{"id":233167,"date":"2017-09-16T07:33:33","date_gmt":"2017-09-16T05:33:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233167"},"modified":"2017-09-16T07:33:33","modified_gmt":"2017-09-16T05:33:33","slug":"kultura-selfija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/16\/kultura-selfija\/","title":{"rendered":"Kultura selfija"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"Ana<\/a>Ana Peraica<\/strong> kao kustosica i likovna kriti\u010darka djeluje ve\u0107 gotovo dvadeset godina, i to u periodu 2003-2010 sa priznatim statusom u Kraljevini Nizozemskoj, te od 2010. sa priznatim statusom samostalne umjetnice u Republici Hrvatskoj. Autorica je kulturalnih projekata poput \u017dena na raskri\u017eju ideologija (2006), Victims Symptom \u2013 PTSD and Culture (Amsterdam, 2007), te koautorica Smuggling Anthologies (Rijeka, Trieste, Idrija, 2013-2014) koji osim izlo\u017ebenih djelatnosti uklju\u010duju i konferencije, simpozije, te ure\u0111ene zbornike.<\/p>\n

Redovno objavljuje, uglavnom u me\u0111unarodnim \u010dasopisima, a njeni \u010dlanci prevo\u0111eni su na gotovo sve europske jezike – njema\u010dki, francuski, poljski, talijanski, bugarski, ruski, te se koriste kao slu\u017ebena studijska literatura na mnogim fakultetima, tako i na University of California. Tekstovi, originalno objavljeni u \u010dasopisima kao \u0161to su Springerin, Documenta magazine, Pavilion, Art and Education Papers, kao i zbornicima u izdanju Afterimage, Loecker Verlaag i P.A.R.A.S.I.T.E, kompilirani su u publikaciji Sub\/versions, objavljenoj 2009. u izdanju Revolvera (hrvatsko izdanje o\u010dekuje se u 2018. godini).<\/p>\n

Osim neredovno na hrvatskim fakultetima, Peraica od 2008. godine redovno predaje povijest medijske umjetnosti na Sveu\u010dili\u0161tu Danube u Kremsu (Austrija), \u010dija je i \u010dlanica odsjeka. Ove godine je u izdanju Institute for Network Cultures iz Amsterdama, objavljena njena knjiga Kultura selfija: Samopredstavljanje u suvremenoj vizualnoj kulturi (orig. Culture of the selfie: Self-representation in Contemporary Visual Culture) koja je u cijelosti (na engleskom jeziku) dostupna online.<\/a><\/p>\n

U izdanju Institute for Network Cultures iz Amsterdama nedavno je objavljena va\u0161a knjiga Kultura selfija (Culture of the selfie). Kada ste po\u010deli rad na knjizi i kakav je bio proces istra\u017eivanja?<\/strong><\/p>\n

-Rad sam zapo\u010dela neke \u010detiri godine prije objave. Krenula sam od vlastitog podru\u010dja, povijesti medijske umjetnosti u \u0161ire podru\u010dje povijesti autoportreta, te istodobno radila na povijestima podru\u010dja o kojima sam manje znala, primjerice; psihijatrije koja se ra\u0111a sa suvremenim subjektom u literaturi i slici, te psihoterapije, koja nastaje upravo u vrijeme krize subjekta. Istra\u017eivanje je trajalo dugo obzirom, kako nisam stalno zaposlena na nijednom fakultetu ili istra\u017eivala\u010dkoj instituciji, nemam prava pristupa istra\u017eivala\u010dkim fondovima, te sam ga u cijelosti morala financirati sama, radom u obrtu. Veliku pomo\u0107 imala sam jedino od MIT-evog \u010dasopisa Leonardo, koji mi je davao prioritet pri odabiru knjiga za recenzije.<\/p>\n

Kako je skovan pojam selfie i kada je postao toliko pro\u0161iren?<\/strong><\/p>\n

– Rije\u010d se koristila na online platformama zajedno sa rastom kori\u0161tenja suvremenih mre\u017ea poput Twittera, Facebooka i Instagrama, no kao i kod ve\u0107ine portmanteaua, povijest pojma puna je kontraverzi, te je mo\u017eda bolje ne zalaziti raspravu koja naknadno autorizira izum pojma. 2013. godine je zbog velike frekvencije kori\u0161tenja termin i slu\u017ebeno uvr\u0161ten u Oxford English Dictionary.<\/p>\n

\u017danr kao takav se \u0161irio u valovima, najvi\u0161e u velikim gradovima Zapada, ipak sve do Olimpijskih igrama u So\u0107i, logike njegove distribucije bile su lokalizirane. Tek od Selfie Olympics na kojima mnogo individua sudjeluje \u0161alju\u0107i svoje kreacije mo\u017eemo re\u0107i da se stvara i selfie community.<\/p>\n

U knjizi iznosite povijesno-umjetni\u010dku analizu autoportreta, ukazaju\u0107i na povezanost selfija s analognim autoportretima – na kontinuiranost samopredstavljanja kroz fotografiju. Kakva je ta veza? \u0160to je zajedni\u010dko selfiju iz 2017. godine i autoportretu iz 1936. godine?<\/strong><\/p>\n

-Pa zapravo malo toga, vi\u0161e sli\u010dnosti ima izme\u0111u selfija i ranih autoportreta, primjerice Van Eyckovog para Arnoflini, nego li sa modernisti\u010dkim redukcijama. U ranom autoportretu, upravo sli\u010dno dana\u0161njim selfijima, pojavljuje se objektivan svijet o kojem subjekt izvje\u0161tava, no taj se svijet redovno nalazi ispred autora, za razliku od selfie izvje\u0161taja o realnosti. Modernisti\u010dki portret, pak, usmjeren je na subjekta u formalnom pogledu, redefiniranjem identiteta, ili njegovim predefiniranjem, \u0161to u krajnju ruku dovodi i do Postmodernog labilnog identiteta.<\/p>\n

Selfiji su, ako ih usporedimo sa Modernim i Postmodernim odnosom prema identitetu, post-identitetni obzirom oni ne te\u017ee prikazati autora kao jedinstvenog, niti njegovo raspadanje, ve\u0107 naprotiv \u2013 selfie pokazuje autora kao generi\u010dkog, jednakoga mnogim drugima koji zauzimaju jednaku grimasu ili pozu.<\/p>\n

Pi\u0161ete kako se sa selfijima, osim fokusa, perspektive, i ciljane publike, izmijenila i kvaliteta i kvantiteta fotografija. Selfije se uglavnom okida u serijama i brojne fotografije odmah bivaju izbrisane, a izabrane odmah bivaju objavljene. Mo\u017eete li re\u0107i vi\u0161e o tim promjenama?<\/strong><\/p>\n

-Da, osim kvalitete postoji i kvantitativna odlika selfija. Selfie, per definitia, jest samo ona slika koja postoji na mre\u017ei. No iza svakog selfija postoji serija neuspjelih fotografija, koji se umna\u017eaju ne samo stoga \u0161to je subjekt nesiguran, ve\u0107 i zbog tehni\u010dkih predispozicija medija, koji je jeftin, dostupan i u krajnju ruku \u2013 lagan i prenosiv. No, kako raste nesigurnost u sliku sebe, upravo ovim generi\u010dkim definiranjem, tako raste i broj neuspjelih slika sebe, definiraju\u0107i dijalekti\u010dki prostor izme\u0111u slika i neslika kakav je prije u fotografiji bio rezerviran za negativ.<\/p>\n

Nakon tisu\u0107a godina, sa razvitkom mobilne tehnologije po prvi puta u povijesti alati za samorefleksiju, samopredstavljanje i samopromociju dostupni su milijunima ljudi, i svim dru\u0161tvenim slojevima. Mo\u017ee li se iz te perspektive selfije promatrati kao iskaz demokrati\u010dnosti – naspram prija\u0161njeg elitizma?<\/strong><\/p>\n

-U smislu u kojem su dru\u0161tvene mre\u017ee kao sustav distribucije zasigurno da, no u smislu forme gledanja i bilje\u017eenja sebe, demokratizacija se dogodila ve\u0107 pojeftinjenjem proizvodnje ogledala u doba Renesanse. Autoportret i ina\u010de nije bio nekakav elitan \u017eanr, obzirom je autoportret u velikom broju slu\u010dajeva bio tek vje\u017eba stila na sebi, uvjetovana nedostatkom sredstava za pla\u0107anje modela, za razliku od recimo portreta kraljevskih obitelji.<\/p>\n

Stoga on nije nikada ni bio nekakav atraktivan kolekcionarski \u017eanr, te su kolekcije autoportreta uistinu rijetke. S druge strane i fotografija je ve\u0107 od devetnaestog stolje\u0107a ispunila \u017eelju za samoreprezentacijom koju su nekada uspijevali realizirati tek rijetki. No, ono \u0161to selfie pru\u017ea jest jedan drugi vid samoreprezentacije, onaj u pidjami koja postaje slu\u017ebeno odijelo, te u intimi vlastite kupaone, koja postaje fotografski studio, postaju\u0107i radikalno intimisti\u010dkim izvje\u0161tajem.<\/p>\n

Analizirate i povijest stajanja pred ogledalom, fenomena “narcisti\u010dkog gu\u0161ta”. On je na neki na\u010din doveden do vrhunca u procesu okidanja selfija. Kako se kultura selfija uklapa u postmodernu opsesiju sebstvom? “Ja” postaje alat za istra\u017eivanje i obja\u0161njavanje, ali i opsesija, kavez. Pi\u0161ete kako se prostor za predstavljanje drugih i drugoga smanjuje u kulturi selfija, a subjekt se povla\u010di u sve manji manji svemir.<\/strong><\/p>\n

-Selfie jest paradoksalan \u017eanr, on dok se bavi sobom zapravo negira sebe ozbirom se koriste uhodane forme i taktike koje svaku individuu svode na istu ili sli\u010dnu nekoj drugoj. S druge strane, obzirom su selfiji danas dominantan \u017eanr i u obi\u010dnoj, vernakularnoj, fotografiji, kako obiteljskoj tako i turisti\u010dkoj, doveli su i do promjene percepcije realnosti.<\/p>\n

Selfie naime dvostruko medijalizra realnost, ozbirom se subjekt nalazi ispred nje promatraju\u0107i svijet kao Perzej, u ogledalnom mediju. Takva realnost, koju autor ne isku\u0161ava ve\u0107 mu stoji doslovno za vratom vi\u0161e nema svjedoka i fotografskog garanta, te ona je medijalizirana realnost drugog reda, obzirom je medijalizrala dvaput; dok je snimana u samom mobitelu i dok je percipirana kao selfie. Sli\u010dno se doga\u0111a i sa ljudima koji se nalaze iza… \u0161to je posebice zanimljivo kod morbidnih \u017eanrova u selfiju; selfijima sa mrtvima, u bolnicama i sli\u010dno. U njima ni mrtvi ni bolesni nisu subjekti, ve\u0107 medijalizirani objekti.<\/p>\n

Obja\u0161njavate kako suvremenu kulturu i dalje karakteriziraju sli\u010dne preokupacije kao i klasi\u010dnu \u2013 u pogledu odnosa prema sebstvu. I dalje postoji interes za samoopservaciju, ali ne nu\u017eno i za samoznanje. Povezuju\u0107i to s Foucaultovom konceptualizacijom tehnologije sebstva, tuma\u010dite kako selfie cilvilizaciju mo\u017eemo promatrati kao pomak na brigu o sebi – koji ne uklju\u010duje znanje o sebi. Kultura selfija je prije svega vizualna, i primarno ahistorijska, nenarativna i nekriti\u010dka…<\/strong><\/p>\n

-Selfie je prvenstveno nestabilan. On funkcionira kao signal o postojanju i sli\u010dnosti na univerzalnom jeziku slike. Njegovo zna\u010denje je uvijek jednako \u2013 ono o istosti, a sva ostala zna\u010denja su izmjenjiva, obzirom selfie nema predvidljivu publiku. Stoga on mo\u017ee biti, a zbog konteksta mre\u017ee i prirode viralnosti to \u010desto i jest, neshva\u0107en po pitanju autorovih intencija, koje za razliku od recepcije. Iz svega se da zaklju\u010diti da je selfie autorski sasvim irelevantan, i uvijek latentan, u smislu mogu\u0107nosti njegova kori\u0161tenja i interpretacije. Dakle, on je mogu\u0107e kriti\u010dan.<\/p>\n

U knjizi citirate McLuhanovu tvrdnju o “dobu anksioznosti” te Lascha, koji tvrdi da “narcisista novog doba ne goni krivnja, ve\u0107 anksioznost”. Kako se anksioznost preklapa sa sveprisutno\u0161\u0107u selfija?<\/strong><\/p>\n

-Prvo tu moramo razlu\u010diti status narcizma, kojega suvremena psihijatrija ne smatra bole\u0161\u0107u, u smislu u kojem je promatrao Lasch koji ga koristi za dijagnozu dru\u0161tva, ve\u0107 pukim mogu\u0107im, nagla\u0161avam mogu\u0107im simptomom psihi\u010dkog oboljenja ili poreme\u0107aja. Dok s jedne strane indicira problem, narcizam je sastavni dio suvremenog dru\u0161tva, te uostalom i zdravog to jest socijaliziranog pojedinca na Zapadu, tim vi\u0161e \u0161to na njega cilja cijeli ekonomski mehanizam; od kozmeti\u010dke, farmaceutske, modne industrije, no i one sporta, zdravog \u017eivljenja, pa i slobodnog vremena. Bez narcisti\u010dkog pojedinca kapitalizam u suvremenom obliku je apsolutno nemogu\u0107. Anksioznost, s druge strane, sredstvo je takvog dru\u0161tva koje postoji upravo izme\u0111u anksioznosti i narcisti\u010dkog ushita ili impulsa.<\/p>\n

Naposljetku, va\u017eno je dotaknuti se pitanja privatnosti. Saul Williams jednom je prilikom rekao kako je Orwell propustio predvidjeti da \u0107emo sami kupovati kamere i da \u0107emo biti tu\u017eni ako nitko ne gleda. Kako u dana\u0161nje vrijeme gledati na privatnost, kako se ona mijenja u i kroz kulturu selfija?<\/strong><\/p>\n

-Privatnost je valuta dana\u0161njeg vremena. Naime, sve \u0161to kupujemo danas ko\u0161ta ne\u0161to plus privatnost. Software je ne mogu\u0107e kupiti i registrirati bez osnovnih osobnih podataka, mobiteli tra\u017ee sve vi\u0161e podataka o vlasniku… Pa \u010dak i kada kupujete u obi\u010dnom du\u0107anu, kako bi ostvarili pravo na popust morate skinuti sa sebe za\u0161titu vlastitih podataka. Taj data striptease kojega zahtjeva suvremena ekonomija preformulirao je privatnost, koja se donedavna odnosila gotovo isklju\u010divo na tijelo, na niz statisti\u010dkih podataka o njemu.<\/p>\n

Dru\u0161tvo selfiea djeluje kao epifenomen, naime dok prikazuje upravo tijelo i autora, ono ne daje vi\u0161e podataka o autoru, te je sasvim nemogu\u0107e, osim kori\u0161tenjem biometrijskih softwarea i velikih databaza, prona\u0107i autore mnogih poznatih radova. Dalo bi se re\u0107i da za razliku od klasi\u010dnog dualizma filozofskog koji govori o dvije ekstenzije, tijelu i duhu, suvremeno dru\u0161tvo forsira dualizam slike tijela i podataka o njemu.<\/p>\n

\u010clanak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroni\u010dke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija).<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ana Peraica, teoreti\u010darka umjetnosti i autorica knjige Kultura selfija: “Za razliku od klasi\u010dnog dualizma filozofskog koji govori o dvije ekstenzije, tijelu i duhu, suvremeno dru\u0161tvo forsira dualizam slike tijela i podataka o njemu. Privatnost je valuta dana\u0161njeg vremena. Sve \u0161to kupujemo danas ko\u0161ta ne\u0161to plus privatnost. Selfie jest paradoksalan \u017eanr, on dok se bavi sobom zapravo negira sebe ozbirom se koriste uhodane forme i taktike koje svaku individuu svode na istu ili sli\u010dnu nekoj drugoj. Autor je generi\u010dki – jednak mnogim drugima koji zauzimaju jednaku grimasu ili pozu.”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":233168,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233167","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233167","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233167"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233167\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/233168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233167"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233167"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}