{"id":230549,"date":"2017-07-29T09:19:30","date_gmt":"2017-07-29T07:19:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=230549"},"modified":"2017-07-29T09:19:30","modified_gmt":"2017-07-29T07:19:30","slug":"upoznaj-sebe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/29\/upoznaj-sebe\/","title":{"rendered":"Upoznaj sebe"},"content":{"rendered":"

1. U samo\u0107i <\/strong>– jer tada \u010dovjek skida sa sebe sve hvalisavo.<\/p>\n

\"samoca\"<\/a><\/p>\n

Samo sami sa sobom, mo\u017eemo trezveno pogledati na bolne stvari, isklju\u010diti gledi\u0161te i mi\u0161ljenje drugih i izvu\u0107i svoje zaklju\u010dke.<\/p>\n

Na\u0161a svijest govori sa nama u potpunoj ti\u0161ini, na primjer, prije odlaska na spavanje hiljade misli napadaju na\u0161u svijest, stotine pitanja, kao grom, prekidaju no\u0107nu ti\u0161inu. Samo u tim trenucima mo\u017eemo re\u0107i naglas ono \u0161to zaista \u017eelimo, \u0161ta ili ko nam treba, o \u010demu sanjamo i \u010demu te\u017eimo.<\/p>\n

Glasno da izgovorimo najskrivenije mo\u017eemo samo sami sa sobom, jer strah da \u0107e se “\u010duti” gori je od bilo kojeg mu\u010denja. Svi na\u0161i strahovi odavno su obrasli gustom ko\u017eom za\u0161titnih emocija, malih la\u017ei i vje\u010dite samoobmane.<\/p>\n

Samo osamljenost i iskren razgovor sa samim sobom \u0107e pomo\u0107i da spoznate sebe bez uobi\u010dajene rutine, tu\u0111ih uticaja i rije\u010di od djetinjstva ” ti to ne mo\u017ee\u0161”.<\/p>\n

2. U nastupu strasti<\/strong> – jer tada \u010dovjek zaboravlja sva svoja pravila.<\/p>\n

Na \u017ealost, svako od nas je \u017eestok, u svakom od nas se nalazi posuda sa bijesom i negodovanjem.<\/p>\n

Tokom sva\u0111e iz nas izbija fontana psovki, prijetnji, uvreda, i \u0161to ne \u010dudi, iskrenost. Mi znamo “Ahilovu petu” sagovornika, i specijalno bijemo po njoj ja\u010de.<\/p>\n

Mi kao snajperisti, vidimo cilj i ne znamo za prepreke. Upravo u tim trenucima razgoli\u0107ujemo du\u0161u i misli.<\/p>\n

Treba se bojati samog sebe u tim trenucima, jer ponekad upoznamo sebe tako duboko da potom ne mo\u017eemo oprostiti to stra\u0161no “objelodanjivanje” samog sebe.<\/p>\n

Mi biramo kako da \u017eivimo, \u0161ta da radimo i sa kim da komuniciramo. Ru\u010dno pi\u0161emo svoju pri\u010du, zasnovanu na li\u010dnom iskustvu i svojim nadama, a naleti strasti otkrivaju na\u0161a ranije nepoznata lica, a ona nijesu uvijek razlog za ponos.<\/p>\n

3. U novim okolnostima<\/strong> – jer tada \u010dovjek napu\u0161ta svoje navike.<\/p>\n

Mi smo ljudi sistemi, robovi grafika i putnici slu\u010daja. U svakome od nas je zalo\u017een svoj sistem stapanja sa okolnostima.<\/p>\n

Ljudi se naviknu na sve, u bilo kom dobu i na bilo kom kontinentu. Neko se penje na vrh, stiskaju\u0107i zube, a neko pliva tokom, kao da je to jedini na\u010din za pre\u017eivljavanje.
\nI niko se ne mo\u017ee optu\u017eiti ili pohvaliti, jer sudije mogu biti samo bezgre\u0161ni, a svako od nas na savjesti ima barem jedan grehi\u0107. I samo novo mjesto, promjena kolektiva ili “istjerivanje” iz zone komfora otkriva na\u0161e pravo lice. Svi mi nosimo maske i automatski ih mijenjamo u potrebnim trenucima.<\/p>\n

Sa porodicom smo jedni, sa prijateljima drugi, u kolektivu nosimo masku pod nazivom “dobar”. Mi uvijek \u017eelimo da budemo bolji nego \u0161to stvarno jesmo, a ako iskreno sami sebi priznamo, onda do ideala nam svima nedostaje mnogo.<\/p>\n

Ali u tome nema ni\u0161ta stra\u0161no ili smrtno, jer kod svakoga od nas postoji \u010dovjek koji voli i prihvata sve na\u0161e “tehni\u010dke gre\u0161ke”.<\/p>\n

Zbog takvog \u010dovjeka vrijedi \u017eivjeti, stvarati i graditi.<\/p>\n

Ne bojte se gre\u0161aka, jer su one stvorene da biste ih pravili. Ali zapamtite da svako trpljenje, tako\u0111e, ima svoje granice. (Izvor: cluber.com<\/a>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010covjek sebe najbolje mo\u017ee upoznati u samo\u0107i, u nastupu strasti i u novim okolnostima (Frensis Bejkon)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-230549","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230549","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230549"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230549\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230549"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230549"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230549"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}