{"id":232949,"date":"2017-09-12T07:17:47","date_gmt":"2017-09-12T05:17:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232949"},"modified":"2017-09-12T07:17:47","modified_gmt":"2017-09-12T05:17:47","slug":"neprocitana-knjiga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/12\/neprocitana-knjiga\/","title":{"rendered":"Nepro\u010ditana knjiga"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"Srecko-Pulig\"<\/a>Ljevica u cijelom svijetu slavi 150 godina od izlaska prvog toma \u2018Kapitala\u2019, \u017eivotnog djela Karla Marxa. A to je jedini tom ove trotomne knjige koji je iza\u0161ao za njegova \u017eivota, najprije na njema\u010dkom (a onda na ruskom 1872., a i mi smo vidjeti \u0107emo bili ekspeditivni) 14. septembra 1867.g. Druga dva toma, iz hrpe rukopisnih varijanti, za \u0161tampu je priredio, nakon njegove smrti, Marxov suborac Friedrich Engels, ostaviv\u0161i svo autorstvo u izdanjima djela Marxu. Drugi tom iza\u0161ao je 1885., a tre\u0107i 1894. g. Zadnjom krizom kapitalizma, koja je zapo\u010dela kao financijska 2008-2009. o knjizi se ponovo progovorilo u svjetskim i na\u0161im medijima, pod egidom \u2018Marx se vra\u0107a\u2018. Knjiga se u nekim zemljama po\u010dela i ponovo vi\u0161e prodavati (u stvari, jedino ozbiljno u Njema\u010dkoj, gdje je u toku i izdavanje novog kriti\u010dkog izdanja cjelokupnih djela Maxa i Engelsa). No, sve je to, barem \u0161to se ti\u010de glavnog javnog mnijenja, ostalo kampanjskim i prigodni\u010darskim. Poput ove obljetnice, uostalom. S druge strane u gotovo svim zemljama postoji marksisti\u010dka intelektualna manjina, koja se Marxa nikada nije ni odricala, pa ga ne treba i vra\u0107ati. Treba li re\u0107i da mi, od kada imamo \u2018svoje\u2018 dr\u017eave, kapitalna djela klasika marksizma ne pre\u0161tampavamo, a kamo li da iznova prevodimo. Iznimka je prije nekoliko godina objavljen Prvi tom \u2018Kapitala\u2018 u novom prijevodu u Ljubljani.<\/p>\n

U nas dakle ljevice vi\u0161e ili jo\u0161 gotovo da i nema, pa se doga\u0111aj ne slavi. Ali to ne zna\u010di da se on ne obilje\u017eava. Iza\u0161lo je nekoliko eseja i brdo novinskih \u010dlanaka, koji nas informiraju po \u010demu je septembar 1867. bio zna\u010dajno vrijeme za na\u0161u povijest i suvremenost. Tako u \u010dlanku objavljenom \u010dasopisu \u2018Lider\u2019 (autor je Vanja Figenwald), za koji se nikako ne bi moglo re\u0107i da je posebno lijevi, glavna teza autora je ona spontane ideologije na\u0161e okoline, po kojoj je Marx rekao mnogo to\u010dnih stvari o tome kako funkcionira kapitalizam. Ali da su mu rje\u0161enja koja predla\u017ee (kao da se u dijalektici te knjige mogu mehani\u010dki odvojiti njen \u2018negativan\u2019 i \u2018pozitivan\u2019 sadr\u017eaj) u najmanju ruku puno manje uspjela. Podnasloviv\u0161i taj dio \u010dlanka \u2018Maglovitost komunizma\u2019, Figenwald poentira kako je Marxovo \u2018rje\u0161enje u obliku komunizma, mnogo (\u2026) sporniji element o kojem prepiranje vjerojatno nikada ne\u0107e prestati, jednako kao i razli\u010dite interpretacije\u2019. Spram vladaju\u0107eg antikomunizma u Hrvatskom saboru ovo je skoro pa zazivanje kulture dijaloga, utoliko vi\u0161e \u0161to \u010dlanak zavr\u0161ava ispravnom tezom da je posrijedi nezaobilazno djelo, \u2018\u010dija je izdr\u017eljivost usporediva s onom kapitalizma\u2019, kada ne bismo znali gdje granice \u2018dijaloga\u2019 takve \u0161tampe sa svojim oponentima prestaju.<\/p>\n

A te \u2018granice\u2019, kao i svih ovih 150 godina, jednako uvjerljivom tezom poentira zato jedan drugi \u010dlanak. Onaj koji je za britanski \u010dasopis \u2018Socijalisti\u010dki radnik\u2019 (Socialist Worker) prije nekoliko tjedana istim povodom napisao Joseph Choonara: \u2018\u2019Kapital\u2019 ostaje najboljom polaznom to\u010dkom u na\u0161im poku\u0161ajima da analiziramo kapitalizam. I jo\u0161 bolje: da ga zbacimo.\u2019<\/p>\n

U ovome feljtonu poku\u0161at \u0107emo kroz tri nastavka, u razgovoru s puno sugovornika, dati najprije jedan op\u0107i uvod o zna\u010daju Marxova \u2018Kapitala\u2019, od njegove pojave do danas. Zatim \u0107emo, u sljede\u0107em broju, pa\u017enju posvetiti historizaciji, povijesti prevo\u0111enja, recepcije i utjecaja knjige u nas, kroz sve dru\u0161tveno-politi\u010dke sisteme koje je pre\u017eivjela. Na kraju \u0107emo se posvetiti obnovi interesa ba\u0161 za tu Marxovu knjigu u zadnjoj ekonomskoj, ali i politi\u010dkoj krizi, koja traje od 2008. U svijetu je puno novih monografija napisano (a i one stare su sada dostupnije u angloameri\u010dkim prijevodima no u \u2018zaboravljenim\u2019 na\u0161ima), a mi \u017eivimo u nadi da obnova interesa, unato\u010d nesklonim joj prilikama, i u nas ima \u0161ansu.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Danas kada obilje\u017eavamo 150 godina od objavljivanja prvog sveska Marxova \u2018Kapitala\u2019 valja se zapitati \u0161to nama ta knjiga zna\u010di, no i obrnuto \u2013 postoji li ne\u0161to u na\u0161oj socioekonomskoj stvarnosti \u0161to bi demantiralo osnovna polazi\u0161ta ove knjige? O tome Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107, docentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, ka\u017ee: \u2018Za drugu polovicu 20. stolje\u0107a mo\u017ee se re\u0107i da predstavlja Marxovo doba, jer je tada svaki \u010detvrti od deset stanovnika na Zemlji \u017eivio pod vladom koja se smatrala marksisti\u010dkom, uklju\u010duju\u0107i i na\u0161u. Jugoslavenski socijalizam, uza sve specifi\u010dnosti i faze kroz koje je prolazio, u svojem temelju imao je marksisti\u010dku misao i ovu temeljnu Knjigu. No \u2018Kapital\u2019 nije knjiga koja je mogla puno toga re\u0107i socijalisti\u010dkim ekonomistima, jednostavno zato \u0161to je to prije svega kritika kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje. Marx je uop\u0107e malo konkretnih savjeta dao o socijalisti\u010dkoj ekonomiji i privredi, jer i nije imao na umu analizu alternativne politi\u010dke ekonomije. Zbog toga je \u2018Kapital\u2019 nama, danas i ovdje, kada restauriramo kapitalizam, va\u017eniji nego \u0161to je to bio socijalisti\u010dkim samoupravlja\u010dima.\u2019<\/p>\n

Teoreti\u010dar i \u010dlan Centra za radni\u010dke studije Stipe \u0106urkovi\u0107 podsje\u0107a nas da je \u2018sto pedeset godina (prvog toma) \u2018Kapitala\u2019 u velikoj mjeri povijest pseudorecepcije. To je jedan od upadljivih paradoksa karijere klju\u010dne knjige Marxova opusa. Uspjeh \u2018marksizma\u2019 u njegovim razli\u010ditim historijski relevantnim politi\u010dkim inkarnacijama \u2013 od socijaldemokracije II. Internacionale do marksizma-lenjinizma \u2013 i\u0161ao je ruku pod ruku s operacijom zamjene \u2018Kapitala\u2019 popularnije pisanim knjigama njegovih povla\u0161tenih tuma\u010da: od Engelsa preko Kautskog do slu\u017ebenih partijskih teoreti\u010dara realsocijalisti\u010dkih dr\u017eava koje su se Marxovim imenom legitimirale.\u2019 Marxova deklarirana ambicija bila je da u \u2018Kapitalu\u2019 pru\u017ei znanstveno rigoroznu analizu i kritiku kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, koja \u0107e ujedno imati nedvosmislene politi\u010dke u\u010dinke, i to ne samo kao, kako ka\u017ee, \u2018najstra\u0161niji projektil koji je ikad ba\u010den na glavu bur\u017eoazije\u2019 (MED 38, str. 498).<\/p>\n

\u2018U pogovoru drugom izdanju prvog toma \u2018Kapitala\u2019, pisanom po\u010detkom 1873.\u2019, ka\u017ee \u0106urkovi\u0107, \u2018ustvrdio je da je \u2018najbolja nagrada\u2019 za njegov rad \u2018razumevanje na koje je Kapital brzo nai\u0161ao u \u0161irokim krugovima nema\u010dke radni\u010dke klase\u2019 (MED 21, str. 19). Isticanje tog ranog recepcijskog uspjeha mo\u017ee se \u010ditati i kao nastavak polemike s mogu\u0107im prigovorima o zahtjevnom, a mjestimice i vrlo te\u0161ko prohodnom karakteru prvog toma. Jo\u0161 u predgovoru prvog izdanja Marx tu kritiku poku\u0161ava otkloniti, tvrde\u0107i da se njegovoj \u2018knjizi ne\u0107e mo\u0107i predbaciti da je te\u0161ko razumljiva\u2019, ali taj sud odmah revidira ustupkom \u2013 \u2018izuzev odeljka o obliku vrednosti\u2019 (MED 21, str. 14).\u2019 A Marx kritizira temelje politi\u010dke ekonomije po\u010dev\u0161i ba\u0161 od njene najapstraktnije kategorije \u2013 vrijednosti. \u2018U prvom svesku \u2018Kapitala\u2019 se daje, a u tre\u0107em uokviruje, Marxova radna teorija vrijednosti, a kroz analizu robne forme\u2019, ka\u017ee Peovi\u0107 Vukovi\u0107. \u2018Ono \u0161to je bur\u017eoaskim ekonomistima (Ricardu i Smithu) bilo samorazumljivo, da roba poprima oblik (razmjenske) vrijednosti, Marx postavlja u sredi\u0161te istra\u017eivanja. Vrijednost robi nije inherentna, ona je stvar dru\u0161tvenih odnosa. Zna\u010denje roba stje\u010de najmanje putem njezine uporabne vrijednosti, a najvi\u0161e putem mre\u017ee dru\u0161tvenih odnosa.\u2019<\/p>\n

Ipak, ve\u0107 1878. godine Engels osje\u0107a potrebu za pisanjem polemi\u010dkog spisa koji za cilj ima suzbiti \u0161irenje utjecaja teorija berlinskog filozofa i ekonomista Eugena D\u00fchringa me\u0111u njema\u010dkim radni\u0161tvom, nau\u0161trb Marxova rada. \u2018Ironija je\u2019, ka\u017ee Stipe \u0106urkovi\u0107, \u2018da \u0107e upravo \u2018Anti-D\u00fchring\u2019 (pisan uz Marxov blagoslov i djelomi\u010dnu suradnju) u \u0161irokoj recepciji zamijeniti \u2018Kapital\u2019 kao centralna lektira u politi\u010dkoj i teorijskoj edukaciji radni\u010dkog pokreta i tada jo\u0161 mlade socijaldemokratske partije. Mnogi komentatori stoga \u2018Anti-D\u00fchring\u2019 smatraju rodona\u010delnim mjestom \u2018marksizma\u2019 kao svjetonazora. Rije\u010dima jednoga od njih, mladog njema\u010dkog teoreti\u010dara Jana Hoffa, Engelsova \u2018kritika D\u00fchringova sistema polo\u017eila je historijski kamen temeljac za svjetonazor koji je i sam poprimio oblik sistema.\u2019\u2019 I \u0161to se onda dogodilo? \u2018Prednosti te zamjene su evidentne: nasuprot Marxova kompleksnog i nedovr\u0161enog teorijskog projekta, takav \u2018marksizam\u2019 je pru\u017eao svjetonazorsku koherentnost i jasnu orijentaciju u teorijskim i politi\u010dkim pitanjima, \u0161to je samo poja\u010dano enciklopedijskim ambicijama kasnijeg Engelsovog rada i \u0161irenjem eksplanatornih ambicija \u2018marksizma\u2019 na sve mogu\u0107e oblasti, uklju\u010duju\u0107i primjerice biologiju u spisu \u2018Dijalektika prirode\u2019. Kasniji shematizam \u2018historijskog i dijalekti\u010dkog materijalizma\u2019 u marksizmu-lenjinizmu te je tendencije doveo do rigidnosti. Klju\u010dni nedostatak takve teorije \u2013 njen simplisti\u010dki shematizam, ujedno je bila njena najve\u0107a recepcijska vrlina, u mjeri u kojoj je gubitak kompleksnosti kompenzirala epistemi\u010dkom utje\u0161no\u0161\u0107u uvjerenja da se s \u2018marksizmom\u2019 raspola\u017ee klju\u010dem za odgonetanje i smjera historijskog razvoja i svih fenomena unutar njega. Uvjerljivost i privla\u010dnost takvog \u2018marksizma\u2019 nikad me\u0111utim nije bila isklju\u010divo ili primarno teorijska, nego je proizlazila iz njegove veze s politi\u010dkim pokretima koji su ga, u historijski razli\u010ditim varijantama, promicali.\u2019<\/p>\n

Recepcija \u2018Kapitala\u2019 u toj je povijesti od bitno manjeg zna\u010daja nego \u0161to bi se moglo pomisliti. Na \u2018Kapital\u2019 se, dodu\u0161e, pozivalo i \u2018Kapital\u2019 se citiralo gdje je bilo prikladno, u svojoj ku\u0107noj biblioteci od nekoliko knjiga \u010desto su ga posjedovali dr\u017eavni slu\u017ebenici i oficiri JNA, ali ga se vrlo malo doista \u010ditalo. \u2018U svojoj politi\u010dkoj upotrebi, \u2018Kapital\u2019 je primarno fungirao kao kanonski tekst, a to zna\u010di i kao teorijski izvor legitimacije, a ne kao predmet otvorene teorijske ili znanstvene rasprave. Staljinovo obustavljanje izdavanja kriti\u010dkog izdanja djela Marxa i Engelsa \u2013 MEGA, kao i sudbina njihova glavnog urednika, utemeljitelja Instituta Marxa i Engelsa, Davida Rjazanova, \u2018vrhunac\u2019 je tog procesa: to\u010dka represivnog suzbijanja ozbiljne teorijsko-znanstvene recepcije \u2018Kapitala\u2019 i drugih Marxovih spisa, s ciljem o\u010duvanja njihove politi\u010dke instrumentalnosti kao izvora legitimacije. Time je jasno dano do znanja da se odgovor na pitanje o tome \u0161to to to\u010dno pi\u0161e u \u2018Kapitalu\u2019 nema tra\u017eiti u samome spisu, nego kod nadle\u017enih interpretacijskih instanci\u2019, ka\u017ee \u0106urkovi\u0107. Na ovu temu kanonskog vratit \u0107e se kasnije u na\u0161em feljtonu Rastko Mo\u010dnik. Za \u0106urkovi\u0107a se paralelno s \u2018povije\u0161\u0107u pseudorecepcije \u2018Kapitala\u2019 odvijala povijest njegove kriti\u010dke recepcije, u pravilu vrlo daleko od politi\u010dki djelatnih ortodoksija\u2019. Mnogi heterodoksni marksizmi u \u2018Kapitalu\u2019 su tra\u017eili teorijske resurse za legitimaciju vlastitih pozicija, nasuprot ortodoksiji. \u2018U nedostatku realnog politi\u010dkog utjecaja, uspjeti u tome da se teorijski mobilizira Marxa protiv re\u017eima ili partija koji su se na njega pozivali \u010desto je postalo zamjenskom mjerom politi\u010dkog uspjeha, pogotovo u periodima kada su heterodoksni marksizmi svedeni na dominantno akademski fenomen. Polazi\u0161te su u razli\u010ditim periodima i na razli\u010ditim prostorima igrali vrlo razli\u010diti Marxovi spisi: ne samo \u2018Kapital\u2019 nego, prije svega, i tzv. rani radovi i \u2018Grundrisse\u2019.\u2019<\/p>\n

\u2018Danas je osobito va\u017eno obraniti Marxovu radnu teoriju vrijednosti od ra\u0161irenih argumenata kako je ona zastarjela, ili zbog dominacije usluga nad materijalnim proizvodima, ili zbog prijelaza s materijalne na nematerijalnu proizvodnju\u2019, ka\u017ee Peovi\u0107 Vukovi\u0107. \u2018Razlika izme\u0111u materijalnih objekata i usluga samo je razlika materijalnog sadr\u017eaja. No pitanje radi li se pritom o robi ili ne isklju\u010divo je pitanje njihovog dru\u0161tvenog oblika: razmjenjuju li se te stvari i usluge ili se ne razmjenjuju? Drugim rije\u010dima, to je pitanje robne forme.\u2019 Dalje podsje\u0107a: \u2018Dru\u0161tveni oblik odre\u0111uje danas gotovo sve sfere \u017eivota kao robe i iako se \u010dini da u svojoj nematerijalnosti usluge mijenjaju svoj pojavni oblik, tomu nije tako. I start up projekt je roba jer se njegova uspje\u0161nost mjeri njegovom razmjenskom vrijedno\u0161\u0107u.\u2019<\/p>\n

Marx je odnose u kojima smo prinu\u0111eni \u017eivjeti nazvao \u2018ludo\u0161\u0107u\u2019 dok je te\u017eio otkriti \u0161to se krije iza te sablasne predmetnosti ili, kako \u0107e on re\u0107i, \u2018tajnog svojstva\u2019 robe. \u2018Taj \u2018feti\u0161ki karakter robe\u2019 nije se bitno promijenio, jer se dru\u0161tveni odnosi poput razmjene i robne proizvodnje u politi\u010dkoj ekonomiji \u2018naturaliziraju\u2019 ili \u2018postvaruju\u2019, odnosno dru\u0161tvene se odnose kao odnose me\u0111u robama shva\u0107a kao prirodne i danas.\u2019 A mi bismo dodali: danas vi\u0161e no ikada.<\/p>\n

Iako \u2018Kapital\u2019 ukazuje na strukturnu uvjetovanost eksploatacije u kapitalizmu, a ne na neki moral \u2013 to jest knjiga koja upozorava na asimetri\u010dnost. \u2018Marxovo djelo je klasna teorija\u2019, otvara novu temu Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107, \u2018no opet ne zato \u0161to jednostavno govori o klasama, ve\u0107 zato \u0161to upu\u0107uje na nu\u017enost eksploatacije klasa u kapitalizmu.\u2019<\/p>\n

Kona\u010dno, Peovi\u0107 Vukovi\u0107 otvara, pored teorije vrijednost i klasne teorije, i tre\u0107u bitnu temu \u2018Kapitala\u2019. A to je demonstracija materijalisti\u010dke dijalektike. \u2018Ako je kritika politi\u010dke ekonomije postavila temelj za analitiku na\u010dina proizvodnje u kapitalizmu \u2013 Marxov je materijalizam \u0161iri okvir te analitike. Marx preuzima Hegelovu dijalektiku, ali je dopunjuje svojom materijalisti\u010dkom interpretacijom povijesti.\u2019 Dijalektika, dakle, izvedena u Hegela u idealisti\u010dkom obliku, u Marxa kre\u0107e od ekonomskih pretpostavki gube\u0107i svoj apstraktan, idealisti\u010dki oblik. Zato je, dodajemo, Georg Luk\u00e1cs, nasuprot uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, mogao ustvrditi kako je \u2018Kapital\u2019 hegelovskija pa, ako ho\u0107emo, i filozofi\u010dnija Marxova knjiga nego \u0161to su to \u2018rani radovi\u2019. Razlog je \u0161to u njoj Marx zna \u0161to ga od Hegela doista razlikuje. \u2018Marxova je namjera u \u2018Kapitalu\u2019 obuzdati apstraktno teoretsko uzdizanje mentalnih operacija nad sadr\u017eaj stvarnih, kontingentnih povijesnih odnosa. Materijalni uvjeti postojanja odre\u0111uju na\u0161u svijest\u2019, ka\u017ee Peovi\u0107 Vukovi\u0107 pa dodaje: \u2018Dok Uberovi voza\u010di koji spavaju po autima smatraju da su \u2018slobodni\u2019 jer radno vrijeme odre\u0111uju sami, potrebno se vratiti analitici marksizma i metodi skiciranoj u \u2018Kapitalu\u2019, koja nudi vrijednu lekciju materijalne determiniranosti \u2013 upozorenje da je bi\u0107e nesvodivo na znanje, te da su materijalni uvjeti postojanja ono \u0161to determinira to postojanje, iako se u kapitalizmu do danas poku\u0161ava dokazati suprotno. \u0160to god mi mislili o sebi, na\u0161i su \u2018identiteti\u2019 ukorijenjeni u materijalnim \u017eivotnim odnosima. Anatomija pak tih odnosa mora se tra\u017eiti (i) u politi\u010dkoj ekonomiji.\u2019<\/p>\n

(Nastavak u sljede\u0107em broju)<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

150 godina od objave prvog toma Kapitala Karla Marxa (1\/4): Recepcija \u2018Kapitala\u2019 u ovda\u0161njoj je politi\u010dkoj povijesti od bitno manjeg zna\u010daja nego \u0161to bi se moglo pomisliti. Na \u2018Kapital\u2019 se, dodu\u0161e, pozivalo i \u2018Kapital\u2019 se citiralo gdje je bilo prikladno, u svojoj ku\u0107noj biblioteci od nekoliko knjiga \u010desto su ga posjedovali dr\u017eavni slu\u017ebenici i oficiri JNA, ali ga se vrlo malo doista \u010ditalo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-232949","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232949"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232949\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}