{"id":232184,"date":"2017-08-27T09:23:55","date_gmt":"2017-08-27T07:23:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232184"},"modified":"2017-08-27T09:23:55","modified_gmt":"2017-08-27T07:23:55","slug":"evolucija-mikroorganizama-novi-pogled-na-darvina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/27\/evolucija-mikroorganizama-novi-pogled-na-darvina\/","title":{"rendered":"Evolucija mikroorganizama – novi pogled na Darvina"},"content":{"rendered":"

\"bakterije\"<\/a>Darvinova teorija evolucije ka\u017ee da su ljudi evoluirali kao odvojena vrsta. Me\u0111utim, moderna nauka zna da smo mi, zajedno sa svim ostalim bi\u0107ima, oduvijek \u017eivjeli u simbiozi sa velikim brojem mikroorganizama, unutar i izvan na\u0161eg tijela, takozvani holobiont. Jedan nau\u010dnik ka\u017ee da \u010dinjenica da smo se razvijali zajedno, poziva na preispitivanje Darvinovih teza.<\/p>\n

Teorija halogenoma je novi na\u010din posmatranja evolucije, koji pro\u0161iruje Darvinovo vi\u0111enje. Teorija se pojavila na po\u010detku 21. veka kada su istra\u017eiva\u010di dokazali da zdravo ljudsko tijelo ima hiljade milijardi bakterija, koje su zajedno poznate kao ljudska mikrobiota.<\/p>\n

Mikroorganizmi su se pojavili na zemlji mnogo ranije od ljudi, a nova teorija zaklju\u010dila je da smo svi evoluirali u simbiozi, jedni sa drugima.<\/p>\n

\u201cTo zna\u010di da umjesto biti u jednostavnoj zdravoj konkurenciji i prirodnoj selekciji, koja dovodi do onoga \u0161to smo, radi se zapravo o saradnji izme\u0111u mikroorganizama i nas samih. Uvijek se radi o \u0107elijama. \u0106elijama koje imaju svrhu i zajedni\u010dki stvaraju vrstu organizama kakvi smo mi\u201d, ka\u017ee Vilijam Miler, evolucioni biolog.<\/p>\n

Vilijam Miler, ljekar koji ima privatnu ordinaciju ve\u0107 30 godina i autor nove knjige \u201cMikrokosmos iznutra\u201d ka\u017ee da su nau\u010dnici nedavno otkrili da su na\u0161e \u0107elije i mikroorganizmi na neki na\u010din veoma inteligentni. <\/p>\n

\u201cMikroorganizmi i na\u0161e \u0107elije su agencije za rje\u0161avanje problema i to je ono \u0161to \u010dini potpunu razliku. Moja poenta je da mi imamo \u017eivot sli\u010dan vanzemaljcima unutar sebe, na nama, intimno povezan sa nama, koji nas \u010dini onim \u0161to smo. To je toliko druga\u010dije od nas, da nemamo ideju kako da komuniciramo s tim\u201d.<\/p>\n

Miler ka\u017ee da smo na samom po\u010detku kada je rije\u010d o shvatanju kako ljudska mikrobiota uti\u010de na na\u0161 metabolizam, imunolo\u0161ki sistem, \u010dak i na na\u0161e raspolo\u017eenje.<\/p>\n

\u201eKada istra\u017eimo to, kada ih shvatimo, mnoge od na\u0161ih hroni\u010dnih bolesti bi\u0107e mnogo lak\u0161e ili \u0107emo ih izbje\u0107i, na\u0161 \u017eivotni vijek bi mogao da se produ\u017ei, ali svakako kvalitet na\u0161eg \u017eivota bi\u0107e pobolj\u0161an kada nau\u010dimo kako da bolje komuniciramo\u201c.<\/p>\n

Mikroorganizmi komuniciraju kroz razmjenu slo\u017eenih molekula, ali tako\u0111e i sa svijetlom, sa zvukovima, a mo\u017eda i sa fizi\u010dkim fenomenom, koji se naziva kvantno uplitanje, kojim stadijum \u010destice ne mo\u017ee da se opi\u0161e bez stadijuma njenog para, \u010dak i ako su veoma udaljene jedna od druge.<\/p>\n

\u201cEksperimenti su pokazali da postoji velika vjerovatno\u0107a da su na neki na\u010din mikroorganizmi nau\u010dili kako da upotrebe to u sopstvenoj komunikaciji, ali mi ne znamo kako\u201d.<\/p>\n

Miler ka\u017ee da u\u010denje kako da komuniciramo sa mikroorganizmima mo\u017eda tako\u0111e mo\u017ee da pomogne u na\u0161oj potrazi za vanzemaljskim \u017eivotom, jer postoji velika vjerovatno\u0107a da je i on na nivou mikroorganizama. (Izvor: Glas Amerike)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mikroorganizmi i na\u0161e \u0107elije su agencije za rje\u0161avanje problema i to je ono \u0161to \u010dini potpunu razliku. Moja poenta je da mi imamo \u017eivot sli\u010dan vanzemaljcima unutar sebe, na nama, intimno povezan sa nama, koji nas \u010dini onim \u0161to smo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-232184","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232184","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232184"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232184\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232184"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232184"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232184"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}