{"id":232264,"date":"2017-08-28T23:39:07","date_gmt":"2017-08-28T21:39:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232264"},"modified":"2022-06-11T22:01:07","modified_gmt":"2022-06-11T20:01:07","slug":"u-potrazi-za-centrom-domovine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/28\/u-potrazi-za-centrom-domovine\/","title":{"rendered":"U potrazi za centrom domovine"},"content":{"rendered":"

\"Na<\/a>Crnogorski dio ekipe sa \u010ciker maratona<\/a>, sa \u0111etetom Lazarom (Radulovi\u0107) kao pridru\u017eenim \u010dlanom, bez prava glasa, ponovo je bio na okupu u petak 25. kolovoza da bi vozio bicikle. Zbor je bio u Rube\u017eima kod Nik\u0161i\u0107a, blizu nekada\u0161njeg crnogorskog ogledala (Oj ni'\u0161i\u0107ka \u017eeljezaro, Crne Gore ogledalo). To je lokacija najbli\u017ea ku\u0107i na\u0161eg jedin\u010deta, Ranke Nikoli\u0107, za sada jedinog \u017eenskog \u010dlana na\u0161e \u010dikera\u0161ke dru\u017eine. Mi Podgori\u010dani (Brano Bo\u017eovi\u0107, Dejan Tof\u010devi\u0107, Nenad Vujadinovi\u0107, zvani Vujke i ranije pomenuti dijete Lazare) i na\u0161a bicikla smo gospodski autom dojezdili, zahvaljuju\u0107i dobroj volji Branovog brata Bora, profi voza\u010da prve klase.Nije mu bilo te\u0161ko da u pet ura krene sa nama samo da bi nam u\u010dinio merak i na tome mu hvala do neba jer bi ovo pute\u0161estvije bez njegove \u017ertve bilo neizvodljivo. Na\u0161a Ranja nas je do\u010dekala spremna i hop, hop; \u017eeljni jutarnje planinske arije zapedalasmo bez mnogo oklijevanja.<\/p>\n

Starim putem prema \u0160avniku (i \u017dabljaku, dabome) lasno je pedalati onom ko je u solidnoj formi, bez obzira na uzbrdicu kojom su stari putevi \u0161tedjeli putnika namjernika. Stari asfalt se jo\u0161 uvijek dobro dr\u017ei, a u ovo doba nema mnogo vozila na putu, jer je s Krnova \u0161\u0107erano sijeno, a krtola (krompir \u2013 za finije u\u0161i), koja se na ovoj visoravni po\u010dela gajiti od kada je tranzicija u demokratiju po\u010dela da uzima danak iz radni\u010dkih d\u017eepova, jo\u0161 nije dospjela za va\u0111enje. Odjeveni u \u010cikerove dresove, \u0161to nam ih Golub silom prilika li\u010dno donese, ba\u0161 smo fino izgledali, barem nama.<\/p>\n

Du\u0161ko (Vukovi\u0107) je ostaloj dru\u017eini skoro nagnao suze na o\u010di, tu\u017eno se prisje\u0107aju\u0107i da je u nekada\u0161njem planinarskom domu na Bukoviku, na koji podsje\u0107a aktuelna razvalina, popio prvo pivo u \u017eivotu. A nekima koji to slu\u0161amo po stoti put je i suza iz oka kanula na novi dres koji se brzo osu\u0161i, uprkos prili\u010dno niskoj temperaturi. Za nama ostade Nik\u0161i\u0107 u\u0161u\u0161kan u dim koji se mjesecima kotrlja niz planine u plamenu sa namjerom da zatrpa sve i svakoga.<\/p>\n

\"goveda-biciklo\"<\/a><\/p>\n

Malo po malo, brzo stigosmo do Vu\u010dja. Sjatismo se oko vodopoja (bunari sa \u017eivom vodom) da dopunimo rezerve izvrsnom vodom i prezalogajimo pone\u0161to. Ubrzo su nam se pridru\u017eila goveda i \u010dopor pasa, \u010diji je vo\u0111a htio da nas impresionira dugim zapi\u0161avanjem jedne poluba\u010dve koja izigrava korito za vodu, i uspjelo mu je. Slo\u017eili smo se, pre\u0107utno, da takvog cuga u \u017eivotu dosad vi\u0111eli nijesmo. Slo\u017eili smo se i da je bunarska voda prvoklasna.<\/p>\n

\"Vucje-bunari\"<\/a><\/p>\n

\"vjetrenjace\"<\/a>Sa asfaltom smo se pozdravili kad smo razminuli Gvozd, seoce \u010dije krovove Du\u0161ko pamti pod slamom kakvo je bilo jo\u0161 u anti\u010dko doba koje mu je jo\u0161 \u017eivo u sje\u0107anju. Ovo selo je, dok se u njemu zimovalo, spasilo mnoge putnike namjernike koje su smetovi i snije\u017ene me\u0107ave suo\u010davale sa glede\u0107om smr\u0107u. Po lijevoj ruci su nam ostale vjetrenja\u010de, koje ubudu\u0107e, osim \u0161to \u0107e proizvoditi elektri\u010dnu energiju, mogu volonterski zimi slu\u017eiti i kao orijentiri, ako koga (ne)volja tuda nanese. Ispred nas je bila Gora \u0106erani\u0107a, pominjana u epskoj pjesmi Radovana Be\u0107irovi\u0107a Trebje\u0161kog, o \u010duvenoj ljepotici Zirki Kajovi\u0107a iz Nik\u0161i\u0107a, koja je zapadala za oko vuku i hajduku.<\/p>\n

Kad smo razminuli \u010duvenu Goru, iznenadi nas bunar sa \u017eivom vodom ukraj puta. U razgovoru s Mi\u0107kovi\u0107em, koga tu zatekosmo gdje poji stoku, \u010dusmo da je ranije na tom pravcu koji je gle\u010der izdubio, bilo nekoliko bunara, ali da ih je jedne godine bujica zatrpala. I vidi se, bogme, da je ovaj pretekli bunar na vodotoku \u0161to od Lukavice i \u017durima dolazi, i koji je, mo\u017eebiti, nekada tekao tlom, a sada grgolji skriveno i samo se u bunaru otkriva \u017eednima.<\/p>\n

\"Brano-Ranka<\/a><\/p>\n

Uspjesi tranzicije su izmijenili i ovaj krajolik, po\u0161to su se proleteri, ostav\u0161i bez fabrika, sjetili bratsveni\u010dkih katuna i odr\u017eive poljoprivrede. (Uz tranzicione preokrete nekako ide i ljeto\u0161nja su\u0161a, koja je spr\u017eila \u2018obrtna sredstva\u2019 ovcama, kozama i govedima.) Sa lijeve i sa desne strane motrile su na nas moderne kolibe i po\u0111ekoja ku\u0107a za odmor. Neko se sjetio i hotel da sagradi, ali ga mi razminusmo polunamjerno, \u017eele\u0107i da se pivom osladimo tek na obali Kapetanovog jezera.<\/p>\n

\"kuca<\/a><\/p>\n

\"Kapetanovo<\/a>Rov\u010danin Dragomir Mini\u0107, koji nam se, uz ostalo, predstavio i kao prvi crnogorski zvi\u017eda\u010d, otkri da \u017eivi u Podgorici a u\u017eiva na Kapetanovom jezeru, \u0111e se pomalo bavi ugostiteljsko-turisti\u010dkim poslom. Ni\u2019\u0161i\u0107ko pivo se na terasi kod Mini\u0107a lijepo slo\u017eilo sa par\u010dadima ohla\u0111ene pite i doma\u0107eg sira koji je imao odgovaraju\u0107u temperaturu \u0161to doma\u0107ica iznese pred iznenadne goste.<\/p>\n

Mini\u0107 nam otkri i va\u017enu \u010dinjenicu u vezi sa lokacijom. Kapetanovo jezero <\/a>je u sred sredine Crne Gore, jer ako bi htjeli da domovinu stavimo u idealnu kru\u017enicu, jedan krak \u0161estara bi morali zabosti ba\u0161 ovdje.\"centar<\/a><\/p>\n

Kod Bo\u017ea (Vukovi\u0107), ro\u0111aka Branovog, koji se sto\u010darstvu i povrtlarstvu vratio poslije penzionisanja i svake godine izdi\u017ee na katun, svratismo na \u010da\u0161icu razgovora, ali, bogme, i na rakiju, kavu i sir. Iskusno oko majora Nenada prepozna model Bo\u017eove lova\u010dke pu\u0161ke, a starovremenog Bo\u017ea zbuni Rankina kratka kosa, pa je nazva dje\u010dakom. I pored toga \u0161to je Dejan morao nagluvom Bo\u017eu uzvikivati \u0161ta mu ko govori, Dijete Lazare nam pade u kratak san, taman dovoljno dug da ga fotografi\u0161emo s pu\u0161kom uz bok, jer takvog \u2018ajduka pripravnika gora jo\u0161 gledala nije.<\/p>\n

\"Kod<\/a><\/p>\n

\"Ka<\/a>Skoro trosatna pauza na Kapetanovom jezeru je ostavila traga, a i sunce se nije \u0161te\u0111elo, pa nam je pedala\u0161ki elan pao pred najte\u017ei dio puta prema Veljem Dubokom, koji bi najbolje bilo zvati lomivrat ili, da parafraziramo definiciju zale\u0111enog snijega (povr\u0161ica) jednog mora\u010dkog dje\u010daka iz davna\u0161nje tv-emisije\u00a0 \u2013\u00a0 glede\u0107a smrt ako nema\u0161 krampone na biciklisti\u010dkim gumama. Hrabriji i umje\u0161ni su samo mjestimice sjahavali, a oni stra\u0161iviji i nevje\u0161tiji malo \u010de\u0161\u0107e. U Velje Duboko, u kome vi\u0111esmo jedno \u010deljade i jedno gove\u010de, stigli smo, sre\u0107om, bez gubitaka u ljudstvu i materijalu. A ono je duboko, preduboko preko deset kilometara ljute strmine od jezera. Lokalna prodavnica je bila zatvorena, a \u017eenski glas koji se Branu odazvao kad je okrenuo broj mobilnog telefona koji je bio oka\u010den na objektu obznanio je da se nalazi dosta daleko i da nam u pomo\u0107 ne mo\u017ee prite\u0107i nekom svje\u017eom teku\u0107inom, pa makar to bilo i hladno pivo po ovom \u017earopeku. Marendovasmo pod jednim orahom za stepen neveseliji u odnosu na stanje kakvo bi bilo da je radnja otvorena.<\/p>\n

\"Velje<\/a><\/p>\n

I taman kad smo pomislili da smo se rije\u0161ili muka i nevolja, na\u0161e \u017eensko jedin\u010de koje je ovuda prolazilo nekoliko puta, pokaza nam na suncem obasjanu stijenu i otkri da se moramo popeti tamo, ako mislimo u Me\u0111urije\u010dje dolaziti zavida. Iza te osun\u010dane stijene je selo Lije\u0161nje, gdje se makadam pobolj\u0161ava i prelazi u solidan asfalt.<\/p>\n

\u0160to pritiskaju\u0107i pedale, \u0161to guraju\u0107i bicikla, savladasmo strmen i u Lije\u0161nju sretosmo starinu Radulovi\u0107a koji pripita jesmo li vidjeli njegov mercedes, za koji ka\u017ee da je najstariji u Evropi. Pohvali se da je jo\u0161 u voznom stanju i da ga po\u0111ekad provoza dok \u010deka dan kada \u0107e ga prodati Njemcima. A taj dan se ne zna kada \u0107e svanuti jer oni ovuda ne prolaze ba\u0161 svakog dana, a mo\u017eda ni godine.\u00a0 Malo dalje i na seosku prodavnicu nai\u0111osmo i onako razbrekli napadosmo na pivo.<\/p>\n

\"Zurim\"<\/a><\/p>\n

Ne znaju\u0107i u kakvom \u0107emo stanju biti, Brano je bratu Boru, na\u0161oj logisti\u010dkoj uzdanici, poru\u010dio da nas ne \u010deka u Me\u0111urije\u010dju, nego da do\u0111e na pivo u Lije\u0161nje, \u0161to podrazumjeva vo\u017enju uskim putem i makadamom do ovog nevi\u0111boga. Boro je do\u0161ao, ali kao odgovoran voza\u010d, \u017ee\u0111 ugasio odli\u010dnom vodom, koje ovdje ima u izobilju.<\/p>\n

Po\u0161to je sunce zamaklo za Maganik znali smo da nas od mraka dijeli oko pola sata. Odlu\u010dismo da ovu turu zasladimo spustom duga\u010dkim dvanaestak kilometara koji se spu\u0161ta do same Mora\u010de. Prva dva-tri kilometra su bili makadam, ali ostatak je bio odli\u010dan asfalt, ali uzak, nepregledan i strm. Nije nam smetalo jer smo za \u010das posla sletjeli u Me\u0111urje\u010dje gdje smo se sa posljednjim prami\u010dcima svjetlosti spakovali u Branovu limuzinu natovarenu prikolicom punom bicikala i pod vje\u0161tom rukom starog \u0161ofera krenuli ka Podgorici u atmosferi pakla jer je kanjon Mora\u010de gorio na obje strane a mrak je jo\u0161 poja\u010davao do\u017eivljaj kod posmatra\u010da. I pored toga nama je poslije napornog dana pomisao bila bli\u017ea nirvani dok smo se \u0161alili na putu ku\u0107i.<\/p>\n

Brzo stigosmo u Podgoricu. Ranja produ\u017ei autobusom u Nik\u0161i\u0107, neko u no\u0107nu smjenu, a oni malo sre\u0107niji u postelju meku. Obavismo ono \u0161to smo planirali u cjelosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161u: DuBraDej Nedoderi<\/p>\n","protected":false},"author":3274,"featured_media":232267,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-232264","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232264","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3274"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232264"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232264\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":347539,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232264\/revisions\/347539"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/232267"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232264"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232264"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232264"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}