Po\u010detkom \u0161ezdesetih pa sve do kraja sedamdesetih godina pro\u0161log vijeka nikada se dok smo bili djeca nismo igrali u donjem parku. Kad ka\u017eem djeca, mislim na muslimansku i pravoslavnu djecu. Razlog? Roditelji su nam govorili da je tu bila d\u017eamija i mezarje i da se ne valja tu igrati. To nam je bilo dovoljno da donji park zaobilazimo u \u0161irokom luku. Znam i pamtim, a i o tome se javno pri\u010dalo, da tetka Zaga, Hanku\u0161a, Tima, Vava, Vida… nikada do kraja \u017eivota nisu pro\u0161le glavnom ulicom i parkom. Imali smo strahopo\u0161tovanje prema tom dijelu \u010dar\u0161ije a istovremeno smo pokazivali gra\u0111ansku neposlu\u0161nost zbog ru\u0161enja d\u017eamije i groblja. Park je bio ure\u0111en i besprekorno \u010dist. Porodi\u010dni odgoj imao je i te kako utjecaja na nas. Zato travu i cvije\u0107e nikada kao djeca nismo pogazili. Jedino bi momci kada bi se htjeli potu\u0107i na fer tu\u010du odlazili ispod parka da podijele megdan. Redovno su poslije odmjeravanja moma\u010dkih i borila\u010dkih vje\u0161tina zagrljeni izlazili u gornji park.<\/p>\n
I tako su nam godine prolazile, stariji Bjelopoljci odlazili a mi starili. Kako smo odrastali i ja\u010dali, tako su i roditelji gubili kontrolu nad nama. Porodi\u010dno vaspitanje zamijenili smo komunisti\u010dkim. Ideologija je polahko uzimala danak, zaborav je potisnuo sje\u0107anje a park je gubio ljepotu i svetost. Prvo su komunisti\u010dka djeca krenula u travnjak i cvije\u0107e. Abaz je bio \u010duvar oba parka. \u010cini mi se da je po \u010ditav dan i do kasno u no\u0107 bio na radnom mjestu. Ali, tjerao je nas, radni\u010dku djecu dok su komunisti\u010dka djeca bila privilegovana. Zato smo mi kada bi ih vidjeli da se igraju u parku sa raznih strana po dogovoru zavikali: \u201eOkolo ih Abaze!\u201c Varka je uvijek bila uspje\u0161na. Nastala bi pometnja i bje\u017eanje.<\/p>\n
Naumpade mi tetka Vava kada bi nam kao djeci govorila:<\/p>\n
\u201eE, moja djeco, ja ne\u0107u biti \u017eiva a vi ho\u0107ete. Poslije ove vlasti do\u0107i \u0107e skakavci. Sve \u0107e pojesti kao \u0161to skakavci pojedu \u017eitna polja. Pojavit \u0107e se drugi novac, ali u njemu ne\u0107e biti beri\u0107eta a i u narodu \u0107e ga malo biti. Radnje \u0107e biti pune robe, ali ne\u0107e imati ko kupovati. Oni koji nikada nisu imali imat \u0107e a ovi bogati bit \u0107e fukare (siromasi). Mrziti \u0107ete jedni druge zbog imena. E, jadno Bijelo Polje, e jadni svijetu.\u201c<\/p>\n
\u201eKako tetka Vavo, po Bogu?\u201c zavikali bi mi u glas.<\/p>\n
\u201eLahko, lahko. \u017divi bili pa vidjeli.\u201c<\/p>\n
***
\nSve \u0161to je lijepo kratko traje veli narodna.TetkaVava umrije a na krilima balvan revolucije po\u010detkom devedesetih do\u0111o\u0161e skakavci. Bezbri\u017ene dane djetinjstva poklopi\u0161e mu\u010dna vremena. U devastiranje donjeg i gornjeg parka udari\u0161e prvo komunisti\u010dka djeca. Ljudi se promijeni\u0161e i preko no\u0107i doju\u010dera\u0161nji prijatelji postado\u0161e nam otvoreni neprijatelji.Ibreti\u0161 (\u010dudi\u0161) se sa kim si godine proveo i mnogo kri\u0161ki hljeba i pekmeza pojeo. Poznaje\u0161 ljude, do ju\u010de bio komunista i ateista a ujutru poslije Emilovog Dnevnika postao fa\u0161ista i ateista. Gleda\u0161 vi\u0161egodi\u0161nje drugove, pona\u0161aju se prema tebi kao stranci. Prave se da te ne poznaju i ne pozdravljaju se. Ju\u010dera\u0161njeg kukavicu ujutru vidi\u0161 u uniformi sa redenicima. Bog zna koliko smo puta skupa zapjevali \u201edru\u017ee Tito mi ti se kunemo\u201c, a sjutra dan ga vidi\u0161 kako ispred op\u0161tine u ulici Mar\u0161ala Tita koliko ga grlo nosi buru\u010de \u201esvud su stra\u017ee \u0111enerala Dra\u017ee!\u201c Ideali se raspado\u0161e kao kule od karata. Preko no\u0107i ostarismo. Bo\u017ee sa\u010duvaj.<\/p>\n
Da li je mogu\u0107e da smo godinama skupa rasli sa likovima koji su samo \u010dekali priliku da poka\u017eu ekstremno poreme\u0107en mentalni sklop premacivilizacijskim odnosima dru\u0161tva i zajednice? \u0160ta se to dogodilo na\u0161im prijateljima pa su samo zbog razli\u010ditog imena zaboravljaju\u0107i dane djetinjstva krenuli u biolo\u0161ko i materijalno uni\u0161tavanje zajedni\u010dke nam domovine pune razli\u010ditosti.<\/p>\n
Ovakve ekspresne transformacije li\u010dnosti nisu mogu\u0107e bez vi\u0161egodi\u0161nje ideolo\u0161ke, politi\u010dke i vaspitne pripreme u porodici, \u0161koli i \u0161irem dru\u0161tvu. Da li je mogu\u0107e da je sve vrijeme postojanja Jugoslavije ilegalno radio paralelni sistem obrazovanja? Da nisu vr\u0161ene mentalne pripreme na \u0161irenju mr\u017enje prema drugim ili druga\u010dijim od sebe odkuda onda tolika koli\u010dina sindroma psihopatolo\u0161ke poreme\u0107enosti i mentalne spremnosti kod samo do ju\u010der totalnih anonimusa da bez ikakve autocenzure krenu u ubijanje nedu\u017enih ljudi, pale Bogomolje i ru\u0161e groblja?<\/p>\n
Zato su bjelopoljske pravoslavne i muslimanske hanume i gospo\u0111e u \u0161irokom luku zaobilazile harem \u010dar\u0161ijske d\u017eamije. Znale su one da tada\u0161nje zatrpavanje nije kraj stradanja njihovih savremenika i da \u0107e se pojaviti likovi koji \u0107e brutalnije od tada\u0161njih mo\u0107nika udariti na posmrtne ostatke njihovih sugra\u0111ana. Na takav na\u010din \u017eeljele su poslati jasnu poruku nama \u017eivima – \u010duvajte ljudskost u sebi i na\u0111ite na\u010dina da i vi poka\u017eete nezadovoljstvo sa takvim i sli\u010dnim pojavama u dru\u0161tvu.
\nAkademik Matija Be\u0107kovi\u0107 preporu\u010duje da ovakve pojave u dru\u0161tvu i skupine i pojedince spremne da izvr\u0161avaju i organiziraju ru\u0161enja i zatiranje mezaristana, lije\u010dimo homeopatijom.<\/p>\n
Zato gra\u0111ani Crne Gore i Bijelog Polja, krajnje je vrijeme ako ne\u0107emo da nas pojedu skakavci, ustanimosvi zajedno i dignimo glas protiv ovakvih pojava u dru\u0161tvu i ne dozvolimo da nas i dalje dijele i zava\u0111aju oni koji na \u0161irenju nacionalne mr\u017enje zgr\u0107u ogromna bogatstva i privilegije.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":303248,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-232885","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232885","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232885"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232885\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":351862,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232885\/revisions\/351862"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232885"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232885"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232885"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}