{"id":230897,"date":"2017-08-05T07:00:37","date_gmt":"2017-08-05T05:00:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=230897"},"modified":"2017-08-04T20:12:53","modified_gmt":"2017-08-04T18:12:53","slug":"u-potrazi-za-jedinstvom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/05\/u-potrazi-za-jedinstvom\/","title":{"rendered":"U potrazi za jedinstvom"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Yaron Barzilay<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/08\/Yaron-Barzilay.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/08\/Yaron-Barzilay.jpg\" alt=\"Yaron Barzilay\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-full wp-image-230900\" \/><\/a>Istra\u017euju\u0107i stare tradicije, iz razli\u010ditih dijelova svijeta i razli\u010ditih povijesnih razdoblja, \u010dini se da je za njih put \u010dovjekova razvoja sinonim puta prema jedinstvu. Potraga za istinom, vi\u0161om stvarnosti, \u010desto je predstavljena kao sposobnost nadila\u017eenja iluzije odvojenosti koja \u010dini da \u010dovjek djeluje u suprotnosti od svoje istinske prirode koja je dio univerzuma.<\/p>\n<p>U\u010denja kozmogeneze i kozmografije drevnih civilizacija Egipta, Mezopotamije, Gr\u010dke, Indije i pretkolumbovskih kultura, da spomenemo samo neke, dijele neke zajedni\u010dke temeljne principe. To ne isklju\u010duje jedinstvenu vrijednost i gledi\u0161te svake pojedine tradicije, ve\u0107 nam nudi najvrjednije stajali\u0161te za vlastito istra\u017eivanje. Promatranje temeljnih sli\u010dnosti me\u0111u razli\u010ditim tradicijama zahtijeva veliku pa\u017enju kako bismo primijetili odraz op\u0107e istine s kojom su sve bile povezane ili \u010dak zajedni\u010dko podrijetlo njihovih znanja. Konstitucija \u010dovjeka i svemira kao cjeline \u010desto je opisivana kao tajanstven spoj vje\u010dne i prolazne stvarnosti. \u010covjek je smatran odrazom cjeline, mikrokozmos kozmosa, i temeljno je vo\u0111en istim zakonima prirode.<\/p>\n<p>Mitologije i s njima povezana drevna u\u010denja opisuju proces stvaranja kao proces ograni\u010davanja neograni\u010denog, daju\u0107i mu oblik i granice, kao prijelaz iz bezobli\u010dnog (indijski arupa) u oblik (rupa). Bezgrani\u010dni ocean pun \u017eivotnog potencijala (poput Nuna kod starih Egip\u0107ana) ra\u0111a prvi otok otkuda zapo\u010dinje stvaranje. Proces stvaranja \u010desto je paradoksalno opisivan kao prijelaz iz Jednog u Mno\u0161tvo, od jedinstva koje se \u0161iri prema mno\u0161tvu bez gubljenja izvornog jedinstva.<\/p>\n<p>\u0160kole mi\u0161ljenja poput onih u staroj Gr\u010dkoj, Indiji i Rimu, da spomenemo samo neke, govore o svemiru kao velikom bi\u0107u, jednom \u017eivotu \u010diji je \u010dovjek dio, bio ga svjestan ili ne. \u010covjekov je razvoj putovanje obrnutim putem, iz mno\u0161tva i odvojenosti prema jedinstvu \u017eivota.<\/p>\n<p>To putovanje svijesti \u010desto je simbolizirano usponom do to\u010dke sjedinjenja: vrha planine, sredi\u0161ta mandale ili osi piramide. To je duhovno putovanje koje nas vodi prema unutra i gore, od mno\u0161tva prema jednom, uklanjaju\u0107i nam mre\u017eu iluzije koja \u010dini da vidimo samo dio stvarnosti, dio koji se sastoji samo od djelomi\u010dnog i razdvojenog. To je putovanje koje, simboli\u010dno ili ne, obilje\u017eava smrt odvojenog identiteta i ponovno ro\u0111enje novog identiteta, kapi koja se vra\u0107a u ocean \u010diji je uvijek bila dio, iako toga nesvjesna. Hindusi govore o jogi kao putu jedinstva sa samim sobom, s u\u010denjima i kona\u010dno sa samim \u017divotom (Prana Jiva).<\/p>\n<p>\u010covjekovo bu\u0111enje svijesti o jedinstvu \u017eivota stoga je transformacija njegove smrtnosti u besmrtnost, neznanja u istinsko znanje i ako shvatimo Istinu kao sinonim za sveukupnu stvarnost \u2013 u jedan \u017eivot koji je s\u00e2m univerzum.<br \/>\nModerni \u010dovjek naviknut je na razdvajanje svega, svakog elementa \u017eivota od cjeline. To je kao da smo odvojili list od grane zaboravljaju\u0107i postojanje stabla kao cjeline, pa \u010dak i cijele \u0161ume \u010diji je dio; ne kao zbroj njezinih dijelova, ve\u0107 kao s\u00e2m entitet!<\/p>\n<p>Ova je izvanredna mogu\u0107nost upravo ono \u0161to mnoge drevne tradicije sugeriraju. Ako su njihova zapa\u017eanja to\u010dna, vrijeme ne mo\u017ee potamniti ta u\u010denja koja su za nas \u017eivotno va\u017ena sada kao \u0161to su bila oduvijek.<\/p>\n<p>Na\u0161i su preci mo\u017eda bili na zanemarivo niskoj razini tehnolo\u0161kog razvitka u odnosu na nas, ali ako su bili u pravu u svojem temeljnom promatranju \u017eivota, imali su jasnu prednost znaju\u0107i ono bitno!<\/p>\n<p>Jednostavno re\u010deno, zapravo nema puno smisla znati kako dobro pre\u017eivjeti u ovom svijetu, kako ga obogatiti udobno\u0161\u0107u i zdravljem, ali zaboraviti za\u0161to.<\/p>\n<p>Potraga za jedinstvom obuhva\u0107a nekoliko klju\u010dnih principa; jedan je potraga za istinom ili mudro\u0161\u0107u. Ono \u0161to je istinito povezano je s cjelovitim pogledom na \u017eivot. Djelomi\u010dno zapa\u017eanje, nepovezano s cjelinom, neminovno dovodi do pogre\u0161nog i neodr\u017eivog razumijevanja stvarnosti. \u201cSamo istina pobje\u0111uje!\u201d \u0161apu\u0107u drevni tekstovi, podsje\u0107aju\u0107i nas da ne\u0107e trajati ono \u0161to nije uskla\u0111eno s istinom. Tome mo\u017eemo dodati: \u201cOno \u0161to ostaje odvojeno od cjeline, na kraju \u0107e propasti.\u201d<\/p>\n<p>U jedinstvu sa \u017eivotom na\u0107i \u0107emo pravdu, kao \u0161to je govorio veliki stoi\u010dki filozof Marko Aurelije: \u201cOno \u0161to nije dobro za ko\u0161nicu, ne mo\u017ee biti dobro ni za p\u010delu.\u201d Ako je pojedinac dio ve\u0107eg \u017eivota, kako mo\u017ee njegovo dobro proturje\u010diti dobru cjeline? Naprotiv, ono \u0161to nas odvaja od cjeline glavni je uzrok nepravednih djela, kao i njihovih neeti\u010dnih motiva. Eti\u010dki na\u010din \u017eivota mora biti rezultat vlastite svijesti i identiteta. Izme\u0111u biti \u2018dio svega\u2019 i biti \u2018odvojen od svega\u2019 izranjaju potpuno razli\u010diti putevi koji vode do razli\u010ditih misli i djela.<\/p>\n<p>Danas toliko govorimo o potrebi nala\u017eenja skladnog na\u010dina \u017eivljenja s prirodom, ekolo\u0161kog sustava koji bi o\u010duvao temeljnu prirodnu ravnote\u017eu koja, u kona\u010dnici, podr\u017eava \u017eivot \u010dovjeka. Mnogi se brinu o prirodi i posve\u0107uju svoje vrijeme pronala\u017eenju rje\u0161enja za ovaj veliki izazov na\u0161eg doba. Noviji pristupi tom pitanju pribli\u017eavaju se onima iz pro\u0161losti \u2013 vi\u0111enju svijeta kao integriranog \u017eivog organizma koji ovisi o ravnote\u017ei i skladnom doprinosu svih \u017eivih bi\u0107a.<\/p>\n<p>Ali kona\u010dno, znanje o na\u0161em okru\u017eenju, odnosno ekologija, ovisi o \u010dovjekovoj razini svijesti i njegovom identitetu.<\/p>\n<p>Kako \u010dovjek mo\u017ee za\u0161tititi prirodu ako je zaboravio da je on dio prirode? Ako je slijep za \u010dinjenicu da je neodvojivi dio prirode, mo\u017ee li ne na\u0161koditi svojoj okolini bez obzira na to koliko dobre bile njegove namjere?<\/p>\n<p>Jedinstvo_TaoPotraga za jedinstvom uzdi\u017ee pojedinca izvan podru\u010dja vremena, iznad la\u017enih granica smrtnosti. Ona slijedi drevne \u0161kole mi\u0161ljenja prema kojima je \u010dovjek vje\u010dna du\u0161a koja kroz vrijeme samo nosi razli\u010dite maske, ali je u kona\u010dnici odre\u0111en unutarnjim bi\u0107em koje nadilazi privremenu pojavnost. Individualno jastvo (individua), kako su ga poimali stari Grci, neodvojivi je dio \u010dovjeka. Upravo se tu nalazi ta tajanstvena veza \u2013 unutar samog \u010dovjeka, u njegovom nutarnjem svijetu \u2013 vrata koja \u010dovjeka povezuju s cjelinom, vrata koja se mogu \u0161irom otvoriti. Naslu\u0107uje se tajanstvena veza izme\u0111u subjektivnog i objektivnog gdje se iluzija odvojenosti mo\u017ee odbaciti i stvoriti istinsko bratstvo; bratstvo svih ljudi te po\u0161tovanje svih drugih oblika \u017eivota. \u010cudesno je da se mo\u017eemo sjediniti s univerzumom oko nas skre\u0107u\u0107i pa\u017enju na na\u0161 unutarnji svijet!<\/p>\n<p>Uspostaviti jedinstvo zna\u010di izgraditi harmoniju sa \u017eivotom, iznutra i izvana, o\u017eivjeti skrivenu vezu izme\u0111u najmanjeg i najve\u0107eg, izme\u0111u kapi i oceana.<\/p>\n<p>Tu unutar nas, kora\u010daju\u0107i na vrhovima prstiju, mo\u017eemo opaziti bljeskove istine koja nam govori da je \u017eivot uvijek samo jedan. Mo\u017eemo prona\u0107i vezu s onima koji govore o Ljepoti, s velikim misliocima i umjetnicima koji s dubokom ljubavlju pi\u0161u svoju bezvremenu poeziju koriste\u0107i rije\u010di i zvukove. Mo\u017eemo \u010duti odjek njihovih srca dok promatramo isti \u010dudesan \u017eivot kojim su bili o\u010darani, jer u kona\u010dnici jesmo i uvijek smo bili JEDNO.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/nova-akropola.com\/covjek-i-svijet\/aktualno\/u-potrazi-za-jedinstvom\/\" target=\"_blank\">Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na\u0161i su preci mo\u017eda bili na zanemarivo niskoj razini tehnolo\u0161kog razvitka u odnosu na nas, ali ako su bili u pravu u svojem temeljnom promatranju \u017eivota, imali su jasnu prednost znaju\u0107i ono bitno!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-230897","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230897"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230897\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}