{"id":232559,"date":"2017-09-04T06:44:41","date_gmt":"2017-09-04T04:44:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232559"},"modified":"2017-09-04T16:04:10","modified_gmt":"2017-09-04T14:04:10","slug":"izvinjenje-ricarda-floride","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/04\/izvinjenje-ricarda-floride\/","title":{"rendered":"Izvinjenje Ri\u010darda Floride"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sam Wetherell<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-232560\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-300x220.jpg\" alt=\"grad\" width=\"300\" height=\"220\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-300x220.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-580x425.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-450x330.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-480x352.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-350x257.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/09\/grad.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Ri\u010dard Florida, jedan od najuticajnijih teoreti\u010dara gradova u posleratnoj Americi \u017eeli da znate da je promi\u0161ljaju\u0107i gradove gotovo u svemu pogre\u0161io.<\/p>\n<p>Ako \u017eivite u urbanim centrima Severne Amerike, Ujedinjenog Kraljevstva ili Australije, \u017eivite u svetu Ri\u010darda Floride. Pre petnaest godina tvrdio je kako je priliv pripadnika, kako ih je nazvao, \u201ekreativnih klasa\u201c \u2013 umetnika, hipstera, radnika u IT sektoru \u2013 bio okida\u010d ekonomskog rasta u mestima kao \u0161to je Zalivska oblast San Franciska. Njihova tolerantnost, fleksibilnost i ekscentri\u010dnost je rastakala rigidne strukture industrijske proizvodnje i menjala ih za radna mesta i naselja koja su privla\u010dila vi\u0161e mladih ljudi i \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, vi\u0161e investicija.<\/p>\n<p>Njegove opservacije su ubrzo postale temelj za set naizgled jednostavnih tehni\u010dkih re\u0161enja. Ako gradovi koji propadaju \u017eele da pre\u017eive, moraju da otvaraju barove koji su cool, ofucano-fensi kafeterije i umetni\u010dke lokalitete koji privla\u010de mlade, obrazovane i tolerantne stanovnike. I kad tad \u0107e misteriozna alhemija kreativne ekonomije stvoriti novo i prosperitetno urbano jezgro.<\/p>\n<p>Danas \u010dak i Florida priznaje da nije bio u pravu. Uspon kreativne klase u gradovima kao \u0161to su Njujork, London i San Francisko stvorio je ekonomski rast samo za one koji su ve\u0107 bili bogati, istovremeno izme\u0161taju\u0107i siroma\u0161ne i radni\u010dku klasu. Problemi koji su nekada mu\u010dili centralne delove gradova, sada su se preselili u predgra\u0111a.<\/p>\n<p><strong>Kreativna klasa pu\u0161tena s lanca<\/strong><\/p>\n<p>Da bi dokazao svoje tvrdnje o kreativnoj klasi, Florida ju je podvrgao \u010dudnoj kvantifikaciji. Kombinuju\u0107i podatke dobijene popisom, kao \u0161to su zanimanje i obrazovni nivo stanovnika, coolness faktor (koji je baziran na broju mladih i kvalitetu \u201eno\u0107nog \u017eivota i kulture\u201c) i, za\u010du\u0111uju\u0107e, broj gej mu\u0161karaca koji \u017eive u datoj oblasti, razvio je \u201eBoemski indeks\u201c u cilju izra\u010dunavanja magi\u010dnog uticaja ovih faktora na urbani ekonomski rast.<\/p>\n<p>Florida uverava \u010ditaoce da su sva ljudska bi\u0107a u svojoj su\u0161tini kreativne \u017eivotinje, ali da samo jedna tre\u0107ina nas mo\u017ee od toga da \u017eivi. Kreativna klasa \u2013 kojoj mo\u017eda i ne znate da pripadate \u2013 sastoji se od novinara, univerzitetskih profesora, zaposlenih u IT sektoru, grafi\u010dkih dizajnera i umetnika svake fele, u su\u0161tini svako ko ne obavlja repetitivni i su\u0161tinski nekreativan posao kakvi su oni u proizvodnim i uslu\u017enim sektorima.<\/p>\n<p>\u201eKreativna klasa\u201c istovremeno daje dijagnozu ternutnog stanja gradova i nudi preporuke za budu\u0107e delanje. Ri\u010dard Florida je, uz D\u017eejn D\u017eejkobs, bio inspiracija gradona\u010delnicima, raznim gra\u0111evinskim preduzetnicima i urbanistima koji su ulice pretvorili u pe\u0161a\u010dke zone, izgradili biciklisti\u010dke staze i utrkivali se za kulturne atrakcije kao \u0161to su umetni\u010dke galerije i pozori\u0161ta.<\/p>\n<p>Ironi\u010dno, ako ostavimo po strani retoriku o inovativnosti, ekonomskom rastu i preduzetni\u0161tvu, mo\u017eemo prepoznati ne\u0161to marksisti\u010dko kod Floridinih ideja: ljudska bi\u0107a su su\u0161tinski kreativna \u0161to je izvor ekonomske vrednosti a ljudi postaju otu\u0111eni kada ne mogu da kontroli\u0161u plodove svoje kreativnosti.<\/p>\n<p>Ali Floridin pristup umanjuje ljudski potencijal. Njegova teorija umetnosti i kreativnosti priznaje samo njihov doprinos ekonomskom rastu. Isto tako, insistiranje na dobrobitima tolerancije tako\u0111e ima utilitarnu svrhu: treba da slavimo razli\u010ditosti ali ne same po sebi, ve\u0107 zbog toga \u0161to podsti\u010du inovacije.<\/p>\n<p>Posle petnaest godina urbanog planiranja i razvoja krojenog prema merama kreativne klase, pred Floridom se nalazi devastirani urbani pejsa\u017e. Pri\u010da o Londonu je pri\u010da o Ostinu (Austin, Texas), Zalivskoj oblasti San Franciska, Njujorku, Torontu i Sidneju. Kada su bogati, mladi i (u ve\u0107ini slu\u010dajeva) beli ponovo otkrili grad, stvorili su nekontrolisane \u0161pekulacije i ogroman rast cena nekretnina i masovno izme\u0161tanje ljudi. Svo to vreme \u201ekreativnu klasu\u201c su \u010dinili bogati, ili barem univerzitetski obrazovani potomci bogatih.<\/p>\n<p>Pjer Burdije je 1979. godine pisao da proizvodnja i potro\u0161nja umetnosti omogu\u0107uje vi\u0161oj srednjoj klasi da \u201esanja kako leti u dru\u0161tvu\u201c, ose\u0107anje da su njihovi ukusi i verovanja nekako oslobo\u0111eni od njihovog objektivnog klasnog polo\u017eaja. Kreativne klase u ve\u0107im gradovima Zapada su bile bolje u ovome od svih ostalih.<\/p>\n<p>Tokom protekle decenije, Florida je u\u017eurbano menjao plo\u010du i udaljavao se od prvobitnog optimizma. Ve\u0107 tokom 2005. godine opisivao je \u201eeksternalije\u201c uspona kreativne klase \u2013 naime, pomenuti uspon je doveo do vrtoglavog rasta nejednakosti u prihodima u svakom gradu u kome se desio. Kako je njegova teorija evoluirala, \u201ekreativna ekonomija\u201c je prestajala da bude cilj i umesto toga, postala nezustavljiva sila, ne\u0161to \u0161to vlade moraju da ukrote umesto da ohrabruju.<\/p>\n<p>Njegova poslednja knjiga, \u201eNova urbana kriza\u201c, predstavlja kulminaciju ovog duga\u010dkog izvinjavanja. Sve to ide u smeru priznavanja da nije bio u pravu, iako nigde to eksplicitno ne ka\u017ee. Tvrdi da kreativna klasa \u010dvrsto dr\u017ei u svojim rukama mnoge svetske gradove, gu\u0161e\u0107i ih do smrti. Rezultat toga je da u pedeset najve\u0107ih gradskih podru\u010dja \u017eivi samo 7% svetske populacije koja generi\u0161e 40% svetskog ekonomskog rasta. Ovi \u201esuperstar\u201c gradovi postaju ogra\u0111ene zajednice, njihova \u017eivahnost je zamenjena otrgnutima ulicama punim Airbnb nekretnina i praznih letnjih rezidencija.<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu, zavisnost o narkoticima i nasilje uli\u010dnih bandi su se ra\u0161irili po predgra\u0111ima. \u201eNova urbana kriza je vi\u0161e od krize gradova\u201c, pi\u0161e Florida, \u201eona je centralna kriza na\u0161eg vremena \u2013 kriza predgra\u0111a, urbanizacije i bez sumnje savremenog kapitalizma\u201c.<\/p>\n<p>Re\u0161enja koja Florida nudi su skromna. Ona se kre\u0107u od konkretnih \u2013 vi\u0161e socijalnog stanovanja, vi\u0161e investicija u infrastrukturu i ve\u0107e plate u uslu\u017enom sektoru \u2013 do nejasnih \u2013 \u201eanga\u017eovanje u globalnim naporima da se izgrade sna\u017eniji i prosperitetniji gradovi u delovima sveta koji se ubrzano urbanizuju\u201c i \u201eosna\u017eivanje zajednica i omogu\u0107avanje lokalnim liderima da oja\u010daju svoje ekonomije\u201c.<\/p>\n<p>Nekada je Florida bio guru, izvor mudrosti urbanih politika, slavljen od strane politi\u010dara s liberalne strane politi\u010dkog spektra i medijskih miljenika kao \u0161to je Bono, danas on nema mnogo toga da ka\u017ee. Njegova dijagnoza krize koju je delimi\u010dno i sam izazvao, ne nudi nikakve nove uvide. Zamenio je svoje bezbri\u017ene projekcije beskona\u010dnog rasta pokrenutog kreativno\u0161\u0107u sa tminom apokalipse. Njegova promena je vredna pomena, ali \u201ekreativna ekonomija\u201c sada funkcioni\u0161e nezavisno od njega.<\/p>\n<p><strong>Kreativna ekonomija<\/strong><\/p>\n<p>U \u201eNastajanju engleske radni\u010dke klase\u201c, E.P. Tompson je, u verovatno preterano romanti\u010dnom tonu, opisao predindustijski svet britanskih tka\u010da tekstila \u2013 oni su vodili jedan u su\u0161tini kreativan, spontan i zajedni\u010dki \u017eivot. Radnici su pevali i dru\u017eili se u\u017eivaju\u0107i u neograni\u010denom slobodnom vremenu. Monotonija i vremenska disciplina koje su pratile industrijsku revoluciju su razorile njihov utopijski \u017eivot. Dvesta godina kasnije, industrijska radni\u010dka klasa na globalnom severu je pred nestankom a kreativnost se vra\u0107a pod drugim pla\u0161tom. Kreativna ekonomija je zamenila industrijsku.<\/p>\n<p>Sa sna\u017enom podr\u0161kom Ri\u010darda Floride i njemu sli\u010dnih, gradovi i dr\u017eave su poku\u0161ali da koriste umetnost za utilitarne svrhe nadaju\u0107i se da \u0107e transformisati ljudsku spontanost u ekonomski rast. Po\u010dev\u0161i od Bilbaa 1997. godine, gradona\u010delnici i vlade su poku\u0161avali da revitalizuju industrijske gradove koji su propadali sa umetni\u010dkim i muzejskim kompleksima osmi\u0161ljenim u cilju privla\u010denja globalnog rezervoara turista.<\/p>\n<p>Vlada Tonija Blera je naro\u010dito bila opsednuta pretvaranjem fabrika u kulturne atrakcije. Kada je nastupila urbana regeneracija izme\u0111u 1998. i 2002. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo je \u0161irom zemlje izgradilo galerije u nekada\u0161njim industrijskim prostorima, od londonske Tejt modern (Tate Modern) koja je bila sme\u0161tena u nekada\u0161nju elektranu, do BALTIC galerije, starog mlina u naselju Gejtshed (Gateshead), kao i man\u010desterski Lovri muzej (Lowry Museum) i Tejt Liverpul (Tate Liverpool), oba izgra\u0111ena na biv\u0161im dokovima.<\/p>\n<p>Svuda se od kreativnosti o\u010dekuje da obavlja posao koji je nekada obavljala industrija, nekada je to eksplicitno. Ogromno nekada\u0161nje skladi\u0161te u Man\u010desteru je nekoliko meseci bilo ukra\u0161eno re\u010dima \u201ekreativnost, iskovana u Man\u010desteru na nakovnju industrijske revolucije\u201c. Danas se u tom skladi\u0161tu odr\u017eavaju \u201ekorporativni event-ovi sa urbanom o\u0161tricom\u201c. Konferencija Ujedinjenih Nacija o trgovini i razvoju ima odeljenje za kreativnu ekonomiju koje procenjuje da tr\u017ei\u0161te \u201ekreativnih roba\u201c vredi 574 milijardi ameri\u010dkih dolara. Naravno, ove inicijative nisu re\u0161ile strukturne probleme sa kojima se britanski gradovi suo\u010davaju. Sejd\u017e (The Sage), velika koncertna sala sagra\u0111ena u naslju Gejtshed, udaljena je samo nekoliko blokova od beznade\u017enog siroma\u0161tva.<\/p>\n<p>Rezultati pro\u0161logodi\u0161njeg glasanja o Bregzitu pokazuju da ove zajednice nisu u\u017eivale u blagodetima obe\u0107anog ekonomskog vaskrsavanja ni od porasta tolerancije: Gejtshed je glasao za izlazak iz EU sa 56% glasova dok je Hal (Hull), grad koji je progla\u0161en za \u201ePrestonicu kulture\u201c za 2013. godinu, odbacio EU sa 68%. Umetnost ne ispunjava o\u010dekivanja.<\/p>\n<p>Ljudi \u010diji prihodi nisu nezavisni od umetnosti kojom se bave se bore da pre\u017eive od pisanja ili od muzike. Muzi\u010dka scena radni\u010dke klase severa Engleske prethodne generacije \u2013 D\u017eoj divi\u017eon (Joy Division), Palp (Pulp), \u010dak i Bitlsi (The Beatles) \u2013 zamenjena je iritantnom aristokratskom pompezno\u0161\u0107u D\u017eejms Blanta (James Blunt) ili Mamford end sans (Mumford and Sons). (Britanska grime scena predstavlja izuzetak, ali se odvija uglavnom izvan vidokruga ovih spektakularnih i ispraznih urbanih intervencija.)<\/p>\n<p>Geograf Dejvid Harvi je govorio da je najve\u0107a promena u urbanim ekonomijama prethodnih \u010detrdeset godina bila prelazak s menad\u017eerijalizma na preduzetni\u0161tvo. Gradske vlasti koje su nekada pru\u017eale usluge svom stanovni\u0161tvu u obliku socijalnih davanja i infrastrukture se sada reklamiraju globalnom kapitalu, turistima i obrazovanoj radnoj snazi.<\/p>\n<p>Ideja da bi kreativnost mogla da re\u0161i ove urbane probleme \u2013 bilo odozgo, sa monumentalnim umetni\u010dkim galerijama, ili odozdo, uz pomo\u0107 klastera bradatih hipstera, je simptom ove duboke promene.<\/p>\n<p>Ri\u010dard Florida je bio u pravu kada je rekao da je \u201ekreativna ekonomija\u201c novi put kojim \u0107e se svet kretati. Ali njen razvoj se nije odigrao onako kako je on zami\u0161ljao. Umesto da lansira \u010dove\u010danstvo u novu eru prosperiteta, nova ekonomija samo dr\u017ei skupa razli\u010dite elemente poznog kapitalizma \u2013 \u010dine\u0107i ga prijatnim za neke ali produbljavaju\u0107i njegove krize i kontradikcije za one druge.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=5245\" target=\"_blank\">Ma\u0161ina<\/a>\/<a href=\"https:\/\/jacobinmag.com\/2017\/08\/new-urban-crisis-review-richard-florida\" target=\"_blank\">Jacobin<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kreativna ekonomija nije ispunila o\u010dekivanja njenih promotera. Udenuta u postoje\u0107i ekonomski sistem kreativnost je postala nosioc procesa eksploatacije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":232560,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-232559","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232559"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232559\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/232560"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}