{"id":232324,"date":"2017-08-30T07:24:31","date_gmt":"2017-08-30T05:24:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232324"},"modified":"2017-08-30T07:24:31","modified_gmt":"2017-08-30T05:24:31","slug":"u-danasnjem-svijetu-revolucija-je-neizvediva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/30\/u-danasnjem-svijetu-revolucija-je-neizvediva\/","title":{"rendered":"U dana\u0161njem svijetu revolucija je neizvediva"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Erceg Matija\u0161evi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"cirila-toplak\"<\/a>Prolazi stota godina od revolucionarne 1917. godine koja je promijenila svijet. No, niti na stotu obljetnicu ne postoji suglasnost o karakteru tog velikog povijesnog doga\u0111aja, kojeg se i danas istovremeno sotonizira i glorificira. O tome koje su tekovine Oktobarske revolucije, za\u0161to oko njih i danas postoje prijepori te je li u dana\u0161njem globaliziranom i kontroliranom svijetu mogu\u0107a revolucija, zanimljive odgovore nam je dala slovenska povjesni\u010darka dr. Cirila Toplak. Budu\u0107i da \u017eivimo u svijetu visokih tenzija, neprestanih kriza te gubitka povjerenja u predstavni\u010dku demokraciju profesorica Toplak nam je otkrila inspirativnu teoriju o mogu\u0107em budu\u0107em boljem svijetu, kojeg mnogi pri\u017eeljkujemo.<\/p>\n

Dr. Toplak biv\u0161a je savjetnica za europska pitanja u Uredu predsjednika Republike Slovenije. Doktorirala je povijest i me\u0111unarodne odnose na Sveu\u010dili\u0161tu Sorbonne u Parizu, u Francuskoj, nakon magisterija iz humanisti\u010dkih studija na Sveu\u010dili\u0161tu u New Yorku, Buffalo, SAD. Od 2001. godine bavi se istra\u017eiva\u010dkim i predava\u010dkim radom na Fakultetu za dru\u0161tvene znanosti u Ljubljani. Budu\u0107i da su u fokusu njezina rada i istra\u017eivanja povijest 20. stolje\u0107a te politi\u010dke ideje i modeli dru\u0161tvenih ure\u0111enja koji bi mogli unaprijediti i premostiti probleme s kojima se suo\u010davaju moderne dr\u017eave u dana\u0161njem digitalnom dobu, profesorica Toplak pokazala se kao idealna sugovornica na temu velike ruske revolucije i njezinih refleksija na dana\u0161nji politi\u010dki trenutak.<\/p>\n

Diljem svijeta obilje\u017eava se stota obljetnica Februarske i Oktobarske revolucije, koje su okrenule kota\u010d svjetske povijesti. Sto godina se \u010dini sasvim dovoljno da se ljudi oko ne\u010dega dogovore, istra\u017ee, objasne, kontekstualiziraju, no u stvarnosti to ipak nije tako. Oktobarska revolucija se danas istovremeno glorificira i sotonizira. Koje su tekovine revolucionarne 1917. godine te za\u0161to i danas oko njih postoje prijepori?<\/strong><\/p>\n

– Nasljedstvo revolucionarne 1917. godine uistinu je veliki povijesni doga\u0111aj koji je zajedno s Prvim svjetskim ratom pokrenuo \u201ekratko\u201c 20. stolje\u0107e, a raspad Sovjetskog Saveza zna\u010di i po\u010detak posve nove ere. Za\u0161to i danas, sto godina poslije, postoje nesuglasice oko zna\u010denja te revolucije? Zato jer je svaka revolucija po definiciji nasilna i krvava, odvije se prebrzo te nema vremena i prostora za tra\u017eenje konsenzusa svih \u010dlanova dru\u0161tva. Osim toga, dio populacije u osnovi se protivi takvim zbivanjima, zato revolucije \u2013 povijest nas u\u010di \u2013 uvijek dovedu do gra\u0111anskog rata te dubokih podjela i trajnih trauma u dru\u0161tvu. Stoga doista nije \u010dudno \u0161to i nakon sto godina takva doga\u0111anja izazivaju kod gra\u0111ana razli\u010dite, opre\u010dne osje\u0107aje. Me\u0111utim, mje\u0161ovite osje\u0107aje ne bismo trebali imati oko revolucionarnih uzroka, namjera i vizija o novome boljem svijetu i novom boljem \u010dovjeku. Ali, takvi osje\u0107aji su neminovni kad su u pitanju stvarne posljedice revolucionarnih ideala.<\/p>\n

Neki ruski povjesni\u010dari dr\u017ee kako je revolucija u Rusiji imala pozitivan u\u010dinak uglavnom za gra\u0111ane zapadnih demokracija jer je prijetnja \u0161irenja revolucije na zapad u tim dru\u0161tvima oja\u010dala polo\u017eaj i prava radnika, sindikata te modela dr\u017eave blagostanja kao i socijalnu mobilnost gra\u0111ana. S druge strane, isti\u010du kako rusko dru\u0161tvo nema pojma kako se postaviti prema obljetnici: je li to bio neizbje\u017ean doga\u0111aj koji je doveo do nacionalne tragedije ili dru\u0161tvene transformacije iz prete\u017eito nepismene dr\u017eave u politi\u010dku i industrijsku velesilu? Kako su po va\u0161em mi\u0161ljenju ta revolucionarna zbivanja s po\u010detka 20. stolje\u0107a utjecala na zapadne demokracije, a kako na samu Rusiju i isto\u010dnu Europu?<\/strong><\/p>\n

– Slo\u017eila bih se s tezom da su posljedice Bolj\u0161evi\u010dke revolucije u Rusiji imale pozitivan u\u010dinak na zapadne demokracije. Postojanje Sovjetskog Saveza i komunisti\u010dkoga, odnosno, socijalisti\u010dkog bloka direktno je, kako je obrazlo\u017eeno u pitanju, povezano s uspostavljanjem dr\u017eave blagostanja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Me\u0111utim, nemam dojam da rusko dru\u0161tvo ne zna kako obilje\u017eiti i slaviti revoluciju iz 1917. godine. Smatram, naime, da Rusi izrazito po\u0161tuju svoje povijest i ba\u0161tinu. Ruska Federacija je ostala jedna od rijetkih dr\u017eava pobjednica u Drugom svjetskom ratu koja tu svoju pobjedu ne dovodi u pitanje ve\u0107 ju redovito obilje\u017eava svake godine. Oktobarska revolucija je zbog svojih kontroverznih rezultata puno ve\u0107i izazov za slavljenje. Nedvojbeno je pridonijela da se ruski narod izborio za va\u017enu poziciju na me\u0111unarodnoj politi\u010dkoj sceni iako je ve\u0107 bila va\u017ena i uloga Ruskoga carstva u me\u0111unarodnoj politici. No revolucija je bila neizbje\u017ean doga\u0111aj i stoga dr\u017eim da se povjesni\u010dari trebaju kloniti bilo kakvih spekulacija tipa: \u201e\u0161to bi bilo da je bilo\u201c. A razloge kako je do\u0161lo do revolucije i zlo\u010dina koji su se dogodili, trebalo bi, prema mom mi\u0161ljenju, tra\u017eiti u onome \u0161to je bilo ve\u0107 100 ili 150 godina ranije, prije nego \u0161to se revolucija 1917. godine dogodila. Naime, Carska Rusija je ima priliku sudjelovati u prosvjetiteljskom toku i reformama, isto kao i zapadna Europa. Kad govorim o prilikama koje su imali mislim na razdoblje vladavine Katarine Velike, ali nakon toga zbog spleta povijesnih doga\u0111aja taj je vlak moderne i razvoja Rusija propustila. Na po\u010detku 20. stolje\u0107a Rusija je uvelike kaskala za zapadnom Europom, no usprkos tome nastojala je igrati ulogu velesile u europskoj politici. Istini za volju, ruska dr\u017eava je od rusko-japanskog rata 1905. godine u Europi predstavljala neku vrstu tempirane bombe stoga je bilo gotovo neminovno da \u0107e do\u0107i do neke ozbiljne unutra\u0161nje destabilizacije.<\/p>\n

Analiti\u010dari isti\u010du neobi\u010dnu suzdr\u017eanost predsjednika Vladimira Putina (kojem pripisuju zasluge za rehabilitaciju bolj\u0161evi\u010dkog tiranina Staljina) oko ove obljetnice. Putin, naime, nije donio ukaz, nego samo preporuku dr\u017eavnim i lokalnim tijelima da raznim manifestacijama obilje\u017ee zna\u010dajnu obljetnicu, pri \u010demu je izbjegao termine kao \u0161to su proslava i jubilej. Budu\u0107i da se u svojoj politici trudi ba\u0161tiniti kontinuitet i carske i komunisti\u010dke Rusije, kako tuma\u010dite Putinovu suzdr\u017eanost po ovom pitanju? Krije li se iza toga strah Kremlja od bilo kakvog romantiziranja revolucije kako se mase ne bi poticalo na nove revolucionarne prevrate?<\/strong><\/p>\n

– Ne sla\u017eem se s tezom da bi idealizacija revolucije dovela do revolucionarnih prevrata. To nije u skladu s ruskom politi\u010dkom kulturom i mentalitetom. Smatram da je Vladimir Putin uspje\u0161an predsjednik zato \u0161to dobro razumije, da se tako izrazim, rusku du\u0161u, a za Ruse je od presudne va\u017enosti materijalno blagostanje i vode\u0107i polo\u017eaj Rusije u svijetu. Osim toga, on spretno igra na kartu ruske politi\u010dke kulture koja je konstantna bez obzira na ideolo\u0161ki predznak re\u017eima: Carstvo, Sovjetski Savez ili dana\u0161nja Ruska Federacija. U svakom od navedenih primjera gra\u0111ani Rusiju do\u017eivljavaju kao vi\u0161enacionalni imperij uz barem minimum blagostanja za ve\u0107inu, u kome Rusi imaju glavnu rije\u010d, pa zato stoi\u010dki podnose izrazito centraliziran i birokratiziran dr\u017eavni aparat. Dok god su Rusi zadovoljni \u2013 a ve\u0107ina ruskog stanovni\u0161tva je skromna i zadovoljava se sa standardom koji im omogu\u0107ava dostojan \u017eivot \u2013 mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e po strani staviti probleme kao \u0161to su sloboda govora, ljudskih i gra\u0111anskih prava. Tako\u0111er, valja istaknuti kako Rusija po tom pitanju ba\u0161tini politi\u010dke karakteristike velikih isto\u010dnih naroda. Drugim rije\u010dima, Rusija predstavlja tip imperija specifi\u010dan za prostorno velike i mnogoljudne dr\u017eave koje upravo zbog tih razloga uvijek po\u010divaju na kolektivizmu umjesto individualizmu. Ovdje ju, primjerice, mo\u017eemo usporediti s Kinom i Japanom. Stoga dr\u017eim da Rusiji ne prijeti opasnost od nove revolucije. Smatram da je Putinovu re\u017eimu opozicija potrebna kako bi se odr\u017eao privid demokracije, a s druge strane dr\u017eavu vodi \u010dvrstom rukom kao i njegovi prethodnici.<\/p>\n

Danas se isti\u010de kako Velika socijalisti\u010dka revolucija zapravo i nije bila tako grandiozan doga\u0111aj, tek bolj\u0161evi\u010dki prevrat koji ni pribli\u017eno nije bio toliko dramati\u010dan kakvim se \u010dini gledaju\u0107i veliki film \u201eOktobar\u201c Sergeja Ejzen\u0161tejna iz 1928. godine. Me\u0111utim, kako ocijeniti glavne protagoniste tog revolucionarnog spektakla: Lava Trockog, Vladimira Ilji\u010da Lenjina, Aleksandra Fjodorovi\u010da Kerenskog, Antona Ivanovi\u010da Denjikina, Pjotra Wrangela, Aleksandra Kol\u010daka…? Jesu li \u201ebijeli\u201c bili dobri de\u010dki, a ‘crveni’ lo\u0161i ili je to obrnuto? <\/strong><\/p>\n

– To je krajnje pojednostavljivanje povijesnih zbivanja, koje je tipi\u010dno za povijesni revizionizam koji je danas uzeo maha, a glavna su mu meta daleki i mu\u010dni doga\u0111aji iz pro\u0161losti jer ih je lak\u0161e tuma\u010diti na jednostavan i crno-bijeli na\u010din. Nitko nije isklju\u010divo samo dobar ili jako lo\u0161. U revolucionarnom procesu svi su se u nekoj njegovoj fazi na\u0161li na suprotstavljenim stranama, jer su imali ili razli\u010dite revolucionarne vizije ili su bili u potpunosti protiv revolucije. Svatko je sa svoje to\u010dke gledi\u0161ta bio uvjeren da je u pravu i da je bolji, ali neki su bili manje beskompromisni kad su birali sredstva da do\u0111u do svoga cilja. Mogu\u0107e je da stvari nakon 100 godina toliko objektiviziramo pa tek sada vidimo kakvu ulogu je u na\u0161em razumijevanju revolucije igrala i propaganda. Tako su protiv revolucije svoju ulogu odigrali i zapadni europski mediji zbog silnog straha od komunizma. Od 1920. do 1930. godine veliki utjecaj na razumijevanje tih doga\u0111aja imao je propagandni rat europske politike. Zato se tako\u0111er mo\u017ee re\u0107i da se Oktobarska revolucija \u010dinila ve\u0107a nego \u0161to je uistinu bila.<\/p>\n

Sociolozi upozoravaju kako se broj mladih Rusa koji se u anketama identificiraju s liberalnom opozicijom i vrijednostima koje ona zagovara iz godine u godinu smanjuje. Da rijetko iskazuju buntovnost i riskiraju konformizam kako bi dru\u0161tvo mijenjali na bolje. Klone se opozicije jer ju, tvrde ruski sociolozi, povezuju s nestabilno\u0161\u0107u, krvoproli\u0107em i svim strahotama koje rat donosi. \u0160to je dovelo do te situacije da je mladima danas u Rusiji, a i mnogim drugim dr\u017eavama (naro\u010dito isto\u010dno-europskima s komunisti\u010dkim iskustvom) stabilnost va\u017enija od ljudskih prava i sloboda?<\/strong><\/p>\n

– Danas je na djelu dosta zbunjuju\u0107a ideologija (neo)liberalne demokracije koja nam otima ideale i remeti moralni kompas pa vi\u0161e nismo u stanju re\u0107i \u0161to je ispravno, a \u0161to neispravno. U takvoj ideologiji, kao \u0161to sam ranije rekla, cvjeta i povijesni revizionizam. Danas se iznova preispituje i reinterpretira povijest i to se ne odnosi samo na Rusku Federaciju, nego smo se op\u0107enito zatekli u \u010dudnovatoj situaciji da postoje dvojbe tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu. Ispada da ni\u0161ta ne znamo i da je sve relativno. Smatram da je politi\u010dka apatija mladih \u0161iroko rasprostranjen fenomen koji prelazi granice Rusije. S druge strane, za o\u010dekivati je da je fenomen prisutan u Rusiju imaju\u0107i na umu sustav vrijednosti na kojima po\u010diva rusko dru\u0161tvo. Mo\u017eda mogu re\u0107i da je politi\u010dka apatija prvenstveno povezana s \u010dinjenicom da je demokracija danas neka vrsta nad-ideologije. Liberalna predstavni\u010dka demokracija u kojoj mi \u017eivimo omogu\u0107uje nam da zauzmemo bilo kakvu ideolo\u0161ku poziciju. To otupljuje o\u0161tricu i najekstremnijim ekstremistima.<\/p>\n

Jesu li u dana\u0161njem globaliziranom svijetu totalne organizacije i manipulacije mogu\u0107e politi\u010dke\/socijalne revolucije?<\/strong><\/p>\n

– Prema mom osobnom mi\u0161ljenju, u dana\u0161njem svijetu gotovo potpunog nadzora revoluciju bi bilo te\u0161ko pokrenuti, a jo\u0161 te\u017ee izvesti. Problem je mobilizirati ljude da se istinski uklju\u010de u neki masovni politi\u010dki pokret upravo iz razloga koje sam ranije navela kad smo pri\u010dali o politi\u010dkoj apatiji, jer upravo apatiju sustav uvijek poti\u010de. Zato nas se i lako nadzire. Tome u prilog govore i primjeri kojima svjedo\u010dimo, od Sirize u Gr\u010dkoj preko \u0161panjolskog Podemosa do Udru\u017eene slovenske ljevice. Svi ti slu\u010dajevi su pokazali kako reformiranje sustava iznutra ne daje rezultate: naime, i \u201ereformatori\u201c takvog kalibra moraju igrati po uhodanim pravilima i ne mogu ta pravila mijenjati, budu\u0107i da su na \u0161iroj politi\u010dkoj mapi u apsolutnoj manjini. Sukladno tome, reforme mo\u017eemo samo obe\u0107ati i ni\u0161ta dalje od toga. U svom znanstveno-istra\u017eiva\u010dkom radu do\u0161la sam do zaklju\u010dka da mo\u017eda postoji \u201etre\u0107i put\u201c, no to nije onaj banalizirani Blairov tre\u0107i put, ve\u0107 \u201etre\u0107i put\u201c u smislu tra\u017eenja mogu\u0107nosti za promjene mimo revolucije i mimo reforme sustava iznutra na na\u010din da poku\u0161amo uspostaviti neke mikro-zajednice koje djeluju prema pravilima druga\u010dijim od postoje\u0107ih s nadom da bi mogle funkcionirati poput nekih vrsta virusa. Dobri oblici tih zajednica trebali bi se \u0161iriti me\u0111u ljudima tako da \u0107e ih ljudi pomodno imitirati kako bi s vremenom takvi modeli mogli poprimiti oblik \u0161ire dru\u0161tvene paradigme. To bi, naravno, bile dugoro\u010dne promjene. U ovom trenutku doista ne vidim drugog na\u010dina za promjene na bolje nego da s istima krenemo vrlo skromno. Mo\u017eda je isuvi\u0161e skromno promjene nositi u malim zajednicama koje se organiziraju i djeluju druga\u010dije od onog na \u0161to smo naviknuli i nakon toga se nadati da \u0107emo uspjeti. Me\u0111utim, imamo primjere iz povijesti da je takav pristup urodio uspjehom. Recimo, jedan takav povijesni slu\u010daj je oslobo\u0111enje zemlje u Drugom svjetskom ratu na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije. Malo sam bolje prou\u010davala osloba\u0111anje teritorija u Sloveniji, na\u010din kako su funkcionirali oslobo\u0111eni prostori na kojima su ljudi \u017eivjeli pod sasvim drugim pravilima nego ljudi na obli\u017enjima, okupiranima. I kako je rat trajao i razbuktavao se tako su se \u0161irile slobodne zone otpora, i na kraju tog procesa bila je slobodna Slovenija. Budu\u0107i da je takav model ve\u0107 isku\u0161an u pro\u0161losti, postoji mogu\u0107nost da ga se opet upogoni. Takav dru\u0161tveni model teorijski je najbolje obrazlo\u017eio i razradio francuski povjesni\u010dar i filozof Michel Foucault u svojoj teoriji o heterotopiji (druga\u010dijem prostoru). To je prostor gdje ljudi sami odlu\u010duju kako \u0107e \u017eivjeti u svom poku\u0161aju izgradnje druk\u010dijeg svijeta u kojem ne\u0107e vladati ve\u0107inska pravila. Ideolo\u0161ki predznak toga druga\u010dijeg stila \u017eivota u heterotopiji uvijek je povezan s njenim tvorcima. Tako danas u svijetu imamo cijeli set takvih veoma razli\u010ditih heterotopija: neke su vjerske komune, neki su kampovi kakve imaju bijeli supremacisti u SAD-u, neke su radikalne ljevi\u010darske autonomne zone, a neke su nalik ili jesu zajednice autohtonih indigena. Mo\u017eda je politi\u010dka budu\u0107nost u heterotopijama.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cirila Toplak: Danas je na djelu dosta zbunjuju\u0107a ideologija (neo)liberalne demokracije koja nam otima ideale i remeti moralni kompas pa vi\u0161e nismo u stanju re\u0107i \u0161to je ispravno, a \u0161to neispravno. U takvoj ideologiji, kao \u0161to sam ranije rekla, cvjeta i povijesni revizionizam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":232325,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-232324","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232324","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232324"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232324\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/232325"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232324"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232324"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232324"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}