{"id":231626,"date":"2017-08-17T07:00:47","date_gmt":"2017-08-17T05:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=231626"},"modified":"2017-08-17T12:17:06","modified_gmt":"2017-08-17T10:17:06","slug":"ujedinjeni-narodi-umrli-su-u-palestini-a-definitivno-su-pokopani-kasnije-u-bosni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/17\/ujedinjeni-narodi-umrli-su-u-palestini-a-definitivno-su-pokopani-kasnije-u-bosni\/","title":{"rendered":"Ujedinjeni narodi umrli su u Palestini, a definitivno su pokopani kasnije u Bosni"},"content":{"rendered":"

Autor: Vanja Majeti\u0107<\/strong><\/p>\n

\"zlatko-dizdarevic\"<\/a><\/p>\n

-Ovotjedna eskalacija nasilja u Jeruzalemu jo\u0161 jednom dokazuje kako je Bliski istok trajno\u017eare\u0107a to\u010dka na globalnom planu. Jednom ste prilikom kazali da je Palestina jedino podru\u010dje u bliskoisto\u010dnoj regiji o kojem \u010desto razmi\u0161ljate vi\u0161e srcem nego racionalno. \u0160to vas je toliko privuklo Palestini?<\/strong><\/p>\n

Svojevremeno, u tada\u0161njoj mladoj generaciji novinara, uz druga\u010dije poglede na svijet, osje\u0107aj za pravdu i nepravdu, uz vrijednosti za koje se onda zalagalo, principe Ujedinjenih naroda i politiku koju su vodili veliki ljudi, Palestina je bila pri\u010da o izdaji i to je bilo te\u0161ko razumjeti. Dosta rano, osamdesetih, dobio sam priliku oti\u0107i na Bliski istok kao novinar, potom i stalni dopisnik sarajevskog Oslobo\u0111enja iz Kaira, i tako je po\u010delo moje uranjanje u tu pri\u010du. Nagledao sam se svega u samoj Palestini i Izraelu, Jeruzalemu, izvje\u0161tavao iz Libanona kada je Sharon tamo upadao radi Palestinaca, bio u Sabri i Shatili nakon pokolja, ali i u logorima na jugu i sjeveru. Mozaik o svemu se sklapao i kroz Egipat, Siriju, Jordan, Irak, Al\u017eir…U vrijeme prve palestinske intifade bio sam u Gazi i na Zapadnoj obali. Upoznao u Tunisu lidere s Arafatom, za njih je on uvijek bio poznat po ratnom imenu Abu Amar, a po\u0161tuju i ostale palestinske \u010delnike Faruka Kadumija, Abu Abasa, Abu D\u017eihada, Abu Ijada, Havatmea, Haba\u0161a…Kako su godine odmicale, shva\u0107ao sam koliko pri\u010da o Palestini postaje brutalnija pri\u010da o promjeni svijeta i potpunom gubljenju svakog digniteta me\u0111unarodne politike. Za mene su, tragom te jadne transformacije, Ujedinjeni narodi umrli u Palestini, a definitivno pokopani kasnije u Bosni. <\/p>\n

-Je li mogu\u0107 mir izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca?<\/strong><\/p>\n

Naravno da bi bio mogu\u0107 kada bi to bio cilj, interes i dogovor u svijetu, ali nije. Svatko tko se makar samo o\u010de\u0161ao o tu pri\u010du i tamo proveo godine, tko vi\u0161e vjeruje svojim o\u010dima nego nalozima u podani\u0161tvu, lako shva\u0107a da su dvije mogu\u0107e dr\u017eave tamo, suverene, samostalne i izvjesno odr\u017eive, jedino trajno rje\u0161enje za siguran Izrael uz me\u0111unarodno priznatu Palestinu kao jamca te sigurnosti. Za Palestinu je to realnost u kojoj ima stotine razloga za okretanje miru i normalnom \u017eivotu. Uostalom, povijesni ‘kod’ jednih i drugih je takav da sam apsolutno siguran kako bi uz takvu realnost Izrael i Palestina sura\u0111ivali mnogo bolje nego mnogi me\u0111u Arapima me\u0111usobno. Na\u017ealost, to nije projekt onih koji siled\u017eijski vladaju svijetom, \u010dak i vi\u0161e korporativno nego ‘ideolo\u0161ki’. Mir i prosperitet nisu interes. Nesre\u0107a, ratovi i smrt su danas biznis. <\/p>\n

-U protekla dva desetlje\u0107a rje\u0161enje prema kojem Izrael i Palestina postoje kao dvije susjedne dr\u017eave bilo je temelj ameri\u010dke vanjske politike. Ameri\u010dki predsjednik Donald Trump izjavio je da \u0107e podr\u017eati rje\u0161enje za taj sukob koje odaberu i Izraelci i Palestinci. Kako ocjenjujete Trumpovu bliskoisto\u010dnu politiku?<\/strong><\/p>\n

Na\u017ealost, sve je jasnije da Trump uop\u0107e nema osmi\u0161ljenu i artikuliranu vanjsku politiku, pa tako ni bliskoisto\u010dnu, mada se na tom terenu ponajprije zaletio. Njegove percepcije svjetske politike temeljene na potpuno jednosmjernom poimanju floskule ‘America first’ nekompatibilne su s novom svjetskom realno\u0161\u0107u. Uporno inzistiranje na ameri\u010dkoj ‘posebnosti’ kojoj se mora svatko povinuti sve manje ima veze sa stvarno\u0161\u0107u u kojoj monocentrizam ubrzano odlazi u povijest. Kina, Rusija, Iran, Indija, uz specifi\u010dno ambicioznu Tursku, nove su svjetske realnosti. Obama nije imao snage i odlu\u010dnosti realizirati svoja dirljiva bliskoisto\u010dna obe\u0107anja dana na po\u010detku mandata u uzbudljivom govoru u Kairu, a Trump (sli\u010dno i Europa) kao da ne shva\u0107aju \u0161to se tamo doista doga\u0111a i u kojem pravcu se uop\u0107e, mimo njega, profilira nova regionalna geostrategija prostora i energije. Uz obe\u0107anja koja je davao prije izbora \u010dinilo se da su mogu\u0107i razli\u010diti pozitivni zaokreti, ali od svega je ostalo samo veliko ni\u0161ta.<\/p>\n

-Trump je nedavno posjetio i Saudijsku Arabiju, a nakon toga uslijedio je udar na Katar koji je postao \u017ertveni jarac ambicija i cinizma ameri\u010dkog predsjednika i Saudijske Arabije. Nije li poku\u0161aj izolacije Dohe pokazatelj sveop\u0107e radikalizacije, odnosno trenda koji uvodi Trump? Iza svega, zapravo, stoji novac jer je rat u Siriji pri kraju pa je nu\u017eno otvoriti novi front kako bi se pokrenuo novi biznis?<\/strong><\/p>\n

Pri\u010da je slojevita i ima prapovijest u odnosima potpuno rigidnog Rijada i puno ‘fleksibilnije’ Dohe. Nikad se nisu puno voljeli. U Kataru naprosto nisu mislili da ima logike i razloga zaskakivati se histeri\u010dno na Iran, \u0161to je temeljna opsesija Saudijske Arabije. Za njih je Iran crvena krpa kao prepreka u ovladavanju islamskim svijetom, a i filozofija ‘revolucije’ odande temeljno je protiv vehabijske doktrine protiv svake promjene, a kamoli ‘reformi’, da se o ‘revolucijama’ i ne govori. Svojevrsna tolerancija Dohe prema Muslimanskoj bra\u0107i, Hamasu pa \u010dak i Hezbollahu, za Rijad je skandalozna.Trump je u odu\u0161evljenosti nafta\u0161ke kraljevine da kupi sofisticirano oru\u017eje od Amerike vidio \u0161ansu za grandiozni posao mjeren stotinama milijardi dolara i to mu je bilo najva\u017enije. Trebalo je samo proglasiti Iran leglom terorizma, a Saudijsku Arabiju sredi\u0161tem borbe protiv terorizma (?!) pa \u010dak i ‘arapskim NATO-om’ u toj \u010dasnoj borbi. Mo\u017eda je neozbiljno kazati, ali iz perspektive slo\u017eenosti stanja na Bliskom i Srednjem istoku, to je ra\u010dunica bez mnogo kr\u010dmara. Ostalo je poznato, kao uvijek naknadno kod Trumpa: Zatr\u010davanje je ogromno, a njegovim ljudima koji i\u0161ta o tome znaju ostaje da gase po\u017eare. Kataru ide 36 ‘fantoma’ za 12 milijardi dolara, sukob se progla\u0161ava ‘tamo\u0161njim obiteljskim problemom’ u kojem se posreduje i tako dalje. Potom novo zalijetanje s Iranom, nelagoda s Jeruzalemom, ali i s obiteljskim klanom koji poluprivatno vodi taj dio politike, nevi\u0111eni pritisak kod ku\u0107e i kod satelita u sotonizaciji Rusije bez opipljivog razloga, energetski pa tako i dublji raskol s Europom… U svakom slu\u010daju,Trump se sve vi\u0161e bavi vlastitim lutanjem i problemima, a to nije dobro ni za Ameriku ni za svijet.
\n
\nRaspad me\u0111unarodnog poretka <\/em>
\n
\n-Katar se na\u0161ao izme\u0111u dvije vatre, Rijada koji svim silama \u017eeli ostati bliskoisto\u010dni lider i Teherana koji se pobjedom Hasana Rohanija otvara prema svijetu i ponovno (p)ostaje jedna od svjetskih velesila. Kako ocjenjujete iransko otvaranje i najavljene reforme u toj zemlji?<\/strong><\/p>\n

Bio sam nedavno u Iranu i mada sam dosta znao o njima, bio sam doista zate\u010den onim \u0161to sam vidio. Uo\u010dljiva je brzina kojom se vra\u0107aju u \u017eivot bez blokada, realiziraju\u0107i bezmalo preko no\u0107i jednu ogromnu dobit iz vremena izoliranosti. Sve te godine ulagali su u vlastite mlade ljude, u obrazovanje, osposobljavanje, u izgradnju dobitni\u010dke, a ne gubitni\u010dke samosvijesti. Susreti s njihovim studentima, njihova znati\u017eelja, na\u010din na koji pitaju i slu\u0161aju odgovore, kapacitet komunikacije temeljem argumenata a ne povi\u0161enih tonova, sve to doista ostavlja sna\u017ean dojam. To je zemlja u kojoj je i danas mnogo vi\u0161e od polovice stanovnika mla\u0111e od trideset godina, ali ne nose u sebi osje\u0107aj izgubljenosti. Imaju najve\u0107i postotak studenata u odnosu na broj stanovnika i vi\u0161e od polovice su djevojke. Za dr\u017eavu je bilo normalno da, recimo, arhitektici od 26 godina povjeri izgradnju grandioznog mosta u Teheranu vrijednog stotine milijuna dolara. Beskrajno po\u0161tuju svoju perzijsku pro\u0161lost mada su islamska republika… Sve to govorim kako bih kazao da se tamo potpuno razumije taj njihov mir, racionalnost, povjerenje u sebe i vlastite snage i kapacitete, pa tako i masovno opredjeljenje za postupne, osmi\u0161ljene i racionalne reforme. Pomno slu\u0161aju \u0161to se doga\u0111a unaokolo, ali im ne pada na pamet da se uzbu\u0111uju prijetnjama izvana. Samo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja takozvanog ‘nuklearnog sporazuma’ naru\u010dili su od Amerike vi\u0161e od sto Boeinga i ubrzo nakon toga pribli\u017eno isti broj Airbuseva iz Europe. To smatraju normalnim. Oni jesu regionalna sila okrenuta budu\u0107nosti, znaju danas da se unutarnje ‘revolucije’ vode postupno, svjesni su da im je generacijska situacija u tome dobitak, nisu sami na geostrate\u0161kom planu, imaju resurse i mnogo su mirniji od onih nervoznih koji se zaskakuju na njih… Tu ‘mo\u0107 mirno\u0107e’ pomno\u017eenu sa svije\u0161\u0107u o vlastitim ‘genima’ i perspektivama koje imaju, nisam ranije sreo.<\/p>\n

-Ako do\u0111e do eskalacije sukoba na relaciji Rijad-Teheran, kako \u0107e se u tom previranju postaviti Moskva, a kako Ankara?<\/strong><\/p>\n

Uz razli\u010dita obrazlo\u017eenja, pa mo\u017eda ne i do kraja iste interese, i Moskva i Ankara, na svoj na\u010din i Kina, smatrat \u0107e Teheran saveznikom. Imat \u0107e u toj situaciji podr\u0161ku mnogih drugih koji jo\u0161 dr\u017ee do kakvih takvih principa. Teheran sigurno ne\u0107e napasti Rijad, ve\u0107 to mo\u017ee biti samo obratno. Unato\u010d raspadu me\u0111unarodnog poretka, te\u0161ko bi to bilo braniti u svijetu kojem je siled\u017eijstva mo\u0107nih preko glave. Nisam siguran ni da bi podani\u010dki re\u017eimi iz ‘koalicije’ oko Rijada u tom ratu mogli kontrolirati sve snage unutar vlastitih zemalja. <\/p>\n

-Kakva je perspektiva Sirije?<\/strong><\/p>\n

Uvjeren sam da je danas po mnogo\u010demu druga\u010dija od raznih interesno-politi\u010dkih naga\u0111anja. Tragedija je mitskih razmjera, ali se izlaz naslu\u0107uje, ne onakav kakav su zapadni korporativno-interesni i mentalno-kolonijalni gurui htjeli i o\u010dekivali. U Siriji je inicijalno, ali na pripremljenom terenu organiziranog ‘arapskog prolje\u0107a’, po\u010delo okupljanjem mladih i prodemokratski orijentiranih ljudi u Deri, na jugu uz granicu s Jordanom. Bio sam s nekoliko kolega ambasadora iz Amana tada tamo. I golim okom se moglo pratiti kako ‘revoluciju’ preuzima organizacija koja je ve\u0107 obavila posao u Libiji, odakle su i operativci i oru\u017eje do\u0161li takozvanom ‘\u0161takorskom rutom’. Ostalo je poznato. Gre\u0161ka u procjeni je bila da \u0107e Asad pasti poput Gadafija, da \u0107e mu se armija i sustav raspasti, da \u0107e teroristi ovladati Damaskom i cijelom zemljom. Naravno da u osnovi svega nije bila demokracija protiv postoje\u0107e autokracije \u2013 Ba\u0161ar al Asad se vidno odmicao od vladavine svog oca \u2013 ve\u0107 goli interes energetskih puteva, novih izvora plina u moru kraj obale, u ru\u0161enju sustava koji je hranio sam sebe bez ijednog dolara kredita Svjetske banke i MMF-a, uz socijalne kategorije nezamislive za ‘liberalni kapitalizam’, uz rusku vojnu bazu u Tartusu, uz sekularizam… Nakon ulaska Rusa 2015. godine i njihovo ‘nadigravanje’ ostalih tamo i novo vojno podizanje Asada i saveznika, uz propale provokacije iznutra montiranim operacijama ‘bojni otrovi protiv vlastitog stanovni\u0161tva’, otkrivenim \u010dak i u analizama na Zapadu (Izvje\u0161\u0107e ameri\u010dkog MIT-a), stvari se kre\u0107u u drugom pravcu. ISIL se polako raspada, ostali ‘revolucionari’ teroristi\u010dke provenijencije tako\u0111er, evo i Trump odustaje od 500 milijuna programa obuke ‘umjerene oporbe’ koja je dobar dio tog ‘programa’ preprodala d\u017eihadistima. Utihnuo je i \u010duveni ‘Sirijski opservatorij za ljudska prava’, tvorac svih na\u0161minkanih ‘istina’ sa sjedi\u0161tem u Londonu i novcem Zapada. Mnogi nekada\u0161nji strasni pripadnici fantomske grupacije organizirane iz Washingtona ‘Prijatelji Sirije’, danas bi puno dali da ih se u tome ne spominje… Kao i uloge u naoru\u017eavanju terorista sa svojih aerodroma, za ra\u010dun drugog u navodnoj borbi za demokraciju. Sirija ne\u0107e biti podijeljena teritorijalno. Iznutra, poput Bosne i Hercegovine, mo\u017eda i ho\u0107e, ali povijest tog prostora mo\u0107nija je od nekih novih Daytona.
\n
\n-Imaju li sukobi u Siriji veze s podjelama unutar islama? Postoje, naime, teorije kako suniti poku\u0161avaju razbiti \u0161ijitsku koaliciju Teherana, Bagdada, Damaska i Bejruta?<\/strong><\/p>\n

Djelomi\u010dno da, mada ne odlu\u010duju\u0107e i su\u0161tinski. To\u010dno je da se minulih godina najagresivniji ekstremizam rodio unutar sunitske denominacije u islamu. Sve teroristi\u010dke organizacije formalno pripadaju sunitima. Iako taj i takav radikalizam u principu ne pripada temeljnom u\u010denju u islamu, postoje danas i uvjerenja kod radikalnih sunita u politici kako se sa \u0161ijitima koji su ‘otpadnici’ od islama treba obra\u010dunati. Definiciju tog ‘neprijateljstva’ prema \u0161ijitima u aktualnoj politici je svojevremeno prva izrekla Condoleezza Rice, tada dr\u017eavna tajnica SAD-a na putovanju po Bliskom istoku. Imenovan je ‘\u0161ijitski polumjesec’ s osovinom koju spominjete. Tu se, me\u0111utim, ne nalazi sr\u017e problema dana\u0161njih sukoba. Problem je mnogo pragmati\u010dniji i ‘ovozemaljski’, mjeren kategorijama vlasti, dominacije i dolara. \u0160ijiti Irana, Sirije, Iraka i Libanona su za Rijad bespogovorno zlo, suniti za Teheran, Bagdad, Damask i Bejrut nisu.<\/p>\n

-Kakva je, pak, Asadova budu\u0107nost?<\/strong><\/p>\n

Na politi\u010dkom planu bolja nego prije godinu dana. Formalno, ve\u0107ina onih koji su mu na Zapadu odricali bilo kakvu politi\u010dku budu\u0107nost, sada na ovaj ili onaj na\u010din tvrde da im njegova ‘glava’ nije vi\u0161e ni prioritet ni uvjet za rje\u0161enje situacije u Siriji. Naravno, on se na vojnom terenu, sa svojim saveznicima, izborio za taj ‘status’. Da nije, ne bi ga bilo. Izvjesno je da \u0107e njegov polo\u017eaj biti va\u017ean dio budu\u0107ih kalkulacija i trgovina, uostalom ni njegovi partneri izvana nisu u Siriji prioritetno da bi spa\u0161avali njega, ve\u0107 radi svojih interesa. Ipak, u ovom \u010dasu je najvjerojatnija varijanta prema kojoj \u0107e se nakon rata formirati nova vi\u0161estrana\u010dka vlast, utvrditi ustav i sve drugo \u0161to je normalno, i onda i\u0107i na izbore na kojima \u0107e Sirijci odlu\u010divati o njemu. Odlazio sam u Siriju ranije kao novinar, prije rata i prve godine rata kao diplomat, kasnije odlazio vi\u0161e puta kao ‘promatra\u010d’ pi\u0161u\u0107i knjigu koju dovr\u0161avam i temeljem svega \u0161to znam uvjeren sam \u2013 ako ne bude velikih iznena\u0111enja izvana, na izborima nakon rata Sirijci \u0107e ga ponovno birati velikom ve\u0107inom. Uostalom, kao usred rata, u lipnju 2014. godine.<\/p>\n

Kod Kurda ni\u0161ta novo<\/em><\/p>\n

-Ne smijemo smetnuti s uma i Kurde. Imaju li se oni razloga nadati svojoj dr\u017eavi?<\/strong><\/p>\n

Sumnjam. U ovome ratu Kurdi su se legitimirali i legalizirali na potpuno novi na\u010din. Njih se vi\u0161e ne mo\u017ee gurati pod tepih kako je to svijet radio desetlje\u0107ima. Na\u017ealost, i pored toga, njihova cjelovita, zajedni\u010dka dr\u017eava zahtijeva me\u0111unarodni presedan te\u0161ko ostvariv danas. Pojednostavljeno kazano, trebalo bi ‘otkinuti’ od \u010detiri dr\u017eave (Turska, Irak, Sirija, Iran) po komad teritorija da bi se sklopila ta dr\u017eava. Misija je u mnogim aspektima nemogu\u0107a. Kurdi iz Iraka jesu najbli\u017ei ‘svojoj’ dr\u017eavi na prostoru na kojem jesu. Politi\u010dki su artikulirani, imaju ‘svoju’ naftu i ve\u0107 se tako prema tome odnose, imaju svoju armiju, Pe\u0161merge, a Amerikanci za \u010dije su interese dobili mnoge bitke u Iraku i Siriji, pa ni ostali u regiji, nemaju kapitalni problem s time. Podjela Iraka svakako je stari ameri\u010dki plan. Najve\u0107a prepreka novoj dr\u017eavi je Erdogan koji u odnosu na Kurde kojih je u Turskoj petnaestak milijuna, ima ‘sa sobom’ nepremostiv problem. On im naprosto ne\u0107e, ni po koju cijenu za sada, dati ni onoliko autonomije koliko su ve\u0107 imali u Siriji uo\u010di rata. Iran s Kurdima nema problema ni oni tamo s Iranom. U Teheranu ka\u017eu da su ‘ista genetska grupa'… Asad \u0107e na\u0107i prihvatljivo rje\u0161enje za Kurde tamo, ali Erdogan nije spreman da ih tolerira \u010dak ni u Siriji, na granici s Turskom. Otud sve one pri\u010de o no-fly zonama i sli\u010dno. Ne zaboravimo ipak, uz sada\u0161nju relaciju s ‘odmetnutim’ Erdoganom u NATO-u (postoji za njega ve\u0107 i izraz NINO \u2013 ‘NATO in Name Only’), svako malo se \u0161u\u0161ka kako bi jednog dana, ako Turska otpliva (pre)daleko prema Rusiji, njihovu ulogu \u010duvara ju\u017enih granica NATO-a na Mediteranu mogao preuzeti iz tih razloga novoosnovani \u2013 veliki Kurdistan! Amerikanci uvijek imaju dovoljno poslu\u0161nih saveznika u Europi i na Bliskom istoku da ovakvu ‘nevjerojatnu’ ideju mogu realizirati, u svoju korist. U ovom \u010dasu, ipak, takva varijanta je jo\u0161 daleko, na \u017ealost ponovo iskori\u0161tenih pa odba\u010denih Kurda. Ni\u0161ta novo u njihovoj povijesti.<\/p>\n

-ISIL je, sude\u0107i prema izvje\u0161\u0107ima s terena, pora\u017een. Je li tome doista tako i mogu li se u skorije vrijeme pojaviti neke sli\u010dne organizacije koje su organizirani mehanizam u funkciji zapadne politike na Bliskom istoku?<\/strong><\/p>\n

ISIL je pora\u017een vojno, ali je svoje svekoliko prisustvo ‘ovjerio’ na \u0161irokom prostoru Istoka i Zapada. Su\u0161tinska razlika izme\u0111u njega i, recimo, Al Kaide i drugih teroristi\u010dkih formacija je \u0161to je ISIL postao, uz ostalo, socio-patolo\u0161ka kategorija, dio frustracije, bez izlaza i krive i izmanipulirane interpretacije vjere, povijesti, percepcija budu\u0107nosti. Mitologija je tu savr\u0161eno zloupotrebljena. Nije slu\u010dajno \u0161to se za to ‘zalijepilo’ toliko mladih ljudi i na Zapadu. Zato njegov vojni poraz nije zavr\u0161ena pri\u010da ve\u0107, pla\u0161im se, novi po\u010detak permanentnog ludila velikog broja pojedinaca i manjih grupa. Ovakav svijet sa svim legaliziranim ru\u0161ila\u0161tvom koje je u funkciji porobljavanja i tu\u0111ih interesa ja\u010deg, hranit \u0107e ‘koncept’ ISIL-a sve dok se ne smogne snage za su\u0161tinske promjene. Obeshrabruje pri tome saznanje da do ovog \u010dasa nitko nigdje nije na\u0161ao za shodno da se ozbiljno, po\u0161teno, racionalno i uz samoodgovornost upusti u dubinsku analizu pitanja ‘za\u0161to ISIL?’. Ponu\u0111eni odgovori s najodgovornijih mjesta u svijetu su parcijalni, a \u010desto i la\u017eni. Nije \u010dudo. Na mnogim od tih mjesta su u njihovom stvaranju, izravno ili neizravno sudjelovali. Taj koncept ‘proksi’ terorista za interese i potrebe velikih ostaje. Mijenjat \u0107e se samo ime i forma organiziranja. <\/p>\n

-Na Arapskom poluotoku u tijeku je i sukob koji su mnogi prozvali zaboravljenim ratom. Tko i za\u0161to stoji iza nametnutog rata u Jemenu?<\/strong><\/p>\n

Najkra\u0107e kazano, Jemen je \u017ertva opsesije Saudijske Arabije \u0161ijitima tamo, pa i \u0161ijitima s njihove strane granice, unutar Saudijske Arabije. Tamo\u0161nji \u0161ijiti su porijeklom autohtoni Saudijci koji naseljavaju velike prostore veoma bogate naftom, a \u010dine blizu 60 posto radnika anga\u017eiranih na naftnim poljima. Unutarnji re\u017eim Jemena pod izravnim utjecajem Rijada stvarao je godinama ranije, i stvorio, dovoljno ‘upalja\u010da’ za pobunu protiv tog re\u017eima. Saudijci, uz pomo\u0107 partnera i velikih ‘suradnika’ sa Zapada izravno interveniraju u Jemenu kako bi tamo o\u010duvali ‘svoj’ re\u017eim po svaku cijenu i sprije\u010dili \u0161irenje utjecaja Irana na taj prostor. Isti oni interesi, snage i mediji koji kreiraju velike svjetske pri\u010de onako kako njima odgovaraju po svijetu, u Jemenu su ‘zatamnili sliku’ pa do svijeta dopiru tek usputni fragmenti. Sudjelovao sam prije nekoliko godina u jednom poku\u0161aju organizacije humanitarnog konvoja, preko jake me\u0111unarodne organizacije, krajnje napa\u0107enim civilima u Jemenu. Samo kroz tu do kraja opstruiranu i neuspjelu operaciju shvatio sam koliko je me\u0111unarodni poredak korumpiran, ucijenjen mo\u0107nicima, nemo\u0107an \u010dak i kad netko ho\u0107e pomo\u0107i, samo ako je odluka da se ‘tamo’ ne smije pomo\u0107i. Jadno.<\/p>\n

-Na Bliski istok ste kao novinar prvi put oti\u0161li jo\u0161 krajem 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Po \u010demu pamtite tu regiju iz tog razdoblja i kako na nju gledate danas?<\/strong><\/p>\n

Regija je tada jo\u0161 uvijek bila pod pritiskom takozvanog ‘palestinskog problema’. Bila su do tada izgubljena \u010detiri rata s Izraelom, \u0161to je stvorilo veliku frustraciju, ali i raskol me\u0111u Arapima. Bogatiji iz Zaljeva nisu bili posebno nezadovoljni, ali Sirija kao prethodno najve\u0107i saveznik Egiptu, Irak i PLO jesu. U Kairu je \u017eivot, ipak, bio buran i zanimljiv. Reklo bi se mnogo ‘liberalniji’ nego danas. Sje\u0107am se da su dopisnici tada\u0161njih jugoslavenskih listova govorili kako ne sti\u017eu napisati sve \u0161to bi \u017eeljeli. Tada je, 1978. potpisan i Camp David. Egipat je bio neutraliziran kao opasnost po Izrael, a Sadat anatemiziran od ve\u0107ine Arapa. U Kairo sam do\u0161ao kao stalni dopisnik neposredno nakon njegova ubojstva na vojnoj paradi povodom dr\u017eavnog praznika. Znam da sam od po\u010detka imao osje\u0107aj da nisam pogrije\u0161io \u0161to sam se opredijelio za dopisni\u010dko mjesto u Kairu, mada je bila varijanta i s New Yorkom. Bdjenje po kancelarijama u UN-u me nije interesiralo. Egipat je bio povijest, faraoni, istok, Palestina i Jeruzalem blizu, Izrael, sjajni odnosi s na\u0161om zemljom, zanimljivi ljudi, islam, kr\u0161\u0107anstvo… Imao sam sjajnog u\u010ditelja, velikog poznavatelja Bliskog istoka i Egipta, Nijaza Dizdarevi\u0107a, poslije rata diplomata u Kairu, veleposlanika u Al\u017eiru i Parizu. Govorio je odli\u010dno nekoliko jezika uklju\u010duju\u0107i i arapski i njemu mogu zahvaliti na zna\u010dajnim vezama koje mi je omogu\u0107io me\u0111u velikim ljudima politike, znanosti, kulture i novinarstva na Bliskom istoku. Govorio je, znaju\u0107i da sam bio mladi odbornik u Skup\u0161tini grada Sarajeva: ‘Vidim da kao omladinac koketira\u0161 s politikom. Mora\u0161 se sada opredijeliti, ili si novinar ili politi\u010dar. Uz dvostruku ambiciju postat \u0107e\u0161 novinar oslu\u0161kuju\u0107i naloge politike, a kao eventualni politi\u010dar s ambicijama da bude\u0161 ‘dobar’ s novinarima, oslu\u0161kivat \u0107e\u0161 vole li te oni. U ovome u \u0161to si zagazio, bolje je da te ne vole a da te po\u0161tuju, nego da te hvale a zapravo ne cijene.’ Trudio sam se da to nikad ne zaboravim. Zato sam i kasnije, kao diplomat, znao da je to ‘u prolazu’, mada je potrajalo, i da je to prije svega novo korisno iskustvo kojim se popunjava praznina u razumijevanju svjetskih procesa prethodno \u010ditanih samo iz jednog kuta.<\/p>\n

Don Corleone kao klju\u010d razumijevanja <\/em><\/p>\n

-Mo\u017ee li ‘zapadni na\u010din razmi\u0161ljanja’ biti klju\u010d za potpuno razumijevanje tog velikog i raznolikog bliskoisto\u010dnog svijeta?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko. Zapravo nikako ako ne znate kako oni razmi\u0161ljaju. Moj veliki ‘u\u010ditelj’ pred polazak u Kairo govorio mi je: Ne zaboravi, oni vide \u0161to mi ne vidimo i \u010desto misle da je potpuno neva\u017eno ono \u0161to se nama \u010dini najbitnijim. Uz to, oni se ne orijentiraju prema suncu i dnevnim vizurama, ve\u0107 prema mjesecu i zvijezdama… Shvatio sam tek mnogo godina kasnije \u0161to je mislio. Bezbroj puta pokazala se kao to\u010dna i sugestija kako prepoznavati odnose me\u0111u Arapima: ‘Kada ti je nejasno o \u010demu se radi me\u0111u njima, umo\u010di u ‘nejasno\u0107u’ palestinsko pitanje kao lakmus papir i postat \u0107e ti sasvim jasno tko je gdje…’ O njihovu na\u010dinu razmi\u0161ljanja u\u010dio sam \u010desto i najkorisnije dru\u017ee\u0107i se s trgovcima po velikim bazarima, Kan el-Kaliliju u Kairu, al Hamadijeh suku u Damasku, u Hamri u Bejrutu, po starom gradu u Jeruzalemu… I tamo dobivao najbolje odgovore i u\u010dio za\u0161to su takvi kakvi su. <\/p>\n

-U \u010demu su glavne razlike Bliskog istoka otprije \u010detrdesetak godina i danas?<\/strong><\/p>\n

U tome \u0161to su onda imali nadu da \u0107e biti bolje, \u0161to su vjerovali da puki interes nije ba\u0161 sve, do brutalnosti, \u0161to su poprili\u010dno naivno imali povjerenja u svjetski poredak i Ujedinjene narode, posebno u to da \u0107e Palestina dobiti ono \u0161to je njezino i bilo im \u010dak formalno priznato, \u0161to nisu imali problema sa sekularizmom, mije\u0161anim zajednicama, u tome \u0161to su imali mnogo socijalnih komponenti u dru\u0161tvu, po tome \u0161to mlada generacija ipak nije \u017eivjela u potpunom bezna\u0111u. Sirijci, Ira\u010dani, Jordanci, Libijci nisu bili izbjeglice u milijunima… To se, naravno, odnosi prije svega na zemlje koje su ba\u0161tinile tradicije starih civilizacija i kultura. Oni su ih bili svjesni. U Damasku je prije rata u jednom tipi\u010dnom kafi\u0107u u starom gradu, u kvartu Bab Tuma, godinama u izlogu bio ogroman plakat s Brandom kao Kumom, podignutim prstom i njegovom \u010duvenom re\u010denicom, ispisanom ispod: ‘\u010cuvaj svog prijatelja blizu sebe, a neprijatelja jo\u0161 bli\u017ee… ‘ Lani u Damasku tog postera vi\u0161e nije bilo. Pitao sam gazdu gdje je Don Corleone. Kazao mi je pomalo rezignirano: ‘Skinuo sam ga, moj gospodine, nema vi\u0161e smisla, ni neprijatelji vi\u0161e nisu \u0161to su nekad bili… ‘
\n
\n-Ipak, va\u0161e prvo veleposlani\u010dko mjesto bilo je u Zagrebu. Koji su bili tada ciljevi slu\u017ebenog Sarajeva u i prema Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Ciljevi su bili poprili\u010dno druga\u010diji nego danas. Vremena s po\u010detka dvijetisu\u0107ite i na\u0161i odnosi tada, bili su druga\u010diji i rekao bih, iskreniji. Bili smo nove dr\u017eave s puno otvorenih pitanja, statusnih, politi\u010dkih, pravnih, ekonomskih. Ali, imam dojam, bilo je vi\u0161e povjerenja. Bilo je lijepo tada predstavljati BiH u Zagrebu. Uradili smo mnogo posla, uredili dosta stvari. Stalno su se smjenjivali sastanci na vrhu dr\u017eave, na razini ministara, operativni u okvirima ministarstava vanjskih poslova. Bilo je i dru\u017eenja izvan kancelarija. Mnogo je stvari dogovoreno i u ‘Baltazaru’ kod Bobe i u vinoteci ‘Bornstein’ na Kaptolu. I na Pantov\u010daku i u Banskim dvorima bio sam \u010desto. Ni s Ra\u010danom ni sa Sanaderom, posebno s Mesi\u0107em nije bio nikakav problem vidjeti se kada god je zatrebalo. Ne znam kako je danas, ali vidim da je mnogo figa iza le\u0111a, mnogo poteza koji ba\u0161 i ne odgovaraju protokolarnoj slatkorje\u010divosti, javnoj. Evo, kao sada na terenu uvoznih taksi za poljoprivredne proizvode. U regiji je puno toga oti\u0161lo krivim putem. \u0160to se BiH ti\u010de, negdje tamo do 2004. godine bili smo unutar zemlje u usponu, uz optimizam i dosta uzajamnog povjerenja, a onda su mnoge stvari krenule nizbrdo, vrtoglavo. \u0160to je najgore, mislim da se jo\u0161 uvijek la\u017eemo o tome gdje smo i \u0161to smo. Filozofija dva protiv jedan stalno je u igri. Tako se u slo\u017eenoj dr\u017eavi ne mo\u017ee naprijed, pogotovo ako ‘rje\u0161enja’ tra\u017ee ljudi bez zajedni\u010dkih vizija i dr\u017eavni\u010dkih kapaciteta, a EU ih u frustraciji vlastitom situacijom podr\u017eava, \u010dak i nagra\u0111uje komplimentima o ‘izuzetnim rezultatima na europskom putu’. Smije\u0161no. <\/p>\n

-Kako ste postali veleposlanik BiH u Jordanu s akreditacijama u Siriji, Iraku i Libanonu?<\/strong><\/p>\n

Nakon Zagreba 2005. vratio sam se u Ministarstvo vanjskih poslova. Osje\u0107ao se pad na sve strane i gubitak entuzijazma kod ljudi koji su trebali voditi pozitivne procese, a polako ih se sklanjalo. Odlu\u010dio sam da nakon tri godine napustim ministarstvo i vratim se svojoj osnovnoj profesiji. Nisam imao osobnih razloga za nezadovoljstvo ni statusom ni pozicijom, naprotiv, ali to nije vi\u0161e bilo to. I kad sam to kazao gdje treba, dobio sam poziv iz Predsjedni\u0161tva, zvao me \u017deljko Kom\u0161i\u0107 i kazao: ‘Imamo udicu za tebe koju \u0107e\u0161 sigurno progutati.’ Bila je to ponuda za mjesto u srcu Bliskog istoka, veleposlani\u010dko u Amanu s akreditacijom nerezidentnog veleposlanika u Damasku, Bagdadu i Bejrutu. Zna\u010di, povratak regiji i staroj ljubavi. Oti\u0161ao sam 2008. u vrijeme kada su iza zavjese po\u010dinjale ‘pripreme’ za novo preslagivanje Bliskog istoka navodno u ime demokracije i ljudskih prava, a zapravo zarad potpuno drugih imperijalnih interesa. Ostalo je poznato. Meni se kroz sve godine tamo s velikim ‘kamatama’ vra\u0107alo ono \u0161to sam ranije vidio, nau\u010dio, provjeravao bezbroj puta. Isplivavali su doslovno svakodnevno ljudi s kojima sam se upoznavao i postao prijatelj dvadeset i vi\u0161e godina ranije, neki kao novinari, drugi kao politi\u010dari, ministri, veleposlanici, jedan i kao predsjednik dr\u017eave. Bila je milina raditi u takvom okru\u017eenju. Na\u017ealost, puno toga \u0161to sam odande napisao, signalizirao, ukazivao, garantirao, prenosio tajno, osiguravao, oti\u0161lo je u vjetar kod ku\u0107e. A ni bazare i sukove kao izvore promi\u0161ljanja ‘raje’ nisam zaboravio. Na\u017ealost, valjalo je slu\u017eiti nekim drugim pri\u010dama, interesima i ‘istinama’. I danas \u010duvam prepiske iz kojih se vidi kako su ponekad mislili, bezmalo, da nisam normalan temeljem onoga \u0161to sam pisao i najavljivao, posebno kada je krenulo to famozno ‘arapsko prolje\u0107e’. A sve se potvrdilo do u nijanse. Ne zato \u0161to sam bio ‘genij’, ve\u0107 zato \u0161to sam imao priliku i sre\u0107u nau\u010diti kad je trebalo, od ljudi koji su znali i kreirali realnost Bliskog istoka. I posebno, vjerovao sam vlastitim o\u010dima vi\u0161e nego nalozima malih i velikih birokrata. Ta vrsta \u0161kole danas vi\u0161e ne postoji. Nepotrebna je, a mnogima je i opasna. <\/p>\n

-Zanimljivo, Jordan je ostao poprili\u010dno netaknut recentnim zbivanjima u regiji. U \u010demu je tajna?<\/strong><\/p>\n

Nema tajne. Potreba je Amerike i Izraela da nemaju tamo problema, potom u obavezi kralja da se \u010desto i mimo ispravnih uvjerenja mora suzdr\u017eati reakcija temeljem onoga \u0161to osje\u0107a i misli jer kraljevina je bez nafte, vode i hrane, a valja \u017eivjeti, i u tome da s kraljicom koja je porijeklom Palestinka vrlo uspje\u0161no odr\u017eavaju balans u poprili\u010dno umjetnoj stvorenoj dr\u017eavi sastavljenoj od dr\u010dnih lokalnih beduina (u manjini) i visprenih Palestinaca raznih statusa (u ve\u0107ini). Imam veliki respekt prema njima jer znam koliko im nije lako, ali idu dalje ne prodaju\u0107i ni du\u0161u ni narod. I hvataju uspje\u0161no priklju\u010dak s modernizmom prije i vi\u0161e od mnogih koji imaju mnogo povoljnije uvjete za to. Pamtim svoje dane tamo s velikim zadovoljstvom. Samo na\u010din na koji su me ispratili odande, u Bejrutu, Damasku, Bagdadu, slu\u017ebeno i privatno, i na koji me do\u010dekaju sada kada se vra\u0107am tamo, dovoljan je za zaklju\u010dak \u2013 imalo je smisla, itekako.<\/p>\n

Izbori bez smisla
\n<\/em>
\n-Iako vi\u0161e niste u diplomaciji, svakodnevno pratite vanjskopoliti\u010dka zbivanja. Kako kao iskusan diplomat ocjenjujete diplomaciju u na\u0161oj regiji?<\/strong><\/p>\n

Iskreno i \u010dast izuzecima – zvanje i znanje ostalo je negdje u pro\u0161losti. Uglavnom bez vlastite kralje\u017enice, naj\u010de\u0161\u0107e uz oslu\u0161kivanje nekog ‘gazde’ za kojeg smo se opredijelili, mnogo vi\u0161e nego \u0161to je poriv vlastitog interesa, zanatski ignoranti spram tradicije i regula, skloni potezima i pona\u0161anjima koje profesionalna diplomacija ne poznaje i ne priznaje. Odlu\u010dili smo da smo mali pa drugima zato nije te\u0161ko da nas kao takve prihvate. Ne shva\u0107amo da naj\u010de\u0161\u0107e nema potrebe za dodvoravanjem i strahom od ‘njih’ jer mi njima ne bi bili u fokusu da im na bilo kakav na\u010din nismo potrebni. Radi njih, a ne radi nas. Imao sam i kao novinar puno dodira s dr\u017eavnom diplomacijom prije rata. \u010cip sluganstva ikome mimo interesa vlastite dr\u017eave tada nije postojao, ni mentalno ni prakti\u010dno. Tada\u0161nja diplomacija osamdesetih godina je na svjetskoj sceni bila istinski uva\u017eavana i respektabilna. To danas ovisi o pojedincu, a ne o sustavu. Kako ka\u017ee predsjedavaju\u0107i Predsjedni\u0161tva BiH ‘crvenimo se pred du\u017enosnicima EU-a’. Sve \u0161to je mogao biti kontinuitet respektabilne diplomacije pometeno je planski da bi se otvarao prostor samo za ‘moje’. I nitko se ne \u010dudi. To je koncept u ovoj dr\u017eavi. Zemlja koja nema jedinstven unutra\u0161nji suverenitet, nema ni konzistentnu zajedni\u010dku unutarnju politiku pa tako ne mo\u017ee imati ni vanjsku. Otud joj ni diplomacija u izvornom smislu i kapacitetu zato ne treba. Posljedice su logi\u010dne i vidljive. I nikoga se ne ti\u010du. Ono \u0161to donekle opravdava sve ovo je da nije ba\u0161 mnogo bolja situacija ni na mnogim mjestima u svijetu. Tamo su se centri odlu\u010divanja davno preselili iz politike u korporacije pa su i najbolji iz diplomacije oti\u0161li tamo. Svjetskom politikom upravljaju uglavnom patuljci, a i ‘staff’ biraju spram sebe.<\/p>\n

-Odnosi na relaciji Zagreb – Sarajevo – Beograd i nadalje su lo\u0161i. Otvorenih pitanja unutar tog trokuta je mnogo. Vidi li se u skorije vrijeme ‘svjetlo na kraju tunela’?<\/strong><\/p>\n

Mnogi na ovim prostorima, u politici, jo\u0161 uvijek \u017eive u nedovr\u0161enom ratu. Ne mislim da je to primarno temelj intimnih osje\u0107anja i uvjerenja, ve\u0107 zato \u0161to je proizvodnja animoziteta, sukoba i stalno otvaranje rana, \u010desto i na neprimjeren na\u010din i bez ikakvog po\u0161tivanja \u017ertve, uspje\u0161an mehanizam za uzburkavanje strasti i svrstavanje uz ‘na\u0161e’. U slo\u017eenim dru\u0161tvima kao \u0161to je u BiH, tu ve\u0107 postoje razra\u0111eni mehanizmi koji, na\u017ealost, daju odli\u010dne rezultate za vlastodr\u0161ce. Ta se logika u zna\u010dajnoj mjeri podigla i na razinu odnosa u spomenutom trokutu. Pri tome, inzistiranje na paternalizmu spram ‘svojih’ u BiH od strane Beograda i Zagreba odr\u017eavat \u0107e permanentnu krizu. Legitimiranje vlastitih veli\u010dina preko dokazivanja da je drugi pora\u017een, ovdje je \u0161ifra za uspjeh. A malo tko ho\u0107e priznati \u2013 to je dokaz poraza svih. <\/p>\n

-Tenzije izme\u0111u Sarajeva i Banje Luke su svakodnevne. \u0160to poduzeti po tom pitanju?<\/strong><\/p>\n

Osloboditi se onih kojima je odr\u017eavanje tih tenzija cilj i projekt. Ljudi su takvom politikom egzistencijalno ucijenjeni, proizvodnje nema i ve\u0107ina radi u institucijama na bud\u017eetu.Tamo se posao ne mo\u017ee vi\u0161e dobiti ako nisi ‘njihov’. Jednostavno i surovo. Osnovni mehanizam demokracije kojim se korigira lo\u0161a realnost su izbori. U nas su izbori prethodnom \u010dinjenicom izgubili smisao. Stranci to ne razumiju ili ih ba\u0161 briga, uz tap\u0161anje po ramenu. Javno mnijenje je eutanazirano. Ne vidim, na\u017ealost, izlaz mimo eksplozije koja \u0107e, ako se desi, biti politi\u010dki neartikulirana, bez osmi\u0161ljenog cilja i \u010delni\u0161tva, ru\u0161ila\u010dka s mangupima koji \u0107e preusmjeriti bijes ka svom interesu. Rje\u0161enje, u sada\u0161njoj situaciji, mo\u017ee biti generirano samo \u010dinjenicom da \u0107emo tako postati veliki problem po interese nekoga izvana koji \u0107e se onda potruditi ne\u0161to napraviti. Poput storije s Daytonom. A ne zaboravimo da je i to do\u0161lo prekasno, pod pritiskom njihovih izbora i TV muke, a ne povodom brige za nas. Kao rje\u0161enje zato je veoma lo\u0161e, za nas.<\/p>\n

-Mo\u017ee li BiH postati trajno destabiliziraju\u0107i faktor na Balkanu?<\/strong><\/p>\n

Ako se ne\u0161to bitno ne promijeni, mo\u017ee. U politici nema praznog prostora. Ako nas ne mo\u017ee ili ne\u0107e u ime vlastitih problema ozbiljnije prigrliti Europska unija, na\u0107i \u0107e se tko ho\u0107e. Apetita sa strane na Balkanu uvijek ima. A i na\u0161ih poniznih simpatizera spram tih apetita jo\u0161 vi\u0161e.Tu\u017ena je ta egzaltacija minulih dana dolaskom drugog \u010dovjeka SAD ovamo. Kao da je do\u0161ao doista radi regije, a ne preusmjeravanja ‘plinske’ politike na Balkanu s Rusije na Ameriku i definitivnog okon\u010danja ruskog sna o izlasku na ‘toplo more’ ovuda. Naravno, njihov je interes normalan i legitiman, to je politika, samo \u0161to i mi odavde imamo ne\u0161to tim povodom da prodamo, mimo beskrajne i nje\u017ene sre\u0107e \u0161to su nas pogladili po glavi, tobo\u017ee, iz ljubavi. <\/p>\n

-Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u vi\u0161e je navrata izjavio da je Turska uz BiH u dobru i u zlu. \u0160to je Bosna turskom predsjedniku, a \u0161to je Erdogan Bosni?<\/strong><\/p>\n

Mnogi pamte razne izjave tim povodom. Ja pamtim sljede\u0107e dvije: U obra\u0107anju javnosti u Istanbulu u julu 2016. godine, poslije pu\u010da, predsjednik Turske je pored ostalog rekao da ‘jedinstvena nacija zna\u010di da su Turska, Bo\u0161njaci, Armenci, 78 milijuna nas, jedna nacija. Jedna dr\u017eava, 780 tisu\u0107a \u010detvornih kilometara, ujedinjena, jedna dr\u017eava. Svi zajedno, bra\u0107o i sestre, \u010dinimo Tursku’. Pamtim i izjavu Bakira Izetbegovi\u0107a, \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije, na lokalnoj televiziji u no\u0107i kada je Erdogan pobijedio na predsjedni\u010dkim izborima u Turskoj. Poru\u010divao je Erdoganu egzaltirano kako on ‘nije samo predsjednik Turske, ve\u0107 predsjednik svih nas’, te kako ‘moramo svi da se svrstamo pod njegovu zastavu… ‘ Malo je re\u0107i da je ta izjava jednostavno nevjerojatna za predsjednika jedne suverene dr\u017eave, predsjedniku druge dr\u017eave. To su, eto, oni jedan drugome. Jo\u0161 uvijek se nadam da ogromna ve\u0107ina gra\u0111ana Bosne i Hercegovine, uklju\u010duju\u0107i i deklarirane Bo\u0161njake, ba\u0161 i ne vjeruju da je ‘to’ Bosna Erdoganu ili Erdogan Bosni. Na\u017ealost, znam i da nije malo onih u BiH koji svoj temeljni identitet tra\u017ee i pronalaze u Turskoj, zemlji koja je ovdje nekada bila okupator. Uostalom kao \u0161to je bila i u drugim zemljama na Balkanu, pa ljudima ne pada na pamet da Erdogana progla\u0161avaju svojim predsjednikom. Ta je pri\u010da, zapravo, mnogo bli\u017ea Muslimanskoj bra\u0107i kojoj je svaki musliman na drugoj strani planeta bli\u017ei od svakog nemuslimana koji je stoljetno susjed ovdje. Tu, me\u0111utim, dolazimo na drugi teren na kojem je sr\u017e mnogih dana\u0161njih storija o ovakvoj Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Bosna sva u previranjima <\/em> <\/p>\n

-Hrvatska je nesumnjivo ideolo\u0161ki podijeljena. Ima li i u BiH sli\u010dnih previranja?<\/strong><\/p>\n

Bosna je sva u previranjima, istinskim i namjerno provociranim. Ipak, pored \u010dinjenice da ima i ideolo\u0161kih ‘previranja’, kako ka\u017eete, imam osje\u0107aj da su ona mnogo vi\u0161e na drugom terenu, u isforsiranim nacionalnim podjelama. Kada biste danas postavili obi\u010dno pitanje ljudima na ulici, bez ikakvog uvoda i kontekstualiziranja: ‘\u0160to ste Vi?’ vjerujem da bi zanemarivo malo njih kazalo – u\u010denik, radnik, glumac, umirovljenik… Ve\u0107ina bi refleksno kazala – Bo\u0161njak, Hrvat, Srbin ili rje\u0111e, Bosanac i Hercegovac… Ovo zadnje se u statistikama vodi pod ‘ostali’. Hrvatska je za mene na ovom terenu velika zagonetka. Eto, nema vi\u0161e Jugoslavije kao ‘tamnice naroda’, nije na frustriraju\u0107em Balkanu ve\u0107 u Europi, ispo\u0161tovani su korijeni i ‘osloboditelji’, nema regije, samo susjedi, svoji na svome, pet sati na tri granice od Sarajeva do Pelje\u0161ca itd. Odjednom spomenik Franceti\u0107u, crne ko\u0161ulje, u Jasenovcu ‘komunisti zatvarali…’ zlo\u010dinci partizani \u0161to su vratili Dalmaciju, Istru… da se ne ide dalje. O \u010demu se radi? \u0160to je sad problem? Valjda \u0107e se jednog dana doku\u010diti da je vrijeme za relaksaciju, istinu i pitanja o va\u017enijim stvarima od kojih se \u017eivi. Valjda treba jo\u0161 sa\u010dekati. Eto, tako to vidim. <\/p>\n

-Zagreb je nedavno ostao bez Trga mar\u0161ala Tita. Glavna sarajevska ulica je Titova ulica. Kakva je percepcija Bo\u0161njaka prema Titu i je li mogu\u0107e da i Sarajevo ostane bez Titove ulice?<\/strong><\/p>\n

Nitko u Sarajevu nikada nije javno postavio to pitanje, bez obzira na nacionalnost. Nema tu ni straha od re\u017eima, ni pritiska ‘jugonostalgi\u010dara’, ve\u0107 jednostavno, to je ovdje tako. Re\u017eima u tom smislu svakako i nema. Ogromna ve\u0107ina u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to \u0161to smo daleko od toga da svi isto mislimo, ne pokazuje osje\u0107aj da im je Tito ne\u0161to uzeo. Naprotiv, Bosna i Hercegovina i mi u njoj smo s njim bili bolji i u ta vremena sretniji. Uz to, Bosna i Hercegovina nije odredila Titovu povijesnu dimenziju, niti \u0107e. Svjetska povijest je to u\u010dinila i bez nas i bez Zagreba ili Beograda. I to ne preispituje, osim ponegdje zanemarivo. Ovo lije\u010denje frustracija sada, bezmalo \u010detrdeset godina kasnije, za mene je samo sramo\u0107enje pred tom povije\u0161\u0107u. I pred nama samima. Sve ostalo je mala pri\u010da, malih ljudi i malih formata. Iz, zapravo, sva\u0111ala\u010dkih razloga. Uostalom, eto i to se u dana\u0161njem svijetu zove demokracija.<\/p>\n

-Mediji i novinarstvo su u regiji, ali uostalom i u cijelom svijetu, na niskim su granama. Kako kao dugogodi\u0161nji ugledni vanjskopoliti\u010dki novinar ocjenjujete medije i novinarstvo u regiji?<\/strong><\/p>\n

Iskreno, ne ocjenjujem nikako. Onog novinarstva u svijetu \u2013 \u010dast rijetkima \u2013 naprosto vi\u0161e nema jer se ciljano promijenio cilj novinarstva. Mediji vi\u0161e ne slu\u017ee da bi informirali, ve\u0107 da bi oprali um i u taj prazan prostor ubacili nalog za lijeganje na rudu ne\u010dijeg interesa. Politi\u010dkog, ideolo\u0161kog, izbornog, marketin\u0161kog, lopovskog… Smije\u0161no je danas spominjati elementarne postulate svjetskog novinarstva u kojima se nije mogla zamisliti informacija koja ne\u0107e odgovoriti na svako od pet kultnih pitanja: tko, kad, gdje, kako i za\u0161to? U politici koja danas razara svijet prvi nalog je ne postaviti pitanje: za\u0161to? Ili: tko? Nedavno sam imao u rukama nekada respektabilne novine koje su objavile na dvije stranice intervju s uspje\u0161nim i zanimljivim \u010dovjekom. Sve je tu, fotografija, pitanja, odgovori i \u2013 nigdje imena i prezimena intervjuiranog! Kada? Tra\u017eio sam u novinama u velikom predstavljanju programa predstoje\u0107eg Filmskog festivala u Sarajevu i nigdje nisam na\u0161ao od kada do kada je festival. Itd. itd. Kada to ka\u017ee\u0161 nekome iz nove garde, za mnoge si staro gun\u0111alo, dosadno. Dobro, mo\u017ee i tako. Barem se ne krijem iza anonimnih potpisa i ne psujem nikome majku. I lak\u0161e mi je \u0161to je tako. Valjda i to ima, na kraju krajeva, nekog smisla. A mo\u017eda je gre\u0161ka \u0161to sam pretjerao u\u010de\u0107i kako se \u017eivot \u010dita spram zvijezda, no\u0107u, i to na Istoku. Gdje Zapad polako ali izvjesno umire.
\nT-portal <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zlatko Dizdarevi\u0107 u razgovoru za T-portal analizira uzroke i posljedice doga\u0111aja na neuralgi\u010dnim to\u010dkama Bliskog istoka<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-231626","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231626","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=231626"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231626\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=231626"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=231626"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=231626"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}