodi dru\u0161tvene odnose nejednakosti te kao takvo predstavlja \u201edio oro\u0111ene socijalne ontologije kapitalizma\u201c[1].<\/p>\n

Danas se na pravo poziva kao na univerzalnu moralnu kategoriju koja \u0107e donijeti slobodu i jednakost za sve. Aktivisti\u010dko djelovanje u takvom se kontekstu zapravo reducira na borbu oko zadobivanja i pro\u0161irenja, odnosno obrane postoje\u0107ih prava. No, ako se dominacija i izrabljivanje u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima doga\u0111aju upravo posredstvom formalne slobode i jednakosti izme\u0111u onih koji su prisiljeni prodavati svoj rad na tr\u017ei\u0161tu i onih koji su vlasnici sredstava za proizvodnju, ovakva strategija borbe vrlo \u0107e brzo nai\u0107i na svoja ograni\u010denja.<\/p>\n

Prakse koje se u borbi prije svega oslanjaju na pitanje prava zanemaruju postojanje materijalne baze kao preduvjeta da bi se ta prava mogla u\u017eivati, odnosno propu\u0161taju postaviti pitanje imaju li pojedincike socijalni i ekonomski kapital da bi uop\u0107e znale_i za ta prava te da bi ih moglie koristiti.<\/p>\n

U okviru borbe smje\u0161tene prvenstveno u podru\u010dje legislative, pitanja prava na abortus, odnosno prava na roditeljstvo, ostaju tek pitanja individualnog izbora pojedine \u017eene kao gra\u0111anke, odnosno lifestyle choice ili single issue pitanja. To je pristup kojim se ovo pitanje depolitizira. S druge strane, temeljni je projekt lijevih feminizama upravo politizacija sfere reprodukcije, s obzirom na njezinu krucijalnu funkciju za dru\u0161tvenu reprodukciju u cjelini.<\/p>\n

Osim toga, aktivisti\u010dki pristup koji fokus stavlja na pitanje prava oslabljuje feministi\u010dku borbu u cjelini jer postaje sredstvom borbe samo za pojedine \u017eene \u2013 \u017eene koje su ve\u0107 na neki na\u010din privilegirane, \u017eene koje su vlasnice i one \u017eene koje raspola\u017eu socijalnim i ekonomskim kapitalom koji im omogu\u0107uje u\u017eivanje u tim pravima. Borba iz perspektive individualne \u017eene koja \u017eeli sa\u010duvati \u201etjelesnu autonomiju\u201c i \u201epravo na izbor\u201c ne mo\u017ee osigurati bazu za sustavni feministi\u010dki otpor napadima na reproduktivna prava. Tako\u0111er, borba za za\u0161titu reproduktivnih prava kao \u017eurna reakcija na neku iznenadnu krizu osu\u0111ena je na propast ili na bitna ograni\u010denja, a mnoge se aktivistkinje, \u010dini mi se, daju uvu\u0107i u tu psihologiju panike, gra\u0111anskog snebivanja i va\u017enosti brze reakcije koja onda ne uspijeva biti sveobuhvatna. Ako se ne pitamo o dostupnosti javnog zdravstva, o dostupnosti javnih vrti\u0107a, o sadr\u017eaju novog zakona o radu itd., na\u0161a \u0107e se borba neminovno nastaviti partikularizirati na trenutne kratkoro\u010dne ciljeve i na taj na\u010din slabjeti.<\/p>\n

Pritom treba imati u vidu da je danas ve\u0107ini ljudi za promi\u0161ljanje vlastita polo\u017eaja najdostupniji vokabular ljudskih prava, stoga je za po\u010detak mo\u017eda najva\u017enije poku\u0161ati afirmirati lijevi kategorijalni aparat, a potom i njemu pripadaju\u0107i eksplanatorni model.<\/p>\n

Reduciranjem borbe za pravo na abortus samo na podru\u010dje legislativne borbe, ovo se va\u017eno pitanje izmje\u0161ta izvan polja dru\u0161tvene reprodukcije. \u0160to za \u0161iru feministi\u010dku borbu zna\u010di zagovarati pravo na legalan abortus, ako on nije besplatan, odnosno dostupan svim \u017eenama pod jednakim uvjetima u ustanovama javnog zdravstva? Kako u tom kontekstu komentirate rastu\u0107i broj tzv. prigovara\u010da savjesti, odnosno ginekologa koji u dr\u017eavnim bolnicama i klinikama odbijaju provoditi zahvate koji se nalaze u opisu njihovog radnog mjesta?<\/strong><\/p>\n

-Ako poba\u010daj nije besplatan i svima dostupan, mo\u017eemo re\u0107i da to pravo zapravo ne postoji. Ako zagovaramo pravo na dostupan poba\u010daj za sve, moramo se zapitati koliko je dostupan osobama s nedostatnim sredstvima za \u017eivot, osobama koje \u017eive u ruralnim podru\u010djima itd. Kada se pravo na poba\u010daj zagovara iz liberalne perspektive, to se pravo \u010desto konceptualizira kao pravo da nam dr\u017eava ili neka \u201edruga osoba\u201c[2], ne zadire u privatni \u017eivot, odnosno osobnu odluku o vlastitoj reprodukciji. No promovirati \u201epravo na izbor\u201c i \u201eautonomno dono\u0161enje odluka\u201c u situaciji sve ve\u0107e deregulacije tr\u017ei\u0161ta, dominacije fleksibilnih radnih uvjeta, privatizacije zdravstva itd., mo\u017ee biti tek zamka za feministi\u010dke te\u017enje. U takvim uvjetima \u201epravo na izbor\u201c ostaje samo jo\u0161 jedna usluga koju kao potro\u0161a\u010dice na tr\u017ei\u0161tu prava mo\u017eemo kupiti, ako imamo kupovnu mo\u0107. Reproduktivno zdravlje ne mo\u017ee ovisiti o tome koliko se pojedina \u017eena dobro sna\u0161la da osigura svoju autonomiju. Uzmemo li u obzir totalitet dru\u0161tvenih odnosa, kao i da je pitanje poba\u010daja dio \u0161ireg pitanja dru\u0161tvene reprodukcije bez koje proizvodna i tzv. javna sfera ne mogu, onda nam primarni cilj mora biti afirmiranje pitanja reproduktivnog zdravlja kao kolektivnog pitanja. Iako autonomija jest krajnji cilj, u trenutnom kontekstu u kojem ve\u0107ina nas \u017eivi u izrazito heteronomnim uvjetima te smo isklju\u010divo prepu\u0161tene zakonima tr\u017ei\u0161ta, zahtjev za autonomijom sam je po sebi konzervativan, individualisti\u010dki, i (p)odr\u017eava postoje\u0107e stanje.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de prigovora savjesti, smatram da on ne bi trebao biti dozvoljen u javnim bolnicama. Javne bolnice nisu platforma za ispoljavanje vlastitih moralizatorskih stavova, nego bi trebale pomagati u osiguravanju zdravlja, a osiguravanje reproduktivnog zdravlja uklju\u010duje i mogu\u0107nost poba\u010daja. Poba\u010daj je dio opisa posla za kojega su se ginekologinjezi \u0161kolovalei, a pozivati se na savjest mogu u privatnim klinikama. Treba naglasiti da u Hrvatskoj postoje javne bolnice i klinike u kojima svi_e lije\u010dnice_i koriste priziv savjesti, \u0161to iznimno reducira dostupnost ove legalne usluge.<\/p>\n

Vi\u0161e od dvadeset godina svjedo\u010dimo strate\u0161kom zaboravu emancipatornih uspjeha crvenog feminizma na ekonomskom, politi\u010dkom i dru\u0161tvenom podru\u010dju. Na jednak je na\u010din zanemarena i \u010dinjenica da su prava iz podru\u010dja reproduktivnog zdravlja koja smo danas prisiljene_i braniti osmi\u0161ljena (a potom i izborena) kao dio \u0161ireg socijalisti\u010dkog projekta. Kako efikasno suo\u010diti analiti\u010dki instrumentarij metodolo\u0161kog individualizma i raspravu o slobodi izbora s materijalisti\u010dkom analizom rodnih aspekata komodifikacije javnih servisa, privatizacije zdravstva, deregulacije radnog zakonodavstva, te dekonstrukcije solidarnih aspekata mirovinskih i stambenih politika?<\/strong><\/p>\n

-Kritiku individualisti\u010dkih pristupa slobode izbora treba artikulirati tako da se poka\u017ee da taj izbor zapravo ne postoji ako ne postoji niz drugih mjera poput svima dostupnog zdravstva, solidarnih oblika ure\u0111enja mirovinskih i stambenih politika itd. U nekim zemljama u kojima se ve\u0107 du\u017ee vrijeme provode neoliberalne ekonomske restrukturacije, dakle od 70-ih godina, feministi\u010dke teoreti\u010darke pokazale su na koji se na\u010din \u201epravo na izbor\u201c zapravo konformira novim ekonomskim zahtjevima koje taj ekonomski sistem stavlja pred \u017eene. U britanskom kontekstu, primjerice, Angela McRobbie govori o \u201enovom spolnom ugovoru\u201c[3] i tim pojmom obja\u0161njava na\u010din na koji se \u201epravo na izbor\u201c koristi za discipliniranje \u017eenske spolnosti i organizaciju reproduktivnih pitanja u skladu s novim ekonomskih zahtjevima. Ovi zahtjevi idu u smjeru toga da \u017eene budu ekonomski aktivne gra\u0111anke, da steknu dobro obrazovanje, dobro pla\u0107en posao i tek se onda odlu\u010de za maj\u010dinstvo, a sve kroz prividno feministi\u010dku ideju osobnog razvoja, rada na sebi i ekonomske neovisnosti \u2013 dakle ideju koja se, ako gledamo kroz prizmu metodolo\u0161kog individualizma, \u010dini sasvim racionalnom, dapa\u010de emancipatornom.<\/p>\n

Me\u0111utim, dio tog narativa je i posramljivanje osoba koje se odlu\u010de za maj\u010dinstvo, \u0161to se odvija po klasnoj i rasnoj liniji. Dakle, pogotovo se posramljuju maloljetnice i sve osobe za koje postoji ve\u0107a vjerojatnost da postanu \u201eteret\u201c dr\u017eave, a to se odvija paralelno s ga\u0161enjem dr\u017eave blagostanja te izmicanjem svih materijalnih i socijalnih prava koja \u017eenama omogu\u0107avaju ne samo da imaju pravo na poba\u010daj, nego i pravo da \u201eimaju\u201c djecu. U tom se kontekstu dobro pokazuje da je \u201epravo na izbor\u201c ne\u0161to \u0161to \u017eene mogu u\u017eivati tek kada se pokore poziciji koju im sustav dodjeljuje. Tek kada steknu obrazovanje, naprave karijeru i postanu ekonomski neovisne \u2013 dozvoljeno im je \u201ebirati\u201c.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de zaborava socijalnih politika koje su nekada postojale, taj se proces odvija usporedno s periferizacijom Hrvatske i drugih zemalja biv\u0161e Jugoslavije, i ta periferizacija opisuje strukturni polo\u017eaj koji te zemlje trebaju zauzeti u konstelacijama globalnog kapitala. \u010cini mi se da se mnoge nove politike i pristupi, koji su samo naizgled afirmativni i koji se navodno zauzimaju za ljudska prava, moraju promatrati u tom kontekstu. S jedne strane imamo ocrnjivanje progresivnih politika koje su postojale ranije, kao ne\u010dega \u0161to je zastarjelo, birokratizirano i \u0161to ni na koji na\u010din ne mo\u017ee odgovoriti na suvremene potrebe ve\u0107 valja te\u017eiti \u201edemokratizaciji\u201c i \u201eljudskim pravima\u201c, a s druge strane uvo\u0111enje niza politika koje dovode do smanjenja radni\u010dkih prava, politika koje pogoduju privatnom kapitalu ili stranim investitorima itd. Ne vidim kako je mogu\u0107e boriti se za ljudska prava ako se radni\u010dka prava sustavno smanjuju.<\/p>\n

U obrani reproduktivnih prava, osim liberalne tradicije, feministi\u010dka argumentacija trenutno slijedi i liniju radikalno feministi\u010dkog zahtjeva za autonomijom \u017eenskog tijela. Koja su ograni\u010denja i dosezi ovakvog zahtjeva u kontekstu neoliberalnog kapitalizma?<\/strong><\/p>\n

-\u0160to se ti\u010de pristupa radikalnog feminizma, radi se o poziciji koja ne uzima u obzir specifi\u010dnu situaciju i koja nema kategorijalni aparat da bi mogla teoretizirati o polo\u017eaju \u017eena unutar neoliberalnog kapitalizma, jer na opresiju \u017eena gleda kao na opresiju koja dolazi od mu\u0161karaca, Crkve ili dr\u017eave. Dominantni slogani protureakcije na Hod za \u017eivot bili su ne\u0161to poput \u201eCrkva u borbi protiv \u017eena\u201c, gdje se Crkvu uzima kao metafizi\u010dko zlo koje iz nekog nepoznatog nam razloga napada \u017eene. Analize radikalnih feministkinja izostavljaju izvor te opresije i razloge njezina reproduciranja. Takvo ahistorijsko shva\u0107anje uop\u0107e nema aparat da bi moglo razumjeti tu opresiju u nekom konkretnom kontekstu, pa tako ni opresiju unutar neoliberalnog kapitalizma.<\/p>\n

Ne samo na teorijskoj, ve\u0107 i na svakodnevnoj razini, ahistorijsko poimanje patrijarhata kao izvora opresije ve\u0107ini \u017eena ne mo\u017ee ponuditi na\u010din za razumijevanje njihovih konkretnih \u017eivotnih problema. K tome, esencijaliziraju\u0107e polazi\u0161te radikalnog feminizma u kona\u010dnici viktimizira \u017eene (\u201esvaka je \u017eena \u017ertva svakog mu\u0161karca\u201c), \u0161to, smatram, nu\u017eno isklju\u010duje mogu\u0107nost solidariziranja s npr. mu\u0161karcima iz radni\u010dke klase. Tako\u0111er, ovakvi polazi\u0161ni stavovi umnogome mogu objasniti za\u0161to su mnoge radikalne feministkinje otvoreno transfobi\u010dne. Smatram da se ta transklasna tzv. \u017eenska solidarnost koja je pritom transfobi\u010dna i vidi mu\u0161karce kao neprijatelje, ne mo\u017ee nazivati solidarno\u0161\u0107u, a kamoli biti subverzivna u trenutnom socio-ekonomskom kontekstu.<\/p>\n

Jo\u0161 od po\u010detka 90-ih svjedo\u010dimo dru\u0161tvenoj, politi\u010dkoj i ekonomskoj konzervativnoj kontrarevoluciji te institucionalizaciji njima bliskih subpoliti\u010dkih subjekata. Iako postoji jedinstvo u kritici ovih tendencija od strane liberalnodemokratske ljevice, vrlo su rijetki glasovi koji denunciraju njene fundamentalno-libertarijanske manifestacije u javnim politikama, koje se ne o\u010dituju samo kao vjeronauk u \u0161koli i esencijalizacija \u017eenske uloge u dru\u0161tvu, nego, na primjer, i kroz zagovaranje poduzetni\u010dkih aspekata kurikuluma i fleksibilnih oblika rada. Kako feministi\u010dku borbu protiv konzervativnih tendencija u dru\u0161tvu ponovno u\u010diniti dijelom radni\u010dke i klasne borbe? Koji bi se potencijali za borbu protiv zabrane abortusa mogli otvoriti u tom slu\u010daju?<\/strong><\/p>\n

-Pozicioniranje feministi\u010dke borbe u kontekst klasne i radni\u010dke borbe iznimno je va\u017eno jer se konzervativni rodni zahtjevi skladno nadopunjuju sa zahtjevima za liberalizacijom tr\u017ei\u0161ta i raznim drugim politikama koje su nu\u017eno \u0161tetne za \u017eene i sve druge marginalizirane skupine. Postoje inicijative poput \u201eU ime obitelji\u201c koje se zala\u017eu za neki tip socijalne dr\u017eave, naravno, izrazito konzervativne socijalne dr\u017eave, te inicijative poput \u201eVigilare\u201c koje se zala\u017eu za potpunu ekonomsku deliberalizaciju. Obje su pozicije \u0161tetne za \u017eene \u2013 prva \u017eene svodi na ulogu majke i ku\u0107anice, a druga ih prepu\u0161ta zakonima tr\u017ei\u0161ta. \u0160to se ti\u010de ove druge skupine, navela bih nekoliko primjera koji ilustriraju njihovu poziciju. Primjerice, \u201eVigilare\u201c je s \u201eCentrom za obnovu kulture\u201c 2014. godine organizirao tzv. \u201eKulfest \u2013 festival progresivne kulture\u201c koji je promoviran kao \u201eprvi hrvatski festival ljudskog dostojanstva, ekonomske slobode i kulture \u017eivota\u201c. Na tom se festivalu raspravljalo o \u201eekonomskoj slobodi\u201c i razlozima za\u0161to je \u201etr\u017ei\u0161no gospodarstvo\u201c najbolje rje\u0161enje, te o \u201ekulturi \u017eivota i pravu na \u017eivot\u201c, odnosno borbi za zabranu poba\u010daja.<\/p>\n

Izdvojila bih i dokumentarac kojega su konzervativne grupe \u010desto koristile kao dokaz protiv tzv. rodne ideologije, a zove se \u201eParadoks rodne jednakosti\u201c. Glavni fokus dokumentarca suprotstavljanje je ideji da su \u017eene razli\u010ditim mehanizmima ugurane na slabo pla\u0107ena radna mjesta, odnosno da se cijena rada smanjuje jednom kad u pojedinoj ekonomskoj sferi po\u010dinju dominirati \u017eene. Budu\u0107i da se u Norve\u0161koj sustavno radilo na politikama koje su trebale dovesti do ve\u0107e ravnopravnosti \u017eena kao radnica, ideja tog dokumentarca bila je pokazati da \u017eene same, zbog svoje \u201eprirode\u201c, biraju zanimanja na podru\u010dju skrbi, bez da se istovremeno ikako propitaju mehanizmi koji \u017eene guraju u takva zanimanja, kao ni uzroci zbog kojih su takvi poslovi slabije pla\u0107eni. Dakle, ideja je bila da se polo\u017eaj \u017eena kao onih koje obavljaju cjelokupni reproduktivni rad besplatno ili za mali novac, naturalizira i ne propituje. U tu je svrhu bilo potrebno pokazati da rod ne postoji, ve\u0107 samo spol, te da su rodne teorije stoga neznanstvene. Taj je dokumentarac \u010desto kori\u0161ten u Hrvatskoj u kontekstu referendumskih rasprava o braku, ali, primjerice, i u o\u017eujku ove godine, kad je odr\u017eana tematska sjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova o sprje\u010davanju i borbi protiv nasilja nad \u017eenama i nasilja u obitelji.<\/p>\n

Va\u017eno je naglasiti da je cilj tog dokumentarca prvenstveno bio dokazati ne\u0161to \u0161to ima veze s podru\u010djem rada i polo\u017eajem \u017eena kao radnica (tu mislim i na ku\u0107anski rad), a tek je kasnije kori\u0161ten i za napad na trans osobe, kao argument protiv politika koje bi trebale smanjiti nasilje protiv \u017eena i kao oslonac argumentu o definiciji braka kao zajednice mu\u0161karca i \u017eene. Dakle, prva meta konzervativnih pokreta bila je uvo\u0111enje socijalnih politika i politika koje su trebale pobolj\u0161ati poziciju radni\u0161tva, a onda i \u017eena kao radnica. Me\u0111utim, kako bi pozicija spolne determiniranosti dru\u0161tvenog polo\u017eaja \u017eena ostala konzistentna, na tapetu nu\u017eno dolaze pitanja poput rodno uvjetovanog nasilja, te polo\u017eaja LGBTIQ+ osoba \u2013 sve pitanja koja podrazumijevaju ideju roda, odnosno dru\u0161tvene uvjetovanosti polo\u017eaja \u017eena. Zato konzervativne skupine napadaju borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i borbu protiv transfobije \u2013 jer bi priznavanje tih problema ujedno zna\u010dilo i priznati da rodne uloge \u017eena kao ku\u0107anica i obavljateljica poslova na podru\u010dju skrbi, nisu dane prirodom, \u0161to bi pak zna\u010dilo priznati da je taj rad potrebno druga\u010dije dru\u0161tveno valorizirati.<\/p>\n

To dokazuje koliko je va\u017eno da feministi\u010dka borba protiv konzervativnih tendencija u dru\u0161tvu nu\u017eno bude sveobuhvatna i da neprestano u svojim artikulacijama povezuje pitanja rada, roda, nasilja, transfobije, homofobije itd.<\/p>\n

Utemeljen u ideji bezvremenog slobodnog jednakopravnog pojedinca kao privatnog vlasnika, liberalni projekt gradi me\u0111uklasnu transverzalu s ciljem stabilizacije postoje\u0107eg dru\u0161tveno-ekonomskog sustava. Kako politi\u010dki radikalizirati i pro\u0161iriti podru\u010dje borbe u situaciji gdje se iz liberalne pozicije pitanje roda pozicionira izvan polja historijskog materijalizma dok se s ljevice (jo\u0161 uvijek) \u010duje kritika da tzv. identitarne politike partikulariziraju borbu? Kako organizirati \u0161iri dru\u0161tveni pritisak u situaciji gdje se liberalno-demokratske vrijednosti dominantno pozicioniraju unutar kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje?<\/strong><\/p>\n

-Kao prvo, vezano uz kritiku da su tzv. identitarne politike partikularizirale borbu, rekla bih da je jednostavno nemogu\u0107e zamisliti borbu koja bi polazila od \u010disto apstraktnog razumijevanja funkcioniranja kapitala. Opresiju ne mo\u017eemo teorijski razumjeti, a onda niti koncipirati borbu, ako ne razmatramo njezine specifi\u010dne manifestacije. Smatram da se analiza na najvi\u0161oj razini apstrakcije treba uvijek spajati s razumijevanjem specifi\u010dnog historijskog konteksta. Klasni antagonizmi i dinamike uvijek su se nadovezivali na naizgled ne-klasne dru\u0161tvene antagonizme te ih proizvodili i reproducirali. Analize marksisti\u010dkih feministkinja pokazale su da je kapitalisti\u010dki na\u010din akumulacije uvijek podrazumijevao neki oblik rodne opresije. Me\u0111utim, ni tu se ne mo\u017ee izna\u0107i jedan univerzalni model razumijevanja pitanja roda unutar kapitalisti\u010dkog sustava proizvodnje jer se re\u017eimi roda u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima razlikuju u razli\u010ditim povijesnim vremenima, na razli\u010ditim prostorima i unutar razli\u010ditih klasa. Oni se tako\u0111er razlikuju po proizvodnji razli\u010ditih tipova subjektiviteta i identiteta. Mnoga identitetska pitanja proizlaze iz opresije koja ima vrlo konkretno, realno i materijalno izvori\u0161te i manifestaciju.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u010dini mi se da danas ipak dominiraju razne deskripcije manifestacija opresije razli\u010ditih skupina, ali bez strukturnog razumijevanja uloge tih opresija unutar kapitalisti\u010dkog sustava akumulacije i dru\u0161tvene reprodukcije. Dakle, treba s jedne strane postojati razumijevanje strukturne pozicije radni\u0161tva partikulariziranog na razli\u010dite identitete, a s druge, razumijevati kako se ta opresija u specifi\u010dnom obliku manifestira. Mislim da se nitko ne\u0107e radikalizirati ako svoju borbu bazira samo na apstraktnom razumijevanju ili ako razumijevanje i artikulacija te borbe ne rezoniraju s na\u0161im specifi\u010dnim iskustvom. To je u startu politi\u010dki proma\u0161eno i bezuspje\u0161no, jer empirijske_i radnice_i nikad nisu personifikacija apstraktne kategorije radni\u010dke klase iz analiza kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje.<\/p>\n

Pitanje poba\u010daja jest klasno pitanje jer se ne radi o jednokratnoj odluci, odnosno pravu koje se jednokratno konzumira izvan postoje\u0107eg socio-ekonomskog konteksta. Osiguravanje reproduktivne slobode i reproduktivnog zdravlja, \u010dega je mogu\u0107nost poba\u010daja samo jedan dio, potrebno je osigurati cijelim nizom socijalnih i radnih politika koje se ne ti\u010du direktno samog poba\u010daja.<\/p>\n

Tako\u0111er, pitanje reproduktivne slobode nije samo pitanje op\u0107e slobode odlu\u010divanja o vlastitu tijelu i ra\u0111anju djece, ve\u0107 uvelike utje\u010de i na to koliko mo\u017eemo participirati u bilo kojoj formi politi\u010dkog djelovanja, jer ne mo\u017eemo biti subjektima politi\u010dke borbe ako za nju nemamo materijalnu pozadinu, stabilno zaposlenje, vrti\u0107e i razne druge sustave podr\u0161ke. Dakle, ako nemamo rije\u0161ena sva ta pitanja, nemamo \u0161to raspravljati o konkretnoj politi\u010dkoj participaciji. I historijski se pokazalo da \u017eene koje su se aktivirale u borbama to jednostavno ne bi mogle u\u010diniti da nisu imale uvjete u kojima su se mogle kretati javnim prostorima, nalaziti i izmjenjivati iskustva, umjesto biti vezane uz ku\u0107u i obavljanje reproduktivnog rada. Dok se privatna sfera nije politizirala, nije se moglo govoriti o rje\u0161avanju \u201e\u017eenskog pitanja\u201c, i politizaciji \u017eena.<\/p>\n

Odgovor Ustavnog suda na zahtjev za revizijom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece iz 1978. ostavlja prostor za daljnje napredovanje poku\u0161aja oduzimanja \u017eenama kontrole nad biolo\u0161kom reprodukcijom, odnosno davanja ve\u0107eg prava dr\u017eavi i kapitalu nad procesom proizvodnje radne snage. Kako u tom kontekstu komentirate usporedni proces discipliniranja \u017eena kroz revitaliziranje tradicionalnih uloga \u017eena kao majki i doma\u0107ica koje \u010duvaju nacionalni identitet?<\/strong><\/p>\n

-Revitalizacija tradicionalne uloge \u017eene koja se poku\u0161ava reafirmirati, dakle kao \u010duvarice bilo obitelji, bilo nacionalnog identiteta, slu\u017ei naturalizaciji \u017eena kao onih koje primarno imaju ulogu pru\u017eanja skrbi djeci, bolesnima, starijima itd. Povla\u010denje socijalne dr\u017eave nu\u017eno mora rezultirati time da netko preuzme obavljanje \u0161to vi\u0161e reproduktivnog rada. Naturalizacijom odre\u0111enih uloga, pitanja alokacije rada i resursa potrebnih za njegovo obavljanje jednostavno se depolitiziraju, jer odgovor na pitanje tko obavlja odre\u0111eni rad i pod kojim uvjetima postaje samorazumljiv. Proces naturalizacije odvija se paralelno s procesom denunciranja suprotnih mi\u0161ljenja kao ideologije.<\/p>\n

\u010cesto se mo\u017ee \u010duti primjedba da marksisti\u010dke feministkinje, koje su prve analizirale vezu izme\u0111u opresije \u017eena i kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, svode sve na klasu i da taj pristup ne mo\u017ee objasniti \u201especifi\u010dno \u017eenska\u201c pitanja poput nasilja u obitelji itd. Istina je da se takva pitanja \u010desto nisu dovoljno adresirala unutar lijevih feministi\u010dkih struja, \u0161to mo\u017ee dovesti do spomenutih zaklju\u010daka. No smatram da upravo marksisti\u010dke feministi\u010dke analize kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje i uloge koju dr\u017eava ima u odr\u017eavanju tog sustava, najbolje mogu objasniti reafirmaciju odre\u0111enih tipova \u017eenstvenosti, napade na reproduktivnu pravdu, i nasilje protiv \u017eena, a da ne zapadnu u ahistorijske i esencijalisti\u010dke tvrdnje o odnosima mu\u0161karaca prema \u017eenama.<\/p>\n

Ostali pristupi, poput liberalnog i radikalnog feminizma, jednostavno previ\u0111aju vezu izme\u0111u razli\u010ditih tipova opresije. Oni mogu na deskriptivnoj razini primijetiti da postoji vi\u0161e osi opresije, ali nemaju aparat za sagledavanje poveznica me\u0111u njima. Va\u017eno je da se svako politi\u010dko djelovanje temelji na analizama koje su konkretne i kontekstualno specifi\u010dne, \u0161to liberalne i radikalne mahom nisu. Marksisti\u010dko-feministi\u010dki pristup ne nudi gotovo rje\u0161enje o tome kako stvari stoje i \u0161to nam je \u010diniti. Taj pristup polazi od ideje da kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, akumulacije i dru\u0161tvene reprodukcije zahtijeva odre\u0111enu disciplinu, re\u017eim roda, te je uvijek historijski uklju\u010divao neki tip opresije. Me\u0111utim, kako \u0107e se sve to manifestirati varira od razdoblja do razdoblja, od dru\u0161tva do dru\u0161tva, od klase do klase. Zato je lijevim feministkinjama nerijetko izazov artikulirati odgovor na napade na reproduktivna prava kakvima svjedo\u010dimo, \u0161to i dalje ne zna\u010di da treba posezati za jednostavnim rje\u0161enjima u stilu \u201ezli mu\u0161karci\/dr\u017eava\/crkva napadaju \u017eene\u201c.<\/p>\n

Smatram da se kao marksisti\u010dke feministkinje za dostupan poba\u010daj borimo prvenstveno iz dva razloga: 1) mogu\u0107nost poba\u010daja je dio \u0161ireg kompleksa odluka o na\u0161im \u017eivotima, radom na kojima stvaramo platformu budu\u0107eg zajedni\u010dkog politi\u010dkog djelovanja; i 2) kroz borbu s dr\u017eavom za subvencioniranje i omogu\u0107avanje dostupnosti poba\u010daja te drugih zdravstvenih i socijalnih usluga, nagla\u0161avamo na\u0161u tezu o ulozi koju sfera reprodukcije ima za dru\u0161tvo u cjelini.<\/p>\n

Marksisti\u010dke analize krize lijevog politi\u010dkog subjekta \u010desto upiru prstom u politike identiteta i LGBTIQ+ aktivizam kao krivce za partikularizaciju klasne borbe. Koji su antikapitalisti\u010dki potencijali LGBTIQ+ borbe na podru\u010dju reproduktivnih prava i obiteljskih politika? Za\u0161to je za feminizam, ali i za lijevi pokret u cjelini va\u017ena svijest o vi\u0161estrukim manifestacijama opresije u procesu akumulacije kapitala?<\/strong><\/p>\n

-LGBTIQ+ borbe imale su veliku ulogu u tomu da se sfera obitelji i sfera seksualnosti iznova politizira i vrati u polje rasprave, \u0161to je vidljivo i u na\u0161em kontekstu. \u010cini mi se da su upravo LGBTIQ+ osobe onaj dio populacije koji je najistureniji, jer u najve\u0107oj mjeri denaturalizira ideju jasnih rodnih uloga. Iako se mnoge teme LGBTIQ+ aktivizma lako mogu inkorporirati u konzervativni aktivizam, primjerice pitanje prava na brak, LBGTIQ+ osobe, a pogotovo siroma\u0161ne LGBTIQ+ osobe, zapravo su i dalje trn u oku konzervativnim politikama. Mlade LGBTIQ+ osobe koje su izgubile podr\u0161ku obitelji i nalaze se na ulici postaju problem u kontekstu povla\u010denja socijalne dr\u017eave jednako kao i maloljetnice ni\u017ee klase koje \u017eele zadr\u017eati dijete. Kada treba provesti politike koje \u0107e uvesti neku vrstu socijalnih servisa, \u017eene i LGBTIQ+ osobe nu\u017eno su problem. Socijalne politike i rad, kao i potro\u0161nja, vrlo su oro\u0111ena pitanja, a ta se oro\u0111enost manifestira i u discipliniranju onih \u010dije su rodno izra\u017eavanje i seksualnost subverzivni za re\u017eime koji jasno definiraju tko, kada i pod kojim uvjetima obavlja odre\u0111eni tip rada, tko obavlja nepla\u0107eni rad i tko je \u201erespektabilni\u201c recipijent socijalne pomo\u0107i. Siroma\u0161ne LGBTIQ+ osobe \u010desto se nalaze izvan svakog sustava legalnog formalnog zaposlenja, ne mogu se osloniti na obitelj, a socijalni sistem nema nikakav na\u010din da zadovolji njihove specifi\u010dne potrebe. Zahtijevanjem da se te potrebe namire, i\u0161lo bi se prema uzdrmavanju trenutnih dru\u0161tvenih i zakonskih poimanja obitelji i vlasni\u0161tva, koja su neki od klju\u010dnih preduvjeta za reprodukciju odnosa kakva kapitalisti\u010dka dru\u0161tva potrebuju.<\/p>\n

Tako\u0111er, naglasila bih da je prozivanje LGBTIQ+ osoba za partikularizaciju subjekta lijevih borbi ne\u0161to \u010demu nema mjesta unutar odgovorne lijeve pozicije. Smatram da je iznimno va\u017ean element marksisti\u010dke i feministi\u010dke kritike upravo kritika spoznajne razine, odnosno kritika tzv. zdravorazumskih pojmova i tuma\u010denja odnosa u dru\u0161tvu. Nju ne treba primjenjivati samo na, primjerice, vrijednost, ili druge pojmove tradicionalno analizirane unutar marksisti\u010dke kritike, ve\u0107 i na rod. Budu\u0107i da se na dekonstrukciji roda radilo u okviru queer teorija i \u0161ireg kompleksa post-strukturalisti\u010dkih teorija, \u010desto se putem neke op\u0107e kritike tih teorija dolazi do odbacivanja ideje dekonstrukcije roda. Smatram da svako nekriti\u010dno prihva\u0107anje ideje o plauzibilnosti toga tko je \u201emu\u0161karac\u201c, a tko \u201e\u017eena\u201c treba ozna\u010diti kao cis dijadi\u010dnu[4] binarnu ideologiju i osuditi. Va\u017eno je analizirati koja je funkcija cis-centrizma i jasno mu se suprotstaviti, pogotovo u aktualnom kontekstu napada na tzv. rodnu ideologiju i trans osobe, te izrazito marginalnog polo\u017eaja interspolnih osoba. Tu se ne radi o poku\u0161aju afirmacije ne\u010dijeg identiteta, ve\u0107 o borbi za konkretne materijalne potrebe koje bi nam omogu\u0107ile da imamo kontrolu nad vlastitim \u017eivotom. Dapa\u010de, rije\u010d je o potpunom odbacivanju identitetskih kategorija, no uz svijest da put do tog odbacivanja ne ide preko potpunog zanemarivanja realnosti ne\u010dijeg postojanja kao LGBTIQ+ osobe, ve\u0107 hvatanjem uko\u0161tac s tom realno\u0161\u0107u.<\/p>\n

To naravno ne zna\u010di da \u0107emo nekriti\u010dki prihvatiti ideju o fluidnosti, nestabilnosti roda i praviti se da rodna dimenzija opresije ne postoji. No jednako tako ne zna\u010di da \u0107emo na ove potencijalne zamke dekonstrukcije roda i spola reagirati potpunim odbacivanjem njihove dekonstrukcije. Nadalje, optu\u017ebe da je svako djelovanje iz LGBTIQ+ perspektive nu\u017eno identitetsko, i same nerijetko dolaze iz identitetske pozicije, koja radni\u010dku klasu kao subjekt lijeve borbe zami\u0161lja na na\u010din koji je homogeniziraju\u0107i i normativan. Iako su afirmativne slike respektabilne i produktivne radni\u010dke klase u odre\u0111enom povijesnom momentu mo\u017eda imale mobilizatorsku ulogu, mislim da su dugoro\u010dno, izme\u0111u ostalog, doprinijele u\u010dvr\u0161\u0107ivanju lo\u0161ih uvjeta \u017eivota onih segmenata radni\u010dke klase koji su na margini, koji nisu produktivni u marksisti\u010dkom smislu i kojima se ne pripisuju vrline (seksualne radnice, siroma\u0161ne queer osobe, osobe bez tradicionalne obitelji, kriminalizirane osobe). Dakle, te kritike vrlo \u010desto ne dolaze iz neke radikalnije kritike identitetskih politika, ve\u0107 uglavnom iz neke totaliziraju\u0107e perspektive tra\u017eenja jedinstvenog i koherentnog subjekta borbe koji je onda nu\u017eno isklju\u010div, dok je upitno je li nam uop\u0107e potreban.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[1] Adrienne Roberts: States of Punishment and Welfare: Feminist Political Economy, Primitive Accumulation and the Law, London. Routledge, 2016.<\/p>\n

[2] U liberalnoj pravnoj argumentaciji prava na poba\u010daj na fetus se referira kao \u201edrugu osobu\u201c, pri \u010demu to za sobom ne povla\u010di raspravu o fetusu kao ljudskom bi\u0107u.<\/p>\n

[3] Angela McRobbie: \u201eTOP GIRLS? Young Women and the Post-feminist Sexual Contract\u201c, u: Cultural Studies, Volume 21, 2007 \u2013 Issue 4-5: Liberalism, Government, Culture, 718-737<\/p>\n

[4] Dijadi\u010dne osobe \u2013 osobe \u010dije se spolne karakteristike (kromosomi, hormoni, spolne \u017elijezde i spolni organi) mogu definirati samo kao \u201emu\u0161ke\u201c ili \u201e\u017eenske\u201c; suprotno od interspolnih osoba \u010dije se spolne karakteristike ne mogu definirati u tim terminima.<\/p><\/blockquote>\n

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o reproduktivnim pravima petnaeste epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 30.6.2017. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-u.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mia Gonan: Pozicioniranje feministi\u010dke borbe u kontekst klasne i radni\u010dke borbe iznimno je va\u017eno jer se konzervativni rodni zahtjevi skladno nadopunjuju sa zahtjevima za liberalizacijom tr\u017ei\u0161ta i raznim drugim politikama koje su nu\u017eno \u0161tetne za \u017eene i sve druge marginalizirane skupine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233581","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233581","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233581"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233581\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233581"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233581"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233581"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}