U neposrednoj budu\u0107nosti (vjerojatno po\u010detkom 2020-te ili 2030-te) najva\u017eniji problem mogla bi biti nova, prostorno-urbanisti\u010dka kriza uzrokovana klimatskim promjenama. Porast razine mora, kao i obilne padalinske oluje utjecat \u0107e na depopulaciju odre\u0111enih obalnih podru\u010dja od kojih \u0107e ostati jedino trula, urbana infrastruktura. Kako \u0107e razina vode rasti, a poplave biti \u010deste – neko\u0107 “popularne”, urbane lokacije postat \u0107e nova – geta. Takva kriza mogla bi se negativno odraziti i na ostale dijelove globalne ekonomije. Naime, propast tr\u017ei\u0161ta nekretninama na obalnim podru\u010djima moglo bi potaknuti \u0161iru krizu na financijskim tr\u017ei\u0161tima, a gubitak komunikacijskih i prometnih veza koje su pru\u017eali ve\u0107i gradovi moglo bi ozbiljno na\u0161tetiti cjelokupnom gospodarstvu. Klimatska, ekonomska depresija pritom nije nemogu\u0107i scenarij.<\/p>\n Sti\u017ee ocean<\/strong><\/p>\n \u010cak i ako drasti\u010dno reduciramo emisiju stakleni\u010dkih plinova, eliminiramo ugljikov dioksid (CO2) iz atmosfere te stabiliziramo rast temperature zraka na ne vi\u0161e od 2 Celzijeva stupnja iznad razine iz 1990-tih i dalje smo osu\u0111eni na zna\u010dajno ve\u0107u razinu mora. Otapanjem grenlandskih i antarkti\u010dkih ledenih plo\u010da, nestankom planinskih gle\u010dera te \u0161irenjem obujma oceana kao rezultat termalne ekspanzije – razina mora sve je vi\u0161a i vi\u0161a. Na isto\u010dnoj obali SAD-a razina oceana raste tri do \u010detiri puta br\u017ee od globalnog prosjeka koji se, tako\u0111er, drasti\u010dno pove\u0107ao tijekom godina.<\/p>\n Godine 1993. godi\u0161nja razina pove\u0107anja globalne, morske razine iznosila je 2.2 milimetra, dok 2014. godini taj se iznos pove\u0107ao na 3.3 milimetra. Prema takvoj projekciji do 2100. godine globalna razina mora mogla bi narasti od 2 do 2.7 metara. Usporedbe radi, od 1900. godine razina mora na isto\u010dnoj obali SAD-a narasla je za 30.48 centimetar prema podacima ameri\u010dkog Nacionalnog klimatolo\u0161kog udru\u017eenja. Ti podaci razlog su prijetnjama da \u0107e brojni gradovi u budu\u0107nosti biti – “podvodni”. U me\u0111uvremenu, rast razine oceana, tako\u0111er, svakodnevno mijenja urbane krajolike, dinamiku gradova, kao i vrijednost samih imovina.<\/p>\n Oluje vs. urbane infrastrukture<\/strong><\/p>\n Prava prijetnja urbanoj infrastrukturi nije spor i neprekidan rast globalne razine mora, nego poplave i razaranja uzrokovana olujnim padalinama s obzirom na to da poplave o\u0161te\u0107uju infrastrukturu u cijelosti, a ne samo njezine rubne dijelove. Primjerice, tijekom uragana Sandy plima koja je pogodila ni\u017ee dijelove New Yorka bila je za 2.8 matara ve\u0107a od uobi\u010dajene “visoke plime”. Kada do\u0111e do o\u0161te\u0107enja infrastrukture, posjedi koji \u010dak nisu samostalno o\u0161te\u0107eni – gube svoju vrijednost ovise\u0107i o elektri\u010dnim, transportnim i vodovodno-odvodnim sustavima koji su do\u017eivjeli \u0161tetu. Nekoliko poplava u brzom slijedu moglo bi zapo\u010deti proces kombiniranog fizi\u010dkog i socioekonomskog pada. S obzirom na vrijeme i tro\u0161kove popravka vodom o\u0161te\u0107enih elektri\u010dnih i telekomunikacijskih instalacija, podzemnih i \u017eeljezni\u010dkih linija, sustava za pro\u010di\u0161\u0107ivanje pitke vode te sustava za odvodnju otpadnih voda, vlasnici nekretnina mogli bi zapo\u010deti pani\u010dnu prodaju svojih posjeda.<\/p>\n <\/p>\n Kada postane jasno da zidine koje brane gradove od pove\u0107anja razine mora nisu izgra\u0111ene na vrijeme, te kada infrastruktura krene propadati – uslijedit \u0107e pad vrijednosti imovina \u0161to bi moglo potaknuti \u0161iru financijsku paniku. Uz dobro planiranje, mogu\u0107e je upravljati potencijalnim problemom na tr\u017ei\u0161tu. Me\u0111utim, uz trenutno poricanje postoje\u0107e prijetnje, moglo bi do\u0107i do regionalnih panika u cijenama nekretnina te posljedi\u010dno, te\u0161kih financijskih gubitaka. Odjel za financije u New Yorku nedavno je procijenio ukupnu vrijednost gradske imovine za fiskalnu godinu na vi\u0161e od trilijun dolara. To je veliki novac, dovoljan da potekne probleme na burzama diljem svijeta s obzirom na to da propast vrijednosti nekretnina podrazumijeva pad porezne osnovice \u0161to zna\u010di da \u0107e lokalne uprave biti prisiljene samostalno snositi tro\u0161ak skupocjenih popravaka infrastrukture. A infrastruktura kao cjelina ovisi upravo o vrijednosti imovine.<\/p>\n Uragan Katrina koji je 2005. godine pogodio New Orleans, nakon kojeg je uslijedio uragan Rita pru\u017ea uvid u ono \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati. Profesor Bernard Weinstein sa Sveu\u010dili\u0161ta u Sjevernom Texasu procijenio je kako \u0107e tro\u0161kovi od nastale \u0161tete oba uragana iznositi oko 250 milijardi dolara – \u0161to direktne, \u0161to indirektne \u0161tete. Weinstein je procijenio taj iznos na temelju podataka o 113 uni\u0161tenih platformi nafte i plina na moru, 457 o\u0161te\u0107enih naftnih i plinskih cjevovoda te pribli\u017eno jednake koli\u010dine izlivene nafte u more kao i tijekom katastrofe Exxon Valdez. Katrina je uni\u0161tila gotovo polovicu poljoprivrednih uzgoja, izbrisala najve\u0107i dio \u0161e\u0107erne kulture te izazvala pusto\u0161 u industriji kamenica. Osiguravaju\u0107a dru\u0161tva isplatila su 80 milijardi dolara za popravak \u0161tete.<\/p>\n Naj\u0161okantnije, Katrina je uzrokovala smrt 1836 osoba diljem Meksi\u010dkog zaljeva od kojih su ve\u0107inom stariji gra\u0111ani i gra\u0111anke koji\/e su ostali zarobljeni\/e u svojim ku\u0107ama ili napu\u0161teni\/e u domovima za njegu. Opseg \u0161tete koju je Katrina uzrokovala \u010desto zaboravljamo dijelom zato \u0161to je tr\u017ei\u0161te nekretninama, kao i sama showbizz industrija u New Orleansu proces obnove uzela s rezervom slave\u0107i \u010dinjenicu kako je oluja najgoru \u0161tetu u\u010dinila siroma\u0161nom, crna\u010dkom naselju Ninth Ward.<\/p>\n Od Katrine, isto\u010dna obala SAD-a imala je neopisivu sre\u0107u s relativno malim brojem uragana koji su pogodili kopno (usprkos velikom broju uragana koji su ostali na moru). Nedavno istra\u017eivanje James P. Kossina sugerira da bi ta \u010dinjenica mogla biti kratkotrajna nuspojava globalnog zatopljenja. Naime, kako vi\u0161a temperatura povr\u0161ine mora stvara ve\u0107i broj uragana, tako toplija masa zraka na kopnu stvara sna\u017enije vertikalno gibanje vjetra koje slu\u017ei kao odre\u0111ena blokada dolasku uragana na kopno. Ipak, ovaj prirodni, za\u0161titni faktor nije savr\u0161en s obzirom na to da oluje i dalje poga\u0111aju kopno, a ovaj oblik cirkulacije vjetra koji blokira uragane od kopna vrlo vjerojatno \u0107e se u budu\u0107nosti i sam promijeniti kako se drugi elementi klime mijenjaju. Rast razine mora, neovisno o svemu, “obe\u0107ava” u budu\u0107nosti ve\u0107i broj mega-oluja koje \u0107e pogoditi svjetske metropole.<\/p>\n <\/p>\n Obrambene pripreme<\/strong><\/p>\n Naseljeno podru\u010dje New Yorka koje broji vi\u0161e milijuna stanovnika\/ica – pru\u017ea uvid u mogu\u0107nosti i patologije planiranja obrane od rasta razine mora. Nakon 2012. godine i uragana Sandy koji je napravio 50 milijardi dolara ekonomske \u0161tete, uklju\u010duju\u0107i uni\u0161tenje ili o\u0161te\u0107enje 650 tisu\u0107a domova bilo je jasno kako se ne\u0161to mora poduzeti. Ameri\u010dki Kongres, na posljetku, odobrio je oko 60 milijardi dolara savezne pomo\u0107i za obnovu i oporavak pogo\u0111enih podru\u010dja. No, ritam isplate nov\u010dane pomo\u0107i krenuo je bolno sporo. Jedan od primjera popravak je L-linije tunela Canarsie koji povezuje sjeverni Brooklyn i Manhattan \u010diji je popravak procijenjen na 477 milijuna ameri\u010dkih dolara, a obnova na godinu i pol. A rije\u010d je o manjem tunelu. U New Yorku jo\u0161 se uvijek gradi barijera oko ni\u017eih dijelova Manhattana nazvana “Big U”. Barijera je dizajnirana da bude pokrivena travom i slu\u017ei kao javni otvoreni prostor, prote\u017eu\u0107i se du\u017e obale. Predvi\u0111eno je kako \u0107e ovaj projekt trajati godinama i ko\u0161tati milijarde ameri\u010dkih dolara. Uz takav scenarij – pitanje je kako \u0107e se osigurati cjelokupna obala koja se prote\u017ee preko 800 kilometara? Gora stvar od djelomi\u010dne obrane \u2013 lo\u0161a je izvedba. Jer kako je Jeff Goodell za The Rolling Stone izjavio po pitanju simboli\u010dkih napora New Yorka da obrani grad od potencijalnih poplava: “Barijere i vodeni d\u017eepovi stvaraju ljudima privid sigurnosti, \u010dak i kada nisu.”<\/p>\n U me\u0111uvremenu, u jasnoj potpori neodr\u017eivoj gentrifikaciji (proces u kome se stare jeftine zgrade ili \u010ditavi dijelovi grada, naj\u010de\u0161\u0107e radni\u010dka naselja, pretvaraju u skupe zgrade za dobrostoje\u0107e pripadnike srednje klase, koji se doseljavaju umjesto originalnog stanovni\u0161tva koji sebi ne mo\u017ee da priu\u0161ti pove\u0107anje tro\u0161kova \u017eivota. Op. prevoditelja) grad, tako\u0111er, planira izgradnju tramvajske linije du\u017e obale Brooklyna i Queensa gdje stara industrijska skladi\u0161ta nude put do luksuznih posjeda u vrijednosti 2.5 milijarde ameri\u010dkih dolara. Sli\u010dna ludost doga\u0111a se i u New Jerseyu gdje se skupina vlasnika posjeda uz obalu (od kojih su mnogi subvencionirani dr\u017eavnim osiguranjem od poplava) pobunila protiv izgradnje za\u0161titnih, pje\u0161\u010danih dina – tu\u017ee\u0107i grad.<\/p>\n No, na kraju, gradovi koji nisu dovoljno brzo dovr\u0161ili gradnju morskih barijera bit \u0107e prvi pogo\u0111eni. Potopljeni poplavama koje dolaze jedna iza druge – neki \u0107e se gradovi prona\u0107i u te\u0161koj, financijskoj situaciji gdje ne\u0107e mo\u0107i izdr\u017eati tro\u0161kove obnove infrastrukture. A kako \u0107e javne slu\u017ebe propadati, tako \u0107e i vrijednost imovine propadati s njom s obzirom na ovisnost jednih o drugima. U kona\u010dnici takav scenarij rezultirat \u0107e dezinvestiranjem, padom porezne osnovice i relokacijom stanovni\u0161tva. Oni koji \u0107e mo\u0107i napustiti obalu \u2013 to \u0107e, na posljetku, i u\u010diniti. Demografska studija Mathew Hauera sa Sveu\u010dili\u0161ta u Georgiji predvi\u0111a kako \u0107e do 2100. godine 250 tisu\u0107a ljudi u New Jerseyu biti prisiljeno napustiti svoje domove radi pove\u0107anja razine mora, dok u Floridi iz istog razloga to \u0107e morati u\u010diniti 2.5 milijuna ljudi.<\/p>\n Mo\u017eda \u0107e neki od razorenih, obalnih gradova postati izvor gra\u0111evinskog materijala. Kvalitetno stambeno zbrinjavanje u gradovima koji “umiru” moglo bi postati vrijedan izvor skuplja\u010dima cigli, bakra, plo\u010dica, vrata, prozora te drvene gra\u0111e iz obli\u017enjih gradova koji bi svoj “plijen” prodavali na tr\u017ei\u0161tima unutarnje gra\u0111e. Ve\u0107 smo do\u017eivjeli takav scenarij na primjeru Rust Belta: ve\u0107ina izvoza devedesetih godina St. Louisa bile su stare cigle predvi\u0111ene za gradnju cvjetaju\u0107eg Sunbelta \u010dije su ru\u0161evine prenamijenjene za materijal za izgradnju terasa koji se kupovao na kredit. Pitanje je \u0161to \u0107e se dogoditi Dohi , Lagosu, Karachiju ili Riju? Ovi mega-gradovi smje\u0161teni su na ravnom terenu u blizini mora, a poznati su po korupciji i lo\u0161em planiranju. Moramo pretpostaviti kako \u0107e u trenutku kada u\u010dinci klimatskih promjena postanu o\u010diti \u2013 mnogi preseliti u drugi kraj dr\u017eave ili inozemstvo.<\/p>\n Infrastrukturalna “uska grla”<\/strong><\/p>\n Zemljopis globalnog kapitalizma neproporcionalno se oslanja na obalne gradove kao mjesta trgovine, razmijene, istra\u017eivanja, prijevoza i obrazovanja – \u010dvorovi su to koji zajedno povezuju svjetsko gospodarstvo. Industrija, kao i globalni prehrambeni lanci ne ovise isklju\u010divo o onome \u0161to se doga\u0111a u tvornicama i na poljima, nego i o malom broju infrastrukturalnih puteva me\u0111unarodne opskrbe, odnosno o infrastrukturi klju\u010dnoj za transport kao \u0161to su pomorske i zra\u010dne luke, \u017eeljezni\u010dki i cestovni promet, te politi\u010dki osjetljivi pomorski tjesnaci poput Sueskog i Panamskog kanala.<\/p>\n Nedavna studija britanske udruge Chatham House otkrila je kako 55% svjetske trgovine prolazi kroz jedan od \u010detrnaest “uskih grla” trgovine osjetljivih na ekstremne vremenske uvjete poput lokalnih poplava te rasta razine mora, ali i vojno-politi\u010dkih sukoba. Ako do\u0111e do zatvaranja ve\u0107eg broja tih puteva, globalni protok hrane bit \u0107e upitan. Chatham House je ustvrdio kako, primjerice, oko 20% svjetskog p\u0161eni\u010dnog izvoza prolazi kroz turski tjesnac, kao \u0161to i vi\u0161e do 25% globalnog izvoza soje prolazi kroz tjesnac Malacca koji povezuje Maleziju i Indoneziju. Svijet je dobio uvid u to kako lokalne poplave mogu utjecati na globalne opskrbne lance tijekom poplave na Tajlandu 2011. godine, gdje je ve\u0107ina Bangkoka, uklju\u010duju\u0107i vi\u0161e od tisu\u0107u tvornica bilo pod vodom. Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa procijenio je kako je posljedica poplave na Tajlandu smanjenje globalne industrijske proizvodnje za 2.5 posto \u0161to je osiguravaju\u0107a dru\u0161tva ko\u0161talo 5.3 milijardi ameri\u010dkih dolara.<\/p>\n Hitan slu\u010daj<\/strong><\/p>\n Kada priobalni gradovi krenu propadati, a oni \u0161to mogu emigrirati – emigriraju u unutra\u0161njost zemlje, nastupit \u0107e nejednakost i relativna deprivacija. Oni \u0161to ostanu bit \u0107e ljuti \u0161to su ostavljeni u “zoni \u017ertvovanja” osje\u0107aju\u0107i malenu potrebu da odr\u017ee dru\u0161tveni poredak. Tko \u0107e biti posljednji? Ako ameri\u010dka povijest nudi odgovor – najsiroma\u0161niji od siroma\u0161nih, nedokumentirani izbjeglice mogli bi postati ubojice i zlostavlja\u010di u ve\u0107 “mrtvim gradovima”. Mogu\u0107e je zamisliti pojavu lijevog, kriti\u010dkog dru\u0161tvenog pokreta ili apoliti\u010dnog kriminala u takvim zonama. No, koji god oblik radikalne dru\u0161tvene promjene iskrsne bit \u0107e do\u010dekan sa sve represivnijim paravojnim odgovorima \u2013 kontrolnim to\u010dkama, specijalcima, nacionalnom gardom, rasisti\u010dkim i desni\u010darskim vigilantizmom.<\/p>\n Do\u017eivjeli smo primjere ovakvog pona\u0161anja na Zaljevu nakon Katrine kada su lokalne vlasti nude\u0107i pomo\u0107 New Orleansu poslali u pogo\u0111ena podru\u010dja – oru\u017eanu policiju.\u00a0 Razlog je tomu \u0161to nakon pedeset godina federalno subvenciranog “zakona i reda” ve\u0107ina gradova i dr\u017eava ima vi\u0161ak represivnog kapaciteta, a s druge strane kroni\u010dni manjak civilne obrane. Stalne izvanredne situacije u obalnim i priobalnim zonama mogle bi postati norma \u2013 klimatske promjene tako ne ugro\u017eavaju samo pla\u017ee i obale, nego i gra\u0111anske slobode. Masovne migracije i rasisti\u010dke reakcije na njih, ve\u0107 su obilje\u017eja svake klimatske krize. Do 2030-ih i 40-ih godina velika je vjerojatnost da \u0107e ve\u0107i postotak ljudi migrirati. Desni\u010darski demagozi od Arizone do Obale Bjelokosti, Myanmara (Burme) i Pariza ve\u0107 se bore protiv “stranaca”. Pre\u010desto demagozi uspje\u0161no iskori\u0161tavaju strah i bijes kako bi se do\u010depali vlasti, a jednom kada se ondje na\u0111u \u2013 iskori\u0161tavaju dr\u017eavnu represiju protiv migranata i siroma\u0161nih. Dakle, dok su\u0161a, neoliberalizam i militarizam stvaraju krize, ratove i valove izbjeglica na “Jugu” (geografskom jugu, op.prevoditelja), na Sjeveru proizvode reaktivnu, oportunisti\u010dku i autoritativnu vladaju\u0107u struju.<\/p>\n Rje\u0161enja<\/strong><\/p>\n Dobra vijest je da ve\u0107 posjedujemo tehnolo\u0161ke preduvjete za spas civilizacije od klimatskog kolapsa: posjedujemo solarne panela, kao i vjetrenja\u010de za generaciju elektri\u010dne energije, elektri\u010dna vozila, sposobnost obnove mo\u010dvarnih stani\u0161ta i izgradnju morskih barijera. Jednako tako, sposobni smo razviti politi\u010dke stavove kojima je svrha o\u010duvati zdravlje i sigurnost ve\u0107ine. Tako\u0111er, imamo razvijenu tehnologiju za eliminaciju CO\u2082 iz atmosfere, tehnologiju koja je ve\u0107 desetlje\u0107ima dio podmornica. Usprkos donedavnoj dvojbi kako sigurno pohraniti CO\u2082, znanstvenici na Islandu osmislili su proces koji uklanja CO\u2082 iz atmosfere i pretvara ga u stijenu nazvav\u0161i taj proces “poja\u010dana rastro\u0161ba” (org. enhanced weathering). Proces opona\u0161a jedan od prirodnih procesa pomo\u0107u kojih se CO\u2082 iz atmosfere povezuje sa stijenama mije\u0161anjem uglji\u010dnog dioksida i sumporvodikom s vodom, nakon \u010dega mje\u0161avina tvori formaciju bazaltnih stijena. U roku od dvije godine, CO\u2082 u vodenoj mje\u0161avini talo\u017ei se u bijelu, krutu, karbonatnu stijenu sli\u010dnu vapnencu. Sre\u0107om za nas, bazaltne stijene, izvor ovog procesa, jedan su od naj\u010de\u0161\u0107ih tipova stijena na Zemlji.<\/p>\n U Reykjaviku ve\u0107 postoji geotermalna elektrana koja koristi i pohranjuje 5.000 tona uglji\u010dnog dioksida godi\u0161nje \u0161to je ekvivalentno godi\u0161njoj emisiji oko 2.000 automobila. Poanta ovoga jest kako posjedujemo tehnologiju koja uklanja atmosferski CO\u2082 i sigurno ga pohranjuje. S druge strane, kao \u0161to ni pravilna obrana gradova od rasta razine mora, tako ni profit kao ni tr\u017ei\u0161ni odnosi ne mogu staviti ovu tehnologiju na vrh ljestvice prioriteta. Svjetsko gospodarstvo godi\u0161nje proizvode oko 40 milijardi tona emisije uglji\u010dnog dioksida. Prema trenutnim cijenama uklanjanje emisije te koli\u010dine plina iz atmosfere ko\u0161talo bi oko 24 trilijuna ameri\u010dkih dolara \u0161to je otprilike 133 posto godi\u0161njeg BDP-a Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava.<\/p>\n Slobodno tr\u017ei\u0161te za razvoj ove tehnologije gura ideju o prodaji umjetno stvorenog vapnenca kao gra\u0111evinskog materijala. Ekonomija nekada nema uop\u0107e smisla, jer za\u0161to kupiti skupu stijenu kada je dostupna jeftinija prirodna? Jasno je da privatni sektor i motiv profita ne mogu implementirati tehnologiju “poja\u010dane rastro\u0161be” u vremenu u kojem je potrebna, kao niti potaknuti br\u017eu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije ili izgradnju obalne za\u0161tite u potrebnom opsegu i vremenu, ali niti jedan od tih zadataka nije tehnolo\u0161ki ili ekonomski nemogu\u0107. No, mehanizam koji je neophodan da se pokrene \u2013 dr\u017eavni je poticaj i javni sektor.<\/p>\n Jo\u0161 jedna dobra vijest. Radikalna klimatska rje\u0161enja, vjerojatno protuintuitivna, zahtijevaju da koristimo vi\u0161e, a ne manje energije. Ali energija, pogotovo solarna, beskona\u010dno je ekonomi\u010dna. Na\u0161a misija nije da se povu\u010demo ili o\u010duvamo ono \u0161to nazivamo “prirodom”, nego da postanemo svjesni kreatori okoli\u0161a. Ekstremna tehnologija u javnom vlasni\u0161tvu postat \u0107e sredi\u0161te socijalisti\u010dkog projekta civilizacijskog spasa. Ili civilizacija ne\u0107e opstati.<\/p>\n Libela<\/a>\/Jacobinmag.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dobra vijest je da ve\u0107 posjedujemo tehnolo\u0161ke preduvjete za spas civilizacije od klimatskog kolapsa: posjedujemo solarne panela, kao i vjetrenja\u010de za generaciju elektri\u010dne energije, elektri\u010dna vozila, sposobnost obnove mo\u010dvarnih stani\u0161ta i izgradnju morskih barijera<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233469","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233469"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233469\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"sunce_zemlja\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/02\/sunce_zemlja.jpg\")
<\/a>Klimatska kriza \u010desto se percipira kao iznenadna i sveobuhvatna kriza, kao istovremeni kolaps poljoprivrednih dobara, rast razine mora, masovno \u0161irenje bolesti te po\u010detak civilizacijskog “rata svih protiv svih” (teorija Thomasa Hobbesa, engleskog filozofa, op.prevoditelja). U stvarnosti neke \u0107e se krize pojaviti odmah, a neke kasnije. Me\u0111utim, ako djelujemo svrhovito i brzo – mogu\u0107e ih je izbje\u0107i.<\/p>\n