{"id":230267,"date":"2017-07-25T08:45:05","date_gmt":"2017-07-25T06:45:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=230267"},"modified":"2017-07-25T08:45:45","modified_gmt":"2017-07-25T06:45:45","slug":"dobro-poznati-okus-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/25\/dobro-poznati-okus-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Dobro poznati okus kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Autor: Jean-Baptiste Malet<\/strong><\/p>\n

\"Jean-Baptiste-Malet\"<\/a>U srcu kalifornijske doline Sacramenta, u restoranskoj sali ukra\u0161enoj prepariranim medvjedima i kobrama, jedan mu\u0161karac zagriza svoj hamburger. Pred njim na stolu je bo\u010dica ke\u010dapa. Chris Rufer, vlasnik kompanije Morning Star, vlada svjetskom proizvodnjom industrijske raj\u010dice. Iako ima samo tri tvornice, one su najve\u0107e na svijetu i proizvode 12 posto koncentrata raj\u010dice koji se konzumira u svijetu.<\/p>\n

\u201cJa sam svojevrsni anarhist\u201d, obja\u0161njava Rufer izme\u0111u dva zalogaja. \u201cZato vi\u0161e nema direktora u mojoj tvrtci. Usvojili smo samoupravljanje\u201d \u2013 dodu\u0161e, \u201csamoupravljanje\u201d u kojem radnici ne upravljaju njenim kapitalom. Kao mecena Libertarijanske stranke1 Rufer je svojim zaposlenicima ostavio samo one zadatke koje jo\u0161 uvijek mo\u017ee obavljati isklju\u010divo \u010dovjek. U postrojenjima u gradu Williamsu, Morning Star svakoga sata pretvori 1350 tona svje\u017eih raj\u010dica u koncentrat. Pranje, mljevenje i su\u0161enje pod pritiskom potpuno su automatizirani. Ova tvrtka je najkompetitivnija na svijetu u ovom poslu. Funkcionira u tri smjene po osam sati i zapo\u0161ljava samo sedamdeset radnika po smjeni. Glavnina radnika i menad\u017eera otpu\u0161tena je i zamijenjena strojevima i ra\u010dunalima.
\nIz ove \u201cprimarne prerade\u201d izlaze veliki sanduci s koncentratima razli\u010dite kakvo\u0107e. Oni \u0107e u kontejnerima oploviti sve svjetske oceane. Ba\u010dve kineskog koncentrata na\u0107i \u0107e se u divovskim napuljskim tvornicama koje proizvode ve\u0107inu malih konzervi koncentrata \u0161to se prodaju u europskim maloprodajnim lancima. Tvornice takozvane \u201csekundarne prerade\u201d iz skandinavskih zemalja, isto\u010dne Europe, britanskih otoka ili Provanse tako\u0111er \u0107e se slu\u017eiti uvoznim koncentratom kao sastojkom u svojim industrijskim prehrambenim proizvodima \u2013 ratatouilleu, smrznutim pizzama, lazanjama\u2026 Pomije\u0161an s krupicom ili ri\u017eom, taj proizvod dospijeva u tradicionalna jela razli\u010ditih krajeva svijeta: u paellu, maafe-piletinu ili \u010dorbu. Koncentrat raj\u010dice najdostupniji je industrijski proizvod kapitalisti\u010dkog doba: nalazimo ga i na stolovima trendovskih restorana u San Franciscu i na tezgama najsiroma\u0161nijih afri\u010dkih sela, gdje se katkada, kao primjerice na sjeveru Gane, prodaje na \u017elicu, za cijenu od nekoliko centa.
\nCijelo \u010dovje\u010danstvo jede industrijsku raj\u010dicu. Godine 2016. prera\u0111eno je ili konzervirano 38 milijardi kilograma toga vo\u0107a2, to jest, otprilike \u010detvrtina njegove sveukupne proizvodnje. Pro\u0161le godine svaki je stanovnik Zemlje u prosjeku unio u sebe 5,2 kilograma prera\u0111enih raj\u010dica3. Sredi\u0161nji sastojak junk fooda4 ali i mediteranske ishrane, raj\u010dica nadilazi kulturne i prehrambene razlike. Ne trpi zabrane. \u201cCivilizacije p\u0161enice, ri\u017ee i kukuruza\u201d koje je opisao povjesni\u010dar Fernand Braudel danas su ustupile mjesto jednoj jedinoj civilizaciji raj\u010dice.<\/p>\n

Dok priti\u0161\u0107e bo\u010dicu Heinza kako bi prekrio pomfrit novim mlazom ke\u010dapa, i pritom proizvodi karakteristi\u010dan zvuk koji su milijarde u\u0161iju nau\u010dile raspoznavati jo\u0161 u djetinjstvu, Ruferu vjerojatno nisu na pameti ni sastav tog umaka ni njegova burna pro\u0161lost. Razlog tomu \u0161to unato\u010d crvenoj boji \u201ctomato ketchup\u201d nema okus raj\u010dice njezin je udio, koji u koncentratu varira izme\u0111u 30 i 6 posto, ovisno o proizvo\u0111a\u010du, dok je udio \u0161e\u0107era u prosjeku 25 posto. U SAD-u se radi o \u0161krobnom sirupu (ve\u0107inom genetski modificiranom). Odgovoran za epidemiju pretilosti koja poga\u0111a zemlju, sveprisutan u industrijskoj prehrani Amerikanaca, taj \u201cglukozno-fruktozni sirup\u201d ko\u0161ta manje od \u0161e\u0107era od \u0161e\u0107erne trske ili onoga od \u0161e\u0107erne repe. Najgori ke\u010dapi, krcati aditivima modificiranog \u0161kroba, zgu\u0161njiva\u010dima i sredstvima za \u017eeliranje kao i ksantanskom gumom (E415) ili guar-gumom (E412), vrhunac su stolje\u0107a \u201cnapretka\u201d prehrambeno-prera\u0111iva\u010dke industrije.<\/p>\n

Fa\u0161isti\u010dka Italija \u2013 pradomovina ke\u010dapa<\/strong><\/p>\n

U Ruferovim tvornicama, kao i u svim prera\u0111iva\u010dkim pogonima na svijetu, ve\u0107ina tehnologije potje\u010de iz Italije. Nastala u 19. stolje\u0107u u Emiliji-Romagni, proizvodnja industrijske raj\u010dice pro\u0161irila se cijelim planetom. Koncem istog stolje\u0107a milijuni talijanskih emigranata \u0161ire kulinarsku upotrebu prera\u0111ene raj\u010dice i poti\u010du izvoz trobojnih konzervi do SAD-a, Argentine i Brazila. U Italiji u vrijeme fa\u0161izma limena kutijica simbolizira \u201ckulturnu revoluciju\u201d nadahnutu futurizmom koji slavi urbanu civilizaciju, strojeve i rat. Raj\u010dica u konzervi, hrana \u201cnovog \u010dovjeka\u201d, kombinira znanstveno in\u017eenjerstvo, industrijsku proizvodnju i \u010duvanje plodova uzgojenih na tlu domovine. Godine 1940. u Parmi se odr\u017eava prva Autarki\u010dna izlo\u017eba kutija i ambala\u017ea za konzerve, doga\u0111aj koji u re\u017eimskih velikodostojnika izaziva silan ponos. Naslovnica kataloga izlo\u017ebe prikazuje limenku s natpisom \u201cAUTARCHIA\u201d. \u201cZelena samodostatnost\u201d, ekonomski model koji je fa\u0161izam usvojio, industriju prerade raj\u010dice racionalizira i nastavlja razvijati. \u201cI dan danas, dva svjetski poznata jela brze prehrane, tanjur tjestenine i pizza, sadr\u017ee raj\u010dicu. Jednim dijelom oni su naslje\u0111e industrije koju je strukturirao, razvijao, poticao i financirao fa\u0161isti\u010dki re\u017eim\u201d, nagla\u0161ava povjesni\u010dar gastronomije Alberto Capatti.<\/p>\n

Nastale u SAD-u u 19. stolje\u0107u, Campbellova konzerva juhe od raj\u010dice i Heinzova osmerokutna crvena bo\u010dica ke\u010dapa \u2013 kojih se godi\u0161nje diljem svijeta proda 650 milijuna \u2013 bore se s bocom Coca-Cole za mjesto simbola kapitalizma. Nije ba\u0161 op\u0107epoznata \u010dinjenica, ali ta dva proizvoda u povijesti masovne proizvodnje prethode automobilu. Prije nego \u0161to je Ford na pokretnim trakama sastavljao automobile, tvornice Heinz iz Pittsburgha u Pennsylvaniji ve\u0107 su proizvodile konzerve graha u umaku od raj\u010dica na proizvodnim linijama gdje su zadaci poput zatvaranja limenki bili automatizirani. Fotografije iz 1904. godine prikazuju radnice u Heinzovim kutama i bo\u010dice ke\u010dapa koje putuju po traci. Godinu dana poslije, Heinz uspijeva prodati milijun bo\u010dica ke\u010dapa. Godine 1910. proizvodi \u010detrdeset milijuna konzervi i dvadeset milijuna staklenih bo\u010dica. Ovo poduze\u0107e je u to doba najva\u017enija ameri\u010dka multinacionalna kompanija5.<\/p>\n

Uslijed uspona neoliberalizma osamdesetih godina 20. stolje\u0107a i zahvaljuju\u0107i izumu asepti\u010dnih pakiranja (tretiranih da bi se sprije\u010dio razvoj mikroorganizama), koja kr\u010de put interkontinentalnoj cirkulaciji prehrambenih proizvoda, divovi prehrambeno-prera\u0111iva\u010dke industrije poput Heinza ili Unilevera postupno sve \u010de\u0161\u0107e podugovaraju svoju djelatnost prerade raj\u010dica. Sada se multinacionalni proizvo\u0111a\u010di ke\u010dapa, juhe ili pizze opskrbljuju izravno od primarnih prera\u0111iva\u010da koji mogu isporu\u010diti vrlo velike koli\u010dine vrlo jeftinog industrijskog koncentrata. U Kaliforniji, Kini i Italiji, svega nekoliko mastodonata prera\u0111uje polovinu industrijskih raj\u010dica svijeta. \u201cPremda je Nizozemska najve\u0107i izvoznik umaka od raj\u010dice i ke\u010dapa u Europi, naro\u010dito zbog otvaranja divovske Heinzove tvornice, ta zemlja ne proizvodi industrijsku raj\u010dicu\u201d, precizira urugvajski burzovni me\u0161etar Juan Jos\u00e9 Am\u00e9zaga. \u201cSav koncentrat \u0161to se rabi u umacima koje izvoze Nizozemska ili Njema\u010dka proizveden je od uvezene robe porijeklom iz raznih dijelova svijeta. Dobavlja\u010di mogu biti iz Kalifornije, Europe ili Kine. To se mijenja ovisno o dobu godine, deviznom te\u010daju, stanju zaliha i berbi.\u201d<\/p>\n

Iako je glavni svjetski proizvo\u0111a\u010d koncentrata raj\u010dice, Kalifornija broji samo dvanaest tvornica za preradu. Sve su redom gigantske. Same opskrbljuju gotovo cijelo unutra\u0161nje sjevernoameri\u010dko tr\u017ei\u0161te i izvoze u Europu proizvode koji se ponekad prodaju jeftinije od talijanskih ili \u0161panjolskih koncentrata. Za razliku od raj\u010dica koje se prodaju kao svje\u017ee tokom \u010ditave godine, a koje se uzgajaju u staklenicima, raj\u010dice za ove potrebe se uzgajaju vani. Kako Kalifornija ima jako puno sun\u010danih sati godi\u0161nje, berbe katkada po\u010dinju ve\u0107 u prolje\u0107e i zavr\u0161avaju, kao u Provansi, ujesen.<\/p>\n

S obzirom na to da ih geneti\u010dari \u201cpobolj\u0161avaju\u201d od 1960-ih godina, raj\u010dice iz agroindustrije otpo\u010detka su zami\u0161ljene tako da se olak\u0161a njihova kasnija prerada. Znanost koja upravlja organizacijom rada tako\u0111er intervenira u samu sr\u017e proizvoda. Uvo\u0111enje jednoga gena ubrzalo je primjerice berbe na ruke i omogu\u0107ilo mehani\u010dke berbe. Svi industrijski plodovi odvajaju se od svoje peteljke obi\u010dnim trzajem. Premda su danas industrijske raj\u010dice globalnoga tr\u017ei\u0161ta ve\u0107inom takozvane hibridne sorte, pasirana raj\u010dica upisala se u povijest kao prvi GMO prehrambeni proizvod komercijaliziran u Europi6.<\/p>\n

Sa svojom debelom ko\u017eom koja hrska pod zubima, industrijska raj\u010dica dobro pre\u017eivljava uvjete u kamionskom prijevozu i grubo rukovanje strojeva. \u010cak i smje\u0161tena na dno spremnika, pod masom istovrsnih plodova, ne\u0107e se zdrobiti. Velike sjemenarske tvrtke pobrinule su se da sadr\u017ei \u0161to je manje mogu\u0107e vode, za razliku od sorti u supermarketima, vodenih i stoga neprikladnih za proizvodnju koncentrata. \u201cCrvena\u201d industrija svodi se na koncu na vje\u010diti i apsurdni hidrolo\u0161ki ciklus: s jedne strane, masivno se navodnjavaju polja u regijama gdje je voda rijetkost, kao \u0161to je Kalifornija; s druge strane, crveni plodovi prevoze se u tvornice gdje se iz njih iskuhavanjem odstranjuje voda da bi se proizvela pasta bogata suhom tvari.<\/p>\n

* Jean-Baptiste Malet je novinar. Autor L\u2019Empire de l\u2019or rouge. Enqu\u00eate mondiale sur la tomate d\u2019industrie, Fayard, 2017.<\/strong><\/p>\n

\n1 Rufer je s milijun dolara financirao kampanju Garyja Johnsona, libertarijanskog kandidata koji je zavr\u0161io na tre\u0107em mjestu ameri\u010dke predsjedni\u010dke utrke 2016. s 4,4 milijuna glasova, odnosno 3,29 posto.
\n2 Za botani\u010dare raj\u010dica je vo\u0107e. Za carinike, povr\u0107e.
\n3 Tomato News, Suresnes, prosinac 2016.
\n4 Quentin R. Skrabec, H. J. Heinz: A Biography, McFarland & Company, Jefferson (Sjeverna Karolina), 2009.
\n5 Vidi Aurel i Pierre Daum, \u201cEt pour quelques tomates de plus\u201d, Le Monde diplomatique, o\u017eujak 2010.
\n6 Od velja\u010de 1996. do srpnja 1999. godine, lanac supermarketa Sainsbury\u2019s komercijalizirao je u Ujedinjenom kraljevstvu konzerve GMO pasirane raj\u010dice povoljnim cijenama i agresivnim marketingom. Operacija je prekinuta tijekom \u201ckrize kravljeg ludila\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prehrambeni sustav kakav danas poznajemo duboko je ukorijenjen u globalnu kapitalisti\u010dku ekonomiju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":230269,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-230267","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=230267"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/230267\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/230269"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=230267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=230267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=230267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}