{"id":229549,"date":"2017-07-13T10:07:50","date_gmt":"2017-07-13T08:07:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=229549"},"modified":"2017-07-13T10:12:20","modified_gmt":"2017-07-13T08:12:20","slug":"vidovdan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/13\/vidovdan\/","title":{"rendered":"Vidovdan"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Preko novina se zahvaljujem Ivanu \u010colovi\u0107u \u0161to je u svojoj izdava\u010dkoj Biblioteci XX vek objavio knjigu Miodraga Popovi\u0107a \u2018Vidovdan i \u010dasni krst\u2019. Zahvaljujem mu se sada, deset godina nakon \u0161to ju je po drugi put objavio, tre\u0107e i \u010detvrto izdanje zasluga su Ivana \u010colovi\u0107a. Da je nije objavio, ne bih na nju, neki dan, na sam Vidovdan, nai\u0161ao. A da na nju, me\u0111u knjigama u rodnom selu, nisam nai\u0161ao, ne bih se bio sjetio nekih stvari iz djetinjstva. Na primjer, obja\u0161njenja koje je moj davni ro\u0111ak Rahim nama djeci davao o Vidovdanu. Vidovdan je najdu\u017ei dan u godini. E zato \u0161to je to najdu\u017ei dan zato se i zove vidovdan, jer je vi\u0111elo na Vidovdan najdu\u017ee. Najdu\u017ee se vidi na Vidovdan, govorio bi na Vidovdan Rahim, i dodavao:
\n
\nU cipcio kalendan
\nNajdu\u017ei je Vidovdan.<\/em><\/p>\n

Za Rahima je kalendan bio ono \u0161to je ostatku svijeta bio kalendar. Danas smijem re\u0107i da bi, da je samo znao latinski, za Rahima i latinski calendarium, bio svakako calendanium, jer je imao i ovakav distih Rahim:<\/p>\n

U cipcio kalendan
\nNajhladni je februvan.<\/em><\/p>\n

Rahim nije znao ni \u010ditati ni pisati, ali danas znam da Rahim nije bio dalek umije\u0107u stvaranja rije\u010di koje su primjenjivali stari Rimljani. Oni su rije\u010d kalendar na\u010dinili po analogiji s imenima mjeseci, i to prvih dvaju Januarius, Februarius \u2013 calendarium. Rahim je svoj kalendan na\u010dinio prema danu Vidovdanu, a onda je prema ovim dvama na\u010dinio februvan. Rahima sam slu\u0161ao prije no \u0161to sam po\u0161ao u \u0161kolu, a i kasnije, za ljetnih raspusta. Rahim je bio moj prvi u\u010ditelj, i jedan od najboljih. U Rahimovu \u0161kolu sam i\u0161ao uzbrdo, \u010duvaju\u0107i ovce, ovce pasu uzbrdo, konji i goveda pasu u svim pravcima. Rahim je cipcio \u017eivot bio najamnik, \u010dobanin tu\u0111ih ovaca. U osnovnu \u0161kolu sam i\u0161ao nizbrdo. I jedna i druga \u0161kola su me svakako pone\u0161to ja\u010dale u glavu, ali najvi\u0161e su me ja\u010dale u noge. Rahimova je \u0161kola bila sva u hodu, peripateti\u010dka, moglo bi se re\u0107i. Rijetko bi se kad sjelo u toj \u0161koli. U toj sam \u0161koli \u010duo kako \u2018svaka stvar na svijetu baca senku\u2019, kako \u010dovjek ima dvije sjenke, jednu od sunca i jednu od du\u0161e svoje; onu od sunca vidi mu svako, a onu od du\u0161e vidi mu samo onaj \u2018ko u du\u0161ine senke zna da gleda. Najkra\u0107a senka od sunca je na Vidovdan, a senka od du\u0161e, ne znamo kad je najkra\u0107a\u2019.<\/p>\n

Od Rahima sam \u010duo da se prolje\u0107e od ljeta dijeli na Vidovdan. I kako je pola dana Vidovdana prolje\u0107ovo, a pola ljetovo. I kako je pola dana Vidovdana jednako cijelom danu Nikoljdanu. Zato je na Vidovdan najbolje zapo\u010deti kosidbu. Mo\u017ee se po\u010deti i o Petrovudne, a ako se dotad ne po\u010dne, sijena \u0107e biti malo i stoka \u0107e mo\u017eda gladovati zimi. Ovo posljednje nije samo Rahimovo, tako se vjerovalo u selima na\u0161e isohipse, od hiljadu metara pa nagore. Ni\u017ea sela bi na Vidovdan ve\u0107 imala livade poko\u0161ene, sijena zdenuta, i spremala se za \u017enjetvu je\u010dma i p\u0161enice.<\/p>\n

Za Vidovdan ni u ni\u017eim ni u vi\u0161im podgolijskim selima nije bilo nikakva rituala vjerskoga. Nije. U mojem selu su \u017eivjele \u010detiri pravoslavne ku\u0107e, u susjednom su \u017eivjeli samo pravoslavci, blizu njihova sela je bila, i sad je tamo, crkva. Za Vidovdan nije bilo nikakva sabora kod crkve, nije bilo nikakva obilje\u017eavanja. Bilo je sabora za Petrovdan, za Prokoplje, za Ilindan, za Preobra\u017eenje, za Vidovdan nije. Ni danas ne znam nikoga kome je Vidovdan ku\u0107na slava.<\/p>\n

Ovo pi\u0161em zato \u0161to se ovo uklapa i poklapa s onim \u0161to o Vidovdanu pi\u0161e Miodrag Popovi\u0107. Kako se uklapa, za to bi trebalo vi\u0161e prostora no \u0161to ima ova rubrika. Popovi\u0107eva knjiga pokazuje kako je i koliko je Vidovdan krupno pitanje. Vidovdan je uzdignut u srpski vjerski praznik, a to niti je posve uspjelo niti je jasno da li nije. Svetac Vito nije Srbin, ve\u0107 je Italik iz Velike Gr\u010dke, umoren u ranoj mladosti, godine 303. na\u0161e ere za cara Dioklecijana. A Svetovid je pagansko staroslavensko bo\u017eanstvo. Kako se staroslavenski bog obilja i rata utopio u lukanijskog sveca Vita, o tome je mjerodavno svoja istra\u017eivanja doveo do izraza Miodrag Popovi\u0107. E kako je Popovi\u0107 to izrazio, najkrupniji je razlog \u0161to je njegova knjiga \u2018Vidovdan i \u010dasni krst\u2019 odavno na meti srpske nacionalisti\u010dke elite. Zato \u0161to potonja ho\u0107e da Vidovdan bude srpski, uzorno i uzorito, per excellentiam. Miodrag Popovi\u0107 u svom \u2018ogledu iz knji\u017eevne arheologije\u2019, kako je dao podnaslov svojoj studiji, pokazuje da je 15. juna, po julijanskom kalendaru, na mjesto praznika sveca Amosa, postavljen knez Lazar, koji je poginuo u Kosovskom boju, a Crkva ga proglasila svecem dvije godine nakon smrti. Ime svetog Lazara se u crkvenim kalendarima javlja tek u drugoj polovini 19. stolje\u0107a. Vidovdanu kao crkvenom prazniku prije kraja 19. stolje\u0107a nema spomena u heortologiji i liturgiji Srpske pravoslavne crkve. U Kraljevini Srbiji pa u prvoj Jugoslaviji Vidovdan je bio dr\u017eavni praznik.<\/p>\n

Ali, kad se \u010dita \u0161ta su o Vidovdanu u posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a nadrobili \u017eestoko srbuju\u0107i akademici, sti\u010de se utisak da je taj dan ne\u0161to kao glavni srpski praznik. Politi\u010dki razvoj situacije sa Kosovom u posljednjih dvadeset godina 20. stolje\u0107a, presudan je razlog za akademi\u010dku razularenost. Srpska politi\u010dka i kulturna elita nije znala ni umjela, a jo\u0161 vi\u0161e nije htjela da kosovsko pitanje rje\u0161ava racionalno i pragmati\u010dki, ve\u0107 je preferirala da na njega gleda mitski i iracionalno. U zavr\u0161nom poglavlju Popovi\u0107eve knjige, naslovljenom \u2018Vidovdanski kult\u2019, objavljenom jo\u0161 1976., stoji jasno upozorenje o tome da su poetske slike \u010dasnog krsta i Vidovdana, kao dana svevremenog juna\u0161tva, umjetni\u010dki funkcionalne jedino u iracionalnom kontekstu narodnih pjeva\u010da. \u2018Izva\u0111ene iz njega i uklju\u010dene u nove, ideolo\u0161ke, pseudomitske konstrukcije, ove herojsko-lirske slike gube svoju lepotu i unutra\u0161nji poetski sadr\u017eaj, postaju mitski segment kvaziracionalnog konteksta, intelektualnog surogata u kome se ne samo gube granice izme\u0111u arhai\u010dne i savremene svesti, ve\u0107 dolazi i do neke vrste poreme\u0107ene svesti, koja vi\u0161e ne razlikuje mit od zbilje.\u2019<\/p>\n

Miodrag Popovi\u0107, ne napu\u0161taju\u0107i na\u010dela nau\u010dnog istra\u017eivanja, na vi\u0161e mjesta upozorava na opasnosti od naknadne mitizacije. Ova se pak desila za \u017eiva autora (preminuo 2005.), i to uz masovno slo\u017enu podr\u0161ku srpske politi\u010dke i kulturne elite. Na Vidovdan 1989. predsjednik Srbije Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je odr\u017eao politi\u010dki skandalozan govor na Gazimestanu, na Kosovu polju, kazav\u0161i: \u2018Nije nam danas te\u0161ko da odgovorimo na ono staro pitanje: sa \u010dim \u0107emo pred Milo\u0161a.\u2019 Ako se zna da je Milo\u0161 Obili\u0107 isklju\u010divo lik iz epske poezije, a da povijesno nije postojao, onda se njegova politizacija iz usta predsjednika jedne republike mo\u017ee smatrati prekora\u010denjem racionalnog rasu\u0111ivanja.<\/p>\n

Srbi su, moglo bi se re\u0107i, pokazali da politi\u010dki, uglavnom, ne umiju dobro rukovati ni Vidovdanom ni Kosovom. Sve veliko o Vidovdanu i Kosovu ostvareno je u poeziji, izvan nje je skoro sve do sada bilo pogubno.<\/p>\n

Popovi\u0107ev Ogled nije mio akademskim nacionalistima. Neki su ga proglasili prevazi\u0111enim i zastarjelim, neki komunisti\u010dki konformnim. Izgleda da ve\u0107ini njih najvi\u0161e smeta Popovi\u0107evo dokazivanje duboke ukorijenjenosti kulta svetog Vida u paganskoj staroslavenskoj religiji. Ivan \u010colovi\u0107 je od takvih branio knjigu koju je dva puta objavio. Branio ju je argumentirano i polemi\u010dki uzorno i ovoga prolje\u0107a. \u010citaocu koji za tu polemiku ne zna, neka ne bude te\u0161ko da tu odbranu knjige vidi evo<\/p>\n

.<\/p>\n

Vidovdan je bio va\u017ean dan u djetinjstvu. Rastao sam u muslimanskoj etni\u010dkoj zajednici, koja je datume ra\u010dunala po pravoslavnom kalendaru. U tome nije bilo nikakve nostalgije ili sje\u0107anja na hri\u0161\u0107anske pretke, ne, razlozi za to se nalaze u tome \u0161to je pravoslavni kalendar \u010dvrst, a lunarni nije. Otac je, u drvenom jednom koferu, kraj Kur\u2019ana dr\u017eao knji\u017eicu pravoslavnog kalendara. Posve opu\u0161teno, nikakve ritualnosti, Knjiga i Kalendar. Vidovdan je bio po\u010detak ljeta, kosidbe i zrijevanja prvih tre\u0161anja. Danas, skoro pedeset godina nakon Rahimove smrti, meni se \u010dini da je njegov \u2018najdu\u017ei dan u kalendan\u2019, mo\u017eda najdu\u017ei dan srpske historije. U umjetni\u010dkim obradama taj je dan i neizrecivo lijep, ali u politi\u010dkom i stvarnom \u017eivotu uglavnom je sablasno tmuran.
\nVezani \u010dlanci<\/p>\n

Pi\u0161e<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rastao sam u muslimanskoj etni\u010dkoj zajednici, koja je datume ra\u010dunala po pravoslavnom kalendaru. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-229549","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229549","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=229549"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229549\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=229549"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=229549"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=229549"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}