{"id":231717,"date":"2017-08-18T07:00:23","date_gmt":"2017-08-18T05:00:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=231717"},"modified":"2017-08-17T22:28:09","modified_gmt":"2017-08-17T20:28:09","slug":"jednostavno-mi-ljevicari-smo-porazeni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/18\/jednostavno-mi-ljevicari-smo-porazeni\/","title":{"rendered":"Jednostavno, mi ljevi\u010dari smo pora\u017eeni"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica <\/strong><\/p>\n

\"g.m.tamas\"<\/a>G\u00e1sp\u00e1r Mikl\u00f3s Tam\u00e1s<\/strong> (1948, Cluj) ma\u0111arski je marksisti\u010dki filozof i javni intelektualac. Profesor je na Odsjeku za sociologiju i socijalnu antropologiju Srednjoeuropskog univerziteta u Budimpe\u0161ti. Tijekom realnog socijalizma u Ma\u0111arskoj bio je jedan od vode\u0107ih disidenata tog vremena. U ma\u0111arskom parlamentu kao predstavnik Saveza slobodnih demokrata \u2013 Ma\u0111arske liberalne stranke, sjedio je u razdoblju od 1989. do 1994. Po\u010detkom ovog stolje\u0107a, vra\u0107a se marksisti\u010dkoj analizi. Poznat je po razvoju koncepta \u201epost-fa\u0161izma\u201c. \u017destoki je kriti\u010dar Orbanovog re\u017eima u Ma\u0111arskoj i neoliberalnog kapitalizma generalno.<\/p>\n

Darko Vujica, Prometej.ba: Ukoliko pogledamo Europu i Europsku uniju danas, vidimo brojne probleme. Izuzmemo li migrantsku krizu i rast desnog populizma, koje su to dodatne krizne ta\u010dke Europe i Europske unije i kako ona po vama izgleda danas?<\/strong><\/p>\n

G\u00e1sp\u00e1r Mikl\u00f3s Tam\u00e1s: Prvo, desni populizam uop\u0107e nije populizam, on je besprijekorno bur\u017eoaski i klasno je svjestan, a migracijska kriza je tek dio raspada svjetskog sistema oblikovanog nakon 1945. od strane \u201chladnoratovskih\u201d balansa mo\u0107i. Drugo, valja imati na umu da se Europa spasila od fa\u0161izma samo intervencijom vanjskih snaga: Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i SAD-a. Sovjetski Savez je prestao postojati, Velika Britanija je napustila Europu, dok su SAD otvoreno neprijateljske prema njoj: nema pomo\u0107i sa strane. Ostajemo sami s na\u0161im demonima. Etnicizam \u2013 nasljednik starog nacionalizma \u2013 pridonio je raspadu Jugoslavije i \u010cehoslova\u010dke (vrlo sli\u010dno fragmentaciji Austro-Ugarske), a politi\u010dari neznalice i novinari neznalice nadali su se da \u0107e nepostoje\u0107a \u201cEuropska ideja\u201d zamijeniti kohezivnu, centripetalnu silu realnog socijalizma. Neprijateljstvo isto\u010dne Europe prema Zapadu pripisano je sovjetskoj okupaciji i ruskom utjecaju koji je automatski nestao: sada je mnogo gore nego \u0161to je bilo prije \u010detrdeset godina. Upitni napredak zapadne desnice (kao opasnosti) nije ni\u0161ta ako ga usporedimo sa novom \u2013 ali zapravo, veoma starom \u2013 Istok-Zapad podjelom unutar Europe. Navodno trijumfalne i univerzalne ideje jednakih prava, konstitucionalizma, vladavine prava, liberalnog kozmopolitizma (u kantovskom republikanskom smislu) strastveno se odbijaju svugdje u Isto\u010dnoj Europi \u2013 \u010dak i u razbla\u017eenom obliku zapadnja\u010dkog licemjerja \u2013 a ovdje nema ni\u0161ta popularnije i inspirativnije od takvog odbijanja. Zajedno sa na\u0161im jadnim i neurednim kapitalizmom, u na\u0161oj regiji postoji dominantna \u201ereligija nejednakosti\u201c, koja se odnosi na klasu, spol, etni\u010dku pripadnost, dob, vjeroispovijest i \u201ekulturu\u201c. Konstruktivna strana nacionalizma iz devetnaestog stolje\u0107a (stra\u0161na kao \u0161to je bila tako\u0111er) nestala je bez traga. Europska unija se na Istoku vidi samo kao nov\u010dana krava, ali je ina\u010de ismijavana kao hrpa imbecila koji smatraju muslimane, \u017eene i homoseksualce ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n

Nedavno su u Velikoj Britaniji odr\u017eani parlamentarni izbori na kojima je Laburisti\u010dka partija pod vodstvom Jeremyja Corbyna ostvarila izuzetno dobar rezultat. Kako vi gledate na fenomen Corbyna i mo\u017ee li njegov uspjeh biti naznaka otvaranja novih emancipacijskih horizonata?<\/strong><\/p>\n

Corbynov uspjeh je divna stvar \u2013 to je u cijelosti izolacijski fenomen. Koliko on otvara emancipacijski horizont, \u010dak samo u Engleskoj, ne znam. \u010cini mi se da je ovaj uspjeh rezultat moralnog ustanka protiv nepodno\u0161ljivog nepo\u0161tenja establishmenta. Corbyn je pravi viktorijanski (ili preciznije edvardijanski) ljevi\u010dar, tip koji je odmah prepoznatljiv u Velikoj Britaniji, dobar i \u010dastan \u010dovjek, skroman, ozbiljan, s plebejskim dostojanstvom \u2013 kakvog je Orwell toliko volio. (Ja tako\u0111er). On je mnogo tradicionalniji Englez nego svi torijevci zajedno. Njegovi prista\u0161e nisu nu\u017eno socijalisti, ali svakako se suprotstavljaju engleskoj vladaju\u0107oj klasi, poludjeloj i pokvarenoj do sr\u017ei, te \u017eude za iskreno\u0161\u0107u i jasno\u0107om. Ja im \u017eelim dobro.<\/p>\n

Kapitalizam je u krizi, to je vi\u0161e nego o\u010digledno. Imamo rastu\u0107u eksploataciju \u0161irom svijeta, probleme ekologije koji postaju trauma za kapitalizam, probleme intelektualnog vlasni\u0161tva, rast ekstremno desnog populizma… Me\u0111utim, apologeti neoliberalnog kapitalizma staju u njegovu obranu i ka\u017eu kako za to zapravo nije kriv kapitalizam nego razne sekundarne devijacije, slabe zakonske regulacije itd. Kako vi gledate na to?<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to sam kazao \u2013 tu nema populizma \u2013 to je samo prazna fraza koja zavarava i zbunjuje. \u017divimo u vremenu reakcije. Ovo nije nova vrsta desnice (kao \u0161to je to bilo u epohi fa\u0161izma), nego doslovno \u2013 reakcija: poku\u0161aj da se rastave uspjesi radni\u010dkog pokreta (koji je sovjetska prijetnja u\u010dinila djelotvornijim) koji je rezultiralo \u201ewelfare liberalizmom\u201c (ne socijalizmom, naravno) sa svojim egalitarizmom kojeg konzervativci nazivaju \u201e\u0161irenjem prava\u201c (etni\u010dkih prava, prava \u017eena, prava homoseksualaca, prava djece, prava bolesnih i starih ljudi itd.). To je restauracija iskonskog, \u010distog kapitalizma: tr\u017ei\u0161te nasuprot razumu. Razuma naravno, u smislu \u201esocijalisti\u010dke\u201c dr\u017eave \u2013 redistribucije, planiranja, komunalnih institucija (besplatnog zdravstvenog osiguranja, jeftinog stanovanja, jeftinog javnog prijevoza, besplatnog dr\u017eavnog obrazovanja), progresivnog oporezivanja \u2013 i tr\u017ei\u0161nog anarhizma identificiranog kao spontanost, individualna sloboda i konformizam sa \u201eprirodnim sklonostima \u010dovjeka\u201c (konkurentan, gramzljiv itd). Ove \u201eprirodne sklonosti\u201c uklju\u010duju rasizam, etnicizam (kao \u0161to je islamofobija), heteroseksizam i otvorenu klasnu mr\u017enju prema potla\u010denima. Postoji mnogo ljevi\u010darskog i liberalnog prodikovanja, ali ne i organizacije \u2013 osim parlamentarnog kretenizma \u2013 i sje\u0107anja na prosvjetiteljske korijenje svih progresivnih tendencija. Tko mo\u017ee pore\u0107i da ekolo\u0161ka kriza mo\u017ee biti rije\u0161ena samo racionalnim postupcima \u2013 uvedenim od strane socijalisti\u010dke svjetske dr\u017eave koja je sposobna slu\u0161ati znanost \u2013 te nametanjem o\u0161trih mjera na svjetskoj razini kako bi se sprije\u010dila vatrena i vodena smrt \u010dovje\u010danstva? Izgleda da je to o\u010dito nemogu\u0107e \u2013 ali je jo\u0161 gore, nitko nema hrabrosti misliti u tako \u0161irokim terminima koji bi bili ismijani od strane svih razumnih mladi\u0107a i djevojaka uronjenih u javno mnijenje, dru\u0161tvene medije i jeftini komercijalizam, odnosno zakopanih u sme\u0107u: to su na\u0161i lideri.<\/p>\n

Jednom prilikom ste kazali kako nova reakcionarna politika za vladanje ne treba totalitaristi\u010dke metode. Mo\u017eete li detaljnije govoriti o tome?<\/strong><\/p>\n

Zar sam rekao krivo? Pogledajte oko sebe. Ono \u0161to sam opisao u svom eseju \u201eO post-fa\u0161izmu\u201c (2000) je ve\u0107 odavno postalo stvarnost. \u010cak i u Turskoj, gdje su uhi\u0107ene tisu\u0107e prista\u0161a opozicije, postoji opozicioni tisak (naravno, urednici takvog tiska zavr\u0161avaju u zatvoru) i postoje prosvjedi i demonstracije \u2013 zapravo, tamo\u0161nji otpor je zadivljuju\u0107i i herojski \u2013 no tipi\u010dan primjer je moja draga zemlja Ma\u0111arska u kojoj je 95% medija (i svega drugoga) pod kontrolom vlade (dr\u017eava kupuje medije preko posrednika), no mene nitko ne uznemirava i \u010dak me pretvaraju u neku vrstu kontra-selebritija (\u0161to mrzim) i svi se pona\u0161aju kao da je sve normalno, jer je prevrat koji smjera nenasilnoj, ali radikalnoj diktatori uglavnom neformalan ili legaliziran. Srednja klasa je na odmoru na dalmatinskoj obali, a siroma\u0161ni su tihi i ignorirani. Etnonacionalizam \u0107e dostajati kao umiruju\u0107a ideolo\u0161ka podloga.<\/p>\n

Kako komentirate fenomen tzv. \u201elijevog fukujamaizma\u201c? Sve vi\u0161e \u010dak i ljevi\u010dara danas ne mo\u017ee zamisliti kraj kapitalizma i misli da ga je mogu\u0107e samo popravljati. Radi li se tu tek o krizi alternative i nepostojanju prave lijeve politike koja bi mogla izazvati neoliberalni kapitalizam ili je rije\u010d o ne\u010demu drugom?<\/strong><\/p>\n

Ni jedno ni drugo. Alternative postoje kao i prije a ljevi\u010darske politike se mogu dizajnirati i dizajniraju se od strane hrabrih i inteligentnih ljudi. Jednostavno: mi smo pora\u017eeni. Poraz nije istozna\u010dan s manjkom alternativa ili misli. Poraz zapadne socijalne demokracije i isto\u010dnoga realsocijalizma (istovremeno i zbog veoma sli\u010dnih razloga) prisilio nas je da brzamo u tra\u017eenju \u201enovih rje\u0161enja\u201c, bez da zastanemo kako bismo reflektirali lekcije koje smo mogli nau\u010diti, umjesto \u010dega smo se zadovoljili plitkim spontanim ispoljavanjem antitotalitaristi\u010dkih stavova (tako dr\u017ee\u0107i korak s duhom vremena koje je, naravno, neokonzervativno: druga je pri\u010da za\u0161to zadnjih godina svi neokonzervativce nazivaju neoliberalima; radi se o jednostavnom ali lukavom triku). Strankama radni\u010dke klase i sindikatima je dopu\u0161teno da izmaknu s radara i skliznu u nebitnost, ili su se iste transformirale u snage desnog centra s vidno slabim kapacitetom djelovanja. Fukuyama je imao pravo s obzirom na barem jednu tvrdnju: povijest kapitalizma (tj. povijest modernosti) je uvijek bila povijest kapitalizma i socijalizma, povijest kontradikcija (u kojoj se ogledao klju\u010dni klasni konflikt). Ukoliko kapitalizam ispuni potpuni horizont, moderna je zavr\u0161ena. No to je, naravno, puka ideologija. Klasni konflikt jo\u0161 uvijek postoji, \u010dak i ako politi\u010dki ima jedva ikakve borbe. Kapitalizam je bio izvorniji i stariji od otpora kapitalizmu i \u010dini se kako je pre\u017eivio taj otpor. No problem klasnog konflikta ostaje i nerije\u0161en je u jednakoj mjeri kao i onomad kad je pisan Komunisti\u010dki manifest, ako ne i vi\u0161e. No jednostavno nema politi\u010dkih struktura koje bi prouzro\u010dile ozbiljnu promjenu. Pri tom ne mislim samo na ljevicu. Jedva da se mo\u017ee govoriti o ikakvoj \u201eprogresivnoj bur\u017eoaziji\u201c kadroj premostiti klasnu podjelu niti mo\u017eete prona\u0107i \u201eprogresivne birokrate\u201c posve\u0107ene redistribuciji, planiranju ekonomije i blagostanja \u2013 znate, stari utilitaristi\u010dki radikalci, fabijanci i paternalisti\u010dki egalitarijanci. Oni naravno nikada ne bi zavr\u0161ili u vladinim odjelima bez pritiska izvana. Sada su vladine odluke eksternalizirane i uskla\u0111ene s poslovnim korporacijama. Velike farmaceutske kompanije su npr. sudjelovale u planiranju Obamacarea.<\/p>\n

Raspadom Jugoslavije socijalizam je zamijenjen nacionalnim demokracijama, post-jugoslavenske dr\u017eave nemaju nikakvu viziju napretka i potpuno zanemaruju socijalnu dimenziju. Na performativnom nivou, kada se govori o napretku i ekonomskom rastu govori se u autokolonizacijskim terminima \u201epriliva stranih investicija, stranog kapitala\u201c itd. Gdje je tu mjesto ljevice? Kako adresirati prave probleme s kojima se suo\u010davaju gra\u0111ani?<\/strong><\/p>\n

Pretpostavljam da ove novonastale dr\u017eave mo\u017eete zvati \u201edemokracijama\u201c, ako ho\u0107ete. Disolucija Jugoslavije je katastrofa \u2013 katastrofa koja se nastavlja: pogledajte npr. problem srbijanske manjine na Kosovu i u Slavoniji (Hrvatska), problem sand\u017ea\u010dkih muslimana u Srbiji, albanski problem u Makedoniji i Crnoj Gori, konflikte izme\u0111u prakti\u010dno tri autonomna etni\u010dka entiteta u Bosni; ove nemogu\u0107e dr\u017eavice se i dalje raspadaju. Ukoliko se \u017eelite oduprijeti utjecaju stranog kapitala \u2013 unutar slabijih kapitalisti\u010dkih dr\u017eava to je jedva mogu\u0107e \u2013 prvi korak za progresivce (\u010dak ni ne ka\u017eem \u201eljevi\u010dare\u201c) bila bi borba za ponovno pribli\u017eavanje ex-jugoslavenskih zemalja i, ukoliko je mogu\u0107e, za balkansku federaciju s Bugarskom i, po\u017eeljno, s Gr\u010dkom. Va\u0161i lokalni politi\u010dari pri\u010daju besmislice \u2013 \u010dak i s njihovog sebi\u010dnog klasnog stajali\u0161ta \u2013 ako tvrde kako mogu privu\u0107i strani kapital u permanentni kaos uzrokovan vje\u010dnom balkanizacijom i raspar\u010davanjem na sve manje dr\u017eavice, \u0161to su najve\u0107i uzroci opasnosti za ovu regiju i za cijelu Europu od 18. stolje\u0107a. Balkan je i dalje zaglavio izme\u0111u Turske i EU kao ovda\u0161njeg nasljednika Habsbur\u0161ke monarhije. Ostavljen s\u00e2m sebi u trenuta\u010dnom obliku, osu\u0111en je biti samoubila\u010dka kombinacija kolonije i pobune, \u201eglobalisti\u010dkog neoliberalizma\u201c i selja\u010dkog hajdu\u0161tva. Neposredna stvar koja se treba u\u010diniti za razvoj i za zastupanje stvarnih interesa naroda je posti\u0107i neku vrstu jedinstva ju\u017enih Slavena, odri\u010du\u0107i se etnonacionalizma, otvaraju\u0107i granice, osnivaju\u0107i carinsku uniju, poti\u010du\u0107i demilitarizaciju i smirivanje milicija i smanjivanje nasilnog organiziranog kriminala, osiguravaju\u0107i kulturalna prava svima (posebno manjinama), forsiraju\u0107i sekularizaciju (posebno, molim, bez nacionalnih ili dr\u017eavnih crkava!), reduciraju\u0107i korupciju. Kako bi se mogle oduprijeti, te dr\u017eave trebaju stvarnu mo\u0107, a one same su premale i izgubljene u svojim uzaludnim me\u0111usobnim borbama oko simbola koji su zasada, naravno, psiholo\u0161ki i kulturno zna\u010dajni, budu\u0107i da oni simboliziraju slobodu, gra\u0111anski ponos, samopo\u0161tovanje itd., stvari potrebne svakoj naciji i koje sada tako tu\u017eno nedostaju. Nije dovoljno dokazati kako je va\u0161 prosje\u010dni lokalni politi\u010dar tupoglavac, \u0161to \u2013 dozvoljavam \u2013 on ili (rje\u0111e) ona vjerojatno jest. Skepti\u010dan sam prema pojavama \u201eprogresivnog nacionalizma\u201c u Kataloniji i \u0160kotskoj \u2013 koji bi ostavili \u0160panjolsku i Englesku u stra\u0161noj poziciji \u2013 kao \u0161to sam skepti\u010dan i prema lijevom euroskepticizmu. Lijevi nacionalisti \u0107e vam re\u0107i kako je EU arhikapitalisti\u010dka institucija. Veoma istinito. No, zar bur\u017eujska nacionalna dr\u017eava tako\u0111er nije arhikapitalisti\u010dka institucija? Ozbiljno. Lijevi nacionalizam (\u010dak \u201elijevi\u201c kolonijalizam u Francuskoj) je vodio u mnoge ratove. Zar lijevi nacionalizam nije zauvijek kompromitiran u kolovozu 1914? Kako va\u0161 portal ima sredi\u0161te u Sarajevu, ne moram dalje poja\u0161njavati.<\/p>\n

Iako danas \u2013 nakon sveop\u0107eg trijumfa globalnog kapitalizma \u2013 dominantni neoliberalni narativ sve realsocijalisti\u010dke zemlje \u017eeli strpati u isti ko\u0161, u socijalisti\u010dkoj Ma\u0111arskoj tijekom perioda \u201egula\u0161 komunizma\u201c je zacijelo bilo druga\u010dije u odnosu na druge zemlje Var\u0161avskog pakta. Kako Vi, iz dana\u0161nje perspektive gledate na period \u201egula\u0161 komunizma\u201c u Ma\u0111arskoj?<\/strong><\/p>\n

Ne smatram kako je \u201egula\u0161-komunizam\u201c (mu\u010dan termin skovan prvotno od zapadnonjema\u010dkog tiska, nikada kori\u0161ten u Ma\u0111arskoj) bio i\u0161ta bitno druga\u010diji od ostatka dr\u017eava isto\u010dnog bloka ili od Titove Jugoslavije. Sve isto\u010dnoeuropske zemlje – dom \u010dudne vrste socijalizma koji je bio dru\u0161tvo proizvodnje dobara i pla\u0107enog rada, tip egalitarijanskog dr\u017eavnog kapitalizma gdje su samo vlasni\u010dki odnosi bili formalno druga\u010diji od onih u socijaldemokratskim dr\u017eavama Zapadne Europe \u2013 su eksperimentirale s nekom vrstom \u201etr\u017ei\u0161ne reforme\u201c, bile su zadu\u017eene Zapadu i htjele su se rije\u0161iti sovjetskog utjecaja. Ma\u0111arska je bila za dlaku uspje\u0161nija od ostalih zemalja, iako je njena industrijska osnova bila iscrpljena (prva je pretrpjela ovu sudbinu) vi\u0161e nego u drugim zemljama Comecona i u Jugoslaviji. Ma\u0111arski vo\u0111e su potro\u0161ili sve kredite na potro\u0161nju jer su se \u2013 nakon doga\u0111aja u Poljskoj poslije 1981. \u2013 smrtno bojali radni\u010dke klase i njenog mogu\u0107eg saveza s inteligencijom: recept za sve revolucije 20. stolje\u0107a (pogledajte moj \u010dlanak o revoluciji 1956. u: International Socialism: http:\/\/isj.org.uk\/hungary-1956-a-socialist-revolution\/) i stoga su omek\u0161ali nivo cenzure, osim kad je u pitanju bio lijevi, poglavito marksizam prisutan u zapadnim zemljama (razli\u010dito nego u Jugoslaviji). Zemlja je na kraju \u010dak i politi\u010dki postala ovisnom o Zapadnoj Njema\u010dkoj (kao \u0161to je i DDR to istodobno bila, makar bez gula\u0161a i bez dolarskog turizma i bez ideolo\u0161ke restauracije; u Ma\u0111arskoj je Marx odavno zamijenjen Maxom Weberom i Wittgensteinom).<\/p>\n

Nejednakost se raspojasala; siroma\u0161tvo koje ostaje do dan danas je formirano u tom razdoblju; problem romske populacije je bio sve vi\u0161e prisutan s popratnim polujavnim rasizmom; antirumunjski sentimenti su bili na vrhuncu, diskretno poticani s vrha. Radilo se o prili\u010dno neatraktivnom aran\u017emanu koji je imao svojih neobi\u010dnosti \u2013 bio je manje nacionalisti\u010dki i vi\u0161e \u201emodernisti\u010dki\u201c nego u ostatku dr\u017eava \u2013 no bio je jednako tako dekadentan kao i u ostatku dr\u017eava. Diktatura je bila slabo ukorijenjena i \u010dak je i Partiji bila dosadila. No postojala je iskrena \u017eelja za demokracijom (danas negirana, ocrnjena, klevetana). Slu\u017ebena teorija danas je kako su siroma\u0161ni neprosvije\u0107eni Ma\u0111ari vjerovali kako \u0107e napu\u0161tanjem sovjetskog bloka postati bogati kao Austrijanci. \u0160to nije istina. Narod 1989. nije bio ni\u0161ta manje potro\u0161a\u010dki nastrojen nego 1979. ili 1969., mo\u017eda \u010dak i manje. Ono \u0161to se me\u0111utim nedovoljno razumije je to da je reakcionarni prevrat \u2013 religija nejednakosti \u2013 zapo\u010deo u ranim 1980-ima. Tada je rije\u010d \u201ebur\u017euj\u201c (\u2018polg\u00e1r\u2019) stekla konotaciju slobode i civilizacije (u dana\u0161njoj Ma\u0111arskoj ova rije\u010d zna\u010di ne\u0161to izme\u0111u \u201enormalnog\u201c i \u201erafiniranog\u201c) dok je \u2018proli\u2019 (nekada indikativan pojam za proleterski pokret, koji je pjesni\u0161tvo Attile J\u00f3zsefa u\u010dinilo besmrtnim) zna\u010dio i dalje zna\u010di idiotski, prljavi propalitet. Ipak, doajen ma\u0111arske sociologije, profesorica Zsuzsa Ferge razdoblje 1965.-1985. naziva zlatnim dobom ma\u0111arske sociologije: socijalno, ekonomski, kulturno, to je bilo vrijeme velikih postignu\u0107a, no moralno je bilo trulo. Trulost je ostala do dan danas, a postignu\u0107a su ba\u010dena psima. Siroma\u0161niji smo i u mnogim vidovima manje slobodni nego 1985. \u2013 no naravno na jedan sasvim druga\u010diji na\u010din. \u0160efovi dana\u0161njice su prili\u010dno sretni da su ljudi skloni amneziji. Kao \u0161to znate, i s\u00e2m sam bio disident 1970-ih i 1980-ih \u2013 ne \u017ealim zbog toga, no nikad nisam mogao ni pomisliti da \u0107e me ljudi nakon svega \u010detvrt stolje\u0107a \u201edemokracije\u201c opet nazivati disidentom, no oni bi to svakako trebali. Dana\u0161nja vladaju\u0107a klasa sna\u017eno budi sje\u0107anja na staru vladaju\u0107u klasu prije 1918: njihova mr\u017enja prema neprincipijelnom podvrgavanju EU i NATO-u savr\u0161eno odra\u017eava stav njihovih prethodnika prema Austriji; njihov prezir prema balkanskim narodima, Slavenima i pravoslavnim narodima tako\u0111er nije ni\u0161ta novo; njihovo kori\u0161tenje rasnih predrasuda kako bi umirili mi\u0161ljenje ni\u017eih klasa je ostalo nepromijenjeno, kao i njihova neumrla mr\u017enja prema moderni, kriti\u010dkoj kulturi, slobodnom tisku i prema svakome tko nije \u0161ovinist i seksist. Otvoreni prezir prema siroma\u0161nima, nesretnima i gubitnicima je, \u010dini se, tako\u0111er trajan.<\/p>\n

Oni se, naravno, osje\u0107aju upravo kao kod ku\u0107e u novoj politi\u010dkoj razdiobi koja prijeti da se nametne gotovo posvuda.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

G\u00e1sp\u00e1r Mikl\u00f3sTam\u00e1s: Va\u0161i lokalni politi\u010dari pri\u010daju besmislice \u2013 \u010dak i s njihovog sebi\u010dnog klasnog stajali\u0161ta \u2013 ako tvrde kako mogu privu\u0107i strani kapital u permanentni kaos uzrokovan vje\u010dnom balkanizacijom i raspar\u010davanjem na sve manje dr\u017eavice<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-231717","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231717","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=231717"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231717\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=231717"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=231717"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=231717"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}