{"id":230851,"date":"2017-08-04T07:00:06","date_gmt":"2017-08-04T05:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=230851"},"modified":"2017-08-03T22:37:23","modified_gmt":"2017-08-03T20:37:23","slug":"mozes-se-setati-omotan-zastavom-ali-to-nece-pomoci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/08\/04\/mozes-se-setati-omotan-zastavom-ali-to-nece-pomoci\/","title":{"rendered":"Mo\u017ee\u0161 se \u0161etati omotan zastavom, ali to ne\u0107e pomo\u0107i"},"content":{"rendered":"

Autor: Josip Kregar<\/strong><\/p>\n

\"josip_kregar\"<\/a>Povremeno steknem dojam da \u017eivim u dru\u0161tvu prepunom tjeskobe. Ne, ne vidi se to odmah, ljudi se smiju i \u0161ale, no u nekom nepredvidivom momentu izbije njihova tjeskoba, nervoza i agresivno poricanje stvarnosti.<\/p>\n

Nisam to ranije primje\u0107ivao, a kad jesam, to sam pripisivao godinama, pote\u0161ko\u0107ama socijalizacije u starijoj dobi, strahu od mirovine, bolesti i smrti.<\/p>\n

Naravno da se mladi ljudi ne boje smrti, da ne misle kada i kako \u0107e umrijeti, ali je isto tako prirodno kad \u010dovjek pre\u017eivi infarkt, dobije stra\u0161nu dijagnozu, kad odjednom umiru vr\u0161njaci i poznanici, da se odjednom prestra\u0161i smrti koja nije neka apstraktna stvar, ve\u0107 sasvim izvjesna sudbina.<\/p>\n

Odjednom to nije ne\u0161to \u0161to se doga\u0111a drugima ve\u0107 umru Boris, Marko, Bela ili tek godinu dana stariji lokalni \u0161temer kojeg si poznavao. Erik Erikson to smatra najve\u0107im izazovom socijalizaciji, tad stje\u010de\u0161 osobine mudrosti ili o\u010daja, pa ne\u0161to od tog prevagne.
\nStari Grci imali su jednostavno obja\u0161njenje. Djevojka Pandora, lijepa i bez make overa, bila je znati\u017eeljna i drska, kako i prili\u010di potomku bogova. Otvorila je \u0161krinjicu iz koje su izletjela sva zla ovog svijeta: zavist, ljubomora, bijes, pohlepa, volja za mo\u0107, zloba, oholost. Brzo je zatvorila \u0161krinjicu. U njoj je ostala samo nada<\/p>\n

Stari Grci imali su jednostavno obja\u0161njenje. Djevojka Pandora, lijepa i bez make overa, bila je znati\u017eeljna i drska, kako i prili\u010di potomku bogova. Otvorila je \u0161krinjicu iz koje su izletjela sva zla ovog svijeta: zavist, ljubomora, bijes, pohlepa, volja za mo\u0107, zloba, oholost. Brzo je zatvorila \u0161krinjicu. U njoj je ostala samo nada.<\/p>\n

Dobro se sje\u0107am ilustracije te knjige. Ljudska zla i poroci bili su nacrtani poput komaraca, s dva para krila i zlokobnog izraza, a nada je li\u010dila na vilu iz filmova o Petru Panu.<\/p>\n

Ono \u0161to je ostalo nepoznato je sudbina nade u toj \u0161krinjici. Je li nada samo onoga tko mo\u017ee zaviriti u \u0161krinjicu? \u0160to je nada ako je sputana i zatvorena? Kako Grci, du\u017eni i poznati po tome \u0161to \u017eive od nade, dijele tu zato\u010denicu? Je li gospo\u0111a Angela zapo\u010dela ovrhu nad nadom i \u0161krinjicom? Imamo li i mi, ba\u0161tinici drugih bajki i mitova, paganskih i krvavih, pravo na nadu?<\/p>\n

Sada primje\u0107ujem da je kod nas nada zato\u010dena, da vlada strah od budu\u0107nosti kod mladih ljudi. Zaposlenje je postalo nesigurno, od daleke mirovine ili povremenih poslova se ne da \u017eivjeti, a oti\u0107i u Irsku, Njema\u010dku ili Norve\u0161ku nije samo znak o\u010daja, ve\u0107 i spoznaje da perspektive nema.<\/p>\n

Bolje je ve\u0107 bilo. Neki se tome prilagode tako da postanu poslu\u0161ni konformisti, upi\u0161u se u stranku na vlasti, \u0161alju djecu u katoli\u010dki vrti\u0107 ili se nakon pet godina braka i troje djece ponovo vjen\u010daju, ali u crkvi. Oni manje skloni konformizmu, a pomalo buntovni odlaze na Tajvan, u Irsku ili Australiju.<\/p>\n

Ljudi misle da nema nade, da nikad ne\u0107e biti bolje.<\/p>\n

\u010cekali su mesije, \u010duda i spasenja, no vidjeli su da dr\u017eavna samostalnost ne rje\u0161ava problem otkupa mlijeka, rada u bolni\u010dkim smjenama i samohranih majki.<\/p>\n

Povremeno steknem dojam da \u017eivim u dru\u0161tvu prepunom tjeskobe. Ne, ne vidi se to odmah, ljudi se smiju i \u0161ale, no u nekom nepredvidivom momentu izbije njihova tjeskoba, nervoza i agresivno poricanje stvarnosti<\/p>\n

Mo\u017ee\u0161 se \u0161etati u dresu na crvene i bijele kockice, ali to ne\u0107e pomo\u0107i.<\/p>\n

Ljudi bi htjeli \u017eivjeti u nekoj zajednici koja ih poma\u017ee i \u0161titi, spremni su na predaju takvoj ideji, ali mu\u010dno u\u010de da takve zajednice nema, da neki Hrvati imaju vilu na Mihaljevcu ili Pantov\u010daku, a da drugi ne spavaju u strahu od delo\u017eacije. Nismo ba\u0161 isti, dr\u017eava je nekom majka, nekom kasica, nekom ljubavnica, a nikom majka.<\/p>\n

Ono \u0161to je u svemu bitno je da postoje kradljivci nade.<\/p>\n

U svakom dru\u0161tvu moraju postojati uzori koji nisu za jedan dan, za trenutak zanosa sportske pobjede, li\u010dnosti koje pamti\u0161. Ti ljudi su svjetionici i orijentiri.<\/p>\n

Kod nas je oblik politi\u010dkog nadmetanja izrugati se porijeklu, lo\u0161em \u0161kolovanju, grijehovima predaka i roditelja. Uzorima se gleda u tanjur i postelju. Vremenom se prepozna da je te\u0161ko djetinjstvo izmi\u0161ljeno, diplome kupljene, \u010dlanci plagirani, jutarnji rad i odricanje od odmora maska hedonisti\u010dkog shva\u0107anja posla.<\/p>\n

La\u017enjaci. Pojave se kao zvijezde, no gore i gasnu kad postoji sloboda kritike i nezgodnih pitanja, padaju na ispitu skromnosti, ponavljaju testove inteligencije.<\/p>\n

\u0160krinjica mora da je zakopana u vrtu blagajnice HDZ-a. Ne mo\u017ee je prona\u0107i ni USKOK.<\/p>\n

Tko daje nadu, obe\u0107ava?<\/p>\n

Obe\u0107anja su puki rituali. Kod nas uzori i vo\u0111e zavr\u0161avaju u remetine\u010dkoj konju\u0161nici, jer \u010dovjeka ve\u017ee rije\u010d i obe\u0107anje, a konja se ve\u017ee za ogradu. Nada podrazumijeva obe\u0107anja, a obe\u0107anja podrazumijevaju ozbiljan rad, predanost i znanje. Neodr\u017eavanje obe\u0107anja je kra\u0111a nade.
\n\u0160to je nada ako je sputana i zatvorena? Kako Grci, du\u017eni i poznati po tome \u0161to \u017eive od nade, dijele tu zato\u010denicu? Je li gospo\u0111a Angela zapo\u010dela ovrhu nad nadom i \u0161krinjicom? Imamo li i mi, ba\u0161tinici drugih bajki i mitova, paganskih i krvavih, pravo na nadu?<\/p>\n

Stvaraju se surogati. Izmi\u0161ljaju se mitovi, tra\u017ee \u017ertve i krivci, \u010dekaju izbavitelji. Odjednom Mika, lokalni pijanac i probisvijet, postaje krivac za na\u0161e brige, postaje neprijatelj jer je porijeklom iz Srba.<\/p>\n

A Mika je priprosti ljubitelj \u017duje, \u017eivi na sendvi\u010dima s parizerom i sardinama u biljnom ulju. Za problemati\u010dne pobjede koje nisu imale nikakvu povijesnu va\u017enost izmi\u0161ljaju se slavlja i prigodno imenuju vitezovi.<\/p>\n

Meni nije jasno kako slobodnom gra\u0111aninu imponira postati vitez ili zmaj od neke ru\u0161evine.<\/p>\n

Samosvijest se imitira zborovanjem nakon sportskih pobjeda. Ne slave se oni koji su tvrdoglavo trenirali, borili se protiv neznatno lo\u0161ijih ili boljih, ve\u0107 se slavi masa koja skandira jednostavne pozdrave, neskladno pjeva. Ne slave se uspje\u0161ni, ve\u0107 MI, iako nemamo nikakve zasluge. Narod se ne mo\u017ee identificirati s pobjednicima matemati\u010dkih olimpijada.<\/p>\n

Trivijalan je zaklju\u010dak da se okre\u0107u vjeri. To \u010dine \u010dista srca i opranog mozga. Zaborave da su nosili \u0161tafetu, obo\u017eavali Mar\u0161ala, tvrdili da smo siroma\u0161ni, ali sretni i ponosni. Sada pripadaju \u201dhrvatskoj\u201d Katoli\u010dkoj crkvi, kozmopolitskog Papu ba\u0161 ne razumiju.<\/p>\n

Lako prihva\u0107aju nejasne fraze homilija, navijaju za svoje, ne mrze druge, ali uvijek tvrde smo mi izazvani i provocirani, pa onda moramo\u2026<\/p>\n

Ludo vjeruju u uniforme, maskirne, obi\u010dne ili mitre, ne smeta ih rasko\u0161 zlata, razmetljivi onix. Na referendumu bi listom glasali za F16, iako vjera tra\u017ei milosr\u0111e prema migrantima, odjekuju i ideje o \u017eicama, vojsci na granicama, zabrani azila.
\n\u010cekali su mesije, \u010duda i spasenja, no vidjeli su da dr\u017eavna samostalnost ne rje\u0161ava problem otkupa mlijeka, rada u bolni\u010dkim smjenama i samohranih majki<\/p>\n

Almond i Verba su prije pola stolje\u0107a pisali o tome kako je jedna od funkcija politi\u010dkog sustava davanje orijentacije ljudima, naro\u010dito u trenucima anomije, zbunjenosti i krize. To se u redovnom toku \u017eivota ne o\u010dekuje od dr\u017eave, vlade i administracije, ve\u0107 od politi\u010dkih stranaka, kulturne i akademske elite, inteligencije (ako taj pojam i\u0161ta zna\u010di).<\/p>\n

O\u010dekuje se od medija, hrabrih novinara, civilnog dru\u0161tva No te sfere dru\u0161tva i institucije, da bi obavile svoj zadatak, trebaju potporu, a ne progon i kontrolu.<\/p>\n

Strah i mu\u010dnina ne daju sretno dru\u0161tvo. U ovo ljetno vrijeme, kad se otkrivaju bosanske piramide i Troja kod Gabele, ja se pitam gdje je \u0161krinjica s nadom.<\/p>\n

Ma oprostit \u0107u plja\u010dke i delo\u017eacije, dugove i ra\u010dune u Luksemburgu, kra\u0111e, bespravne vile i razmetljive satove. Ali dajte nam vratite tu \u0161krinjicu s nadom!<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljudi bi htjeli \u017eivjeti u nekoj zajednici koja ih poma\u017ee i \u0161titi, spremni su na predaju takvoj ideji, ali mu\u010dno u\u010de da takve zajednice nema<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":206447,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-230851","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230851","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230851"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230851\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/206447"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230851"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230851"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230851"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}