{"id":232050,"date":"2017-08-24T07:37:29","date_gmt":"2017-08-24T05:37:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=232050"},"modified":"2017-08-24T07:37:29","modified_gmt":"2017-08-24T05:37:29","slug":"jezik-i-nacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/24\/jezik-i-nacija\/","title":{"rendered":"Jezik i nacija"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Predrag Darabo\u0161\t<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107.jpg\" alt=\"Mate Kapovi\u0107\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-full wp-image-144345\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/Mate-Kapovi\u0107-90x65.jpg 90w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Mate Kapovi\u0107 je izvanredni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje predaje op\u0107u fonologiju i morfologiju. U njegovu su znanstvenom interesu tako\u0111er akcentologija, sociolingvistika, dijalektologija i jezi\u010dna politika. Autor je nekoliko knjiga i mno\u0161tva \u010dlanaka i napisa. \u010clan je Odbora za dijalektologiju Razreda za filolo\u0161ke znanosti HAZU. Zastupnik je u zagreba\u010dkoj gradskoj skup\u0161tini iz redova Radni\u010dke fronte.<\/p>\n<p><strong>&#8211;\tLingvisti se ponekad u javnosti do\u017eivljavaju kao \u010dangrizavi jezikoslovci i jezikoznalci koji propisuju kako pravilno govoriti i pisati.  Nije li takvo povr\u0161no uop\u0107avanje donekle razumljivo s obzirom na bezbrojne poku\u0161aje interpolacija u hrvatsko jezi\u010dno tkivo od osamostaljenja naovamo?<\/strong><\/p>\n<p>Nije uop\u0107e nerazumljivo s obzirom da se mnogi tobo\u017enji (ali i pravi) stru\u010dnjaci za jezik upravo time bave. No zapravo to nema veze niti s pravom \u010cak i kad pi\u0161emo npr. o dijalektologiji, nemogu\u0107e je izbje\u0107i politi\u010dku realnost \u2013 postojanje nacionalnih dr\u017eava, etni\u010dko svrstavanje itd. \u2013 a ta stvarnost donekle utje\u010de i na biranje onoga o \u010demu \u0107e se pisatilingvistikom, niti sa znanosti. Prava se lingvistika bavi opisivanjem i analizom jezika u svim njegovim pojavnostima, a ne neznanstvenim propisivanjem kako bi &#8220;trebalo govoriti&#8221;. Na\u017ealost, svijest o tome je kod nas dosta niska \u2013 \u010dak i u stru\u010dnim krugovima \u2013 i to je jedan od velikih problema u vezi s jezikom. Pred nama je zadatak da se takvi regresivni i neznanstveni stavovi prema jeziku i lingvistici promijene ne samo u sferi struke nego i u javnosti. <\/p>\n<p>To ne\u0107e biti lako s obzirom da se jezik mistificira i neznanstveno promatra \u2013 mo\u017eda \u010dak puno vi\u0161e od objekata prou\u010davanja nekih drugih struka \u2013 u \u010ditavom svijetu, ne samo kod nas. Ono \u0161to je problem kod nas je da imamo slu\u010dajeve da i fakultetski profesori govore takve gluposti o &#8220;nepravilnom govorenju&#8221; u javnosti i da napreduju u vi\u0161a zvanja na temelju knjig\u00e2 s &#8220;jezi\u010dnim savjetima&#8221; (koje su uvijek neznanstveni i \u0161tetni pamfleti) \u2013 to je ne\u0161to \u010dega, recimo, u anglofonim zemljama nema, iako \u0107ete i tamo od nelingvist\u00e2 \u010duti jednake predrasude i mistifikacije o jeziku kao i kod nas.<br \/>\n<strong><br \/>\n&#8211;\tJe li lingvistu uop\u0107e mogu\u0107e ostati objektivan i politi\u010dki neutralan kada ve\u0107 sama lingvistika ulazi u podru\u010dje ideologija i politi\u010dkih razvrstavanja poput onog koje nalazi\u0161 u podjeli slavenskih jezika, a o \u010demu pi\u0161e\u0161 u uvodu u Povijesti hrvatske akcentuacije?<\/strong><\/p>\n<p>Objektivnost i politi\u010dka neutralnost su eventualno mogu\u0107i u nekim specifi\u010dnim podru\u010djima lingvistike \u2013 npr. ako bavite fonolo\u0161kom teorijom, tipologijom glagolskog aspekta u svjetskim jezicima ili baltoslavenskim naglasnim paradigmama. No do utjecaja politike i ideologije mo\u017ee do\u0107i \u010dak i u podru\u010djima u kojima se to ne bi o\u010dekivalo \u2013 recimo, \u010dovjek bi rekao da odre\u0111ivanje glasovnog sustava u hrvatskom ne\u0107e imati veze s politikom, ali ipak ima (oni koji zastupaju dosta \u010dudnu tezu da je ije u hrvatskom diftong to \u010dine zato \u0161to bi tako na\u0161 fonolo\u0161ki sistem bio druga\u010diji od srpskoga).<\/p>\n<p>Op\u0107enito, ideologiju je jako te\u0161ko izbje\u0107i \u2013 ako ni\u0161ta, u nekom najop\u0107enitijem smislu i pri izboru teme, a nemogu\u0107e ju je, naravno, izbje\u0107i \u010dim se radi o bilo \u010demu u vezi sociolingvistike, jezi\u010dne politike i sl. \u010cak i kad pi\u0161emo npr. o dijalektologiji, nemogu\u0107e je izbje\u0107i politi\u010dku realnost \u2013 postojanje nacionalnih dr\u017eava, etni\u010dko svrstavanje itd. \u2013 a ta stvarnost donekle utje\u010de i na biranje onoga o \u010demu \u0107e se pisati. Npr. moj pristup povijesnoj akcentologiji na ovim prostorima (u smislu toga koje \u0107u dijalekte detaljnije obra\u0111ivati, kojim \u0107u se temama vi\u0161e baviti i sl.) bi svakako bio druga\u010diji da ne \u017eivim u Zagrebu nego npr. u Sarajevu ili Seattleu. To se u kona\u010dnici zapravo i ne mo\u017ee izbje\u0107i, ali stvar je u tome da takve realne okolnosti osvijestimo i imamo na umu.Ono \u0161to je problem kod nas je da imamo slu\u010dajeve da i fakultetski profesori govore takve gluposti o &#8220;nepravilnom govorenju&#8221; u javnosti i da napreduju u vi\u0161a zvanja na temelju knjig\u00e2 s &#8220;jezi\u010dnim savjetima&#8221; (koje su uvijek neznanstveni i \u0161tetni pamfleti)<\/p>\n<p><strong>&#8211;\tU  knjizi \u010ciji je jezik? otvoreno  zagovara\u0161 demokrati\u010dniji odnos prema govornom jeziku i dijalektima koji se smatraju inferiornijim u odnosu na standard.  Zbog toga si \u010dak i etiketiran kao jugonostalgi\u010dar. Odakle takav ekstremni antagonizam prema na\u0161im narje\u010djima koja su jednako (ako ne i vi\u0161e) hrvatski kao \u0161to je i \u0161tokavski standard?  <\/strong><\/p>\n<p>Odgovor je jednostavan \u2013 desni\u010dare zapravo nije briga za dijalekte (iako ih mogu iskoristiti u odre\u0111ene svrhe kad je to zgodno), njima je stalo do nacije, koja mora biti jedna, jedinstvena i nedjeljiva te imati jedan, jedinstveni i nedjeljivi jezik. Naravno, realnost je uvijek daleko od toga, ali oni onda uvijek zagovaranje nestandardnih oblika jezika (koji se neznanstveno \u010desto smatraju manje vrijednima, \u0161to nije to\u010dno) do\u017eivljavaju kao napad na jedinstvo nacije, napad na Hrvatsku itd. \u2013 iako, dakako, paradoksalno je da time idu protiv dijalekata i jezika kojim govori isti taj narod za koji se navodno bore.<\/p>\n<p>Nema puno smisla prosu\u0111ivati koji je dijalekt vi\u0161e ili manje hrvatski \u2013 jezik op\u0107enito dosta slabo korespondira s nacionalisti\u010dkim idejama. Npr. sasvim je sigurno da se nacionalistima ne svi\u0111a ili im se ne bi svidjelo kad bi znali to \u0161to kajkavski o\u010dito ima dosta poveznica sa slovenskim, to \u0161to Vukovarci Hrvati izvorno govore \u0161tokavski dijalekt koji zovemo \u0161umadijsko-vojvo\u0111anski ili to \u0161to govori na dubrova\u010dkom podru\u010dju imaju izoglose koje ih ve\u017eu s crnogorskim govorima (kao i druge koje ih ve\u017eu npr. s \u010dakavskim ili zapadno\u0161tokavskim).<\/p>\n<p>Jezi\u010dna je situacija slo\u017eena i naravno da se ne poklapa s crno-bijelim nacionalisti\u010dkim mitovima i imaginarnim tradicijama i narativima. Mnogi \u0107e lingvisti zato, ako su skloniji desnijim politi\u010dkim opcijama, za\u017emiriti na \u010dinjenice koje se ne uklapaju u politi\u010dke narative, a oni drugi \u0107e biti optu\u017eeni da su Jugoslaveni i sli\u010dno. To nije ni\u0161ta neobi\u010dno ni neo\u010dekivano \u2013 isto je i s povijesti i drugim znanostima.Jezik i dru\u0161tvo su neraskidivo povezani i jezik \u010desto samo odra\u017eava ono \u0161to se doga\u0111a u dru\u0161tvu \u2013 to smo vrlo lijepo mogli vidjeti s politi\u010dkim promjenama u 1990-ima, koje su imale svoje pandane u jeziku<br \/>\n<strong><br \/>\n&#8211;\tVoditelj Kajkavske Renesanse Mario Jembrih tvrdi  da HAZU, IHJJ i Ministarstvo obrazovanja spreva\u0111aju glotofagiju kajkavskoga jezika i njegvu diskriminaciju. Mo\u017ee\u0161 li se slo\u017eiti s tezom o dugotrajnom tihom ratu akademske zajednice i stru\u010dnih skupina protiv o\u017eivljavanja narje\u010dja i lokalnih govora?<\/strong><\/p>\n<p>Lingvisti se \u010desto \u0161ale, ali to je zapravo to\u010dna definicija, da je jezik dijalekt s vojskom i mornarnicom. Kajkavski nema ni vojske ni mornarice, a o povezivanju jednog jedinstvenog jezika (naravno, standardnog) s jednom jedinstvenom nacijom sam ve\u0107 govorio. Iz toga proizlazi i to da slu\u017ebena jezi\u010dna politika, \u010dak i kad se ina\u010de bavi dijalektima, vrlo \u010desto sa zazorom gleda prema &#8220;prevelikom&#8221; isticanju dijalekata. Moj je stav da bi odnos prema dijalektima trebao biti daleko slobodniji i demokrati\u010dniji i da je apsolutno u redu da se npr. na kajkavskom podru\u010dju u\u010di dijalekt i u \u0161kolama, da se na njemu pi\u0161u knjige i novine ili da se na njemu govori na lokalnim radijima i televizijama.<\/p>\n<p>To je, dodu\u0161e, gotovo sve i sad mogu\u0107e i dopu\u0161teno, no jezi\u010dna je politika druga\u010dija i preferira standard nau\u0161trb dijalekata \u2013 to ne mora nu\u017eno biti tako, ali u praksi je to nekad te\u0161ko mijenjati. Svakako je to povezano i s onim o \u010demu smo prije govorili \u2013 neznanstvenim preskriptivisti\u010dkim praksama (&#8220;ljudi ne znaju govoriti&#8221; i sl.).<br \/>\n<strong><br \/>\n&#8211;\tNe name\u0107e li se logi\u010dno povezivanje jezi\u010dne rigidnosti i purizma sa svjetonazorskim konzervatizmom?<\/strong><\/p>\n<p>To je logi\u010dno, o tome sam i pisao u svom \u010dlanku Jezik i konzervativizam. To nije te\u0161ko vidjeti i u praksi \u2013 npr. oni koji pi\u0161u ne \u0107u, pogrje\u0161ka ili inzistiraju na obliku \u0161portski uglavnom \u0107e imati desne politi\u010dke stavove. Ja sam preskriptivizam u jeziku (tj. praksu mistificiranja standardnog jezika, govorenja da ljudi &#8220;nepravilno govore&#8221; i sl.) stoga nazvao jezi\u010dnim konzervativizmom.<\/p>\n<p>No takva je ideologija kroz obrazovanje i medije toliko pro\u0161irena da je \u010dak ni ve\u0107ina onih koji u politici nisu konzervativni ne prepoznaje kao takvu u jeziku \u2013 osim kod purizma, gdje je ve\u0107ini ipak o\u010dito da je npr. progon srbizama (i &#8220;srbizama&#8221;) u jeziku samo jezi\u010dni ekvivalent iste takve politike etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja izvan jezika. U kona\u010dnici, naravno, svatko mo\u017ee govoriti kako god ho\u0107e, no problem je kad se osobne preferencije (npr. upotreba odre\u0111enih rije\u010di i oblika) pravdaju kao znanstvene ili kad se nasilno name\u0107u drugima. Nitko ne mo\u017ee nikom braniti da govori zrakoplov ako to ho\u0107e, ali ti koji govore zrakoplov ne bi smjeli drugima braniti da govore avion.Desni\u010dare zapravo nije briga za dijalekte (iako ih mogu iskoristiti u odre\u0111ene svrhe kad je to zgodno), njima je stalo do nacije, koja mora biti jedna, jedinstvena i nedjeljiva te imati jedan, jedinstveni i nedjeljivi jezik<\/p>\n<p><strong>&#8211;\tPredaje\u0161 na Odsjeku za lingvistiku. Kakav je odnos prema narje\u010djima na kroatistici?<\/strong><\/p>\n<p>Nominalno \u0107e svi i u struci i u javnosti re\u0107i da su narje\u010dja bogatstvo jezika, no u praksi se \u2013 a nerijetko se to i otvoreno izri\u010de \u2013 to \u010desto svodi na &#8220;okej dijalekti, ali dr\u017eite to unutar svoja \u010detiri zida&#8221;. Umjesto jezi\u010dne &#8220;kulture&#8221; koja promi\u010de (neznanstvenu) rigidnost i isklju\u010divost, trebalo bi promicati toleranciju \u2013 ne govorimo svi jednako i u tome nema ni\u0161ta lo\u0161e. Problem je i to \u0161to se dosta stru\u010dnih resursa tro\u0161i na preskriptivisti\u010dke banalije \u2013 npr. pisanje &#8220;jezi\u010dnih savjeta&#8221; \u2013 dok je sredstava za istra\u017eivanje realnoga jezika (koji uklju\u010duje i dijalekte) premalo.<\/p>\n<p>No nije sve tako crno, recimo posljednih godina je kod nas do\u0161lo do prave male renensanse \u0161to se ti\u010de pisanja rje\u010dnik\u00e2 lokalnih govora (najvi\u0161e \u010dakavskih, ali i kajkavskih pa i \u0161tokavskih) \u2013 u tome \u010desto s lokalnim autorima nestru\u010dnjacima sudjeluju i stru\u010dnjaci i rezultati \u010desto znaju biti dosta dobri. Npr. mogu ista\u0107i vrlo zanimljive i vrijedne rje\u010dnike kao \u0161to su Lipljinov Rje\u010dnik vara\u017edinskog kajkavskog govora ili Opis i rje\u010dnik \u0111ur\u0111eve\u010dkoga govora autor\u00e2 Maresi\u0107 i Miholek.<br \/>\n<strong><br \/>\n&#8211;\t\u010cini se da je podu\u010davanje narje\u010dja i dijalekata u na\u0161im \u0161kolama odr\u017eavano uglavnom zahvaljuju\u0107i entuzijazmu pojedinih nastavnika koji  na marginama sustava  improviziraju nastavni program. Ne krije li se ovdje opasnost od nedovoljne stru\u010dne i metodolo\u0161ke osposobljenosti nastavnika?<\/strong><\/p>\n<p>Slo\u017eio bih se s tom ocjenom. Trebalo bi puno vi\u0161e podr\u0161ke u tom smjeru \u2013 od nastavnih programa preko nastavnih pomagala pa do nastave na studijima kroatistike. No problem je i \u0161iri \u2013 polo\u017eaj nastavnik\u00e2 u \u0161kolama je op\u0107enito lo\u0161 i nezadovoljavaju\u0107. Ipak, unato\u010d svemu i tu ima sjajnih primjera \u2013 recimo, osnovna \u0161kola u \u0160enkovcu je najzaslu\u017enija za izdavanje Rje\u010dnika kajkavske donjosutlanske ikavice.<br \/>\n<strong><br \/>\n&#8211;\tNeki \u010dak tvrde da bi usporedno u\u010denje dijalekta uz standard bilo otegotno za ovladavanje potonjim.<\/strong><\/p>\n<p>To nije to\u010dno. Dapa\u010de, u ud\u017ebeniku se kroatisti\u010dke metodike pokojnoga Stjepka Te\u017eaka (koji je ina\u010de, iako nije bio dijalektolog, sjajno opisao To nije te\u0161ko vidjeti i u praksi \u2013 npr. oni koji pi\u0161u ne \u0107u, pogrje\u0161ka ili inzistiraju na obliku \u0161portski uglavnom \u0107e imati desne politi\u010dke stavove. Ja sam preskriptivizam u jeziku stoga nazvao jezi\u010dnim konzervativizmomsvoj lokalni govor Ozlja i njegove okolice), koji je literatura na fakultetu, vrlo jasno isti\u010de da usporedno u\u010denje dijalekatskih i standardnih oblika \u010dak poma\u017ee djeci u usvajanju gradiva i u\u010denju standarda. No \u010ditava je pri\u010da potpuno smije\u0161na \u2013 djeca standard ionako usvoje, kao drugi jezik (ako im je prvi npr. neki dijalekt koji se dosta razlikuje od standarda), ve\u0107 zarana preko crti\u0107\u00e2 (s TV-a i interneta), \u010ditanja slikovnic\u00e2 i sl. Komi\u010dno je pona\u0161ati se kao da djeca u \u0161koli u\u010de standard kao strani jezik od samog po\u010detka. S tim da npr. u mnogim velikim gradovima govorni jezik (\u0161to se ti\u010de, recimo, morfologije) uop\u0107e ne odudara previ\u0161e od standarda.<\/p>\n<p><strong>&#8211;\tTvoj odgovor na retori\u010dko \u010ciji je jezik? jest da on ne pripada nametnutim autoritetima, ve\u0107 samo svojim govornicima. Vodi li takav stav u sociolingvisti\u010dki aktivizam i koja je dru\u0161tvena uloga suvremenog lingvista?<\/strong><\/p>\n<p>Trebao bi voditi. Lingvisti se ne bi trebali baviti samo svojim istra\u017eivanjima i biti zatvoreni u svoje male svjetove, nego bi trebali i javno progovarati i zalagati se za promjenu stavova i praks\u00e2 u javnosti koje ne odgovaraju znanstvenim spoznajama o jeziku i koje zapravo idu na \u0161tetu same jezi\u010dne zajednice. No tu je jo\u0161 dug put pred nama, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu op\u0107enito. A jezik je, naravno, nemogu\u0107e izolirati od \u0161ire dru\u0161tveno-politi\u010dke situacije. Te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e se stavovi prema jeziku promijeniti ako se ne promijene i stavovi u dru\u0161tvu.<\/p>\n<p>Da dam banalan primjer \u2013 nemogu\u0107e je o\u010dekivati da u jeziku ne\u0107e biti purizma, tj. zazora prema stranim rije\u010dima (koliko god takav zazor bio nerealan i znanstveno neutemeljen), ako je dru\u0161tvo istovremeno ksenofobno i nacionalisti\u010dko. Isto tako, te\u0161ko \u0107ete iskorijeniti seksizam u jeziku u duboko patrijarhalnom dru\u0161tvu. Jezik i dru\u0161tvo su neraskidivo povezani i jezik \u010desto samo odra\u017eava ono \u0161to se doga\u0111a u dru\u0161tvu \u2013 to smo vrlo lijepo mogli vidjeti s politi\u010dkim promjenama u 1990-ima, koje su imale svoje pandane u jeziku (od borbe protiv srbizama, preko zazora prema rije\u010di radnik i poku\u0161aja njene zamjene rije\u010dju djelatnik, pa do upotrebe ideolo\u0161kih eufemizama kao poslodavac).<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/jezik-i-nacija\" target=\"_blank\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mate Kapovi\u0107, izvanredni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu: &#8220;Nema puno smisla prosu\u0111ivati koji je dijalekt vi\u0161e ili manje hrvatski \u2013 jezik op\u0107enito dosta slabo korespondira s nacionalisti\u010dkim idejama. Sasvim je sigurno da se nacionalistima ne svi\u0111a ili im se ne bi svidjelo kad bi znali to \u0161to kajkavski o\u010dito ima dosta poveznica sa slovenskim, to \u0161to Vukovarci Hrvati izvorno govore \u0161tokavski dijalekt koji zovemo \u0161umadijsko-vojvo\u0111anski ili to \u0161to govori na dubrova\u010dkom podru\u010dju imaju izoglose koje ih ve\u017eu s crnogorskim govorima.&#8221;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":144345,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-232050","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=232050"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/232050\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/144345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=232050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=232050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=232050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}