{"id":230392,"date":"2017-07-27T09:00:44","date_gmt":"2017-07-27T07:00:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=230392"},"modified":"2017-07-27T09:00:44","modified_gmt":"2017-07-27T07:00:44","slug":"tri-pitanja-o-emocionalnom-radu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/27\/tri-pitanja-o-emocionalnom-radu\/","title":{"rendered":"Tri pitanja o emocionalnom radu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Clementine Morrigan<\/strong><\/p>\n

\"utjeha\"<\/a><\/p>\n

Nedavno je tip s kojim sam par puta iza\u0161la prolazio kroz te\u0161ko razdoblje. Dopisivali smo se o tome i ja sam mu napisala “ako mogu ne\u0161to u\u010diniti kako bih ti pomogla i podr\u017eala te, molim te reci mi”. On mi je odgovorio s pitanjem \u2013 kako mo\u017ee prihvatiti moju podr\u0161ku, a da pritom ne iskori\u0161tava moj emocionalni rad. Naglasio je kako se od mene, kao \u017eene, \u010desto o\u010dekuje da obavljam emocionalni rad, a da on, kao mu\u0161karac, \u010desto ima koristi od \u017eenskog emocionalnog rada. Premda je zasigurno htio pokazati svoje znanje o feministi\u010dkim temama, njegov odgovor me je naljutio. Taj odgovor implicitno pori\u010de moju ponudu emocionalne podr\u0161ke. Podsjetilo me na ra\u0161ireni diskurs o emocionalnom radu \u2013 diskurs koji kritizira eksploataciju emocionalnog rada, no istovremeno ne prepoznaje kako je emocionalni rad ono “ljepilo” koje odr\u017eava zajednice na okupu.<\/p>\n

Emocionalni rad je skup vje\u0161tina. To je rad koji podr\u017eava, koji podi\u017ee ljude da se osje\u0107aju bolje i koji osigurava prostor kada je te\u0161ko. \u010cesto nevidljiv, emocionalni rad se uvijek obavlja “iza scene”. Za emocionalni rad je temeljna sposobnost istinskog slu\u0161anja bez poku\u0161aja da popravimo stvari; klju\u010dno je osigurati prostor za ljude dok prolaze kroz te\u0161ke osje\u0107aje; ponuditi im konstruktivnu povratnu informaciju; pomo\u0107i im da se osje\u0107aju voljenima, vrijednima, vi\u0111enima i pa\u017eenima. Emocionalni rad mo\u017ee biti podsje\u0107anje ljudi da trebaju jesti. Mo\u017ee izgledati tako da osiguramo da \u017eivotni prostor bude \u010dist i spreman za rad. Mo\u017ee zna\u010diti da smo dostupni, da \u0107emo se pojaviti, dr\u017eati nekoga za ruku, pru\u017eiti prostor za ne\u010diju bol. Ponekad emocionalni rad poprima oblik edukacije drugih, “izvla\u010denje” te\u0161kih \u017eivotnih iskustava kako bismo ponudili_e va\u017eno znanje. Ponekad je to stvaranje uvjeta drugima da ka\u017eu svoju istinu. Mi koji_e to \u010desto radimo, u tome mo\u017eemo biti vrlo dobre_i, a da nikada ne artikuliramo \u0161to to\u010dno radimo. Tek kada emocionalni rad izostane i kada se stvari po\u010dnu raspadati, tada po\u010dinjemo primje\u0107ivati koliko je taj rad va\u017ean.<\/p>\n

Va\u017eno je spoznati kako je emocionalni rad nevi\u0111en i neprepoznat\/necijenjen. Trebamo ukazivati na iskori\u0161tavanje i obezvrje\u0111ivanje ovog va\u017enog rada. Istovremeno, saznanje da je emocionalni rad \u010desto iskori\u0161tavan, prevodi se u uvjerenje da je emocionalni rad sam po sebi iskori\u0161tavanje. Kao \u017eeni koja \u010desto ula\u017ee u emocionalni rad, i u osobnom i u poslovnom \u017eivotu, nije mi drago \u0161to se moja va\u017ena, potrebna, kompleksna vje\u0161tina prikazuje kao ne\u0161to \u0161to je prema meni nu\u017eno opresivno. Ne svi\u0111a mi se pretpostavka da sam na neki na\u010din prevarena i izmanipulirana da radim te\u017eak i potreban posao koji mi je iznimno va\u017ean. Takav diskurs obezvrje\u0111uje emocionalni rad.<\/p>\n

Pa, umjesto da pretpostavljamo kako je emocionalni rad nu\u017eno i neizbje\u017eno iskori\u0161tavaju\u0107i, mo\u017eemo li razmotriti kako ga mo\u017eemo eti\u010dki prihvatiti?<\/p>\n

Ako emocionalni rad mo\u017eemo prihvatiti eti\u010dki, onda ga mo\u017eemo vrednovati kao va\u017ean rad koji mijenja svijet \u2013 \u0161to on jest. Mo\u017eemo po\u010deti ozbiljno razmi\u0161ljati kako taj rad, tako \u010desto neprepoznat, zapravo odr\u017eava \u017eivima na\u0161e odnose, zajednice, pokrete i nas same.<\/p>\n

Mo\u017eemo imenovati, prepoznati, po\u0161tovati, raditi i, da, prihvatiti emocionalni rad, umjesto da mu uzmi\u010demo zato \u0161to ne \u017eelimo biti iskori\u0161tene_i. Ovo pi\u0161em kao prijedlog, i ovaj prijedlog je sam po sebi oblik emocionalnog rada. To je \u010din ljubavi. To je poziv da razmislimo kako bismo prihvatili emocionalni rad, a da ne bude iskori\u0161tavaju\u0107i. Premda ovo nije opse\u017ean popis, a nipo\u0161to nije kona\u010dna rije\u010d o ovoj temi, nudim tri pitanja koje mo\u017eemo iskoristiti kao smjernice za eti\u010dko prihva\u0107anje emocionalnog rada. Bez obzira prihva\u0107amo li emocionalni rad od prijatelja, ljubavnika_ice, profesionalca_ke ili suradnika, razmi\u0161ljanje o ovim pitanjima mo\u017ee nam pomo\u0107i da to \u010dinimo s po\u0161tovanjem i reciprocitetom.<\/p>\n

1. Postoji li pristanak?<\/p>\n

Prvo \u0161to se moramo zapitati \u2013 je li osoba koja pru\u017ea emocionalni rad s tim suglasna? Je li to sama ponudila? Je li to ponudila dobrovoljno i bez prisile? Ako nekome name\u0107ete osje\u0107aj krivnje \u0161to ne pru\u017ea emocionalnu podr\u0161ku (rad), onda tu nema pristanka. Ako pred nekoga “istovarite” te\u0161ke stvari, a da prije toga niste provjerili je li ta osoba s tim okej, tako\u0111er nema pristanka. Ako pretpostavite da je sada dobar trenutak za neku temu, a da niste prvo pitali \u2013 tako\u0111er, to nije suglasan rad. Ako zahtijevate da osoba s manje mo\u0107i od vas obavlja posao va\u0161e edukacije, to nije pristanak. Ako \u017eelite znati je li netko suglasan i \u017eeli pru\u017eiti emocionalni rad, odgovor je jednostavan: pitajte.<\/p>\n

To se pitanje mo\u017ee postaviti na brojne na\u010dine. Va\u017eno je da je pitanje autenti\u010dno, iskreno i da se na njega mo\u017ee odgovoriti s ‘da’, ‘ne’ ili ‘mo\u017eda’ u odre\u0111enim okolnostima. Primjerice, prijateljica mo\u017ee re\u0107i da mo\u017ee pri\u010dati na telefon 15 minuta, ali ne du\u017ee, ili ka\u017ee da \u0107e ti rado posvetiti pa\u017enju kada zavr\u0161i ne\u0161to \u0161to sada radi.<\/p>\n

Ako nekoga od koga se o\u010dekuje da obavlja emocionalni rad to tra\u017eite, iznimno je va\u017eno da mu date mogu\u0107nost “izlaza”. Primjerice, mogli biste re\u0107i: “Ne\u0161to uznemiruju\u0107e mi se dogodilo danas na poslu i htjela bih o tome razgovarati. Ako ima\u0161 kapaciteta (vremena, mo\u017ee\u0161, \u017eeli\u0161) sa mnom o tome, molim te javi mi, ali ako nema\u0161 potpuno razumijem”.<\/p>\n

Dati ljudima do znanja da postoje drugi ljudi od kojih mo\u017eete tra\u017eiti podr\u0161ku, tako\u0111er smanjuje ili ukida pritisak. Mo\u017eete re\u0107i ne\u0161to kao: “Mogu li ti re\u0107i \u0161to mi se doga\u0111a? Razgovarat \u0107u o tome sa svojim terapeutom ovog tjedna, pa nema pritiska.”<\/p>\n

Kada govorim o pristanku \u2013 govorim o informiranom pristanku. Budite jasni i konkretni kakvu podr\u0161ku trebate kako bi druga osoba mogla odlu\u010diti mo\u017ee li je pru\u017eiti ili ne. Primjerice, mo\u017eete re\u0107i: “Imala sam stvarno te\u017eak tjedan i pomoglo bi mi kad bi netko samo do\u0161ao do mene i sjedio sa mnom. Ne \u017eelim pri\u010dati o tome. Je li to ne\u0161to \u0161to bi mi mogao_la u\u010diniti? Ako ne, nema veze, pitat \u0107u nekog drugog.”<\/p>\n

Ovo mo\u017ee biti te\u0161ko kada smo u krizi, to mi je jasno. Mnogi od nas ne dobiju podr\u0161ku kad je trebaju, posebno oni\/one me\u0111u nama koje do\u017eivljavaju vi\u0161estruke oblike opresije. Stru\u010dna podr\u0161ka je \u010desto nedostupna ili \u0161tetna, stoga \u017eelim naglasiti da nas ne treba biti sram tra\u017eiti pomo\u0107 kada smo o\u010dajni_e. Va\u017eno je tra\u017eiti pomo\u0107 kada je trebamo, \u010dak i ako to ne radimo savr\u0161eno. Nismo uvijek u stanju pa\u017eljivo promisliti kako \u0107emo tra\u017eiti pomo\u0107. Istovremeno, to \u010diniti (tra\u017eiti pomo\u0107) je va\u017ean dio po\u0161tovanja onih koji mare za nas. Sjetiti se va\u017enosti pristanka kada tra\u017eimo emocionalnu podr\u0161ku vodi do \u010dvr\u0161\u0107ih i odr\u017eivijih odnosa i zajednica. Kada nismo u krizi, mo\u017ee biti korisno sastaviti listu ljudi kojima se mo\u017eemo obratiti za podr\u0161ku\/pomo\u0107 kao i listu pitanja koje mo\u017eemo koristiti kada pitamo za podr\u0161ku. Taj popis mo\u017ee uklju\u010diti prijatelje_ice, partnere_ice, obitelj, stru\u010dne osobe i krizne centre. Tako \u0107emo, kada tra\u017eimo\/trebamo pomo\u0107, mo\u0107i upotrijebiti taj popis. Mo\u017ee nam pomo\u0107i da se sjetimo opcija \u010dak i kada nam najbli\u017ei ljudi nisu u mogu\u0107nosti pru\u017eiti podr\u0161ku koju trebamo u nekom razdoblju.<\/p>\n

2. Je li taj rad cijenjen?<\/p>\n

Svi imamo koristi od emocionalnog rada u na\u0161em svakodnevnom \u017eivotu, bez obzira radi li se o tome da je blagajnica ljubazna iako je imala grozan dan ili o partneru\/ici koji\/a nas slu\u0161a dok pri\u010damo o lo\u0161em danu na poslu, ili o prijatelju_ici koji\/a nas uvijek oraspolo\u017ei ili o prijateljima s Facebooka koje “bombardiramo” svojim idejama. Emocionalni rad ima mno\u0161tvo oblika i podr\u017eava nas na brojne na\u010dine. Pa ipak, njegova uloga u na\u0161im \u017eivotima \u010desto ostaje neprepoznata. Dio eti\u010dkog prihva\u0107anja emocionalnog rada je vrednovanje tog rada, a da ga ne uzimamo “zdravo za gotovo”, da ga prepoznamo i priznamo i artikuliramo na\u010dine na koje nas podr\u017eava.<\/p>\n

Imala sam partnera koji nikada nije do\u017eivio seksualno nasilje. Bio je \u010dlan kolektiva koji se bavio politikama vezanim uz seksualno nasilje. \u010cesto smo razgovarali o tome i pitao me je za mi\u0161ljenje. Kao osoba koja je pre\u017eivjela seksualno nasilje, znala sam mnogo toga i rado sam mu pomagala. Razljutilo me to \u0161to je taj emocionalni rad i kori\u0161tenje moje traume da pomognem njemu i njegovom kolektivu bio potpuno nepriznat. Moj partner je svoj kolektiv opskrbljivao s mno\u0161tvom novih i va\u017enih ideja, a da mi nikada nije pripisao zasluge za to.<\/p>\n

Ovo je primjer pogre\u0161nog pona\u0161anja, no postoje mnogi na\u010dini dobrog pona\u0161anja. Od toga da se izravno zahvalimo ljudima i ka\u017eemo im kako nam je njihov emocionalni rad pomogao do javnog pridavanja zasluga. Za svaku situaciju postoji prikladna reakcija. Obi\u010dan smije\u0161ak upu\u0107en blagajnici i nastojanje da joj ne “tro\u0161imo” vrijeme dovoljno je joj poka\u017eemo priznanje i zahvalnost. Uslu\u017enim radnicima i radnicama mo\u017eemo dati i velikodu\u0161ne ili redovne napojnice (da ne spominjem da ih ne smijemo koristiti kao objekte emocionalnog istresanja). Mo\u017eemo odati priznanje prijateljima na Facebooku navode\u0107i njihove doprinose u na\u0161em radu (no prije toga ih treba pitati \u017eele li ili ne da im navedemo imena). Pred prijateljima i pred zajednicom mo\u017eemo svojim partnerima_cama re\u0107i koliko cijenimo njihovu stalnu podr\u0161ku. Mo\u017eemo javno obznaniti da ni\u0161ta od na\u0161eg rada nije nastalo u vakuumu i zahvaliti onima koji su doprinijeli svojim emocionalnim radom.<\/p>\n

Dio prihva\u0107anja emocionalnog rada je iskreno pokazivanje zahvalnosti i pridavanje zasluga. Priznanje zna\u010di mnogo ljudima da se osjete cijenjenima za svoj naporan rad.<\/p>\n

3. Postoji li reciprocitet?<\/p>\n

Kona\u010dno, trebamo se zapitati je li emocionalni rad recipro\u010dan. Kada za emocionalni rad pla\u0107amo, primjerice psihoterapeutu ili seksualnoj radnici, o\u010dito se od nas ne o\u010dekuje da ulo\u017eimo istu koli\u010dinu emocionalnog rada zauzvrat. U tom slu\u010daju dajemo novac. No, jo\u0161 uvijek mo\u017eemo po\u0161tovati njihov rad dr\u017ee\u0107i se dogovora, po\u0161tuju\u0107i njihovo vrijeme, sjetiti se da su profesionalci ljudi i da mogu imati lo\u0161 dan, i op\u0107enito tretirati ih s uva\u017eavanjem.<\/p>\n

U odnosima u kojima ne pla\u0107amo za emocionalni rad posebno je va\u017eno zapitati se pru\u017eamo li ga i mi zauzvrat. Dajemo li toj osobu podr\u0161ku? Slu\u0161amo li o njenim problemima? Jesmo li dostupni u krizi? Naravno da je nemogu\u0107e biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme, ali u fer recipro\u010dnim odnosima trebali bismo davati koliko i primati. Ako shvatimo da dobivamo mnogo emocionalnog ulaganja od nekoga, va\u017eno je razmisliti mo\u017eemo li i mi uzvratiti. Vra\u0107amo li uslugu?<\/p>\n

Ako smo navikli dobivati emocionalnu podr\u0161ku bez uzvra\u0107anja, to je ne\u0161to na \u010demu trebamo poraditi. Neki ljudi, zahvaljuju\u0107i svojim privilegiranim pozicijama, navikli su imati emocionalnu potporu drugih te nikada nisu nau\u010dili kako da to i sami rade. Mo\u017eda nisu svjesni da je emocionalni rad \u2013 rad, da je to skup vje\u0161tina.<\/p>\n

Ako niste navikli ljudima davati podr\u0161ku, prvo se trebate educirati kako to \u010diniti. Postoje brojne knjige i \u010dlanci koje mo\u017eete pro\u010ditati kako biste nau\u010dili kako slu\u0161ati, kako pru\u017eiti podr\u0161ku, kako ljudima dati prostor. Tako\u0111er, mo\u017eete pitati ljude koje \u017eelite podr\u017eati kakvu podr\u0161ku oni \u017eele, no dobro je najprije izbrusiti vje\u0161tine emocionalnog rada, tako da ne o\u010dekujete od nekog drugog da sam obavi emocionalni rad u\u010de\u0107i vas emocionalnom radu.<\/p>\n

Dio samoedukacije o tome \u0161to je emocionalni rad i kako ga raditi je samoedukacija o sistemskoj opresiji i o tome kakve koristi mi od nje imamo. Va\u017ean dio u\u010denja je spoznati kako mi opresiramo druge o\u010dekuju\u0107i da nas educiraju o toj opresiji. Velik dio reciprociteta vezan je uz samoedukaciju, a to je tek po\u010detak. S te polazi\u0161ne to\u010dke, trebamo se pitati kako mo\u017eemo uzvratiti ljudima u na\u0161im \u017eivotima, posebno onima od \u010dije opresije imamo koristi i onima koji su izlo\u017eeni vi\u0161estrukim opresivnim sistemima.<\/p>\n

Reciprocitet je temelj izgradnje sna\u017enih odnosa i zajednica. Ako se konstantno oslanjamo na nekoga, zapitajmo se “Na koga se oslanja ta osoba?”. Mo\u017eete prijatelju poslati poruku i pitati ga kako je, kakav mu je bio dan. Mo\u017eete saslu\u0161ati suradnika koji vam govori o ne\u010demu stresnom \u0161to je do\u017eivio. Mo\u017eete odr\u017eavati empati\u010dni prostor za svog partnera ne poku\u0161avaju\u0107i “popraviti” situaciju. Mo\u017eete svom ljubavniku donijeti hranu kada je bolestan. U\u010diti kako “obavljati” emocionalni rad va\u017ean je dio njegovog eti\u010dkog prihva\u0107anja.<\/p>\n

Va\u017eno je spoznati da neki od nas trebaju vi\u0161e brige od drugih. Neki od nas, zbog traume, invaliditeta, problema s mentalnim zdravljem, siroma\u0161tva ili nekih drugih razloga, mo\u017eda nisu u poziciji da pru\u017ee emocionalni rad kakav nam je potreban. Mo\u017eemo prolaziti kroz razdoblja kada mo\u017eemo pru\u017eiti vi\u0161e emocionalne potpore ili kroz razdoblja u kojima trebamo vi\u0161e brige i pa\u017enje nego \u0161to smo je sposobni dati. Mo\u017eemo biti sposobni pru\u017eiti recipro\u010dnu brigu na neke na\u010dine, a ne neke druge ne. I to je potpuno u redu. Trebamo bogate mre\u017ee emocionalne skrbi, tako da svatko od nas mo\u017ee dobiti onoliko koliko mu treba. Trebamo zajednice koje cijene i upra\u017enjavaju emocionalni rad \u2013 zajednice u kojima si me\u0111usobno poma\u017eemo. Reciprocitet je odluka da izgradimo zajednice u kojima \u0107emo svi biti podr\u017eani i ne izostaviti nikoga; to nije razmjena “jedan na jedan”.<\/p>\n

Emocionalni rad je nevidljivo “ljepilo” koje odr\u017eava na\u0161e odnose, zajednice, pokrete i nas same. To je neophodan rad na promjeni svijeta. Va\u017eno je artikulirati \u010dinjenicu da je emocionalni rad \u010desto nepriznat i iskori\u0161tavan te da se \u010desto zahtijeva od odre\u0111enih skupina ljudi – uklju\u010duju\u0107i \u017eene, feminine ljude i nebijele ljude. U isto vrijeme, moramo spoznati da je emocionalni rad vrijedan i va\u017ean. Trebamo ga vi\u0161e, a ne manje, i trebamo ga dijeliti. Umjesto da mu uzmi\u010demo zbog straha da \u0107emo biti iskori\u0161teni, mo\u017eemo se zapitati: “Postoji li pristanak? Cijenimo li taj rad? Postoji li reciprocitet?”. I ako iskreno odgovorimo na ova pitanja, mo\u017eemo ga prihvatiti sa zahvalno\u0161\u0107u i po\u0161tovanjem.<\/p>\n

Na kraju, \u017eelim se zahvaliti svim teoreti\u010darima_kama, aktivistima_kinjama, umjetnicima_ama, piscima\/spisateljicama i prijateljima_cama koji su artikulirali va\u017enost emocionalnog rada, posebno onima koji nisu bijeli, osobama s invaliditetom i seksualnim radnicima_ama. Ovo ne bih mogla napisati da cijeli \u017eivot nisam u\u010dila od onih koji su to u\u010dinili prije mene i nastavit \u0107u u\u010diti. Hvala.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Postoji li pristanak? Cijenimo li taj rad? Postoji li reciprocitet?”. I ako iskreno odgovorimo na ova pitanja, mo\u017eemo ga prihvatiti sa zahvalno\u0161\u0107u i po\u0161tovanjem.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":230394,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-230392","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230392","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230392"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230392\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/230394"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230392"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230392"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230392"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}