{"id":229777,"date":"2017-07-17T07:34:25","date_gmt":"2017-07-17T05:34:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=229777"},"modified":"2017-07-17T07:34:25","modified_gmt":"2017-07-17T05:34:25","slug":"komplementarnost-u-borbi-za-sekularnu-drzavu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/17\/komplementarnost-u-borbi-za-sekularnu-drzavu\/","title":{"rendered":"Komplementarnost u borbi za sekularnu dr\u017eavu"},"content":{"rendered":"

Razgovarali: Martin Bero\u0161 i Karolina Hrga<\/strong><\/p>\n

\"Mira<\/a>S histori\u010darkom i sociologinjom Mirom Bogdanovi\u0107<\/strong>, autoricom nedavno objavljene knjige \u201eElitisti\u010dki pasijans \u2013 Povijesni revizionizam Latinke Perovi\u0107\u201c, razgovarali smo o liberalizmu kao politi\u010dkom projektu, njegovim povijesnim fazama, razli\u010ditim strujama i odnosu prema demokraciji te razila\u017eenju sa socijalisti\u010dkim projektom koje je najo\u010diglednije u razli\u010ditom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se poja\u010da zajedni\u010dki front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam ba\u0161tine iz prosvjetiteljstva, Bogdanovi\u0107 podsje\u0107a da borba za jednakost sviju u jednad\u017ebu mora uklju\u010diti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
\n\u201ePrivatno vlasni\u0161tvo\u201c, ispred crkve Sv. Katarine u Kuld\u012bgi, Latvija. (foto: Laima G\u016btmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilago\u0111eno prema Creative Commons licenci).
\n\u201ePrivatno vlasni\u0161tvo\u201c, ispred crkve Sv. Katarine u Kuld\u012bgi, Latvija. (foto: Laima G\u016btmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilago\u0111eno prema Creative Commons licenci).<\/p>\n

Liberalizam se iz radikalno lijevih pozicija \u010desto predstavlja kao antagonist progresivnoj dru\u0161tvenoj promjeni ili kao ne\u0161to \u0161to valja denuncirati. U \u010demu le\u017ei razlog tome?<\/strong><\/p>\n

Ne mislim da liberalizam treba denuncirati, a on je u svakom slu\u010daju antagonist u nekim svojim aspektima prema onome kako na ljevici shva\u0107amo dru\u0161tvenu promjenu i po\u017eeljno dru\u0161tvo. Rekla bih da je antikapitalisti\u010dki stav ljevice osnovni kriterij koji je dijeli od liberalizma. Me\u0111utim, ljevica postoji u raznim formama. Neke struje na ljevici \u017eele sve odmah, nasilnim sredstvima, neki postepeno, parlamentarnim sredstvima, ali u kona\u010dnici se uvijek radi o dokidanju kapitalizma i ostvarivanju nekog dru\u0161tva gdje \u0107e jednakost i sloboda, dva osnovna na\u010dela koja su zajedni\u010dka za liberalizam i socijalizam, biti dovedena u nekakav harmoni\u010dan odnos. Prema tome, mislim da je \u201edenunciranje\u201c krivi termin i da je jednostavno potrebno odnositi se kriti\u010dki i afirmativno prema onim aspektima liberalizma koji su korisni u socijalisti\u010dkoj borbi za pravednije dru\u0161tvo.<\/p>\n

Koji su to aspekti liberalizma?<\/strong><\/p>\n

Radi se, primjerice, o dovo\u0111enju koncepata slobode i jednakosti u optimalnu ravnote\u017eu. Iako liberalizam i socijalizam (i ljevica op\u0107enito) imaju zajedni\u010dki korijen u prosvjetiteljstvu i racionalizmu, u jednom se povijesnom trenutku razilaze, jer na druga\u010diji na\u010din shva\u0107aju slobodu i jednakost, \u0161to je i danas slu\u010daj. Za liberalizam, jednakost je zajam\u010dena samo pred zakonom i za sve ljude vrijedi univerzalno. Me\u0111utim, za socijaliste jednakost mora imati i svojevrsno materijalno pokri\u0107e, mora postojati nekakva realna jednakost \u0161ansi svih ljudi da postignu svoj potencijalni optimum. Ukazala bih na jedan moment koji je \u010duveni francuski pisac Anatole France pomalo cini\u010dno istaknuo, a ti\u010de se razlike izme\u0111u formalne i supstancijalne jednakosti, koja se ogleda u tome \u0161to \u201ezakon, u svojoj veli\u010danstvenoj jednakosti, i bogatima i siroma\u0161nima zabranjuje da spavaju pod mostovima, prose po ulicama i kradu kruh\u201c.<\/p>\n

Tko se i kako u takvom sustavu osloba\u0111a? \u0160to je ljudsko bi\u0107e bez sredstava za proizvodnju u liberalnoj koncepciji?<\/strong><\/p>\n

Dakle, jednakost pred zakonima je samo prva to\u010dka, odnosno polazi\u0161te za liberale ili prve ljude koji su krenuli da se bore pod tim programom protiv feudalnih stale\u0161kih struktura. Oni su ostvarili civilizacijski skok time \u0161to su proglasili jednakost svih ljudi prirodnim pravom svih ljudi. No jedan od aspekata tog prirodnog prava za liberale je privatno vlasni\u0161tvo, a ono se zapravo pokazalo kao osnovna prepreka jednakosti u supstancijalnom smislu.<\/p>\n

Me\u0111utim, ako ja posjedujem automobil, je li to relevantna forma privatnog vlasni\u0161tva? Sasvim sam sigurna da nije jer aute imaju mnogi. No ako je netko prinu\u0111en da svoju radnu snagu prodaje nekomu drugome koji raspola\u017ee sredstvima za proizvodnju, onda imamo potpuno druga\u010diju situaciju i druga\u010diji aspekt posjedovanja privatnog kapitala ili privatnog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju.<\/p>\n

Mo\u017eete li liberalizam kao politi\u010dki projekt smjestiti u \u0161iru povijesnu perspektivu i nazna\u010diti neke karakteristike njegova odnosa s konceptom demokracije? Je li liberalna demokracija sretan spoj, a ako ne sretan, onda barem funkcionalan, i za koga u najve\u0107oj mjeri funkcionira?<\/strong><\/p>\n

Kada pogledamo povijest liberalizma, onda vidimo da on i danas nosi neke oblike svog porijekla i svog nastanka. Na primjer, sve ovo \u0161to nam danas izgleda potpuno normalno, uobi\u010dajeno i po\u017eeljno, poput trodiobe vlasti na sudbenu, zakonodavnu i izvr\u0161nu, nastalo je u borbi gra\u0111anske, trgova\u010dke klase koja se u Italiji formira ve\u0107 u 13. stolje\u0107u. Radi se o kompliciranoj i duga\u010dkoj pri\u010di, u koju ovom prilikom ne\u0107u ulaziti, no u tom feudalnom dru\u0161tvu nastaje jedna snaga kojoj su okviri tog stale\u0161kog dru\u0161tva isuvi\u0161e tijesni da bi se mogla razmahati \u2013 otkrivaju se novi prekomorski trgova\u010dki putevi, stje\u010de se kapital i ula\u017ee u industriju\u2026 Dakle, kapitalizam se razvija u razli\u010ditim oblicima. Me\u0111utim, sada ta oja\u010dana gra\u0111anska klasa, koja nema politi\u010dku mo\u0107, na sve na\u010dine poku\u0161ava potisnuti dotada\u0161nji vladaju\u0107i sloj, to stale\u0161ko dru\u0161tvo koje je bilo optere\u0107eno svim mogu\u0107im preprekama za slobodni razvoj kapitalizma.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, trebalo je vlast, za koju se dotad smatralo da dolazi od Boga, spustiti na zemlju. Danas, u doba desekularizacije, jo\u0161 nismo uveli u na\u0161e ustave da je vlast po milosti Bo\u017ejoj, ali tada je to bilo tako. Vladar je ro\u0111en, a rodoslovom se prenosila funkcija vladara koju mu je davala sama Bo\u017eja milost. Me\u0111utim, gra\u0111anska klasa progla\u0161ava na\u010delo narodne suverenosti, dakle narod postaje izvor i u\u0161\u0107e vlasti. Po\u0161to gra\u0111anska klasa u to vrijeme jo\u0161 nije dovoljno jaka da potpuno preuzme vlast, ona sklapa razne kompromise unutar postoje\u0107eg stale\u0161kog dru\u0161tva, a kraljevska se vlast ograni\u010dava time \u0161to parlament postupno zadobiva sve va\u017eniju ulogu. Dodu\u0161e, u tom je parlamentu koncept demokracije opet ograni\u010den, jer gra\u0111anin mo\u017ee biti samo onaj tko je vlasnik svojine, odnosno sredstava za vlastito uzdr\u017eavanje.<\/p>\n

To me podsje\u0107a na jednu misao Immanuela Kanta, \u010duvenog prosvjetiteljskog filozofa, koji je smatrao da je za postajanje gra\u0111aninom \u201enu\u017ena kvaliteta (osim prirodne, da nije dijete, da nije \u017eena) \u2013 da je on svoj vlastiti gospodar, odnosno da ima bilo kakvo vlasni\u0161tvo (u \u0161to se mo\u017ee ubrojiti i svako umije\u0107e, obrt, lijepa umjetnost ili znanost) koje ga hrani. Ku\u0107na posluga, trgova\u010dki pomo\u0107nici, nadni\u010dari, \u010dak i frizeri naprosto su operarii a ne artifices pa nisu \u010dlanovi dr\u017eave, a time nisu kvalificirani ni da budu gra\u0111ani\u201c.<\/p>\n

Dakle, vidimo da iz ni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva dolazi do pritiska prema gore, prema demokratizaciji, a gra\u0111anska klasa koja je sebi ve\u0107 osvojila mjesto u parlamentu i utjecaj u dono\u0161enju va\u017enih dru\u0161tvenih odluka, poku\u0161ava sprije\u010diti nadiranje donjih slojeva u parlament time \u0161to postavlja prepreke u vidu imovinskog cenzusa ili cenzusa pismenosti. Me\u0111utim, ti isklju\u010deni ljudi ne mogu se opismeniti ako ne postoje \u0161kole i javna obaveza da svi ljudi budu pismeni. Tu uska\u010de dr\u017eava koja, prvenstveno u interesu kapitala, opismenjava ljude koji su mu potrebni kao radna snaga.<\/p>\n

Tako\u0111er, potrebno je imati ljude koji \u0107e biti manje-vi\u0161e zdravi, a ne posve izraubani, stoga parlament donosi zakone koji \u0107e za\u0161tititi kapitalizam od njega samoga. Liberalizam je zapravo negacija dr\u017eave, iako on bez nje ne mo\u017ee, i zato je za opstojnost liberalne doktrine i efekata koje ona ima, kontinuirano potrebno uvla\u010diti dr\u017eavu u reguliranje dru\u0161tvenih odnosa, koji su prvobitno trebali da budu samo ugovorni odnosi izme\u0111u pojedinaca. Dakle, sve je ugovor \u2013 slobodni ljudi sklapaju ugovore. I brak je ugovor, iako je ude\u0161en raznim romanti\u010dnim ukrasima, no on je u su\u0161tini ugovor izme\u0111u dvoje ljudi s posljedicama koje iz njega slijede. Najamni radnik je u ugovornom odnosu prema poslodavcu. Posvuda se sklapaju neki ugovori, a nesporazume izme\u0111u sukobljenih strana rje\u0161ava sudbena vlast.<\/p>\n

Koje su struje unutar liberalne misli doraslije zada\u0107i mapiranja terena dru\u0161tvenih odnosa ili bolje opremljenije da u tu svrhu vr\u0161e komplementarnu funkciju nekoj drugoj paradigmi? Je li liberalizam adekvatan kognitivni aparat za razumijevanje kontradikcija postoje\u0107eg politi\u010dko-ekonomskog sustava?<\/strong><\/p>\n

Liberalizam je doktrina harmonije. Me\u0111utim, dru\u0161tveni odnosi su podru\u010dje konflikata. Prema tome, liberalizam uop\u0107e nije epistemolo\u0161ki opremljen za mapiranje tih konfliktnih odnosa u dru\u0161tvu, zato \u0161to prvenstveno nagla\u0161ava harmoniju. Upravo su doktrine poput marksizma u stanju dublje u\u0107i u dru\u0161tvene odnose koji su u principu odnosi prikrivenih i javnih sukoba. Naravno, u samom liberalizmu postoje razli\u010dite struje, poput socijalnog liberalizma koji je na neki na\u010din blizak socijaldemokraciji, no ono \u0161to svaku formu liberalizma dijeli od drugih, alternativnih pogleda na dru\u0161tvo i na dru\u0161tveni ustroj, granica je koju postavlja privatno vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

Postoje li za socijalisti\u010dki projekt mogu\u0107e ulazne to\u010dke u ostvarivanje privremenih ili trajnijih saveza s lijevim krilom liberalnih opcija?<\/strong><\/p>\n

Mislim da se dodirne to\u010dke nalaze u borbi za emancipaciju razli\u010ditih obespravljenih skupina. Naravno, oko toga se i svaka liberalna du\u0161a mo\u017ee na\u0107i s ljevicom, imaju\u0107i u vidu da je jedan od bitnih aspekata ljevice emancipacija svih potla\u010denih. Dakle, postoji odre\u0111ena komplementarnost i potreba da se poja\u010da zajedni\u010dki front u borbi za sekularnu dr\u017eavu. U trenutku kada se na\u0161a dru\u0161tva nakon propasti socijalizma pretvaraju u klerikalna dru\u0161tva, istinski liberalizam ima interes da demonstrira vlastitu dosljednost, a jedan od njegovih najva\u017enijih, najtrajnijih aspekata upravo je borba za sekularnu dr\u017eavu i nemije\u0161anje crkve u javni \u017eivot. Svatko je slobodan da vjeruje u \u0161to god ho\u0107e, u Paju Patka, u Djeda Bo\u017ei\u0107njaka, u Boga ili bogove i tako dalje, ali to neka ostane u privatnoj sferi, dok religiju treba konzekventno isklju\u010diti iz javne sfere. I tu liberalizam mo\u017ee biti suputnik ili suborac za dru\u0161tvo koje \u0107e biti oslobo\u0111eno opskurantizma.<\/p>\n

\u0160to bismo mogli re\u0107i o mobilizacijskom potencijalu druge generacije ljudskih prava, kao \u0161to su pravo na obrazovanje, stanovanje, zdravstvo..? Koji su potencijali, a koji problemi subjektivizacije pokreta (koji samog sebe vidi na trasi \u0161ireg projekta dru\u0161tvene transformacije) kroz pravnu matricu?<\/strong><\/p>\n

Pomalo se \u010dudim nazivu \u201edruga generacija\u201c prava jer mislim da je ta generacija bila prva jo\u0161 u vrijeme realnog socijalizma, kada su to bila potpuno normalna prava i sama po sebi razumljiva, poput prava na besplatno \u0161kolovanje, na zdravstvo, na stanovanje i tako dalje. Bilo je tu i velikih propusta, nije sve bilo idealno kako je bilo propisano i zami\u0161ljeno, me\u0111utim, nalazimo se u vremenu u kojem se moramo boriti za iste one stvari za koje se borio radni\u010dki pokret na svome po\u010detku u 19. stolje\u0107u \u2013 ako su sve te pravne norme postale mrtvo slovo na papiru, onda zbilja postoji velika potreba za time da se one stalno iznova o\u017eivljavaju i artikuliraju, ali i da se okupljaju ljudi koji \u0107e gurati tu stvar zajedni\u010dkim snagama.<\/p>\n

Gdje biste povukli crte diferencijacije izme\u0111u klasi\u010dnog liberalizma, liberalizma iz sredine 20. stolje\u0107a i neoliberalne kontrarevolucije koja traje od 1970-ih do danas?<\/strong><\/p>\n

Postoji nekoliko to\u010daka u razvoju liberalizma. Imamo klasi\u010dni liberalizam gdje se sve o\u010dekuje od samoreguliraju\u0107e snage tr\u017ei\u0161ta. Ljudi su slobodni, svatko te\u017ei za svojim probitkom i u teoriji \u0107e iz toga proiste\u0107i odre\u0111eno zajedni\u010dko dobro. Me\u0111utim, ako se sve prepusti tr\u017ei\u0161nim snagama, dolazi do sloma kompletnog sistema.<\/p>\n

Nakon velike ekonomske krize izme\u0111u 1929. i 1932. godine, dr\u017eava uska\u010de kao regulator tih odnosa i kao \u010duvar kapitalizma od vlastite propasti. Dakle, nakon velikog kraha, dr\u017eava sve vi\u0161e sudjeluje u regulaciji ekonomskih odnosa, kako bi se dobilo ono \u0161to se, primjerice u Njema\u010dkoj (vrlo klasi\u010dnoj zemlji u tom pogledu) naziva \u201esocijalna tr\u017ei\u0161na ekonomija\u201c \u2013 dr\u017eava i tr\u017ei\u0161te moraju se nadopunjavati.<\/p>\n

Do 1960-ih postoji ekonomski uzlet u toj suradnji izme\u0111u dr\u017eave i kapitala, izme\u0111u tzv. dr\u017eavnog diri\u017eizma i liberalizma, no ekonomisti su ustanovili da je profitna stopa u tom periodu po\u010dela opadati. Osnovni smisao kapitalizma je profit, stoga je dr\u017eavu i njezine izdatke, tzv. welfare state, bilo potrebno eliminirati iz dru\u0161tvenih i ekonomskih tokova. Nastaje potpuna pomama za deregulacijom, a gubitak radnih mjesta smatra se normalnim, prirodnim i do\u017eivotnim. Dakle, to je koncept prekarnosti \u2013 nema sigurnih radnih mjesta i mirovina, a ljudi su op\u0107enito prepu\u0161teni sami sebi, kako bi se kapital mogao \u0161to vi\u0161e razmahati, i\u0107i tamo gdje mu najvi\u0161e odgovara i ponovo podi\u0107i profitnu stopu, zbog \u010dega i postoji.<\/p>\n

Ne \u010dini se kao da liberalizam nominalno zauzima prominentno mjesto u parlamentarnoj politici zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Dapa\u010de, nerijetko ga s ekstremno desnih pozicija prozivaju kao nepo\u017eeljno zastranjenje u globalizaciju i ljudskoprava\u0161ke intervencije, ili ga mije\u0161aju s lijevom opcijom u nedostatku realnijih uspjeha radikalne ljevice. Kako se liberalna ideja manifestira na ovim prostorima \u2013 koje su metode i gdje su mjesta njezine politi\u010dke intervencije te mogu li se sve odbaciti kao negativne iz radikalno lijeve pozicije?<\/strong><\/p>\n

Radi se o jednoj od velikih zabluda koja je nastala zbog toga \u0161to su se na\u0161a dru\u0161tva uslijed nacionalizma i kroz nedavne ratove potpuno raspala. U takvim je okolnostima postavljen okvir za liberalizam koji se predstavlja kao lijeva alternativa. U diskurs se uvodi postojanje dvaju totalitarizma \u2013 nacionalisti\u010dki totalitarizam u kojem nacija guta sve drugo i komunizam koji tobo\u017ee guta slobode.<\/p>\n

Kada je u pitanju humanisti\u010dki potencijal, kojega ba\u0161tini i socijalizam, liberalizam se u ideolo\u0161koj, politi\u010dkoj oblasti, mimo ekonomske sfere, mo\u017ee do odre\u0111ene mjere smatrati ljevi\u010darskim. No ovdje se zapravo radi o podvali, jer se ispod te humanisti\u010dke, antinacionalisti\u010dke forme liberalizma \u0161verca kapitalizam, a iza toga stoji izrabljivanje i stvaranje nekog potpuno novog proletarijata bez ikakvih prava i to je stvar o kojoj bi trebalo raspravljati. Treba vidjeti \u0161to je korisno i \u0161to je potrebno zadr\u017eati od te ba\u0161tine, a ipak ostati socijalista koji se bori protiv kapitalizma.<\/p>\n

Mo\u017eemo li govoriti o ulozi liberalne ideologije u demoniziranju socijalisti\u010dkog naslje\u0111a?<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Maloprije sam rekla ne\u0161to o tome. Nakon privremenog savezni\u0161tva protiv fa\u0161izma za vrijeme Drugog svjetskog rata, ideolo\u0161ki liberalizam je 1950-ih do\u017eivio svoj uzlet, a zapadne su demokracije krenule da demoniziraju socijalizam Sovjetskog Saveza, koji je imao i svojih neugodnih aspekata. Nastaje teorija totalitarizma pa pojedini teoreti\u010dari tvrde da postoje dva totalitarizma \u2013 gdje je komunizam lijevi, a fa\u0161izam desni. Prema njihovu mi\u0161ljenju, u su\u0161tini nema razlike izme\u0111u fa\u0161izma i komunizma. Kao odgovor na to nudi se liberalizam \u2013 doktrina slobode, demokracije i blagostanja, pomo\u0107u kojega se potpuno demonizira biv\u0161i socijalisti\u010dki poredak. Ja smatram da postoji samo jedan totalitarizam.<\/p>\n

Kako mislite da bi na to trebalo odgovoriti<\/strong>?<\/p>\n

Potrebno je kriti\u010dki sagledati socijalizam i ukazati na mrlje koje su ga opravdano izlagale liberalnoj kritici. Ako je realni socijalizam obe\u0107avao vjernost na\u010delima koja je liberalizam iznevjerio, onda tu kritiku moramo shvatiti ozbiljno. Govorim o ulozi tajne policije, proizvodnji pravne nesigurnosti i ograni\u010denjima slobode iskazivanja misli, odnosno kritike. Vlast se nepotrebno pla\u0161ila kritike, koja je u to vrijeme uglavnom dolazila s jo\u0161 ljevije pozicije od one na kojoj je stajao re\u017eim \u2013 bila je svojevrsno podsje\u0107anje ostvarenog socijalizma na njegovu lo\u0161u savjest, jer stvari nisu bile onakve kako ih se ideolo\u0161ki prezentiralo. Treba biti objektivan i ni\u0161ta ne idealizirati.<\/p>\n

Je li danas mogu\u0107e graditi otpor na klasnoj solidarnosti ili je potrebno tra\u017eiti neka druga upori\u0161ta i zajedni\u010dke poveznice?<\/strong><\/p>\n

Poanta je u tome da se stvori \u0161ira fronta ljudi koji su svjesni da dijele zajedni\u010dku nepravdu i da je rje\u0161avanje pitanja eksploatacije u kapitalizmu teren zajedni\u010dke borbe. Identitarne politike parcelizirale su polje borbe, \u0161to nas dovodi do problema klasne svijesti i klasnog interesa. Primjerice, me\u0111u LGBTIQ+ osobama ima i nezaposlenih te onih koji nisu u mogu\u0107nosti studirati ili rije\u0161iti stambeno pitanje. Ako se njihova \u010ditava borba svede samo na aspekt njihove seksualne orijentacije koja se razlikuje od prosjeka, onda smo opet fragmentirali frontu. Njihovu borbu se apsolutno mora podr\u017eati jer je to borba za emancipaciju i dru\u0161tveno prihva\u0107anje, no postavlja se pitanje kako prona\u0107i zajedni\u010dki nazivnik koji \u0107e razli\u010dite marginalizirane i opresirane grupe povezati i potaknuti da se bore zajedno na istom projektu, umjesto da prihva\u0107aju izvana nametnuti imperativ da se bore same za sebe.<\/p>\n

Koje su razlike izme\u0111u dominantnih struja liberalnog feminizma i socijalisti\u010dkih feministi\u010dkih projekata? Kako danas gledati na naslje\u0111e AF\u017d-a?<\/strong><\/p>\n

U po\u010decima liberalizma \u017eene se smatra ni\u017eim bi\u0107ima te su bile isklju\u010dene iz politi\u010dkog \u017eivota, odnosno potpuno obespravljene. Me\u0111u poznatijim liberalima, John Stuart Mill bio je jedan od rijetkih koji se zalagao za \u017eensko pravo glasa, iako je i on smatrao da samo ljudi koji su pismeni i koji imaju svojinu mogu u\u0107i u parlament. Krajem 19. stolje\u0107a, do 1914. godine, gra\u0111anski feminizam na zapadu uglavnom se sastojao od borbe za \u017eensko pravo glasa kao temeljno ljudsko i gra\u0111ansko pravo. Me\u0111utim, gra\u0111anske feministkinje ne ulaze u savezni\u0161tva sa \u017eenama koje rade u tvornicama.<\/p>\n

U principu, tek su se komunizam i socijalizam, preciznije socijalizam Druge internacionale krajem 1890-ih pa do 1914. godine, zalagali za jednaka prava mu\u0161karaca i \u017eena. Nakon sovjetske revolucije, kada su \u017eene odmah dobile pravo glasa, vidimo da u evropskim zemljama i mu\u0161karci i \u017eene postepeno dobivaju aktivno i pasivno pravo glasa. Kod nas se to de\u0161ava nakon Drugog svjetskog rata, dakle komunisti su na tom planu djelovali i br\u017ee od liberalnih demokracija koje su bile na snazi u Francuskoj i Italiji, a u kojima se, kao katoli\u010dkim zemljama, smatralo da \u017eena prije svega treba da sjedi doma, ra\u0111a i \u010duva djecu.<\/p>\n

Patrijarhalni moral i naboj u na\u0161em dru\u0161tvu ipak se zadr\u017eao nakon Drugog svjetskog rata, iako se odre\u0111eni broj \u017eena nametnuo kao va\u017ean agens antifa\u0161izma i kroz Antifa\u0161isti\u010dku frontu \u017eena opismenjavao te dru\u0161tveno, kulturno i politi\u010dki uzdizao. Ne treba mitologizirati djelovanje i doseg AF\u017d-a, no on je za vrijeme rata bio va\u017ean za otvaranje pitanja emancipacije, obrazovanja i organiziranja \u017eena, \u0161to je tako\u0111er bilo dio komunisti\u010dkog projekta. Mislim da je u tom pogledu socijalisti\u010dki pokret promi\u0161ljenom akcijom nadi\u0161ao univerzalisti\u010dka obe\u0107anja liberalizma, no na\u017ealost, nedovoljno konzekventnim i ustrajnim djelovanjem, digao ruke od vlastitih obe\u0107anja. AF\u017d je raspu\u0161ten dosta rano pa je umjesto toga stvorena Konferencija za dru\u0161tvenu aktivnost \u017eena. Mnogi problemi tada nisu bili rije\u0161eni i kroz organizaciju AF\u017d-a nisu sasvim niti mogli biti. \u017dene se vra\u0107aju ku\u0107anskom radu i privatnoj sferi, iako to uglavnom smatraju teretom na koji su prinu\u0111ene jer ku\u0107anstvo nema dovoljno novca.<\/p>\n

Pravo raspolaganja svojim tijelima \u017eene su u realnom socijalizmu dobile prije ostvarivanja istog prava u realnom liberalnom i demokratskom kapitalizmu, dok danas svjedo\u010dimo konzervativnoj revoluciji u kojoj se crkva jo\u0161 jednom sukobljava s konceptom sekularnog dru\u0161tva. \u017dene su primarna meta, \u017eenski trbuh opet postaje nacionalni resurs. \u017dene se ne smiju dati zastra\u0161iti pro-life aktivisti\u010dkim grupama i upravo to mo\u017ee biti teren na kojemu mogu prepoznati zajedni\u010dki interes, bez da se koriste velike politi\u010dki nabijene fraze. Pitanje reproduktivnih prava vrlo je konkretno povezano s ekonomskim polo\u017eajem \u017eena te njihovim nasilnim vra\u0107anjem u stanje predmoderne podjele uloga i obnovom patrijarhata.<\/p>\n

Tako\u0111er, smatram da je problem emancipacije \u017eena ujedno i problem emancipacije mu\u0161karaca. I \u017eene i mu\u0161karci trebaju u istoj mjeri biti \u201efeminizirani\u201c i \u201emaskulinizirani\u201c, iako koriste\u0107i ove izraze na\u017ealost i sama perpetuiram uvrije\u017eene stereotipe. Zapravo mislim da je mozak bespolni organ: sve drugo je biolo\u0161ki redukcionizam obavijen dru\u0161tvenim naslagama kojima se zaobilazi ova temeljna \u010dinjenica te opravdava i racionalizira fakti\u010dka diskriminacija.<\/p>\n

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o liberalizmu devete epizode edukativno-mozai\u010dne emisije \u201ePromjena okvira\u201c, emitirane 23.12.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-<\/a>u.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mira Bogdanovi\u0107: Ne mislim da liberalizam treba denuncirati, a on je u svakom slu\u010daju antagonist u nekim svojim aspektima prema onome kako na ljevici shva\u0107amo dru\u0161tvenu promjenu i po\u017eeljno dru\u0161tvo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":229778,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-229777","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229777","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=229777"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229777\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/229778"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=229777"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=229777"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=229777"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}