{"id":233010,"date":"2017-09-13T08:13:43","date_gmt":"2017-09-13T06:13:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233010"},"modified":"2017-09-13T08:14:25","modified_gmt":"2017-09-13T06:14:25","slug":"kako-je-syriza-prestala-brinuti-i-zavoljela-status-quo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/13\/kako-je-syriza-prestala-brinuti-i-zavoljela-status-quo\/","title":{"rendered":"Kako je Syriza prestala brinuti i zavoljela status quo"},"content":{"rendered":"

\"Siriza\"<\/a>Autori: George Souvlis, Leandros Fischer<\/strong><\/p>\n

Dvije su godine pro\u0161le od kada se gr\u010dka vlada sastavljena od Syrize i desno orijentirane stranke \u201cNeovisni Grci\u201d slomila pod pritiskom \u201ceuropskih institucija\u201d, nakon referenduma kojim je velika ve\u0107ina Grka odbacila mjere \u0161tednje nametnute od strane Europske unije. Vrijeme koje je proteklo omogu\u0107uje odmak potreban da bi se trezveno promislilo gr\u010dko iskustvo tokom burnog razdoblja izme\u0111u januara i jula 2015, zna\u010denje referenduma i dosada\u0161nji rezultati gr\u010dke vlade. Iz dana\u0161nje se perspektive lako mo\u017ee tvrditi da je poku\u0161aj Syrize da postigne stvarne promjene ne samo posve propao, nego i nanio zna\u010dajan udarac ljevici na me\u0111unarodnoj razini.<\/p>\n

Ipak, prije procjene Syrizinih postignu\u0107a od ljeta 2015. potrebno je navesti neke klju\u010dne \u010dinjenice, odnosno, u skladu s marksisti\u010dkom metodom, unakrsno provjeriti javni diskurs i historijsku stvarnost. Na taj na\u010din \u017eelimo dati pregled faktora koji su utjecali na kona\u010dno strate\u0161ko povla\u010denje Syrize. Odbacujemo moralisti\u010dku etiketu \u201cporaza\u201d vo\u0111stva Syrize, i umjesto toga tvrdimo da je putanja stranke odre\u0111ena strukturnim slabostima ukupne strategije u godinama prije nego \u0161to je Alexis Tsipras postao premijer. Pitamo se da li su \u2013 \u010dak i u posljednjim trenucima prije kapitulacije pred uvjetima vjerovnika \u2013 postojali stvarni uvjeti za druga\u010diju putanju.<\/p>\n

Prvo razdoblje na vlasti<\/strong><\/p>\n

Syriza je preuzela vlast u januaru 2015. poslije kra\u0107e uloge najve\u0107e opozicijske stranke od gotovo potpunog uru\u0161avanja PASOK-a nakon izbora 2012. Iz analiti\u010dkih razloga, razdoblje nakon preuzimanja vlasti nazvat \u0107emo \u201crazdoblje pregovaranja\u201d. Tokom tih mjeseci Syriza predvo\u0111ena ministrom financija Yanisom Varoufakisom nastojala je posti\u0107i pravi\u010dan sporazum s Trojkom sastavljenom od Europske komisije, Europske sredi\u0161nje banke i Me\u0111unarodnog monetarnog fonda. Logika iza tog poku\u0161aja temeljila se na pretpostavci da \u0107e se \u201cInstitucije\u201d neminovno slo\u017eiti sa gr\u010dkim prijedlozima jer \u0107e u protivnom riskirati uru\u0161avanje cjelokupne europske strukture. To je iluzija koju su promovirali pojedinici iz Tsiprasovog u\u017eeg kruga, pa \u010dak i sam Varoufakis \u010dija je pregovara\u010dka pozicija bila vezana uz ideju da \u0107e igra\u010di djelovati racionalno, uvi\u0111aju\u0107i da prethodni sporazumi o mjerama \u0161tednje potpisani s Novom demokracijom nisu bili provedivi, te da \u0107e tako do\u0107i do sporazuma.<\/p>\n

Ve\u0107 u februaru gr\u010dka Vlada je napravila ustupke prihva\u0107aju\u0107i dogovor kako bi se premostio jaz u vezi 240 milijardi eura te\u0161kog paketa pomo\u0107i. Taj takti\u010dki potez Syrize nesumnjivo je pokazao da \u0107e njezina strategija biti ostanak u Europskoj uniji, ali uz sporazum koji ne\u0107e biti katastrofalan poput onih potpisanih od strane prethodnih vlada. Bjelodani krivac u tom trenutku bio je Yanis Varoufakis koji je u funkciji ministra financija gurao sporazum kao pozitivni korak naprijed prema pravednom sporazumu.<\/p>\n

Kako su mjeseci prolazili postajalo je sve jasnije da strategija Syrize nema nikakvu realisti\u010dnu \u0161ansu za uspjeh. Usprkos tomu, Syriza je nagla\u0161avala kako nema nikakvu \u017eelju za izravnim sukobom s Europskom unijom niti za razradom alternativnog ekonomskog modela kakvog bi takav sukob zasigurno potra\u017eivao. Nemogu\u0107nost sporazuma postala je jasna krajem aprila kada je Tsipras zamijenio Varoufakisa s Euklidom Tsakalotosom, sada\u0161njim ministrom financija, na \u010delu pregovara\u010dkog tima. Strategija \u201cuvjeravanja Europljana\u201d zavr\u0161ila je u tom trenutku. Tsipras je tada odlu\u010dio do\u0107i do sporazuma s vjerovnicima. Raspisivanje referenduma bio je potez kojem se Tsipras priklonio znaju\u0107i da slijedi kona\u010dni kompromis protivan interesima radni\u010dke klase. Ipak, veoma je vjerojatno da je Tsipras odlu\u010dio i\u0107i naprijed s referendumom vjeruju\u0107i kako \u0107e eventualni poraz olak\u0161ati povla\u010denje obe\u0107anja o \u201codbacivanju memoranduma\u201d ili dr\u017ee\u0107i da referendum pru\u017ea priliku za ostavku na rukovode\u0107u funkciju u zemlji. U svakom slu\u010daju, referendum nije bio organiziran kako bi se na njemu pobijedilo. Suprotno takvim o\u010dekivanjima gr\u010dki je narod na referendumu glasno rekao \u201cOXI\u201d (\u201cNE\u201d). Pa ipak, suo\u010dena s ucjenom \u201cInstitucija\u201d, vlada predvo\u0111ena Syrizom kapitulirala je veoma brzo nakon referednumskog izja\u0161njavanja. Ta je putanja predstavljena kao neizbje\u017eno stanje stvari. Iako, naravno, historijski procesi sadr\u017ee razli\u010dite mogu\u0107nosti i to\u010dke premje\u0161tanja, odre\u0111eni su doga\u0111aji u velikoj mjeri odre\u0111eni ljudskom voljom.<\/p>\n

Referendum se odr\u017eao u trenutku potpune paralize dr\u017eave uz znatno su\u017eeni manevarski prostor<\/strong><\/p>\n

\u0160to bi se dogodilo da su doga\u0111aji u ljeto 2015. krenuli drugim putem? Vjerujemo nekoliko stvari. No, usredoto\u010dimo se na temeljnu i o\u010ditu \u010dinjenicu: Syriza bi kao politi\u010dki projekt izrasla u ne\u0161to sasvim drugo da je razradila ozbiljan plan B. Da li je to bilo izvedivo u razdoblju od svega nekoliko mjeseci? Odgovor je mo\u017eda da, ali ne s najboljim rezultatima. Nemojmo zaboraviti da je Syriza bila u opoziciji od 2012, te da su gotovo svi u stranci postali itekako svjesni velikih izgleda formiranja vlade. Umjesto pripreme alternative u slu\u010daju da plan A (ru\u0161enje memoranduma uz ostanak u eurozoni) ne uspije, ve\u0107ina utjecajnih politi\u010dkih aktera u Syrizi tro\u0161ila je svoju snagu na frakcijske borbe unutar stranke, odnosno unutar nadolaze\u0107e upravlja\u010dke strukture. Klju\u010dna posljedica takvih tromih frakcijskih sukoba bila je izostanak javne rasprave unutar stranke, njezinih lokalnih organizacija i \u0161ireg gr\u010dkog dru\u0161tva kojom bi se formulirao alternativni plan koji bi mogao u\u010dinkovito poslu\u017eiti kao plan B \u2013 \u010dak i ako ne bi bio sasvim savr\u0161en. Manjina iz Lijeve platforme koja je podr\u017eavala izlazak iz eurozone djelimi\u010dno, iako ne sasvim jednako, snosi odgovornost za izostanak djelovanja. Ideje koje su razvili neki njezini \u010dlanovi i ograni\u010dena rasprava koja se razvila me\u0111u njima nikad nije do\u0161la do razine \u0161ire rasprave otvorene javnosti. Razmjerno nedavna iskustva zemalja Latinske Amerike koja su mogla poslu\u017eiti kao izvor inspiracije i proces mi\u0161ljenja nisu uzeta u obzir, nisu ozbiljno raspravljena, niti je ulo\u017een bilo kakav trud u izgradnju solidarnosti s progresivnim pokretima i vladama globalnog juga. Ovdje solidarnost mo\u017ee zna\u010diti izgradnju financijskih veza, oslanjanje na tehnokratsko znanje ministara financija tih zemalja i simboli\u010dke \u010dinove solidarnosti. Umjesto toga, vo\u0111e Lijeve platforme bili su obuzeti razli\u010ditim trgovanjima kroz cijelo razdoblje od januara do jula (pa \u010dak i prije toga, tokom prethodne tri godine), nastoje\u0107i se bolje pozicionirati unutar partijskog aparata i tako voditi borbu protiv Tsiprasa na strogo programatskim razlikama.<\/p>\n

Ostavljaju\u0107i po strani izlazak iz eurozone kao rje\u0161enje podr\u017eano od manjine \u010dlanova, ostaje pitanje da li je Syriza pripremila bilo kakav alternativni program institucionalnih reformi tokom vremena provedenog u opoziciji? Odgovor je jednozna\u010dno negativan. Dok su specifi\u010dni problemi javnih institucija u Gr\u010dkoj bili sveprisutni, nikakav plan ili poku\u0161aj njihovog reformiranja u progresivnom smjeru nije bio zacrtan.<\/p>\n

Dodatna pogre\u0161ka koju je Syriza po\u010dinila bio je strate\u0161ki pomak fokusa s dru\u0161tvenih pokreta na logiku izborne politike, nakon godina protesta protiv vlada koje su provodile politiku \u0161tednje. To je bilo izvedeno na na\u010din da su vode\u0107im ljudima dru\u0161tvenih pokreta dana parlamentarna mjesta, ili su povu\u010deni u dr\u017eavni aparat na savjetni\u010dke funkcije nakon januara 2015. Radna pretpostavka je glasila: \u0161to prije Syriza prije\u0111e prag vlasti, prije \u0107e potreba za visokom razinom dru\u0161tvene mobilizacije nestati.<\/p>\n

Od 2012, kada se stranka pojavila kao glavna opozicija u parlamentu, nije bilo sustavnog napora da se razli\u010diti pokreti protiv mjera \u0161tednje transformiraju u permanentno izvanredno stanje dru\u0161tvenih pokreta. Odgovor stranke na sve napore organizirane odozdo nakon 2015. sveo se na izbjegavanje talasanja uobi\u010dajenog dr\u017eavnog upravljanja. Zenit tog procesa mo\u017ee se vidjeti u junu 2013. u odvajanju od mobilizacije\u00a0 protiv odluke tada vladaju\u0107ih konzervativaca Nove demokracije o ga\u0161enju dr\u017eavne radiotelevizije ERT u sklopu provo\u0111enja mjera \u0161tednje. Zaposlenici su odgovorili na vladinu odluku okupiraju\u0107i zgradu televizije i nastavljaju\u0107i emitiranje uz radni\u010dku kontrolu procesa proizvodnje programa. Me\u0111utim, kada je ERT ponovno pokrenut pod Syrizinom vladom, \u0161to se dogodilo s obe\u0107anjem rekonstituiranja radiotelevizije? Helena Sheehan pokazuje u njezinoj recentnoj studiji o Syrizi pod naslovom The Syriza Wave da je vlast \u201cumjesto da podr\u017ei i gradi na onome \u0161to je dru\u0161tvena borba postigla, zanemarila zahtjeve \u0161irokih slojeva za novim modelom javne televizije temeljenom na kriti\u010dkom i kreativnom programu i radni\u010dkom samoupravljanju. Umjesto toga, reinstaliran je stari poredak i hijerarhijsko upravljanje. Umjesto javne televizije, stvorena je dr\u017eavna televizija po uzoru na prethodno razdoblje, s jedinom razlikom da je Syrizina politi\u010dka linija postala privilegirana\u201d. Preuzimanje vlasti je za Syrizu bilo jedno i jedino rje\u0161enje za sve probleme s kojima se gr\u010dko dru\u0161tvo suo\u010davalo tokom godina krize. Naravno, taj je mentalitet dominirao u Syrizinom pristupu nakon pobjede na izborima 2015.<\/p>\n

Cjelokupan proces pregovaranja je bio delegiran maloj skupini bez demokratske odgovornosti koja je sebe predstavljala kao stru\u010dnjake sposobne da rije\u0161e gr\u010dko pitanje, nastavljaju\u0107i pregovore na netransparantan na\u010din. Od samog je po\u010detka bilo jasno da vjerovnici nemaju nikakvu namjeru ozbiljno uzeti u obzir prijedloge koje je tokom pregovora iznio Varoufakis. Referendum pod tim uvjetima u kojima gr\u010dka dr\u017eava nije jo\u0161 u potpunosti bankrotirala kao \u0161to \u0107e to biti slu\u010daj od jula 2015. bio bi idealan put u mjeri u kojoj bi on ostavio prostor za borbu oko boljih uvjeta sporazuma bez prtljage takti\u010dkog povla\u010denja od 20. februara, uz istovremeno mobiliziranje \u0161irokih dru\u0161tvenih slojeva za nadolaze\u0107i sukob. Umjesto toga, referendum se odr\u017eao u trenutku potpune paralize dr\u017eave uz znatno su\u017eeni manevarski prostor.<\/p>\n

Degeneracija demokracije unutar stranke kulminirala je ignoriranjem izjave Centralnog komiteta, u kojoj ve\u0107ina \u010dlanova odbacuje sporazum kao \u201cnovi memorandum sa te\u0161kim i poni\u017eavaju\u0107im uslovima\u201d<\/strong><\/p>\n

Mogu li navedeni doga\u0111aji biti obja\u0161njeni isklju\u010divim pozivanjem na nedostatak iskustva \u010dlanova Syrizine vlade i njezinih pregovara\u010da? Odgovor je jednostavno ne. Doga\u0111aji koji su uslijedili nakon referenduma nisu bili slu\u010dajnost, ve\u0107 ih je obilje\u017eavala povezanost s jo\u0161 jednom slabosti koja je oblikovala dualnu strukturu Syrize: nedostatak unutarstrana\u010dke demokracije i nedostatak \u010dvrste ukorjenjenosti u gr\u010dkoj radni\u010dkoj klasi. Od izbora 2012. i rasta Syrizine bira\u010dke potpore imamo rastu\u0107u koncentraciju mo\u0107i u vi\u0161im slojevima strana\u010dke hijerarhije zajedno s paralizom demokratskih mehanizama unutar stranke. Logika ove degeneracije demokracije bila je ideja da spa\u0161avanje zemlje mo\u017ee provesti mala skupina ljudi oko strana\u010dkog vo\u0111e Alexisa Tsiprasa.<\/p>\n

Degeneracija demokracije kulminirala je Tsiprasovom odlukom da nakon sporazuma ignorira izjavu Centralnog komiteta stranke od 15. jula, u kojoj je 109 od 201 \u010dlanova zauzelo poziciju protiv Vlade i europskih vjerovnika, nazivaju\u0107i sporazum \u201cnovim memorandumom s te\u0161kim i poni\u017eavaju\u0107im uvjetima\u201d. Izjava je do\u0161la u trenutku u kojem je Tsipras pritiskao parlament da udovolji ultimatumu europskih institucija za ozakonjenjem sredi\u0161njih stavaka posljednjih drasti\u010dnih mjera \u0161tednje. Tih 109 \u010dlanova Centralnog komiteta pozvalo je Vladu da \u201cne popusti pod ucjenjiva\u010dkim ultimatumom vjerovnika\u201d i upozorilo da \u201csporazum nije kompatibilan s idejama i principima ljevice\u201d. Izjava je tako\u0111er tra\u017eila hitno zasjedanje Centralnog komiteta kako bi se procjenio sporazum s kojim se Tsipras vratio sa sastanka Europske Unije. Tsipras je prethodno obe\u0107ao raspravu unutar Centralnog komiteta o bilo kojem sporazumu prije glasanja u parlamentu. Manje tijelo Politi\u010dki sekretarijat Syrize tako\u0111er je jednoglasno izglasao sastanak Centralnog komiteta. Me\u0111utim, taj se sastanak nikada nije odr\u017eao. Povrh toga, Tsipras je pogazio obe\u0107anje da \u0107e se odr\u017eati strana\u010dka konferencija i novi izbori u kojima \u0107e se Syriza sudjelovati na temelju odluka donesenih na strana\u010dkoj konferenciji, a ne na temelju tre\u0107eg memoranduma.<\/p>\n

Jednako tako nije bilo sustavnog napora da se pove\u0107a broj \u010dlanova Syrize, \u0161to se vidi u stagnaciji \u010dlanstva izme\u0111u 2012. i 2015. usprkos rastu\u0107oj bira\u010dkoj potpori. Mali broj \u010dlanova i nedostatak specijaliziranog kadra bio je klju\u010dan faktor za kona\u010dni ishod. To je ostavilo stranku izme\u0111u Scile i Haribde izbora. S jedne strane, manji broj \u010dlanova sa specifi\u010dnim vje\u0161tinama morali su biti iskori\u0161teni jer bi u protivnom u ministarstvima i drugim nacionalnim institucijama ostali ljudi povezani s prethodnom neoliberalnom administracijom. S druge strane, \u010dinjenica da su tim \u010dlanovima dane odre\u0111ene pozicije zna\u010di da je neizbje\u017enu usisavanje stranke u dr\u017eavni aparat.<\/p>\n

To dakako ne zna\u010di da je Syrizi manjkalo demokratske legitimacije. Upravo suprotno, legitimacija Vlade potvr\u0111ena je velikim brojem ljudi \u2013 gotovo pola milijuna \u2013 koji su se skupili na glavnom \u201cOXI\u201d mitingu na trgu Sintagma 3. jula (usprkos tome \u0161to je taj skup bio spontani doga\u0111aj bez organizacijske podr\u0161ke Syrize ili bilo koje druge lijeve stranke). Syriza je vukla svoju mo\u0107 iz pokreta i ljudi na trgovima koji su se pojavili na samom po\u010detku krize. Ipak, ona nije napravila nikakav ozbiljni poku\u0161aj stabiliziranja i \u0161irenja te dijalektike prema radnim prostorima i \u010detvrtima koji su funkcionirali kao mjesta otpora u mogu\u0107em sukobu s Europskom Unijom. Drugim rije\u010dima, nakon 2012. fokus se u velikoj mjeri premjestio prema menad\u017ementu parlamentarne mo\u0107i, radije nego prema \u0161irenju mo\u0107i prisutne na grassroots razinama dru\u0161tva.<\/p>\n

Referendum<\/strong><\/p>\n

Peti jul, dan kada je gr\u010dki narod glasao \u2013 usprkos slabim izgledima \u2013\u00a0 protiv neoliberalne Europe mo\u017ee lako biti definiran kao \u201ctransformativni doga\u0111aj\u201d u smislu u kojem taj pojam koristi politikolog William Sewell. Bila je to prekretnica koja koja je ubrzala historijsko kretanje i ponudila mogu\u0107nost da historija do\u0111e pod vodstvo naroda. Bilo je to tako\u0111er odlu\u010duju\u0107e, formativno iskustvo za sudionike. Usprkos nasrtajima mainstream medija i Europske Unije, te zastra\u0161ivanja da \u0107e mogu\u0107i \u201cOXI\u201d zna\u010diti raspad zemlje, usprkos odluke Europske sredi\u0161nje banke da ograni\u010di likvidnost gr\u010dkih banaka, usprkos siroma\u0161tvu koje su mnogi Grci iskusili (i koje jo\u0161 uvijek osje\u0107aju), gr\u010dki je narod emfati\u010dno odbacio mjere \u0161tednje Europske unije. Taj odlu\u010duju\u0107i trenutak suvremene gr\u010dke povijesti otvorio je cijeli spektar mogu\u0107nosti. To je bio vrhunac historijskog procesa, niza borbi u kojima su se mase politizirale.<\/p>\n

Velika osobna odgovornost Alexisa Tsiprasa le\u017ei upravo u to\u010dki u vremenu na kojoj se zaustavilo politi\u010dko kretanje<\/strong><\/p>\n

Nasuprot pripovijesti koju je vrtila Syriza, gr\u010dki je narod bio spreman za sukob s Europskom Unijom, bez obzira na neizvjesnost ishoda. Ulozi su postali jasni zatvaranjem banaka i zastra\u0161ivanjem od strane vladaju\u0107ih klasa, a ipak su se tisu\u0107e okupile za \u201cOXI\u201d u jednom od nave\u0107ih javnih doga\u0111aja suvremene gr\u010dke povijesti. U kontrastu spram toga, okupljanje za \u201cNAI\u201d (\u201cDA\u201d) privuklo je mnogo manje ljudi. Velika osobna odgovornost Alexisa Tsiprasa le\u017ei upravo u to\u010dki u vremenu na kojoj se zaustavilo politi\u010dko kretanje: potpisivanje kapitulacije koje je predstavljeno kao jedina realisti\u010dna opcija. Posljedica je bila o\u0161tra promjena od raspolo\u017eenja da je sve mogu\u0107e do obnavljanja poznatog kapitalisti\u010dko-realisti\u010dkog principa Margaret Thatcher: \u201cNema alternative\u201d. Taj je okret za 180 stupnjeva transformirao cjelokupnu politi\u010dku klimu, pokazuju\u0107i obi\u010dnim Grcima da se povijest zaustavila. Ono \u0161to je Fukuyama slavio kao kraj povijesti nakon sloma SSSR-a, Tsipras je pretvorio u stvarnost kroz legitimiranje i institucionaliziranje poro\u010dnog kruga permanentne \u0161tednje. Tako je jo\u0161 jednom politika po\u010dela li\u010diti na ne\u0161to posve irelevantno za svakodnevicu ljudi. To je donijelo stanje relativne demobilizacije koja je efektivno blokirala mogu\u0107nost bilo kakve borbe za dru\u0161tvene promjene u bliskoj budu\u0107nosti. Taj se u\u010dinak nije zaustavio na Gr\u010dkoj. Izborni rezultati u \u0160panjolskoj pro\u0161le godine jesu jasan pokazatelj naknadnog \u0161oka raspleta u Gr\u010dkoj. Cijela se kampanja Narodne stranke temeljila na upotrebi Gr\u010dke kao razloga zbog kojeg ne bi trebalo dati glas za Podemos, osim po cijenu zavr\u0161etka u istoj poziciji.<\/p>\n

Da li je Tsipras mogao djelovati druga\u010dije? Odgovor je, opet, da; \u010dak i u posljednjem trenutku. Najradikalnija stvar koju je mogao u\u010diniti bila je implementacija Varoufakisove paralelne valute kako bi se adresiralo pitanje likvidnosti. Druga je opcija bila potpisivanje memoranduma, objavljivanje neuspjeha strategije vo\u0111ene od januara 2015. i odr\u017eavanje strana\u010dke konferencije na kojoj \u0107e novi izborni progam s mogu\u0107im izlaskom iz eura biti otvoreno razmatran. Takav bi postupak sa\u010duvao jedinstvo stranke pokazuju\u0107i istovremeno temeljnu razinu dostojanstva od strane Syrize. To bi sprije\u010dilo posvema\u0161nju delegitimaciju ljevice kao politi\u010dke snage u Gr\u010dkoj, ali i izvan nje.<\/p>\n

Me\u0111utim, Tsipras nije u\u010dinio ni\u0161ta od navedenog. Lijeva manjina unutar stranke uskoro je oti\u0161la, slijede\u0107i negodovanje i inat vlastitog vo\u0111e prema demokratskoj odluci stranke da se strana\u010dka konferencija odr\u017ei nakon rasprave o sporazumu. Umjesto toga, Syiriza je sudjelovala u izborima u semptembru kao podjeljena stranka, prezentiraju\u0107i iluzorni program kojim se obe\u0107avalo brzo rje\u0161enje problema gr\u010dkog duga zajedno s socijalnim mjerama za ubla\u017eavanje politika \u0161tednje nametnutih od Trojke. Sna\u017eno promovirani planovi Syrize za rje\u0161avanje du\u017eni\u010dkog problema nisu izvedeni do kraja. Komisija za istinu o javnom dugu ustanovljena je 4. aprila 2015 na inicijativu tada\u0161nje Predsjednice gr\u010dkoga parlamenta Zoe Konstantopoulou. Komisija je zaklju\u010dila da je dug nelegalan, neodr\u017eiv i nametnut, te da su vjerovnici prekora\u010dili svoj mandat emisije zajmova i prekr\u0161ili prava i obveze zapisane u Ugovoru o funkcioniranju Europske Unije. Dug treba biti odba\u010den, a pla\u0107anja zaustavljena. Ali Tsipras je ukinuo Komisiju u septembru 2015. Prema postoje\u0107em okviru gr\u010dki \u0107e se dug smatrati odr\u017eivim dokle god ukupni tro\u0161ak njegovog servisiranja (kamate i glavnica) ne prije\u0111e 15% BDP-a na godi\u0161njoj razini. Gr\u010dkoj mo\u017ee biti ponu\u0111ena pomo\u0107 za dosezanje odr\u017eivosti produ\u017eavanjem roka otplate za neke zajmove i smanjenjem kamatnih stopa. To je najbolje \u010demu se Gr\u010dka mo\u017ee nadati od svojih europskih \u201cpartnera\u201d.<\/p>\n

U pogledu obe\u0107anja o socijalnim mjerama, ve\u0107inu njih je Trojka\u00a0 proglasila suprotnim ve\u0107 potpisanim sporazumima. Syriza je dakle dobila izbore na temelju nerealisti\u010dnih obe\u0107anja i uz podr\u0161ku bira\u010dkog tijela dezorijetiranog vrtoglavim tijekom doga\u0111aja od pobjedonosnog referenduma do parlamentarnih izbora.<\/p>\n

Od memoranduma do memoranduma \u2013 poro\u010dni krug bez kraja<\/strong><\/p>\n

Razvoj u protekle dvije godine mo\u017ee biti sumiran kao nastavak\u00a0 mjera \u0161tednje s istim intenzitetom, ali bez politi\u010dkog subjekta unutar ili izvan parlamenta koji bi bio u stanju supstancijalno dovesti u pitanje neoliberalni poredak uspostavljen od strane Europske Unije. Syriza je progurala novi memorandum u maju, uslijed zao\u0161trene rasprave u parlamentu. \u010cetvrti memorandum inkorporirao je niz zahtjevnih mjera \u0161tednje poput smanjenja penzija i uvo\u0111enja novih poreza kako bi se osigurao primarni suficit od 3.5% do 2022. Tako\u0111er su se slo\u017eili sa suficitima od 2% godi\u0161nje do 2060. Za te stavke Vlada nije dobila nikakve ustupke po pitanju duga, i nije izgledno da \u0107e ih dobiti bilo kada u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Na dru\u0161tvenoj razini Syriza se odvojila od svih dru\u0161tvenih pokreta koji su bili od va\u017enosti za njezin uspon od 2010. do 2015. godine. Stranka se transformirala u menad\u017eersku organizaciju dr\u017eavne mo\u0107i s vlastitim pre\u017eivljavanjem kao glavnim ciljem, ignoriraju\u0107i dru\u0161tvene zahtjeve odozdo. Ona je usisana upravo u onaj politi\u010dki establi\u0161ment kojeg je htjela dokraj\u010diti.<\/p>\n

Kako objasniti takvu transformaciju stranke? Prvo, nakon raskola u augustu 2015, stranka je izgubila svoje najdinami\u010dnije elemente i bilo kakvu povezanost\u00a0 s dru\u0161tvenim pokretima. Usprkos te\u0161kih okolnosti, neki \u010dlanovi izvorno povezani s pokretima ostali su u stranci vjeruju\u0107i da \u0107e politi\u010dka situacija pokazati barem neke znakove pobolj\u0161anja u usporedbi s vremenom kada je Trojka postavljala vlade. To se nije dogodilo. Nije se ni moglo dogoditi jer se radilo o stvarima koje se\u017eu onkraj strukturnih ograni\u010denja postavljenih od strane Trojke i prihva\u0107enih od Vlade. Spomenuta ograni\u010denja stranka je koristila kao glavni politi\u010dki alibi kojim pokriva vlastite nedostatke, inerciju i pogre\u0161ke. Vodstvo Syrize je vjerovalo da se zemlja mo\u017ee promijeniti ako se nastavi put djelovanja prethodnih vlada prije krize \u2013 to jest, ako se vlada konsenzualno, \u010dine\u0107i sve zadovoljnima bez sukoba s bilo kojom dru\u0161tvenom skupinom, osobito vi\u0161im klasama \u2013 iako je situacija jasno tra\u017eila barem neke za\u010detke ozbiljnog sukoba. Nije dovoljno okriviti upravu Trojke za posljednje dvije godine; postoji nedostatak politi\u010dke volje u Syrizi da se promjeni status quo.<\/p>\n

Usprkos predizbornim obe\u0107anjima o zaustavljanju vojne suradnje sa Izraelom, Tsipras ju je pro\u0161irio i u\u010dvrstio<\/strong><\/p>\n

Primjerice, Syriza je u\u010dinila malo da se suzbije utjecaj Crkve na gr\u010dku politiku. Upravo suprotno, njezino je vodstvo prihvatilo politi\u010dki utjecaj Crkve. Primjer za to je odluka da se Nikos Filis ne uklju\u010di u Vladu tokom njezine rekonstrukcije pro\u0161log novembra. Filis je bio biv\u0161i ministar obrazovanja i religijskih poslova, dugogodi\u0161nji \u010dlan reformisti\u010dke ljevice i donedavno urednik Syrizinog dnevnog lista Avgi. Njegovo imenovanje blokirano je intervencijom nadbiskupa Ieronymosa, poglavara Crkve, zbog Filisovog poku\u0161aja reforme religijskog obrazovanja i pretvaranja nastave kathehizma u komparativno izu\u010davanje religija. S obzirom na prestra\u0161eno povla\u010denje nije te\u0161ko pogoditi kakva \u0107e biti pozicija Syrize u pogledu strukturnih pitanja razdvajanja Crkve i dr\u017eave ili po pitanju oporezivanja iznimnog bogatstva Crkve.<\/p>\n

Ostavljanje dubokih dr\u017eavnih struktura netaknutima<\/strong><\/p>\n

Usprkos \u0161okantnog povla\u010denja Syrize nakon rezultata referenduma, jedan aspekt njezine trenutne pozicije bio je gotovo bjelodan \u010dak i prije nego \u0161to je preuzela vlast 2015. godine. Uza sav govor o anti-mjerama \u0161tednje i kidanju memoranduma, grupa oko Tsiprasa nije gubila vrijeme nakon 2012. i krenula je s uvjeravanjima mo\u0107nih unutar i izvan Gr\u010dke da Syrizina vlada po\u0161tivati pravila igre i ne\u0107e dirati jezgru kapitalisti\u010dke dr\u017eave. Pravila igre su u ovom slu\u010daju dvostruka. Ona se sastoje od kratkoro\u010dnih, srednjo- i dugoro\u010dnih interesa gr\u010dkog kapitalizma s jedne, te interesa gr\u010dke dr\u017eave s druge strane.<\/p>\n

Imenovanjem teoreti\u010dara zavjere i uvjerenog nacionalista Panosa Kammenosa iz redova \u201cNeovisnih Grka\u201d, Tsipras je produ\u017eio nacionalisti\u010dku liniju koja je obilje\u017eila gr\u010dku politiku pod prija\u0161njim vladama PASOK-a i Nove demokracije. Dok su neki simpatizeri Syrize govorili da \u0107e smje\u0161tanje Kammenosa na poziciju ministra obrane pridonijeti njegovom neutraliziranju, to uop\u0107e nije bio slu\u010daj. Upravo suprotno, Kammenos i njegovi ratborni ortaci \u2013 obu\u010deni u vojne uniforme dok su vojnim helikopterima nadlijetali sporne otoke u Egejskom moru, na primjer \u2013 dodali su ulje na vatru u odnosima sa susjednom Turskom, pri \u010demu je svaka Kammenosova izjava toplo do\u010dekana kao potvrda Erdoganove nacionalisti\u010dke retorike. S obzirom da su dvije zemlje bile blizu rata 1996. u vezi s postavljanjem granice na moru \u2013 Gr\u010dka je \u017eeljela produ\u017eiti svoje teritorijalne vode za 12 milja blokiraju\u0107i tako Turski izlazak na Egejsko more \u2013 uloga Kammenos treba biti ozbiljno sagledana. Gr\u010dki bud\u017eet za obranu \u2013 iako izvan dosega jurisdikcije Trojke \u2013 ostaje na izrazito visokoj razini. Obujam sredstava namjenjenih obrani se \u010dak i pod Syrizinom administracijom pove\u0107ao za 10% za razdoblje 2015. \u2013 2016, dose\u017eu\u0107i ukupno 5 milijardi eura.<\/p>\n

Mnogo je ve\u0107e razo\u010daranje bila Syrizina vanjska i regionalna politika. Usprkos predizbornim obe\u0107anjima o zaustavljanju vojne suradnje s Izraelom, Tsipras je zadr\u017eao i pro\u0161irio tu suradnju. Tsipras se osvrnuo na Jeruzalem nazivaju\u0107i ga prestolnicom Izraela, \u0161to se \u010dak ni Sjedinjene Dr\u017eave nisu usudile i tako, nepotrebno je re\u0107i,\u00a0 dao \u0161amar milijunima Grka solidarnima s palestinskom borbom. Arhitekt Syrizine vanjske politike, lijevi nacionalist i ministar vanjskih poslova Nikos Kotzias, istinski prakti\u010dar Kissingerove realpolitike, gradio je saveze s Izraelom, egipatskom huntom i bilo kojim drugim regionalnim silama za koje je procijenio da su neprijatelji Turske, bez obzira kako nemilosirdne ili okrutne bile. Nedavna Kotiziasova intervencija u pregovore oko budu\u0107nost Cipra vo\u0111ena je tvrdolinija\u0161kom pozicijom \u201czauzdavaja Turske\u201d bez ikakvih realisti\u010dnih prijedologa, podr\u017eavaju\u0107i tako \u0161ovinisti\u010dke elemente na tom otoku.<\/p>\n

Syrizini postupci u domeni obrane i vanjske politike dolaze kao upozorenje svima onima koji vjeruju da ljevica mo\u017ee izgraditi dru\u0161tvenu hegemoniju usredoto\u010denu samo na mjere \u0161tednje i 1% najbogatijih, zanemaruju\u0107i temeljna pitanja dr\u017eave i njezine relativne autonomije, osobito u sferi me\u0111unarodnih odnosa. U stvari, okret Sirize za 180 stupnjeva u doma\u0107oj i vanjskoj politici blisko su povezani: izbjegavaju\u0107i nu\u017enu konfrontaciju s ekonomskom mo\u0107i gr\u010dkog kapitalizma \u2013 koji je stisnuo mi\u0161i\u0107e u tjednu prije referenduma, kako pokazuje zatvaranje banaka \u2013 bilo je samo pitanje vremena prije nego \u0161to Syriza u potpunosti potpadne pod njegove geopoliti\u010dke interese.<\/p>\n

Odr\u017eavanje policijske represije i pretvaranje izbjeglica u \u017ertvene jarce<\/strong><\/p>\n

Drugi aspekt Syrizinog izbjegavanja sukoba s dubokim dr\u017eavnim strukturama sastoji se u njezinom stavu prema strukturi policije. One ostaju konzervativne enklave usprkos mnogim najavama reforme. Ksenofobi\u010dni stavovi unutar aparata sigurnosti ostaju nagla\u0161eni i u mnogim slu\u010dajevima djeluju u suradnji s ekstremnom desnicom.<\/p>\n

Dok Syriza nije poduzela korake prema reformi policije, upotrebljavala je snage sigurnosti za represiju grassroot organizacija koje poma\u017eu izbjeglicama. Pro\u0161log jula 2016. obitelji izbjeglica i njihovi pomaga\u010di koji su spavali u tri okupirana skloni\u0161ta u Solunu \u2013 Nikos, Orfanotrofeio i Hurriya \u2013 probudili su interventni policajci. U detaljno organiziranoj policijskog operaciji stotine ljudi su zadr\u017eane i uhap\u0161ene. Ve\u0107ina ljudi s izbjegli\u010dkim statusom je pu\u0161tena, dok su neki preba\u010deni u vojni centar za izbjeglice. Ostatak od 74 osoba razli\u010ditih nacionalnosti ostali su pod policijskim nadzorom. Sli\u010dne policijske racije dogodile su se pro\u0161log marta u Ateni, gdje su prostorije u kojima su izbjeglice prebivale ponovo zauzete, a mnogobrojni migranti bez dokumenata zadr\u017eani u policijskim postajama. U prvoj od tih racija u ulici Alkiviadou policajci su u\u0161li u zgradu koja je bila zauzeta od februara. Transferirali su 120 migranata u Upravu za strance u ulici Petrou Ralli. Policija je nakon toga u\u0161la u zgradu na Zografou koju su okupirali \u010dlanovi anti-autoritarnih grupa od 2012.<\/p>\n

Represija pokreta solidarnosti s izbjeglicama poja\u010dana je grubim postupcima prema samim izbjeglicama. Usprkos obe\u0107anjima, zloglasni gr\u010dki detencijski centri jo\u0161 postoje, dok Vladina nebriga za dobrobit izbjeglica glavni uzrok smrti tokom te\u0161kih snje\u017enih oluja pro\u0161le zime u prihvatnim centrima kao \u0161to je hotspot Moria.<\/p>\n

Posljednje, ali ne najmanje va\u017eno, jest sramotni sporazum potpisan s Turskom koji je upisan u op\u0107i pravni okvir usvojen na razini Europske Unije kako bi se zauzdala izbjegli\u010dka kriza. Gr\u010dki su zakonodavci 18. marta 2016. izglasali dopunu zakona o azilu potrebnu da bi se implementirao dogovor Europske Unije i Turske koji tra\u017ei povratak izbjeglica i migranata s gr\u010dkih otoka u Tursku. Dogovorom su se htjeli zaustaviti novi dolasci izbjeglica i drugih migranata u Europu nakon \u0161to je vi\u0161e od milijun ljudi do\u0161lo na europski kontinent tokom 2015. Kakav je u\u010dinak tog sporazuma jedva godinu dana kasnije? Kako je objasnio Dimitris Christopoulos, predsjednik Me\u0111unarodne federacija za ljudska prava u nedavnom intervjuu:<\/p>\n

\u201cPoruka koja je poslana ovim sporazumom kontaminira sve. Kontaminira nas jer se privikavamo na opravdavanje ksenofobije. To je nehumana poruka za izbjeglice i migrante koji \u017eive u \u201cbuffer\u201d zonama. Ona je veoma problemati\u010dna za dru\u0161tvenu koheziju u \u201cbuffer\u201d zonama, a to su Gr\u010dka i Turska. Ona je lo\u0161a za Tursku jer kupuje \u0161utnju europskih lidera dok se Turska okre\u0107e prema autoritarnoj politici.\u201d<\/p>\n

Syrizin pristup izbjeglicama nije samo udaljen od bilo kakvog liberalno humanitarnog okvira, ve\u0107 tako\u0111er ovjerava i potvr\u0111uje diskurse i prakse krajnje desnice u pogledu izbjegli\u010dke krize.<\/p>\n

Pouke za ljevicu<\/strong><\/p>\n

Putanja Syrize ne svodi se samo na \u201ckapitulaciju pred Trojkom\u201d, nego predstavlja rezultat problemati\u010dnog pristupa kapitalisti\u010dkoj dr\u017eavi. Ilustracija ideolo\u0161kog podrijetla ove pardigme prelazi granice ovog \u010dlanka. Ipak, dvije komponente mo\u017eemo ukratko spomenuti. Jedna se ti\u010de dobro poznatog elementa lijevog europejstva, to jest ideje da nedemokratske institucije Europske Unije mogu biti nekako reformirane s lijevih pozicija. Druga se ti\u010de povezane ideje da je sama dr\u017eava bojno polje u kojemu se ogleda odnos klasnih snaga u dru\u0161tvu. Postoji nekoliko \u010ditanja te ideje i radikalni zaklju\u010dci se svakako mogu iz nje izvesti. Me\u0111utim, \u010ditanje vodstva Syrize bilo je o\u010dito vo\u0111eno pogre\u0161nom ra\u010dunicom odnosa klasnih snaga, ne samo u gr\u010dkom dru\u0161tvu, nego i unutar Europe nakon 2008.<\/p>\n

Nepovoljan odnos snaga na kontinentu postao je o\u010dit od kada je Syriza preuzela vlast u januaru 2015. Dok je zasigurno istina da je vlada Syrize bila suo\u010dena s napadom glavnih instrumenata globalnog kapitalizma poput europskih institucija i MMF-a bez presedana, njezin pomak udesno u pogledu vanjske politke, represivnog aparata, odnosa prema Crkvi i odnosa prema izbjeglicama nije bio uvjetovan od strane Trojke, nego njezinom adaptacijom u strukturu gr\u010dkog kapitalizma zajedno sa svim njegovim posebnim obilje\u017ejima: nacionalnim raspravama s turskom vladaju\u0107om klasom, klijentelisti\u010dkom prirodom gr\u010dke strana\u010dke politike, diskursom nacionalnog pomirenja dominantnog nakon pada diktature, i strukturnim rasizmom dr\u017eave prema imigrantima i izbjeglicama, da imenujemo tek neka.<\/p>\n

Pomak Syrize prema desnici je postajao sve o\u010ditiji nakon 2012. Iako je primamljivo govoriti o \u201cizdaji\u201d, istina je mnogo slo\u017eenija. Mnogo je to\u010dnije govoriti o zna\u010dajnoj diskrepanciji izme\u0111u o\u010dekivanja i radikalnih dispozicija milijuna obi\u010dnih Grka s jedne, te stvarne takti\u010dkog i na koncu strate\u0161kog pomaka vodstva stranke, s druge strane.<\/p>\n

Uspon Syrize je rezultat najvi\u0161e razine dru\u0161tvene mobilizacije u Gr\u010dkoj od pada hunte pukovnika 1974. godine. Uspon samoaktivacije masa izme\u0111u 2010. i 2015. odgovara usponu njihovog samopouzdanja, \u0161to se pokazalo na mnogo izra\u017eeniji na\u010din netom prije referenduma kada su izgledi dubljeg i supstancijalnijeg raskida s prethodnim poretkom postajali sve vidljiviji. Pa ipak, strukturna ograni\u010denja Syrize kao politi\u010dkog projekta u kona\u010dnici su prije\u010dili bilo kakvu zna\u010dajnu promjenu.<\/p>\n

Mo\u017ee se tvrditi da je najizra\u017eenija konvergencija izme\u0111u o\u010dekivanja dru\u0161tvenih pokreta s jedne strane i podru\u010dja strana\u010dke strategije s druge ogledala u sloganu iz 2012. \u201cvlada ljevice\u201d koji je uklju\u010divao Syrizu, Komunisti\u010dku partiju Gr\u010dke i radikalno lijevu koaliciju ANTARSYA. Me\u0111utim, odbacivanje prijedloga Syrize za zajedni\u010dko djelovanje ubrzao je njezino skretanje udesno i inkorporanje najgorih klijentelisti\u010dkih navika gr\u010dke strana\u010dke politike vidljivo u uklju\u010divanju osramo\u0107enih karijernih politi\u010dara PASOK-a u izborne liste. Nova linija mi\u0161ljenja olak\u0161ana je nedostatkom unutarstrana\u010dke demokracije, fiksacijom na ulogu Alexisa Tsiprasa kao modela \u201cpopulisti\u010dkog\u201d vo\u0111e koji utjelovljuje volju naroda, te posljedi\u010dnim nadmudrivanjem i izolacijom radikalne ljevice unutar stranke. Koalicija s \u201cNeovisnim Grcima\u201d kao i Varoufakisovo potpisivanje sporazuma od 20. februara bile su logi\u010dne posljedice tog kursa \u010dija je klju\u010dna poruka bila da Syriza ne\u0107e poremetiti \u201cpravila igre\u201d.<\/p>\n

Syriza je osigurala hegemonijski poredak koji omogu\u0107uje njezinu politi\u010dku reprodukciju<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir navedene doga\u0111aje, vrijedi postaviti pitanje kako Syriza jo\u0161 uvijek zadr\u017eava relevantnu poziciju unutar politi\u010dkog sustava zemlje. Prvo je obja\u0161njenje strukturno i treba ga \u010ditati zajedno s rekonfiguracijom gr\u010dkog politi\u010dkog sustava kao takvog. Gubitak suvereniteta sadr\u017ean u memorandumima neutralizirao je ulogu politi\u010dkih stranaka u Gr\u010dkoj, pretvaraju\u0107i ih u organizacije koje provode odluke koje su donijeli drugi. To je proizvelo odustajanje ljudi od politike budu\u0107i da njihov glas nema nikakav utjecaj na politi\u010dke odluke. Nova demokracija ne mo\u017ee ponuditi pravu alternativu budu\u0107i da su javne politke diktirane ve\u0107 potpisanim sporazumima. Isto vrijedi za bilo koju drugu stranku s izgledima za obna\u0161anje vlasti.<\/p>\n

Tako\u0111er, tu je subjektivni faktor. On se odnosi na formu unutra\u0161nje hegemonije koju se Syriza izgradila energi\u010dno prigrliv\u0161i politi\u010dki i dru\u0161tveni status quo uz minimalne koncesije radni\u010dkoj klasi. S trenutnom strategijom Syriza je osigurala hegemonijski poredak koji omogu\u0107uje njezinu politi\u010dku reprodukciju. On mo\u017ee biti sa\u017eet kroz sljede\u0107e postavke: a) ostanak u eurozoni i Europskoj uniji osiguravaju\u0107i interese gr\u010dkog kapitala; b) odr\u017eavanje u\u010dinkovite ravnote\u017ee izme\u0111u ameri\u010dkih (geopoliti\u010dkih), europskih (dug i izbjeglice) i kineskih (privatizacijski projekti poput Pirejske luke)\u00a0 interesa u \u0161iroj regiji Mediterana; c) klijentelizam u javnom sektoru kroz zadr\u017eavanje kadrova (kao \u0161to je to obe\u0107ala Nova demokacija), \u010dak i ako takve politike smanjuju pla\u0107e radnika u javnom sektoru; d) adresiranje siroma\u0161tva pomo\u0107u mjera koje onemogu\u0107uju zapadanje najni\u017eih slojeva u potpunu neima\u0161tinu.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Syriza je dosad pre\u017eivila konstruiraju\u0107i vlastiti status quo, ili pak modificiraju\u0107i prethodni status quo. Naravno, takav projekt nema nikakve sli\u010dnosti s radikalnom redistribucijom bogatstva niti predstavlja prekid s postoje\u0107im poretkom.<\/p>\n

Syrizin poku\u0161aj izgradnje mostova unutar postoje\u0107eg okvira i s mre\u017eama mo\u0107i u Gr\u010dkoj posredovanjem nekih figura iz Tsiprasove grupe poput Giannisa Dragasakisa ili Nikosa Pappasa, u kombinaciji s bazom dru\u0161tvenih pokreta i aktivistima protiv mjera \u0161tednje dao je stranci proturje\u010dan sadr\u017eaj u razdoblju izme\u0111u 2012. i 2015. Nakon sporazuma od 15. jula, druga dijalekti\u010dka komponenta je ukinuta; druga\u010dije re\u010deno, veze izme\u0111u stranke i dru\u0161tva u poptunosti su rasto\u010dene, te je pritisak iz same stranke i dru\u0161tva prestao postojati. Syriza je bez \u010dvrstog programa reformi usisana u postoje\u0107i status quo. Dakle, glavni faktor, izuzev onog najo\u010ditijeg vezanog uz mjere \u0161tednje koje proizlaze iz potpisanog memoranduma, jeste transformacija stranke u organizaciju autonomnu od dru\u0161tvene sfere. Uzroke prilagodbe treba tra\u017eiti u strukturnom razlazu Syrize i snaga koje su odgovorne za formiranje stranke.<\/p>\n

Radikalna ljevica u Gr\u010dkoj jo\u0161 uvijek osje\u0107a posljedice povla\u010denja Syrize. Njezino jedinstvo je prvi korak prema bilo kakvoj pobjedni\u010dkoj strategiji u budu\u0107nosti. Usprkos, ili upravo zbog svoje tragi\u010dne sudbine Syriza mo\u017ee funkcionirati kao primjer onoga \u0161to treba izbjegavati po svaku cijenu ako lijevi projekt \u017eeli biti uspje\u0161an uslijed sve produbljenije krize kapitalizma. Ona tako\u0111er mo\u017ee poslu\u017eiti kao ud\u017ebeni\u010dki primjer strukturnih ograni\u010denja s kakvima se bilo koja \u201clijevo-populisti\u010dka\u201d formacija mora suo\u010diti kada preuzima odgovornost upravljanja kapitalisti\u010dkom dr\u017eavom. Ta se ograni\u010denja ne smiju shvatiti olako. Ne samo da se potrebno suo\u010diti s nadnacionalnim institucijama poput Europske Unije, ve\u0107 je isto potrebno u\u010diniti u pogledu unutra\u0161njih odnosa mo\u0107i u svakoj zemlji. Nema op\u0107eg recepta za tegobe ljevice primjenjive na svaku zemlju i kontekst. Svaka nacionalna formacija ima svoje specfi\u010dne pote\u0161ko\u0107e koje se moraju uzeti u obzir. To, dakako, ne obezvre\u0111uje klju\u010dnu ulogu koju supstancijalni pokret solidarnosti prote\u017eu\u0107i se izvan granica nacionalne dr\u017eave mo\u017ee i treba igrati. Najva\u017enije, ljevica nakon Syrize se mora oduprijeti iluzijama u pogledu \u201cracionalnosti\u201d svojih protivnika i njihovog osje\u0107aja za pravi\u010dnost. Taj je put ve\u0107 testiran; ne postoji jednostavan na\u010din kojim se mo\u017ee izbje\u0107i nu\u017enost konfrontacije s establi\u0161mentom. Manolis Anagnostakis na to jezgrovito ukazuje u pjesmi \u201cEpilog\u201d:<\/p>\n

\u201cI iznad svega, bez iluzija.<\/p>\n

Manje-vi\u0161e uzmi ih kao dva<\/p>\n

nejasna<\/p>\n

prednja svjetla u magli<\/p>\n

Kao bilten za nestale prijatelje<\/p>\n

sa samo dvije rije\u010di: ja \u017eivim.<\/p>\n

\u201cJer, kako moj prijatelj Titos<\/p>\n

jednom ispravno re\u010de<\/p>\n

\u201cnijedan stih ne mo\u017ee uzbuditi<\/p>\n

mase<\/p>\n

nijedan stih ne mo\u017ee sru\u0161iti<\/p>\n

re\u017eime\u201d.<\/p>\n

 <\/p>\n

U redu.<\/p>\n

Onesposobljeni, poka\u017eite svoje ruke.<\/p>\n

Sudite kako bi vam se sudilo.<\/p>\n

George Souvlis, politi\u010dki analiti\u010dar. Pi\u0161e za brojne progresivna glasila, kao \u0161to su Salvage, Jacobin, ROAR i Lefteast; Leandros Fischer, istra\u017eiva\u010d pri Tehnolo\u0161kom fakultetu na Kipru<\/p><\/blockquote>\n

proletter.me<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez \u010dvrstog programa reformi, Syriza je usisana u postoje\u0107i status quo. Glavni faktor, izuzev onog najo\u010ditijeg vezanog uz mjere \u0161tednje koje proizilaze iz potpisanog memoranduma, jeste transformacija stranke u organizaciju autonomnu od dru\u0161tvene sfere. Uzroke prilagodbe treba tra\u017eiti u strukturnom razlazu Syrize i snaga odgovornih za njeno formiranje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233010","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233010","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233010"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233010\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233010"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233010"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233010"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}