![\"konak-kraljevo\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/konak-kraljevo.jpg\")
<\/a><\/p>\nBrano odveze ku\u0107u putuju\u0107u u Globoder a Du\u0161ko i Dejo se pridru\u017ei\u0161e ostalim biciklistima na centralnom trgu. U o\u010dekivanju da \u0107e se ne\u0161to desiti, sjedosmo u Pariz, ali ne onaj pravi ve\u0107 samo jedno maleno kafansko izdanje. Po\u0161to osim nekoliko \u0161tandova lokalnih prodavaca biciklisti\u010de opreme i dva bicikla napravljena od stranica bolni\u010dkih kreveta nisu mogli du\u017ee da nam zadr\u017ee pa\u017enju, a u o\u010dekivanju bilo kakvog drugog de\u0161avanja, koje je izostalo, zadr\u017easmo se u re\u010denom Parizu na terasi malo du\u017ee, ispijaju\u0107i dobro, crno zaje\u010darsko pivo.<\/p>\n
Dobra kafana, jedina otvorena u Gu\u010di se zvala Zlatibor, osoblje iz Priboja ili Prijepolja ponosno na svoj zavi\u010daj je to isticalo, a mi nijesmo zapamtili. Ugodna atmosfera razdraganih biciklista im je popravljala udoban i pristojan enterijer. Dobra klopa jo\u0161 vi\u0161e. Truba\u010di ne do\u0111o\u0161e, ako se ne ra\u010duna jedan bronzani, \u0161to je podalje stra\u017eario s trubom na gotovs.<\/p>\n Kada smo svratili u U\u017eice, u Velikom parku zasjedosmo u neki lokal sa Du\u0161kovim i Dejanovim ro\u0111akama. I tu se pokaza ercovski duh u punom obimu u obli\u010dju jednog vickastog konobara koji nije propu\u0161tao nijednu priliku da se na\u0161ali. Jedan od na\u0161ih biciklista ga upita: \u201eKako mogu da do\u0111em do sladoleda?\u201c, a on mu odgovori:\u201cPri\u0111ite zamrziva\u010du, otvorite ga i uzmite sladoled\u201c, naravno, krajnje podjebavaju\u0107im tonom i tako nasmija \u010ditavu kafanu.<\/p>\n I jedna prosta gara\u017ea na starom putu do Zlatibora preko Zabu\u010dja, na\u0161im boravkom postade interesantna jer smo se tu sa Nikolom \u2013 D\u017eonijem (koga je Du\u0161ko preimenovao u Nid\u017eo, jer to zvu\u010di srpskije), Jeli\u010dinim bratom, upoznali i kasnije lijepo dru\u017eili tokom \u010ditavog maratona.<\/p>\n Hotel\u00a0 Zelenkada ostade upam\u0107en po ubedljivo najneukusnijem obroku na \u010ditavom maratonu. Mada je jelo izgledalo obi\u010dno, njegov ukus je bilo te\u0161ko opisati i uz najbolju volju. Mo\u017eda zbog toga \u0161to ga nije ni bilo. Druga gre\u0161ka na Zlatiboru je odlazak na Partizanske vode da usta isperemo nekim pala\u010dinkama, ali nas ni to nije impresioniralo. Tamo nam je najinteresantniji bio peva\u010d na nekoj kafanskoj terasi koji je, valjda skrivaju\u0107i \u0107elavos, nosio periku i pjevao i svirao pesme od po tri-\u010detiri\u00a0 akorda koje vi\u0161e prili\u010de nekom srednjo\u0161kolskom gitaristi u poku\u0161aju. Prehrambeni utisak se popravio tek kada smo se vratili u kamp gde su nas do\u010dekale pala\u010dinke na\u0161ih biciklisti\u010dkih rukatnica Jelice i Sare.<\/p>\n Kroz manastir Svetih Damjana i Kozme neopravdano protr\u010dasmo, kao da nas\u00a0 Bogzna\u0161ta \u010deka tamo gdje smo krenuli i kao da je su\u0161tina putovanja dolazak, a ne trajanje i u\u017eivanje u njemu. Manastir nas iznenadi u \u0161umi u Vodenoj poljani. Tamo nas do\u010deka monah Gavrilo, nasmijana starina opu\u0161tenih i sporih pokreta,\u00a0 koje upornima daje \u017eivotno iskustvo. Drvena crkvica na kraju staze od \u017eeljezni\u010dkih pragova nije dominirala portom. To je \u010dinio veliki konak kroz koji nas provede i u \u0161ali re\u010de da to nije objekat sa \u010detiri zvezdice, nego krsti\u0107a. I zaista bi tako, sve je bilo novo i uredno kao da o tome brine veliki broj vrijednih \u017eena. U trpezariji na stolu se su\u0161ila nana. Brzo nastavismo dalje a monah nas blagosilja i zamoli an\u0111ele da budu sa nama na putu.<\/p>\n Izgleda su ga poslu\u0161ali.<\/p>\n Milet ba\u0161ta je ofucana pljevaljska kafana koja je nas koji smo po ko zna koji put tamo iznova razo\u010darala jer joj ne prili\u010di da bude u onoj \u010duvenoj pjesmi. Pod hitno je treba popraviti ili da u pjesmi ustupi ulogu nekoj uspje\u0161nijoj koja \u0107e bolje reprezentovati ovaj kraj.<\/p>\n U \u017eablja\u010dkom Zlatnom papagaju se dobro klopa, i ni malo ne li\u010di na onaj lokal iz pjesme Elektri\u010dnog orgazma, jer u jedan mah nestade elektrike, ali do\u0111o\u0161e upaljene svije\u0107e i neki ukusni kola\u010di koje nam posla gazda da nam kompenzuje velji gubitak. Ne vi\u0111e da je to ve\u0107 u\u010dinjelo \u00a0\u010duveno Da\u010dovo pivo, u ku\u0107noj pivovari smu\u0107kano.<\/p>\n U Plu\u017einama se ne smije zaobi\u0107i Zvono. To je restoran za koju ovdje svako zna a po Dejovom nagovoru svratismo da osve\u0161tamo i ovo mjesto. Lepi Dor\u0107olac se prosto iznenadi mjestom koje je potpuno izmje\u0161teno iz ove malene i u\u010dmale sredine i bilo bi po mjeri svakom velikom gradu koji dr\u017ei do sebe i jazz muzike. Ako ne volite kombinacije slatke i slane hrane, onda sigurno nijeste probali ovda\u0161nju, pripremljenu sa puno istan\u010danog ukusa i ravnote\u017ee. Ovdje sretosmo i Rajdu Peri\u0107a, ide sa kajaka\u0161enja s dronom u rukama. Snimao neki film tri dana ili je samo u\u017eivao, vi\u0161e se ne sje\u0107amo.<\/p>\n Sa dru\u0161tvom iz Zaje\u010dara svratismo u Pivski manastir gde nas do\u010deka mladi\u0107 koji nas prvo malo propita iz poznavanja Tur de fransa, a zatim nekako lepo i zanimljivo ispri\u010da ono o \u010demu se obi\u010dno pri\u010da na ovakvim mestima. Ovaj manastir je sagradio veliki vezir i musliman Mehmed pa\u0161a Sokolovi\u0107, ali dolje negdje gdje se sada nalazi Pivsko jezero. Ne pamti se da je jo\u0161 neko pod \u010detiri sultana bio veliki vezir jer je u taj vakat, kada se mijenjala vlast, radio i svilen gajtan, pa je suvi\u0161nu bra\u0107u i podanike prethodnog sultana pre\u010dicom slao na Ahiret. \u010cinio je taj veliki vezir jo\u0161 neka \u010dudesa, gradio, postavljao, \u010duvao ali\u00a0 jednako \u010dudo je bilo to da je tokom izgradnje brane na Pivi bilo planirano da se ovo zdanje potopi, jo\u0161 pod onom vla\u0161\u0107u. Tada se pobunio narod Pive, iako nije naro\u010dito bogoboja\u017eljiv, pa je onda\u0161nja vlast odlu\u010dila da se ovaj prvorazredni spomenik rastavi i kamen po kamen premjesti na ovo mjesto. I danas se mogu na kamenim blokovima vidjeti numere iscrtane crvenom farbom. Ko ga je ovaj put presko\u010dio neka obavezno svrati drugom prilikom, jer se ima \u0161to vi\u0111eti i \u010duti.<\/p>\n I livada postane mjesto kada se na nju prostru najloni, podlo\u0161ke i jo\u0161 ko zna \u0161ta, zatim pobaca na sredinu sve i sva\u0161ta \u0161to se prona\u0161lo po ruksacima i bisagama. Zatim se to mezi i zaliva dedova\u010dom, \u010duvenom rakije Jeli\u010dinog \u0111eda iz okoline Kraljeva. A kada se tome doda njena pjesma uz malu pomo\u0107 Nikolinu, onda ledina postaje hram. Zapevasmi i mi ali pored nje zazvu\u010dasmo nekako nevje\u0161to i traljavo. Bolje smo zvu\u010dali na Zlataru kada smo \u010dika Jovu Matavulja\u00a0 prenuli iz sna, a on nas onako bunovan precijenio i bio odu\u0161evljen Sejdefom koju majka bu\u0111a\u0161e. I nama je bilo lijepo.<\/p>\n Svaka lutalica i vagabund, a naro\u010dito na dva to\u010dka, bi trebao barem nekada da se predstavi u kafani kod Vuka na \u010cevu jer se tamo mo\u017ee vidjeti ono \u010dega u ugostiteljstvu\u00a0 nigdje nema niti \u0107e biti.<\/p>\n ?<\/p><\/div>\n A kad se pro\u0111u \u0106ekli\u0107i i nizbrdicom krene ka Njegu\u0161ima, treba svratiti u kafanu Kod Pera na Bukovicu, ako ni zbog \u010dega drugog a ono zbog njegovih \u010duvenih sendvi\u010da sa pr\u0161utom i sirom u doma\u0107em hljebu. Ne smije se, pritom, sendvi\u010du pristupati polusit, jer on i\u0161te cijelog \u010dovjeka i \u010ditavu glad. Uz ovaj sendvi\u010d mo\u017ee piti \u0161ta ko ho\u0107e.<\/p>\n Predposljednje mjesto na ovom pute\u0161estviju je buregd\u017einica u Risnu, a dr\u017ei je porodica Albanaca iz Gostivara. Burek je dobar a buregd\u017eija nasmijan i raspolo\u017een za \u0161alu. Uz to, buregd\u017eija je ljekar po profesiji, za zlunetrebalo. \u0160ta se vi\u0161e na ovom dunjaluku mo\u017ee o\u010dekivati od prodavnice pite i sladoleda. Potonjoj kafani ne pamtimo ime ali zapamtismo dobar provod uprkos muzici koja je pomalo mu\u010dila nas okupljene i sebe, ali kada je Nikola, doajen trsteni\u010dkih svadbi, uzeo stvar u svoje ruke veselje se eksponencijalno podi\u017ee, a kada Milena preuze pjeva\u010dko kormilo sko\u010di i staro i mlado, svi, svi, svi u Cirkus Kolorado…<\/p>\n Mnoga mjesta smo presko\u010dili ili su ona nas zaobi\u0161la. Neka su se sakrila iza \u017ebunja i virile dok ne pro\u0111emo. A neka nas jo\u0161 uvijek \u010dekaju jer znaju da \u0107emo opet do\u0107i zajedno sa \u010cikerovim MTB\u00a0 maratonom.<\/p>\n Mo\u017eda se mi jo\u0161 koje\u010dega prisjetimo…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161u: DuBraDej Nedoderi<\/p>\n","protected":false},"author":3274,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[1870],"class_list":["post-230441","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi","tag-dubradej-nedoderi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230441","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3274"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230441"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230441\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":347562,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230441\/revisions\/347562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230441"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230441"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230441"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}<\/a>Mla\u0111ahni Cigan\u010di\u0107i su se provla\u010dili izme\u0111u stolova i prosili, a Du\u0161ko umjesto novca jednom ponudi gutlja piva u \u0161ali, malac popi gutljaj, namr\u0161ti se i ode, a onda ga Dule dovr\u0161i bez ga\u0111enja, iako se mladunac sa vodom naj\u010de\u0161\u0107e sretao kada pada ki\u0161a, ali samo dok ne otr\u010di pod najbli\u017eu strehu.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n