{"id":233536,"date":"2017-09-23T07:46:27","date_gmt":"2017-09-23T05:46:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233536"},"modified":"2017-09-23T07:46:56","modified_gmt":"2017-09-23T05:46:56","slug":"murray-bookchin-ekologija-ili-barbarstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/23\/murray-bookchin-ekologija-ili-barbarstvo\/","title":{"rendered":"Murray Bookchin, ekologija ili barbarstvo"},"content":{"rendered":"

Autor: Benjamin Fernandez<\/strong><\/p>\n

\"Murraya<\/a>Kantoni Ro\u017eave (sirijskog Kurdistana) ujedinili su se 6. sije\u010dnja 2014. godine u savez autonomnih komuna. Usvojili su dru\u0161tveni ugovor koji uspostavlja direktnu demokraciju i egalitarno upravljanje resursima na osnovi narodnih skup\u0161tina. Povijesni vo\u0111a kurdskog pokreta, Abdullah \u00d6calan, je upravo \u010ditaju\u0107i tekstove Murraya Bookchina i pi\u0161u\u0107i mu iz turskog zatvora, gdje odslu\u017euje do\u017eivotnu kaznu, potaknuo Radni\u010dku stranku Kurdistana (PKK) na ideolo\u0161ki zaokret i odustajanje od marksizma-lenjinizma iz prvih godina djelovanja. Internacionalisti\u010dki projekt \u201cdemokratskog konfederalizma\u201d, koji je 2005. najprije usvojio PKK, a potom i njegova sirijska sestrinska organizacija, Stranka demokratskog jedinstva (PYD), ima za cilj okupiti narode Bliskog istoka u konfederaciju demokratskih, multikulturnih i ekolo\u0161kih komuna.<\/p>\n

Bookchin je ro\u0111en 1921. godine u obitelji \u017eidovskih ruskih revolucionara koji su emigrirali u New York. Odrastao je u Bronxu koji je tada bio \u017eari\u0161te ameri\u010dkih radni\u010dkih borbi. Vrlo rano se anga\u017eirao u komunisti\u010dkim redovima, koje napu\u0161ta u vrijeme \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata 1936. godine; djeluje ujedno u sklopu Kongresa industrijskih organizacija (CIO) te Kongresa za rasnu jednakost (CRE). Najprije je bio radnik u automobilskoj industriji (u vrijeme velikog \u0161trajka u General Motorsu 1945.), a potom je kao samouki predava\u010d podu\u010dava sociologiju na Rampapo Collegeu u New Jerseyju. Do smrti, 30. srpnja 2006. godine, ostavio je za sobom dvadesetak knjiga i nekoliko stotina \u010dlanaka.<\/p>\n

Kao radikalni ekolog zastupa ideju prema kojoj iracionalnost kapitalizma i njegova kobna slabost ne po\u010divaju, kako je tvrdio Karl Marx, u njegovoj neizbje\u017enoj sklonosti samouni\u0161tenju, nego u njegovu sukobu s prirodnim okoli\u0161em te logici rasta koji je destruktivan, kako po prirodu, tako i po ljudsko zdravlje.1 Njegov pamflet \u201cEkologija i revolucionarna misao\u201d iz 1964. godine postavlja temeljnu ideju socijalne ekologije: \u201c\u017delja \u010dovjeka da dominira prirodom izravno proizlazi iz dominacije \u010dovjeka nad \u010dovjekom\u201d2 \u2013 \u0161to uklju\u010duje rodnu, etni\u010dku, rasnu kao i klasnu dominaciju. Otud njegova programatska postavka: samo radikalna socijalna ekologija mo\u017ee pokrenuti prevladavanje kapitalizma.3 I recipro\u010dno, socijalna je revolucija kod Bookchina klju\u010d za ekolo\u0161ku promjenu. Od 1965. godine izra\u017eava zabrinutost zbog rizika od globalnog zatopljenja i njegovih posljedica po prirodnu i socijalnu ravnote\u017eu.<\/p>\n

Nasuprot dominantnoj znanosti, ideolo\u0161ki konstruiranoj na \u201crigorozno reakcionarnom prikazu\u201d4 prirode, koja privilegira narativ o kompeticiji i eksploataciji resursa za opstanak, Bookchin predla\u017ee racionalno razumijevanje prirodnog svijeta kao \u201ckreativnog, kooperativnog, plodnog\u201d, koje se oslanja na etiku slobode. Hijerarhijski duh koji \u201cdefinira drugog u terminima nadre\u0111enosti i podre\u0111enosti\u201d, treba biti zamijenjen ekolo\u0161kim pristupom raznolikosti.<\/p>\n

Zbirka eseja Postscarcity Anarchism, objavljena 1971. godine, prometnula je Bookchina me\u0111u vode\u0107e figure njujor\u0161ke radikalne scene i priskrbila mu publiku ameri\u010dke Nove ljevice. Tu on tvrdi da obilje koje je stvorila tehnologija nudi povijesnu mogu\u0107nost \u201cispunjavanja socijalnih i kulturnih potencijala\u201d5 \u010dovje\u010danstva. Emancipatorne, decentralizirane i ekolo\u0161ke tehnologije mogle bi omogu\u0107iti tranziciju od kapitalisti\u010dke urbanizacije prema autenti\u010dnom demokratskom gradu.<\/p>\n

Bookchin inzistira da je va\u017enije odgovoriti na ekolo\u0161ke izazove nego organizirati radni\u010dku klasu. Prema njemu, revolucionarni subjekt je potla\u010deni gra\u0111anin, a ne eksploatirani radnik. Anarhizam redefinira kao eti\u010dko i socijalno rje\u0161enje za mlade koji ne \u017eele da ih, prema marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkom nacrtu, vodi avangarda, nego se \u017eele emancipirati od \u201cvrijednosti hijerarhije i dominacije\u201d \u2013 na koje ni marksizam nije imun. No njegovi stavovi o tehnologiji udaljavaju ga od \u010desto tehnofobnih kontrakulturnih pokreta.<\/p>\n

Suprotstavlja se \u201cenvironmentalizmu\u201d, tom \u201czelenom kapitalizmu\u201d6 koji ustrajno promatra prirodni svijet kao le\u017ei\u0161te iskoristivih resursa. Kritizirao je tako\u0111er \u201cduboku ekologiju\u201d u kojoj vidi \u201cuznemiruju\u0107e znakove\u201d autoritarizma.7 Jedan od predstavnika ove struje, ameri\u010dki biolog Paul Ehrlich, tvrdi da biosferu ugro\u017eava prenapu\u010denost (The Population Bomb, 1968.) i zala\u017ee se za \u201cprinudno\u201d ograni\u010davanje nataliteta. No prema Bookchinu je ova ideja \u201cekolo\u0161ke diktature\u201d oksimoronska.<\/p>\n

Ekolo\u0161ka kriza, prema njemu, rezultira iz dru\u0161tvenih odnosa kojima dominiraju hijerarhija i kapitalizam. Manjina se uspijeva do\u010depati resursa i crpiti ih. Stoga je va\u017eno po svaku cijenu, smatra, izbje\u0107i da ekolo\u0161ki pokret postane pas \u010duvar poslovnih elita, i boriti se protiv moralizatorskog diskursa usmjerenog protiv siroma\u0161nih klasa. Radnici i crnci nisu sasvim u krivu kada \u201cekolo\u0161ki pokret\u201d prokazuju kao \u201czavjeru privilegiranih bijelaca i elitista\u201d, no istinski su krivci \u201cmenad\u017eeri velikih konglomerata\u201d.<\/p>\n

Ubrzo nakon toga Bookchin napu\u0161ta New York i nastanjuje se u Burlingtonu u Vermontu, koji je tada bio centar Pokreta komuna Free Vermont. Radikalna ameri\u010dka misao razra\u0111uje se u toj \u201cvermontskoj arkadiji\u201d. Godine 1976. utemeljio je Institut za socijalnu ekologiju, koji studente uvodi u biolo\u0161ku poljoprivredu i obnovljive energije, kao i radikalnu socijalnu teoriju i revolucionarnu povijest \u2013 to je centar alternativne nastave iz kojeg potje\u010du mnogi pokreti, poput ekofeminizma Ynestre King. Sa Zelenima Burlingtona vodio je nekoliko kampanja ekolo\u0161ke senzibilizacije te je predstavio na op\u0107inskim izborima svoj program demokratizacije op\u0107inskih institucija. Grupa je prisilila gradona\u010delnika Burlingtona, danas poznatog Bernieja Sandersa, da zaista uzme u obzir stajali\u0161te kvartovskih skup\u0161tina i da odustane od nekoliko velikih projekata, me\u0111u kojima je bila izgradnja elektrocentrale te nekretninski projekt na obalama jezera Champlain.<\/p>\n

U tom vrelu eksperimenata, Bookchin razra\u0111uje politi\u010dki program za socijalnu ekologiju: \u201cslobodarski municipalizam\u201d,8 projekt \u201ckomunalne direktne demokracije koji \u0107e se gradualno \u0161iriti na konfederalne oblike\u201d.9 Aktivisti su pozvani da rade na \u201cradikalnoj rekonstrukciji\u201d lokalnih institucija odozdo, da stvore i institucionaliziraju komunalne skup\u0161tine, \u201coblike slobode\u201d dovoljno sna\u017ene da ukinu kapitalizam i dovoljno legitimne da sprije\u010de svaki oblik tiranije. Tako\u0111er su pozvani da se kandidiraju na op\u0107inskim izborima, da municipaliziraju ekonomiju i da u\u0111u u konfederacije s drugim zajednicama kako bi formirali alternativnu vlast koja bi mogla \u201csuzbiti centralizaciju vlasti nacionalne dr\u017eave\u201d. Od 1977. Bookchin igra klju\u010dnu ulogu u organizaciji protunuklearnog pokreta Clamshell Alliance i s njezinim osniva\u010dem Howiejem Hawkinsom uspostavlja mre\u017eu lijevih ekologa, Left Green Network.
\nRazo\u010daranja i zaokreti<\/p>\n

U to vrijeme, Bookchin se susre\u0107e sa vo\u0111ama njema\u010dkih Zelenih (Die Gr\u00fcnen), koji 1983. dobivaju dvadeset i sedam mjesta u Bundestagu. Upozorava ih na opasnosti normalizacije zelenih stranaka i podupire Juttu Ditfurth. Potonja \u0107e 1989. godine biti marginalizirana u korist Joschke Fishera, koji se zala\u017ee za savez sa Socijaldemokratskom partijom (SPD) \u2013 za \u201ccrveno-zelenu koaliciju\u201d koja \u0107e biti na vlasti od 1998. do 2005. godine. Odustajanje od vlastitog programa rezultiralo je fijaskom ekologa,10 na veliko Bookchinovo razo\u010daranje.<\/p>\n

Anarhisti su, smatrao je tada, puno skloniji prihvatiti slobodarski municipalizam, federaciju autonomnih komuna u tradiciji Pierre-Josepha Proudhona, Mihaila Bakunjina, Petra Kropotkina ili Nestora Mahna. U toj je vjeri i oti\u0161ao na me\u0111unarodni susret \u201cCiao anarchici\u201d u Veneciji 1984. godine. Janet Biel, njegova partnerica tijekom dvadeset godina i autorica njegove biografije, pripovijeda kako se popeo za govornicu odjeven u zelenu radni\u010dku uniformu, sa sve\u017enjem tehni\u010dkih olovaka u d\u017eepu ko\u0161ulje: \u201cRekao im je: \u2018Feministi\u010dki, ekolo\u0161ki i komunalisti\u0161ki pokret trebaju stvoriti decentralizirane ljudske zajednice prilago\u0111ene ekosustavu. Trebaju demokratizirati sela i gradove, konfederirati ih i stvoriti paralelnu vlast protiv dr\u017eave'\u201d.11<\/p>\n

Susret se pokazao katastrofalnim. Prigovorili su mu da su municipalne vlasti tek minijaturne nacionalne dr\u017eave; gra\u0111anski savjeti tek mali parlamenti. Sudionici su odbacili princip ve\u0107inskog glasanja, koji su nazivali tiranijom ve\u0107ine. Bookchin je nakon toga zaklju\u010dio da je anarhizam dubinski nekompatibilan sa socijalizmom. Zalaganjem za suverenost osobe, a ne naroda, anarhizam se prema njemu svodio na prostu radikalnost \u201c\u017eivotnog stila\u201d.12 Odlu\u010dio je povu\u0107i se iz politike.<\/p>\n

Nastavak \u017eivota posvetio je prou\u010davanju revolucionarnih pokreta, od pobuna robova na anti\u010dkom Sredozemlju, preko Pari\u0161ke komune do sudjelovanja anarhista u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu; prou\u010davao je povijest \u201coblika slobode\u201d koji osporavaju hegemoniju nacionalnih dr\u017eava.13 Ako socijalisti\u010dka revolucija ne uspijeva ni zauzimanjem dr\u017eavne vlasti, niti mo\u017ee do\u0107i od samomarginaliziranih grupa, tu je tre\u0107i put: treba je povesti \u201cu areni u kojoj bitka mo\u017ee mobilizirati ljude, pomo\u0107i im da se obrazuju sami i razviti antiautoritarnu politiku koja bi omogu\u0107ila nastanak nove vrste javne sfere suprotstavljene dr\u017eavi i kapitalizmu\u201d.14 Taj put je nazvao \u201ckomunalizam\u201d. Sad je jasno za\u0161to je takva definicija politi\u010dke borbe uspjela mobilizirati borce za autonomiju Kurdistana, rastrgane izme\u0111u \u010detiri dr\u017eave, izlo\u017eene napadima turskih vlasti i na prvoj liniji u ratu protiv samozvane Islamske dr\u017eave.<\/p>\n

U skladu s na\u010delima \u201cdemokratskog konfederalizma\u201d koji zagovara \u00d6calan, kantoni D\u017eazire, Kobanea i Afrina stvorili su administrativnu federalnu strukturu koja je okupila delegate narodnih vije\u0107a (\u201cku\u0107e naroda\u201d), kojima mandat daju komunalne skup\u0161tine. Federacija upravlja povjerenstvima za obranu, zdravlje, obrazovanje, rad i socijalne poslove. Svako vije\u0107e autonomno, kooperativno i ekolo\u0161ki upravlja poljoprivrednim i energetskim resursima (Ro\u017eava je bogata naftom, ali je ne mo\u017ee izvoziti zbog embarga).15<\/p>\n

Bookchin se odrekao politike, no njegove knjige ipak nastavljaju \u0161iriti ideje. Za vrijeme prosvjeda u Seattleu protiv Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1999. godine aktivisti alterglobalisti\u010dkog pokreta pozvali su ga da odr\u017ei predavanje. Izrazio je skepsu spram nasilnih anarhisti\u010dkih grupa koje progla\u0161avaju revoluciju ili krugova istomi\u0161ljenika na internetu, koji su daleko od izgradnje \u201coblika slobode\u201d, trajnih i stabilnih alternativnih institucija, nalik gra\u0111anskim skup\u0161tinama. Kratkotrajne mobilizacije protiv rata u Vijetnamu 1970-ih godina nau\u010dile su ga da prosvjedi, koliko god va\u017eni bili, ne mogu sami proizvesti dru\u0161tvenu emancipaciju, \u201cproljetne ofanzive\u201d rijetko nad\u017eive \u201cljetni raspust\u201d.16<\/p>\n

Pokreti gra\u0111anskih skup\u0161tina nakon 2009. godine, u kojima se sve vi\u0161e izra\u017eava zahtjev za direktnom demokracijom, tako\u0111er su ponekad rezonirali s Bookchinovim programom. Uslijedila su reizdanja njegovih knjiga kao i \u010dlanaka, koji su nedavno u SAD-u objavljeni kao zbornik pod naslovom \u201cThe Next Revolution\u201d (\u201cSljede\u0107a revolucija\u201d). U uvodu izme\u0111u ostalog pi\u0161e: \u201cOd gradskih \u010detvrti Pari\u0161ke komune do generalnih skup\u0161tina pokreta Occupy Wall Street i drugdje: samoorganizirana demokratska vije\u0107a se kao crvena nit provla\u010de kroz povijest\u201d.17 Publikacija slavi tog \u201cstru\u010dnjaka za nenasilnu revoluciju\u201d kao vjesnika i u njegovu projektu vidi \u201cpolitiku za 21. stolje\u0107e\u201d.<\/p>\n

Bi li danas bio odu\u0161evljen okupacijom trgova u Francuskoj? Taj neumorni borac i nepopustljivi kriti\u010dar prepoznao je veliki broj problema s kojima se suvremeni pokreti suo\u010davaju: pote\u0161ko\u0107e inherentne praksi obaveznog konsenzusa ili ideji da privremene okupacije prostora mogu nadomjestiti narodnu vlast. \u017dele li stvoriti istinsku politi\u010dku snagu, smatra on, trebali bi se institucionalizirati u lokalne skup\u0161tine unutar zajednica u gradskim \u010detvrtima i naseljima. Me\u0111utim, kako zajam\u010diti sigurnost komuna u njihovoj neizbje\u017enoj konfrontaciji s dr\u017eavom i kapitalisti\u010dkim sustavom? Bookchin je smatrao da je nu\u017ena \u201cnarodna samoobrana\u201d kako bi se \u201cako bude neophodno, municipalizirana ekonomija branila i oru\u017ejem\u201d.<\/p>\n

Nakon njegove smrti, tijekom deset godina koliko joj je bilo potrebno da napi\u0161e njegovu biografiju, Janet Biehl \u2013 tada jedna od glavnih figura socijalne ekologije \u2013 udaljila se od nepopustljivog antietatizma svojeg nekada\u0161njeg mentora. Bez okvira nacionalne dr\u017eave, pitala se, kako je mogu\u0107e \u201ckorigirati socijalne nepravde i obraniti ljudska prava\u201d, zaustaviti globalno zatopljenje ili \u010dak zajam\u010diti socijalno osiguranje? Mo\u017eemo li biti sigurni da \u0107e komune biti mjesto demokratske, egalitarne i ekolo\u0161ke racionalnosti, kada su, pi\u0161e ona, \u201cneke lokalne jedinice, primjerice na jugu SAD-a, reakcionarne\u201d, ili kada se druge suprotstavljaju za\u0161titi okoli\u0161a i \u201canga\u017eiraju se samo ukoliko ih federalna vlada prisili na to\u201d?18<\/p>\n

Bookchin je dr\u017eao da \u0107e se ovi problemi rije\u0161iti u praksi. Suvremenici su ga nerijetko smatrali utopistom, odve\u0107 radikalnim ili kriti\u010dnim, no on je cijeli \u017eivot posvetio poku\u0161aju da, kako svjedo\u010di Biehl, \u201crealizira ljevi\u010darski ideal: demokratski, racionalan, sekularni, nehijerarhijski, slobodarski i ekolo\u0161ki. Bio je internacionalist i antimilitarist. Bio je teorijski koherentan. Bio je human i eti\u010dan. Prije svega, bio je socijalist\u201d. Ljudsko bi\u0107e, vjerovao je, zaslu\u017euje slobodu, koju je cijenio iznad svega, i pristojan \u017eivot. Bio je dakle odve\u0107 inteligentan da bi pristao \u017eivjeti u neracionalnom dru\u0161tvu.<\/p>\n

*Tekst je izvorno objavljen u 43. broju hrvatskog izdanja LMD-a.<\/p>\n

1 Vidi Lucien S\u00e8ve, \u201cSauver le genre humain, pas seulement la plan\u00e8te\u201d, Le Monde diplomatique, studeni 2011.
\n2 Murray Bookchin, Au-del\u00e0 de la raret\u00e9, \u00c9cosoci\u00e9t\u00e9, Montr\u00e9al, 2016.
\n3 Murray Bookchin, \u201cQu\u2019est-ce que l\u2019\u00e9cologie sociale?\u201d, Atelier de cr\u00e9ation libertaire,\u200e Lyon, 2012.
\n4 Murray Bookchin, Pour une soci\u00e9t\u00e9 \u00e9cologique, Christian Bourgois, Pariz, 1976.
\n5 Murray Bookchin, Au-del\u00e0 de la raret\u00e9, op. cit.
\n6 Vincent Gerber et Flor\u00e9al Romero, Murray Bookchin. Pour une \u00e9cologie sociale et radicale, Le Passager clandestin, coll. \u201cLes pr\u00e9curseurs de la d\u00e9croissance\u201d, Neuvy-en-Champagne, 2014.
\n7 Citirano u: Janet Biehl, Ecology or Catastrophe: The Life of Murray Bookchin, Oxford University Press, 2015.
\n8 Janet Biehl, \u201cLe Municipalisme libertaire: la politique de l\u2019\u00e9cologie sociale\u201d, \u00c9cosoci\u00e9t\u00e9, 1998.
\n9 Murray Bookchin, From Urbanization to Cities: Toward a New Politics of Citizenship, Cassell, London, 1995.
\n10 Vidi: Olivier Cyran, \u201cDans le laboratoire de l\u2019\u00e9colo-bourgeoisie\u201d, Le Monde diplomatique, kolovoz 2011.
\n11 Janet Biehl, Ecology or Catastrophe, op. cit.
\n12 Murray Bookchin, Social Anarchism or Lifestyle Anarchism: An Unbridgeable Chasm, AK Press, Chico (Kalifornija), 1995.
\n13 Murray Bookchin, Third Revolution: Popular Movements in the Revolutionary Era, dva toma, Cassell, London i New York, 1996 et 1998.
\n14 Citirano u: Janet Biehl, \u201cBookchin breaks with anarchism\u201d, 2007, theanarchistlibrary.org
\n15 Usp. \u201cJanet Biehl \/ David Graeber: impressions et r\u00e9flexions du Rojava\u201d, 3. sije\u010dnja 2015, ecologiesociale.ch
\n16 Murray Bookchin, \u201cSpring offensives and summer vacations\u201d, Anarchos, lipanj 1972.
\n17 Murray Bookchin, The Next Revolution: Popular Assemblies and the Promise of Direct Democracy, Verso, New York, 2015.
\n18 Janet Biehl, Ecology or Catastrophe, op. cit.<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je EU i SAD slu\u017ebeno smatraju \u201cteroristi\u010dkom organizacijom\u201d, Radni\u010dka stranka Kurdistana (PKK) danas je nezaobilazan element bliskoisto\u010dne politike. Osobitu je va\u017enost, pa i naklonosti, posljednjih godina stekla zbog svoje odlu\u010dne borbe protiv barbarizma samozvane Islamske dr\u017eave. Iako je u hladnoratovskom periodu osnovana kao komunisti\u010dka organizacija, PKK je u me\u0111uvremenu prihvatila ideologiju malo poznatog ameri\u010dkog teoreti\u010dara Murraya Bookchina, koji je neo\u010dekivano nakon smrti zadobio svjetsku slavu posredovanjem gerilskog pokreta na drugom kraju svijeta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":233537,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233536","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233536","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233536"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233536\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/233537"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233536"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233536"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233536"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}