{"id":233257,"date":"2017-09-18T08:22:56","date_gmt":"2017-09-18T06:22:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233257"},"modified":"2017-09-18T08:22:56","modified_gmt":"2017-09-18T06:22:56","slug":"na-crvenom-univerzitetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/18\/na-crvenom-univerzitetu\/","title":{"rendered":"Na \u2018crvenom univerzitetu\u2019"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Srecko-Pulig.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-179967\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/Srecko-Pulig-300x224.jpg\" alt=\"Srecko-Pulig\" width=\"300\" height=\"224\" \/><\/a>Povijest prevo\u0111emja \u2018kapitala u nas faktografski je opisana u redakcijskom uvodu prvog toma (MED, 21). O tome nas izvje\u0161tava Mislav \u017ditko, asistent na Odsjeku filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu: \u2018Puni prijevod \u2018Kapitala\u2019 na hrvatski, to jest srpski dolazi relativno kasno, tek 1933. kada je objavljen prijevod prvog toma, odnosno 1934. kada izlazi drugi tom. Tre\u0107i tom \u2018Kapitala\u2019 prvi put izlazi tek nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine. Ako je suditi po nakladi od \u010dak 30.000 primjeraka samo za latini\u010dno izdanje, pretpostavljalo se da \u0107e \u2018Kapital\u2019 imati razmjerno \u0161iroko \u010ditateljstvo. No o stvarnim dosezima recepcije \u2018Kapitala\u2019 u vrijeme Kraljevine Jugoslavije mo\u017eemo samo naga\u0111ati. Ono \u0161to je svakako to\u010dno jest razmjerno rani interes za \u2018Kapital\u2019, odabrani odlomci se pojavljuju 1872. u listu \u2018Radenik\u2019 koji je ure\u0111ivao Svetozar Markovi\u0107, pa zatim novi prevedeni dijelovi izlaze nekoliko godina kasnije u \u010dasopisu Omladina, a sam Mo\u0161a Pijade 1924. objavljuje skra\u0107eno izdanje prema Borchardtovoj redakciji.\u2019<\/p>\n<p>Tko se \u017eeli literarno \u017eivo informirati kako su izgledali \u2018crveni univerziteti\u2019, kaznionice u Lepoglavi i Sremskoj Mitrovici, najbolje je da \u010dita memoarske knjige revolucionara i politi\u010dara Rodoljuba \u010colakovi\u0107a. U onoj najpoznatijoj, vi\u0161etomnoj \u2018Kazivanje o jednom pokoljenju\u2019 (sarajevsko izdanje u dva toma, 1980.), postoje i stranice posve\u0107ene prevo\u0111enju \u2018Kapitala\u2019. Taj posao organizirao je Mo\u0161a Pijade, a \u010colakovi\u0107 mu je pomagao. \u2018Imali smo na na\u0161em stolu desetak kutija. U njih smo po azbu\u010dnom redu slagali kartice ispisane terminima, na koje smo, prevode\u0107i, u Marksovom tekstu nailazili i za koje smo na\u0161li ili smo mislili da smo na\u0161li odgovaraju\u0107i na\u0161 izraz.\u2019 A nije im bilo ni lako ni jednostavno, taman da su im uvjeti \u017eivota bili relativno normalni, \u0161to nisu. \u2018\u0160ta \u0107e\u0161\u2019, govorio je Mo\u0161a, \u2018dok je u Francuskoj vr\u0161ena industrijska revolucija, Srbi su bili sto\u010dari i ratari, a Srbija turski pa\u0161aluk.\u2019 Uvo\u0111enje marksisti\u010dke terminologije u sredinu u kojoj je jo\u0161 vladao espap, a ne roba, najamnica, a ne najamnina itd., tra\u017eilo je prevrtanje satima poneke rije\u010di, u potrazi za adekvatnim izrazom. \u010colakovi\u0107 pi\u0161e: \u2018Danima smo zajedno tragali za na\u0161im izrazom Marksovog termina \u2018vergegenst\u00e4ndlichte Arbeit\u2019 \u2013 dok se najzad nije rodio \u2018opredme\u0107eni rad\u2019. Danas mnogi Marksovi termini na na\u0161em jeziku zvu\u010de \u010ditaocu sasvim obi\u010dno\u2026 te je mo\u017eda \u010dudno \u0161to smo se nas dvojica oko njih ponekad dugo vremena lomili i sporili.\u2019<\/p>\n<p>Socijalisti\u010dke, odnosno marksisti\u010dke ideje u to vrijeme brzo se \u0161ire na podru\u010dju Jugoslavije, ne samo u intelektualnim krugovima. Ipak, dono\u0161enje Obznane 1920. i Zakona o za\u0161titi dr\u017eave nakon atentata na ministra Dra\u0161kovi\u0107a idu\u0107e godine bilo je, ka\u017ee \u017ditko, \u2018sna\u017ean poku\u0161aj suzbijanja razvoja radni\u010dkog pokreta i njegove politi\u010dke reprezentacije, a tada ve\u0107 formirana Komunisti\u010dka partija Jugoslavije prelazi u potpuno ilegalno djelovanje, \u0161to je svakako bila otegotna okolnost u pogledu njezinog \u2018idejnog razvoja\u2019. \u010cinjenica te\u0161kih frakcijskih sukoba uslijed Staljinove \u010distke dodatno ocrtava izuzetno neizvjesno razdoblje, stije\u0161njeno izme\u0111u politi\u010dke autokracije i partijske podlo\u017enosti Staljinu koji tokom tridesetih kre\u0107e s takozvanom Velikom \u010distkom\u2019. Podsje\u0107a da je Staljin zaslu\u017ean za smrt najboljih marksisti\u010dkih teoreti\u010dara toga vremena, a taj se negativni u\u010dinak prelio, dakako, i na djelovanje KPJ.<\/p>\n<p>Nakon dovr\u0161etka prijevoda prvog, pa onda drugog toma, August Cesarec i Veselin Masle\u0161a organiziraju tajno izvla\u010denje rukopisa iz zatvora i prebacivanje u \u0161tampariju. \u2018Taj \u0107e se prvi puni prijevod kasnije dora\u0111ivati, kako na nekoliko mjesta napominje sam Pijade, ali ustvari to \u0107e biti standardni prijevod \u2018Kapitala\u2019 koji \u0107e onda imati mnogobrojna izdanja u razdoblju socijalisti\u010dke Jugoslavije\u2019, podsje\u0107a \u017ditko.<\/p>\n<p>Za\u0161to se za vrijeme nove Jugoslavije nije diralo u prijevod Mo\u0161e Pijade i Rodoljuba \u010colakovi\u0107a, odnosno za\u0161to on nije nikada zamijenjen novim, pitali smo Bo\u017eidara Debenjaka, slovenskog marksisti\u010dkog filozofa, dru\u0161tvenog teoreti\u010dara i prevoditelja, danas u mirovini. \u2018To je uglavnom bilo pitanje pijeteta prema zaslu\u017enim ljudima. Oni su to prevodili u u\u017easnoj situaciji, u zatvorima itd. i onda se to tretiralo poput nekakvog spomenika doma\u0107eg radni\u010dkog pokreta. Nisu uklanjane gre\u0161ke u prijevodu, koji je ionako suvi\u0161e \u2018slobodan\u2019. On i nije ra\u0111en u cjelini prema njema\u010dkom originalu, nego je dosta ra\u0111en prema skra\u0107enoj francuskoj verziji, koju je priredio Gabriel Deville.\u2019 Debenjak iznosi mi\u0161ljenje da se \u2018Kapitalom\u2019 treba po\u010deti baviti s njegovim prvim izdanjem, koje nam na stolu, za vrijeme na\u0161eg ljubljanskog razgovora u njegovom stanu, pokazuje. Po njegovom mi\u0161ljenju, tu su ipak najvi\u0161e stradali filozofski termini. Navodi nam primjer: \u2018Po\u010dnimo od za mene u\u017easnog termina \u2018radna snaga\u2019. \u2018Arbeitskraft\u2019 stoji uz \u2018Arbeitsverm\u00f6gen\u2019 kod Marxa, jer to su sinonimi u filozofskoj tradiciji. \u2018Denkverm\u00f6gen\u2019 i \u2018Denkkraft\u2019 \u2013 to je isto. Verm\u00f6gen je njema\u010dka rije\u010d koja zna\u010di ne\u0161to izme\u0111u sposobnosti i mogu\u0107nosti. Zna\u010di radi se o onome \u2018mo\u0107i raditi\u2019, to je Arbeitskraft. Za jednu sekretaricu ne\u0107ete re\u0107i da je ona dobra radna snaga. Upotrebom rije\u010di \u2018snaga\u2019 stvar se nekako prenijela na jake mi\u0161i\u0107e. A radi se o sposobnosti, mogu\u0107nosti, mo\u0107i raditi, potenciji koja se kao rad ostvaruje. U Marxovom filozofskom shva\u0107anju rada osnovno je to da rad kao realizacija pripada kapitalistu, u vlasni\u0161tvu je kapitala. A ono \u0161to se prodaje je va\u0161a mogu\u0107nost da radite, rad u stanju mogu\u0107nosti, a ne realiteta. Zato radnik nakon zavr\u0161etka radnog vremena, govori Marx, pada natrag u stanje mogu\u0107nosti, a sva realizacija ostaje na drugoj strani, protiv njega. Govorimo li o \u2018radnoj snazi\u2019, sve ovo razlikovanje se gubi.\u2018<\/p>\n<p>Povijest prevo\u0111enja u novoj Jugoslaviji bila je i \u2018rat izme\u0111u fakulteta\u2018. Ekonomisti su vukli na terminologiju politi\u010dke ekonomije, klasi\u010dne i \u2018socijalisti\u010dke\u2018, kako su ju oni shva\u0107ali, dok su filozofi te\u017eili \u2018refilozofikaciji\u2018 Marxa. Danas klatno opet prevaguje na ekonomsku stranu. Interprertatori preporu\u010duju klasike politi\u010dke ekonomije, dok za filozofske klasike govore da nisu nu\u017eni, ako ve\u0107 ne preporu\u010duju da se obavezno presko\u010de (posebno Hegel). U tom smislu dana\u0161nji \u2018lenjinisti\u2018 ne po\u0161tuju onu Lenjinovu da bez Hegelove \u2018Logike\u2018 nije mogu\u0107e shvatiti \u2018Kapital\u2018, pa je u tome smislu ve\u0107ina njemu suvremenih marksista po njegovom mi\u0161ljenju bila nesposobna za marksizam.<\/p>\n<p>Debenjak historizira: \u2018Po\u010detak 1950-ih godina u Jugoslaviji zna\u010di otkrivanje tzv. mladog Marxa. U Njema\u010dkoj razgovor o shva\u0107anju \u010dovjeka u mladog Marxa otvara to pitanje 1950. ili 1951., a ve\u0107 1953. u Zagrebu izlaze \u2018Rani radovi\u2019. Diskusija koja je krenula nakon Drugog svjetskog rata centrirala se na mladog Marxa, a u Zagrebu se dogodio ovaj veliki iskorak. To je zna\u010dajna stvar i doga\u0111aj. Onda je u \u010dasopisu \u2018Na\u0161e teme\u2019 povedena debata o mladom Marxu. Tu dolazi i do ekstremizma, stavova pojedinaca da tzv. starog Marxa ne treba ni \u010ditati. No realna struja zna da ne postoji zreli Marx u suprotnosti s mladim, te da je ono \u0161to je filozofski izra\u0111eno u vrijeme mladog Marxa uklju\u010deno i u \u2018Kapital\u2019.\u2019<\/p>\n<p>Specifi\u010dnost situacije u Sloveniji Debenjak opisuje ovako: \u2018Kod nas imamo liniju staroga prijevoda \u2018Kapitala\u2019, onoga Kra\u0161ovca i drugova, koji su s radom zapo\u010deli jo\u0161 prije Drugog rata, ali je knjiga, to\u010dnije prvi tom, iza\u0161la tek 1961., a ostali i kasnije, i taj prijevod nama filozofima apsolutno nije odgovarao. U tom ekonomisti\u010dkom prijevodu izgubili su se filozofski sadr\u017eaji. Prvo \u0161to smo poduzeli jest da prevedemo iz prvog izdanja \u2018Kapitala\u2019 dodatak prvoj glavi \u2018Oblik vrijednosti\u2019. Odgovor je Marx napisao na izri\u010dito pitanje Engelsa ho\u0107e li objasniti svoj metod. Marx mu odgovara, kako je ne\u0161to napisao, ali ga nije poslu\u0161ao. Taj dio se u kasnijim izdanjima \u010desto djelomi\u010dno uklju\u010divao u glavu o feti\u0161izmu, pa ovdje razra\u0111eni gotovo \u0161kolski primjeri nestaju u preradi. Kada se to prevelo, diskusija je mogla krenuti dalje, jer tamo Marx govori o apstraktnom i konkretnom radu. Ba\u0161 kao u idealisti\u010dkoj filozofiji, u kapitalizmu se konkretni rad shva\u0107a kao nekakva emanacija apstraktnog rada. Te filozofske diskusije za nas su bile centralne, a ne ne\u0161to \u0161to se moglo stisnuti u nekakvu skra\u0107enu verziju \u2018Kapitala\u2019 koju je Kra\u0161ovec preveo.\u2019<\/p>\n<p>Pitamo Debenjaka kakav je bio odnos partije, politi\u010dkih tijela, idejnih komisija spram rada na ovoj knjizi. U razgovoru o potrebi novog izdanja 1980., Debenjak se pozivao na zaklju\u010dke VIII sjednice KP Slovenije. On specifi\u010dnost Ljubljane vidi u tome \u0161to tamo studentski pokret 1968. nije ugu\u0161en, ve\u0107 je ostao po\u0161te\u0111en od politi\u010dkih sankcija, u velikoj mjeri zaslugom Univerzitetskog komiteta, gdje je i sam odigrao pozitivnu ulogu. Tako je ljevica ostala na fakultetima, nije bila izba\u010dena da ju nitko ne slu\u0161a. No, \u2018moja situacija u Sloveniji tada nije bila najbolja, \u0161to se vidi i po tome da kada su birali predava\u010da za partijsku Politi\u010dku \u0161kolu u Sloveniji, France Popit (predsjednik Predsjedni\u0161tva SR Slovenije) je s liste prijedloga izbacio i moje ime.\u2018<\/p>\n<p>Josip Broz Tito htio je imati u Kumrovcu \u0161kolu, za \u0161to je izgra\u0111ena i poznata zgrada. Iz Beograda je izvr\u0161ena brza mobilizacija svih mogu\u0107ih ljudi koji bi mogli ne\u0161to predavati. Postojao je konkurs i Debenjak je predavao, da bi onda bio i voditeljem \u0161kole. \u2018Birali smo ono \u0161to nosi neku svje\u017einu i novost\u2019, ka\u017ee nam. \u2018Jedan od problema ove \u0161kole bio je da je ona osnovana, kao politi\u010dki fakulteti nekada, izvan redovnog \u0161kolskog sistema. Ukinuta je svaka veza izme\u0111u redovnog i isklju\u010divo politi\u010dkog \u0161kolovanja. Politi\u010dar iz Hrvatske Josip Vrhovec uvijek je nagla\u0161avao kako je ta \u0161kola ne\u0161to posebno, izvan \u0161kolskog sistema. Pozvani predava\u010di, pa i slu\u0161a\u010di, bili su isprva na visokom intelektualnom nivou. Dolazila su tada najbolja teorijska imena, jednom je, sje\u0107am se, pozvan da predaje i Vanja Sutli\u0107.\u2019<\/p>\n<p>Poku\u0161avamo preko sudbine Marxova \u2018Kapitala\u2019, ali i marksizma u Jugoslaviji, rekonstruirati neke odlu\u010duju\u0107e politi\u010dke momente koji su mijenjali \u2018pravce dru\u0161tvenog razvoja\u2019. Pa onda i odnos spram knjige koja je na\u0161a tema. \u2018Krajem 1950-ih jo\u0161 je bilo diskusije, bilo je nekih snaga koje su potvr\u0111ivale ono \u0161to je govorio Ko\u010da Popovi\u0107, da je do normalizacije odnosa sa Sovjetskim Savezom do\u0161lo prerano. Postojalo je jo\u0161 puno ljudi u nas koji su imali taj na\u010din mi\u0161ljenja (staljinisti\u010dki) i on je polako nestajao. Ba\u0161 je diskusija o ideologiji, odnosno historijskom materijalizmu i op\u0107oj sociologiji, trpjela od istih boljki kao i tada\u0161nje diskusije u Sovjetskom Savezu. Sje\u0107am se da je Boris Ziherl (slovenski politi\u010dar, ali i jedan od osniva\u010da sociologije u Sloveniji) jo\u0161 bio optere\u0107en takvim mi\u0161ljenjem. \u0160to se ti\u010de Tita, on je bio pod jakim utjecajem lenjinizma svoje mladosti. U jednom predavanju koje je odr\u017eao u Kumrovcu, oni koji su mu pripremili tekst u njemu su koristili rije\u010d \u2018marksizam\u2019. A on je u svom govoru na tim mjestima uvijek rekao \u2018marksizam-lenjinizam\u2019. Ljudi koji su izlaganja trebali pripremiti za \u0161tampu to su mu ispravili u \u2018marksizam i lenjinizam\u2019.\u2019<\/p>\n<p>U tom svom predavanju Tito je objasnio neke stvari koje su se odnosile na predratni \u017eivot partije. Tako je rekao da je on imao pla\u0107u u rangu visokog dr\u017eavnog slu\u017ebenika, koju mu je davala Kominterna. Budu\u0107i da je ona financirala ljude osobno, to je stvorilo osobne ovisnosti, polaganje ra\u010duna za svoj rad Moskvi, te prisilu na me\u0111usobne sva\u0111e me\u0111u drugovima. Od tog novca zavisila je njihova egzistencija: budu\u0107i da su bili ilegalci, oduzme li im partija taj novac, \u017eivot u ilegali postao bi im nemogu\u0107. \u2018Tito je znao zanimljivo historizirati\u2019, ka\u017ee Debenjak. \u2018On je veli\u010dina u prakti\u010dnom politi\u010dkom radu, ali to nije bio i u teoriji.\u2019<\/p>\n<p>No zato je velikih debata bilo drugdje. Debenjak se prisje\u0107a Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole, \u010diji vrhunac je bio 1968. \u2018Tamo smo do\u017eivjeli i napad na \u010cehoslova\u010dku, donijeli smo povodom toga rezoluciju, koju sam ja donio i u Ljubljanu. Preko Radija \u0161tudent, koji je tada nastao, vijest je oti\u0161la i u \u010cehoslova\u010dku.\u2019 Sje\u0107a se i kako su kasnije Aleksandar Grli\u010dkov i Milo\u0161 Nikoli\u0107 kao prakti\u010dari stvorili \u010dasopis \u2018Marksizam u svetu\u2019, te susrete u Cavtatu. Dolazili su ljudi, od velikih imena teorije do malih funkcionera. Bilo je i onih zastarjelih teorijskih stavova, naro\u010dito iz Isto\u010dne Evrope. No njih je trebalo prihvatiti, kako bi to postala stvarno me\u0111unarodna tribina. \u2018Grli\u010dkov je znao re\u0107i kako trebamo tribinu, a ne tribunal, pa smo morali slu\u0161ati i gluposti, da bi razni dijelovi svijeta bili zastupljeni. Takav pluralizam i otvorenost bili su velika stvar nakon olovnih godina, kako ja vidim kraj 1970-ih.\u2019<\/p>\n<p>Kada se nekada govorilo o \u2018Kapitalu\u2019 i Marxovom opusu u cjelini, nagla\u0161avao se primat prakse, ali i to da nema revolucionarne prakse bez revolucionarne teorije. Da mi\u0161ljenje, pa onda i knjiga o kojoj govorimo, mogu biti revolucionarnima, to je danas mnogima te\u0161ko shvatiti. No ta situacija nije toliko nova. Debenjak ka\u017ee: \u2018Ve\u0107 sredinom pro\u0161log stolje\u0107a govorilo se o \u2018kraju teorije\u2019, o postteorijskom vremenu, menad\u017eerskoj revoluciji itd. Dakle i tada je bilo u\u017easno stanje. Ono \u0161to se dogodilo krajem 1960-ih za mene je vra\u0107anje nade i \u017eivota. Sada smo opet u nekom vremenu stagnacije, iza kojega opet dolazi polet. Vratit \u0107e se vrijeme jasnog govora. Pogledajte \u0161to se dogodilo Marxu i Engelsu. Procvat njihovog mi\u0161ljenja trajao je do 1848. Kasnije pi\u0161u kako \u0107e jo\u0161 mnogo pro\u0107i dok se ne vratimo onoj hrabrosti izraza iz tih vremena.\u2019<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/na-crvenom-univerzitetu\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/12\/neprocitana-knjiga\/\">Prethodni tekst<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>150 godina od objave prvog toma Kapitala Karla Marxa (2\/4): \u2018Imali smo na na\u0161em stolu desetak kutija. U njih smo po azbu\u010dnom redu slagali kartice ispisane terminima, na koje smo, prevode\u0107i, u Marksovom tekstu nailazili i za koje smo na\u0161li ili smo mislili da smo na\u0161li odgovaraju\u0107i na\u0161 izraz\u2019, napisao je Rodoljub \u010colakovi\u0107 o prevo\u0111enju \u2018Kapitala\u2019, poslu koji je organizirao Mo\u0161a Pijade, a on mu je pomagao<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233257","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233257","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233257"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233257\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233257"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233257"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233257"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}