{"id":233289,"date":"2017-09-19T06:59:49","date_gmt":"2017-09-19T04:59:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233289"},"modified":"2017-09-19T07:00:55","modified_gmt":"2017-09-19T05:00:55","slug":"sigurna-kuca-za-desnicare","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/19\/sigurna-kuca-za-desnicare\/","title":{"rendered":"Sigurna ku\u0107a za desni\u010dare"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Stefan Aleksi\u0107 <\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/stefan_aleksic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-191627\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/stefan_aleksic-300x220.jpg\" alt=\"stefan_aleksic\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>U beogradskom Etnografskom muzeju godinama je u prizemlju glavne izlo\u017ebe bila locirana plasti\u010dna replika \u010desme iz De\u010dana. Paradigma mesta crkvenih organizacija u postsocijalisti\u010dkim dru\u0161tvima: ki\u010dasti plasti\u010dni (betonski, metalni\u2026) krst na silu i ve\u0161ta\u010dki postavljen u centar nacije.<\/p>\n<p>U \u010detvrtvekovnoj istoriji tranzicije dru\u0161tava ovog ili onog socijalizma u kapitalizam mogu se identifikovati tri apsolutno nepromenjive konstante: s jedne strane kratkovido dodvoravanje nacionalno-desni\u010darskoj demagogiji, \u0430 sa druge \u2012 dodvoravanje religijskim organizacijama i crkvama raznih modaliteta. Nema vlasti \u2012 ma kako za sebe tvrdila da je liberalna \u2012 koja nije na noge i\u0161la biskupima, popovima i imamima, te se verno klanjala njihovom tobo\u017enjem autoritetu. Nema vlasti koja nije podilazila desnim i desnijim ekstremistima i njihovim nebuloznim zahtevima koje su unapre\u0111enim tehnologijama vlasti pretvarale u policy \u2012 bilo da je re\u010d o ograni\u010denju (\u010ditaj: ukidanju) suvereniteta nad sopstvenim telom delegalizacijama abortusa, bilo da je re\u010d o pritiscima na osobe alternativnih seksualnih afiniteta, migrante, siroma\u0161ne, Rome ili bilo koju drugu marginalizovanu grupu.<br \/>\n<strong><br \/>\nLokalna perspektiva \u2012 Jad i beda<\/strong><\/p>\n<p>Kako su medijski izve\u0161taji o \u2013 \u010dak i onim zanimljivijim finansijskim i\/ili seksualnim \u2013 gafovima SPC poprili\u010dno \u0161turi, informacije o vezi desni\u010darskih organizacija i Srpske pravoslavne crkve danas je te\u0161ko na\u0107i. Uostalom, veza izme\u0111u ovo dvoje izgleda danas tako normalno i naturalizovano da je i te\u0161ko o\u010dekivati da ovakvi \u2012 kranje servilni \u2012 mediji to makar i prokomentari\u0161u kriti\u010dki. Me\u0111utim, to \u0161to nema informacija ne zna\u010di ni da nema vatre tamo gde ima dima, te se na fenomenolo\u0161kom, a posebno istorijskom nivou daju videti jasne indikacije tesne strate\u0161ke saradnje.<\/p>\n<p>Klju\u010d za razumevanje polo\u017eaja i prisne veze crkvenih organizacija i desnice u postsocijalisti\u010dkim dru\u0161tvima valja tra\u017eiti u kompleksnom procesu rastakanja granica izme\u0111u dr\u017eave, dru\u0161tva, crkve i nacije. Obe snage \u2013 i desnica i crkva \u2013 svoj autoritet crpe iz kompleksne iluzije da su one te koje reprezentuju \u201enarod\u201c; obe svoje politi\u010dke programe guraju kroz gorepomenute porozne i sve poroznije granice, manje zvani\u010dnim putevima i paralegalnim puteljcima, rabe\u0107i politi\u010dke elite \u017eeljne dodvoravanja \u201enarodu\u201c. No, ni\u0161ta novo pod kapom Bo\u017ejom: grandiozni povratak kapitalisti\u010dkih vlasni\u010dkih i hijerarhijskih odnosa i\u0161ao je upravo \u201emaglovitim putevima\u201d i parapoliti\u010dkim mehanizmima \u2013 pod diktatom ili ekspertske nu\u017enosti ili \u201enarodne volje\u201d. A ovi su svoj idealni oblik do\u017eiveli devedesetih: desni eksperti za zapo\u010dinjenje sukoba obezbedili su rat koji se nije mogao izbe\u0107i1 i topovsko meso, dok mu je crkva o\u010ditala opelo a politi\u010dke elite okadila i pro\u010distila od odgovornosti, pa zatim krenula da debelo napla\u0107uje patriotski anga\u017eman. A kao i svaka druga ratna kameraderija, i ova je nakon primirja ostala u intimim odnosima, pa se danas cma\u010du na predavanjima onog klovna Miroljuba Petrovi\u0107a, molebancijama \u2012 a posebno prisno na anualnim vojnim ve\u017ebama razbijanja parada ponosa.2<\/p>\n<p>Uostalom, koliko je klerikalizacija dru\u0161tva predvo\u0111ena crkvom i desni\u010darskom demagogijom strate\u0161ki bitna za proces tranzicije pokazuje nam i \u010dinjenica da je jedno od najspornijih nasle\u0111a \u2012 pored postavljanja pravnog okvira za paralegalnu plja\u010dku poznatu kao privatizacija \u2012 koje nam je (navodno progresivna i u liberalnim krugovima obo\u017eavana) vlada Zorana \u0110in\u0111i\u0107a ostavila u nasle\u0111e: veronauka u \u0161kolama. Virus nakon sedamnaest godina inkubacije daje najsla\u0111e plodove, pa se sada valja izboriti i sa veronaukom u \u0161koli (to je dodu\u0161e jednostavno: m\u2019r\u0161!), ali i sa ideolo\u0161kom radijacijom \u0161tetnih kurikuluma i jo\u0161 \u0161tetnijih nastavnih praksi.<\/p>\n<p>Naravno, sasvim bi izli\u0161no bilo nabrajati sve sli\u010dnosti izme\u0111u crkve i desnice, ali pozabavimo se ovde onim osnovnim: nostalgija za starim vremenima \u2012 kada se znalo ko kosi a ko vodu nosi i ko kome ljubi ruku; vreme nakon 1945. obe tuma\u010de kao \u201evreme ispalo iz zgloba\u201d; obe se zala\u017eu za rekonstrukciju predratnih hijerarhijskih odnosa; obe ideal dru\u0161tva prepoznaju u ljubavnom zagrljaju crkve i dr\u017eave. Lista sli\u010dnosti se mo\u017ee nastaviti; mada bi bilo zanimljivije nastaviti i niz istomi\u0161ljenika \u2013 jer ta bi lista gotovo savr\u0161eno mapirala i subjekte, ali i sadr\u017eaj politi\u010dke sfere poslednje tri decenije: Bog na nebu, nacija na zemlji, gazda\/doma\u0107in u ekonomiji.<br \/>\n<strong><br \/>\nGlobalna perspektiva \u2012 O\u010daj \u017eivi<\/strong><\/p>\n<p>Navla\u010denje mantije (rize\u2026) na dru\u0161tvo i nasilna integracija pomo\u0107u identitetske indoktrinacije je, \u010dini se, globalni fenomen \u2012 de\u0161ava se od Bliskog istoka (dru\u0161tva Bliskog i Srednjeg istoka nalaze se pod napadom religijskog fanatizma zapravo tek odnedavno), pa do SAD-a (gde se uz pomo\u0107 privatizovanog \u0161kolskog sistema iz kurikuluma izbacuje Darvin a uvodi kreacionizam). Utisak je da je u pitanju ne\u0161to novija politika: neoliberalna agresija komoditizuje otprilike sve, dokida prosvetiteljske mehanizme socijalizacije te cepa dru\u0161tvo na neodr\u017eivi skup sudaraju\u0107ih individua \u2013 pa se i ukazuje potreba za \u201ealternativnim\u201d metodima socijalne integracije. Odatle se pribeglo koheziji drugim sredstvima (crkvom i uterivanjem desne demagogije u kosti); a crkva i desnica su se pod izgovorom identitetskih baljezgarija pokazale kao idealni mehanizmi governmentalitija (vladanja, kontrole, regulacije) u uslovima poznog kapitalizma: kao \u0161to je slu\u010daj i sa ostalim sli\u010dnim aparatima, zadatak im je da nacionalnim i religijskim \u201ejedinstvom\u201d prekriju rastu\u0107i klasni i socijalni rased posred dru\u0161tva. Ali iako izgledaju savremeno, ovakvi mehanizmi socijalnog in\u017einjeringa nisu novost: samo su s napretkom tehnologije dostigli sasvim nov nivo sofisticiranosti. Trunka teorije daje obja\u0161njenje: i sama su nacija i nacionalna kultura isto tako posledice procesa razaranja izvornijih dru\u0161tvenih odnosa, a zatim nasilnog i tehnolo\u0161ki potkovanog \u201ereutemeljenja\u201d. Istorija \u201enacije\u201c je istorija razaranja tradicionalnih odnosa, jezika, religijskih sistema (\u2026) te nametanja jednog hegemonog kulturnog modela \u2012 \u201e(na\u0161e) nacionalne kulture\u201d \u2012 putem savremenih sredstava indoktrinacije: \u0161kolskih i medijskih kurikuluma.<\/p>\n<p>No, hajdemo i dublje. Kao \u0161to ka\u017ee jedan tekst: neoliberalna revolucija nije nikoga oslobodila, ve\u0107 je stvorila niz mikrokapilarnih disciplinskih mehanizama o\u017eivev\u0161i \u010ditav sistem \u201eslobodno neslobodnih\u201c, hijerarhizovanih dru\u0161tvenih \u0107elija \u2012 mikrofeudalnih firmi za proizvodnju i potro\u0161nju \u2013 \u201etradicionalnu\u201c (\u010ditaj: patrijarhalnu) porodicu koju slobodno morate da volite, crkvu kojoj slobodno morate da se klanjate i naciju kojoj slobodno morate da pripadate.<\/p>\n<p>A upravo u ovim uslovima \u2013 uslovima vi\u0161estrukog slobodnog ropstva (no nije li upravo kapitalizam upravo to?) \u2012 ekstremna desnica i crkvene organizacije kao \u0161to je SPC bujaju. Jer, ne zavaravajmo se, crkva je kompleksna i konzistentna organizacija, izuzetno ve\u0161ta u prilago\u0111avanju i snala\u017eenju u novim uslovima \u2013 milenijum i po ona uspeva da se svaki put na\u0111e na pravoj strani \u2013 pa i u uslovima neoliberalizma veoma ve\u0161to odgovara novim uslovima koji zahtevaju servilnost u radu i disciplinu u privatnom \u017eivotu. Stoga sama dr\u017eava \u2012 po\u0161to pripadnost nacionalnoj dr\u017eavi mora da se proizvodi br\u017ee, ja\u010de, bolje \u2012 zaziva crkvu da i onostrano stavi u pogon za proizvodnju socijalne servilnosti i klasne pacifikacije. Stoga je, kao u slu\u010daju plasti\u010dne replike pomenute na samom po\u010detku, na silu stavlja u centar nacije.3<br \/>\n<strong><br \/>\nPrivatizacija \u2012 Tumorni horizonti, tmurne perspektive<\/strong><\/p>\n<p>No sve to ne zna\u010di da se ovaj rad obavlja volonterski \u2013 interesi su veoma konkretni. Desnica kao desnica, naravno, uvek je bila i ostala politi\u010dki servis bur\u017eoazije, pa ne treba da za\u010dudi ni da je \u201enacija\u201c uto\u010di\u0161te privatizacionih hulja, ni da su najefikasniji privatizatori nekada\u0161nji ekstremni desni\u010dari \u2013 poput sada\u0161njeg pantokratora Srbije: socijalni kapital desne demagogije se, izgleda, jako lako pretvara u novac.<\/p>\n<p>Crkva je, s druge strane, postav\u0161i mehanizam nacionalne indoktrinacije, ostala ispra\u017enjena od ozbiljnijeg religijskog sadr\u017eaja, ali ipak ne i potpuno bez bilo kakvog sadr\u017eaja \u2012 popunjava se ona materijalom idealnog agregatnog stanja za popunjavanje svih rupa; vezivnim tkivom svih novokonzervativnih organizacija: veoma profanim novcem. Jer, vratimo se na sam po\u010detak i podsetimo na naizgled slu\u010dajno propu\u0161tenu tre\u0107u nespornu komponentu tranzicije: komoditizaciju svih sfera \u017eivota. Komercijalizacija religijskih proizvoda jedan je od onih vi\u0161aka kompleksnog procesa koji ne promi\u010du pa\u017enji medija uprkos njihovoj servilnosti \u2013 ipak povremeno ima i naslova o bogatstvu duhovnih pastira. Ali se \u2012 u skladu s veoma dominantnom paradigmom \u2012 u isto vreme pre\u0107utkuje i \u010dinjenica da je crkva biznis model sada\u0161njice u kojem se materijalizovao ideal svih marketin\u0161kih muljatora: prodaja ni\u010dega za pare. Stoga ne treba da za\u010dudi sli\u010dnost ovog biznis modela s praksama visokosubvencionisanih izrabljiva\u010da na teritoriji Srbije: visoke subvencije i dotacije\/donacije, ekstrateritorijalnost, poreske olak\u0161ice u vidu zvani\u010dnih i\/ili manje zvani\u010dnih kanala, privilegovana pozicija na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n<p>Uostalom, stepen komoditizacije proizvoda i usluga crkvi motivisala je one duhovitije da se zapitaju koliko bi novca ko\u0161talo platiti jednom popu da ja\u0161e drugog, kako bi se time \u2012 daleko temeljnije nego samo faktografski \u2012 dekonstruisala ona istorijska \u010dinjenica.<\/p>\n<p>Ali iako danas mo\u017ee izgledati da su crkva i desnica izuzetno jaki, u pitanju je ni\u0161ta vi\u0161e do jedna vrsta ve\u0161ta\u010dke magle: autoritet i jednih i drugih gradi se na posve isti na\u010din \u2013 izravnom manipulacijom. Gorepomenuta tvrdnja da su njihovi politi\u010dki programi vernakularni \u2013 nije ta\u010dna. U pitanju je jedno od onih verovanja koje svoju op\u0161tedru\u0161tvenu prihvatljivost crpe upravo na medijski konstruisanom la\u017enom ube\u0111enju da su op\u0161teprihva\u0107eni \u2012 a takva se konstrukcija, kada do\u0111e vreme, ru\u0161i kao kula od karata.<\/p>\n<blockquote><p>1. Sli\u010dnosti s mehanizmima proizvodnje ekonomskih nu\u017enosti su zapanjuju\u0107e, a i putevi su kapitalizma \u010dudni.<br \/>\n2. Strate\u0161ka i takti\u010dka bliskost najbolje se vide upravo na ovom primeru: onkraj \u010dinjenice da (su) na razbijanjima parada ponosa mar\u0161iraju rame uz rame, veza je dosta kompleksnija od kratkotrajne takti\u010dke saradnje.<br \/>\n3. A odnos dru\u0161tva prema crkvi \u201etradicionalno\u201d je zapravo bio antagonisti\u010dki odnos, odnos agresivnog nasilnika (crkve) i vernakularne kulture \u2013 odnos potpuno uporediv s kapitalizmom koji razara vernakularne odnose ne bi li nametnuo tr\u017ei\u0161te kao jedini valorizator.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=5280\" target=\"_blank\">Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Koliko je klerikalizacija dru\u0161tva va\u017ena u procesu tranzicije pokazuje sve bliskija saradnja dr\u017eave, crkve i desnice u biv\u0161im socijalisti\u010dkim dru\u0161tvima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233289","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233289","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233289"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233289\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233289"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233289"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233289"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}