{"id":232221,"date":"2017-08-28T07:40:04","date_gmt":"2017-08-28T05:40:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232221"},"modified":"2017-08-28T07:40:04","modified_gmt":"2017-08-28T05:40:04","slug":"ljeto-kada-se-klikao-tito","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/28\/ljeto-kada-se-klikao-tito\/","title":{"rendered":"Ljeto kada se klikao Tito"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Boris Postnikov<\/strong><\/p>\n

\"Tito,<\/a>Kraj je ljetu, sad \u0107e kraj i Titu: kada u idu\u0107i \u010detvrtak, 31. avgusta, zagreba\u010dka Gradska skup\u0161tina stigne do trinaeste to\u010dke svoga zasjedanja pa izglasa promjenu imena mar\u0161alovog trga, naslovnice \u0107e eksplodirati, antifa\u0161isti \u0107e vikati, portali \u0107e se klikati. Spektakl, na\u017ealost, pomalo kasni \u2013 odluka je trebala biti donesena jo\u0161 u julu, ali je tada\u0161nja sjednica odgo\u0111ena zbog godi\u0161njih odmora \u2013 pa je Josipu Brozu neplanirano poklonjeno jo\u0161 jedno, opro\u0161tajno ljeto. A nama prilika da ga provedemo prate\u0107i pa\u017eljivo kako Titovo ime cirkulira javnim prostorom, izme\u0111u prpo\u0161nih komentara i potro\u0161nih skandala, izme\u0111u medijskog hejta i klikbejta. Prije nego \u0161to ga otpratimo u ropotarnicu povijesti, evo \u0161to smo nau\u010dili iz svakodnevnih vijesti; prije nego \u0161to potpi\u0161emo kapitulaciju, nudimo kratku rekapitulaciju.
\nPro\u0161loga tjedna, recimo, Tito se pojavio u dru\u0161tvu izvjesnog Nevena Brajkovi\u0107a, vlasnika omanjeg zagreba\u010dkog kafi\u0107a i neuspje\u0161nog kandidata s izborne liste Brune Esih i Zlatka Hasanbegovi\u0107a. Nestrpljivi ugostitelj nije imao volje \u010dekati skup\u0161tinsko zasjedanje pa je jednu od plo\u010da s Titovim imenom demontirao sam, uz pomo\u0107 sklopivih ljestava, monta\u017enog klju\u010da za automobile i Bla\u017eene Djevice Marije, koja mu je, prema vlastitom priznanju \u2013 Brajkovi\u0107evom, ne Djevi\u010dinom \u2013 u riskantnom pothvatu pru\u017eila presudnu podr\u0161ku. Jedva dan-dva kasnije, Tito nam se javlja iz regije: mla\u0111ahni sarajevski vije\u0107nik SDA-a Tarik Dautovi\u0107 \u2013 donedavno poznat tek u\u017eoj glasa\u010dkoj bazi i vlastitoj \u0161iroj rodbini \u2013 na Facebooku je priprijetio kako \u0107e promijeniti ime Titovoj ulici: \u2018Ne\u0107e glavna sarajevska ulica nositi ime tog zlo\u010dinca, diktatora, vo\u0111e totalitaristi\u010dko-komunisti\u010dko-zlo\u010dina\u010dko-ateisti\u010dkog sistema koji je zatirao svako sjeme muslimanskog, bo\u0161nja\u010dkog intelekta. Zvat \u0107e se Alije Izetbegovi\u0107a (\u2026) Ovo govorim u ime nove generacije Bo\u0161njaka!\u2019 Dautovi\u0107u su, u ime transgeneracijske solidarnosti, stariji brzo objasnili kako Muslimani dobar dio svoje emancipacije u okviru SFRJ duguju upravo Titu, posavjetovav\u0161i ga da se prihvati knjige umjesto \u0161to opona\u0161a usta\u0161ofilne hrvatske uzore: \u010dak se i stranka ogradila od njega, pa je skupa s Brajkovi\u0107em brzo zavr\u0161io u medijskoj arhivi jednodnevnih skandala, negdje pri dnu police rezervirane za freak show epizodiste regionalne desnice. Ondje im dru\u0161tvo prave nacionalno osvje\u0161teniji slovenski mediji: oni su se pak zgra\u017eali nad tamo\u0161njom craft pivovarom koja je svoje fla\u0161irane brendove nazvala \u2018Tito\u2019, \u2018Josip\u2019, \u2018Broz\u2019 i \u2018Jovanka\u2019. U Srbiji, za to vrijeme, tabloid \u2018Kurir\u2019 donosi senzacionalnu ispovijest posljednjeg mar\u0161alovog kuhara: drug Stari je, doznajemo ekskluzivu, jako volio \u0161trukle i neza\u0161e\u0107ereni espresso, ali nipo\u0161to nije \u017eelio probati kuhane pu\u017eeve\u2026 I tako dalje, i tako dalje, sve dalje od suvisle rasprave, sve bli\u017ee rekordima \u010ditanosti. Uzdu\u017e i poprijeko razmontirane zemlje kojom je nekada vladao, Tito je danas uglavnom mamac za internetske klikove i politi\u010dke freakove, ne\u0161to izme\u0111u uspje\u0161nog brenda i utje\u0161nog trenda, li\u0161en smislenog sadr\u017eaja: zvijezda sezone kiselih krastavaca. O onim dosezima njegove ere koji precizno mjere sve na\u0161e postsocijalisti\u010dke poraze \u2013 industrijalizaciji, radni\u010dkom samoupravljanju, planskom stanovanju, besplatnom obrazovanju \u2013 ionako nitko vi\u0161e ozbiljno ne govori. Zato je, uostalom, jo\u0161 jedno ljeto kada se klikao Tito i bilo tako dobar uvod u skoru odluku Gradske skup\u0161tine. Jer za par dana, kada novinske naslovnice i internetske stranice ispuni novi nastavak politi\u010dkog skandala \u2013 u izvedbi desnih redikula i bijesnih radikala \u2013 stvari \u0107e, manje-vi\u0161e, ipak ostati iste: mediji puni Titovog kraja, Tito ispra\u017enjen od sadr\u017eaja.<\/p>\n

\u0160to fali Fali\u0161u<\/strong><\/p>\n

Objavljen je program \u0161ibenskog Festivala alternative i ljevice Fali\u0161, ove godine posve\u0107enog stotoj obljetnici Oktobarske revolucije: u \u2018Neprijateljskoj propagandi\u2019 ve\u0107 smo pisali o suptilnoj diskriminaciji spisateljica pri dodjeli regionalnih knji\u017eevnih nagrada, pratili smo kako doma\u0107i muzi\u010dki kriti\u010dari seksisti\u010dki mjerkaju pjeva\u010dice i \u017eenske bendove, pa nema razloga da i program jednog ljevi\u010darskog festivala ne pro\u010ditamo u sli\u010dnom klju\u010du. Fali\u0161u, ukratko, opasno fale \u017eene: dvadesetak predavanja, debata, promocija i koncerata, \u010dak tridesetak uglednih gostiju, samo \u010detiri go\u0161\u0107e. Ako ovako izgleda progresivna festivalska politika, onda nam konzervativna valjda ni ne treba. Organizatorima zato drugarska kritika, a idu\u0107e godine prilika da poprave stvar: u me\u0111uvremenu, Fali\u0161 mo\u017eete pratiti od utorka, petog septembra, do petka, osmog, a mi iz gustog rasporeda zbivanja izdvajamo predavanje \u2018Europske politike nakon Crvenog oktobra\u2019 Cirile Toplak i gostovanja Rade Bori\u0107 i Danijele Dolenec na okruglom stolu \u2018Da li je ljevici dozvoljeno vladati?\u2019, koji \u0107e moderirati Ivana Dragi\u010devi\u0107.<\/p>\n

Kreativna klasa odlazi u raj<\/strong><\/p>\n

Kontrarevolucija jede svoju djecu! Prije tri godine Francis Fukuyama je skru\u0161eno priznao da se ipak malo zaletio kada je \u2013 koncem osamdesetih, nakon sloma komunizma \u2013 svirao \u2018kraj povijesti\u2019 i proglasio neopozivi trijumf zapadnja\u010dke liberalne demokracije. Pro\u0161log ljeta skupina istaknutih istra\u017eiva\u010da Me\u0111unarodnog monetarnog fonda, centralne adrese globalnih neoliberalnih politika, objavila je \u010dlanak \u2018Neoliberalizam: precijenjen?\u2019, u kojem se detaljno nabrajaju katastrofalne posljedice deregulacije tr\u017ei\u0161ta, rezanja javnog sektora i smanjenja prava radnika. A na sve dulju listu pokajnika novog svjetskog poretka sada se, izgleda, upisuje i Richard Florida. Razvikani ameri\u010dki teoreti\u010dar urbanizma u pro\u0161lih je petnaestak godina bio najglasniji promotor koncepta \u2018kreativne klase\u2019, isti\u010du\u0107i njenu ulogu u razvoju velikih gradova: presti\u017ene urbane lokacije samo treba prepustiti razbaru\u0161enim umjetnicima, zaigranim IT-jevcima i hipsterskim poduzetnicima, obja\u0161njavao je, nekada\u0161nje tvornice pretvoriti u coworking prostore, dizajnerske studije i punionice craft piva, pa \u0107e kreativnost, inovativnost i poslovni impuls brzo lansirati ekonomski prosperitet. Nije nu\u017eno otputovati do Londona, Berlina ili New Yorka da bi se provjerilo koliko su Floridine ideje bile utjecajne: dovoljno je, recimo, skoknuti do Beograda na festival Mixer, posjetiti zagreba\u010dki Design district, pogledati kako pripovijest o \u2018kreativnim i kulturnim industrijama\u2019 metastazira ovda\u0161njim raspravama o kulturnim politikama\u2026 Pa onda strpljivo sa\u010dekati da vijest o nedavno objavljenoj Floridinoj knjizi \u2018Nova urbana kriza\u2019 stigne i u na\u0161e krajeve. Razo\u010darani teoreti\u010dar sada tuma\u010di kako su \u2018kreativne klase dograbile brojne velike svjetske gradove i ugu\u0161ile ih do smrti\u2019, prepri\u010dava nam ukratko sadr\u017eaj njegove knjige Sam Wetherell u tekstu \u2018Richardu Floridi je \u017eao\u2019, objavljenom na portalu Jacobin: \u2018Kao rezultat toga, 50 najve\u0107ih metropola nastanjuje danas samo sedam posto svjetske populacije, ali one pritom stvaraju 40 posto ekonomskog rasta. Ovi \u2018gradovi-superstarovi\u2019 postali su zatvorene zajednice, njihovu nekada\u0161nju \u017eivost zamijenili su prazni stanovi za odmor i iznajmljivanje. Za to vrijeme, problemi narkomanije i uli\u010dnog nasilja \u0161ire se u pregra\u0111ima\u2026\u2019 San o kreativnoj klasi poslu\u017eio je, dakle, uglavnom tome da u\u0161minka imid\u017e urbanih sredi\u0161ta, napu\u0161e nekretninske balone, napumpa cijenu kvadrata, protjera siroma\u0161ne na rubove grada: Richardu Floridi mo\u017eda jeste \u017eao, ali to vi\u0161e ionako nikome nije va\u017eno. Jer ako je kolektivna vjera u nadmo\u0107 liberalnog modela nad\u017eivjela kajanje Francisa Fukuyame, a MMF nastavlja provoditi neoliberalnu agendu neovisno o tome \u0161to o njoj misle njegovi vlastiti stru\u010dnjaci, onda cijepanje svjetskih metropola na precijenjena urbana sredi\u0161ta i zapu\u0161tena, siroma\u0161na predgra\u0111a sasvim sigurno ne\u0107e zavr\u0161iti zbog zaka\u0161njele gri\u017enje savjesti jednog naivnog profesora.<\/p>\n

Sezona godi\u0161njih<\/strong><\/p>\n

Dok korist od hipsterizacije gradskih jezgri ubiru burzovni \u0161pekulanti i nekretninski investitori, Floridina \u2018kreativna klasa\u2019 solidno je deklasirana: umjetnici, dizajneri i free-lance novinari \u017eive od projekta do projekta, od dedlajna do dedlajna, bez stalnog posla, socijalne za\u0161tite, godi\u0161njeg odmora. Na sre\u0107u, pone\u0161to o tome znaju u Zemunu: ondje je ovih dana pokrenut jedan od smislenijih kulturno-umjetni\u010dkih natje\u010daja u regiji, pod naslovom \u2018Do\u017eivotna sloboda: godi\u0161nji odmor za umetnike i radnike u kulturi.\u2019 Organizator, Zemunski mali umetni\u010dki centar (ZMUC), \u2018poziva umetnike i radnike u kulturi na godi\u0161nji odmor, dokolicu i len\u010darenje u jednom od Alternativnih rezidencijalnih centara (ARC) u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Albaniji.\u2019 Kada, kako, za\u0161to? \u2018ZMUC \u0107e od 15. do 25. septembra 2017. godine organizovati radikalni odmor za deset \u2018d\u017eabalebaro\u0161a\u2019 koji, uprkos op\u0161tem stanovi\u0161tu da \u2018samo uzimaju pare od dr\u017eave\u2019, opstaju u uslovima ekonomske nesigurnosti, posledi\u010dno sa sindromima \u2018efekta sagorevanja\u2019\u2026\u2019 Kustose, umjetnike, novinare redakcija za kulturu, nezavisne kulturnjake i ostale prekarne radnike zainteresirane da nakratko predahnu u Dra\u010du, na Silbi, u selu Babe kraj Beograda, na brdu iznad Sv. Stefana ili u nekoj od pet ostalih simpati\u010dnih ku\u0107ica upu\u0107ujemo na Facebook stranicu \u2018ZMUC Radionica\u2019: dovoljno je da u prijavi napi\u0161u od \u010dega bi se najradije odmorili. \u2018Kratkoro\u010dni cilj programa je analiza toka procesa \u2018odmora\u2019 aktera na sceni kod kojih je prisutan sindrom \u2018sagorevanja\u201d, tuma\u010de organizatori, \u2018a dugoro\u010dni zagovaranje institucije pla\u0107enog godi\u0161njeg odmora.\u2019 Takav zagovor u \u2018Neprijateljskoj propagandi\u2019 rado podr\u017eavamo.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tito je danas uglavnom mamac za internetske klikove i politi\u010dke freakove, ne\u0161to izme\u0111u uspje\u0161nog brenda i utje\u0161nog trenda, li\u0161en smislenog sadr\u017eaja: zvijezda sezone kiselih krastavaca<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-232221","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232221","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232221"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232221\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232221"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232221"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232221"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}