{"id":229421,"date":"2017-07-11T07:00:49","date_gmt":"2017-07-11T05:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=229421"},"modified":"2017-07-10T23:59:59","modified_gmt":"2017-07-10T21:59:59","slug":"feminizam-je-i-musko-pitanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/11\/feminizam-je-i-musko-pitanje\/","title":{"rendered":"Feminizam je i mu\u0161ko pitanje"},"content":{"rendered":"

\"feminizam\"<\/a>Pi\u0161e: Nikola Vu\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Iako se primarno odnose na pitanja koja se ti\u010du problematike podre\u0111enosti \u017eena u dru\u0161tvu, feminizam i feministi\u010dki pokreti ne bi trebali predstavljati ekskluzivno i borbu u kojoj samostalno nastupaju isklju\u010divo \u017eene s ciljem postizanja ravnopravnosti, ve\u0107 je u nastojanjima za ostvarivanje ravnopravnosti svakako va\u017ena i podr\u0161ka mu\u0161karaca [1]. Stoga \u0107u, u ovome \u010dlanku, poku\u0161ati potvrditi tezu iz naslova, a ujedno i kriti\u010dki propitivati ustaljene prakse patrijarhalnoga [2] govora o feminizmu, \u017eenskim pravima i praksama pot\u010dinjavanja.<\/p>\n

Suo\u010davanje s mu\u0161kom povije\u0161\u0107u<\/strong><\/p>\n

Ameri\u010dka teoreti\u010darka bell hooks [3] u knjizi Feminist Theory: From Margin to Center postavlja veoma va\u017eno pitanje koje se odnosi na tendencije ka ravnopravnosti \u017eena i mu\u0161karaca, a to je ustvari \u201csa kojim mu\u0161karacima \u017eelimo biti jednake\u201d (hooks, 1984: 18), imaju\u0107i u vidu \u010dinjenicu da \u201cni sami mu\u0161karci nisu jednaki u klasnoj strukturi bjela\u010dke prevlasti, kapitalizma i patrijarhata\u201d (Ibidem). Upravo na temeljima ovog pitanja mogli bismo (nastaviti) graditi zajedni\u010dki manifest feministi\u010dke borbe, koja \u0107e u svoje redove uklju\u010diti i sve mu\u0161karce koji nisu sudjelovali i ne sudjeluju u praksama pot\u010dinjavanja i isklju\u010divanja \u017eena, \u017eenskih glasova i perspektiva iz procesa odlu\u010divanja na svim planovima i u razli\u010ditim segmentima dru\u0161tvenog i politi\u010dkog \u017eivota. Iako je va\u017eno govoriti i nagla\u0161avati da feminizam nije pokret uperen protiv mu\u0161karaca, ne smijemo zaboraviti da je najne\u010dasnija uloga u uspostavljanju i odr\u017eavanju patrijarhalnih obi\u010dajnih, religijskih i drugih praksi i normi koje kontinuirano proizvode podre\u0111enost \u017eena u dru\u0161tvu upravo mu\u0161ka i da su ba\u0161 mu\u0161ke, a ne \u017eenske elite one koje \u201cvladaju povije\u0161\u0107u i politikom te kontroliraju sredstva mo\u0107i i tako odlu\u010duju koje \u0107e realnosti uva\u017eavati, pri \u010demu \u017eeni dodjeljuju marginalan kulturni polo\u017eaj.\u201d (Drndi\u0107, 2006: 35)<\/p>\n

Zbog toga se mu\u0161karcima danas kao obaveza name\u0107e suo\u010davanje s povije\u0161\u0107u i sada\u0161njo\u0161\u0107u vlastite dominacije i vlastite politike opresije nad \u017eenama, ali i suo\u010davanje s realno\u0161\u0107u suvremenog patrijarhata kojem su ponovno klju\u010dni faktor odr\u017eavanja i promoviranja. Ipak se, unato\u010d jasnoj svijesti o tome tko u tradicionalnim rodnim politikama ima prednost i tko je primarno \u201c\u017ertvovan\u201d radi te vi\u0161estoljetne dominacije, kritika ne mo\u017ee odnositi samo na mu\u0161ke elite. U odr\u017eavanju stabilnih koncepata patrijarhata i tradicionalnih kulturnih normi sudjeluju, tako\u0111er, i mnoge \u017eene, koje pak \u201codgajaju nove generacije preko kojih prenose i \u010duvaju patrijarhat. One ne \u017eele izgubiti sigurne pozicije koje imaju i previ\u0161e su skoncentrirane na sebe i svoje porodice i ne obaziru su na druge i njihovu obespravljenost i isklju\u010denost. Uglavnom reagiraju ako su direktno ugro\u017eene i obespravljene\u201d. (Spahi\u0107-\u0160iljak, Za\u0161to feminizam?) Zbog toga, kako navodi Spahi\u0107-\u0160iljak, va\u017eno je dati svoj doprinos u borbi protiv \u201cdiskriminacije i isklju\u010divanja jer su klasna, rasna, ideolo\u0161ka, etni\u010dka i druga raslojavanja sve sna\u017enija, a podupiru ih desni\u010darske snage\u201d. (Ibidem)<\/p>\n

U toj borbi svakako je va\u017ena perspektiva i podr\u0161ka mu\u0161karaca iz jo\u0161 niza drugih razloga, a nezaobilazno je ista\u0107i upravo taj da su i oni na izvjestan na\u010din \u017ertve patrijarhata. A to se ponajbolje o\u010dituje u tomu da strogo utvr\u0111ena tradicionalna podjela rodnih uloga ne dopu\u0161ta, kako \u017eenama, tako ni mu\u0161karcima da se izdignu iznad rodnih normativa i oslobode se od uspostavljene rodne i kulturne \u201crazumljivosti\u201d. [4] Feministi\u010dka je misao, ba\u0161 kao i filozofija nastala na temeljima \u201copiranja\u201d normama, podsje\u0107a nas u poglavlju \u201cBiologija: kletva ili dar?\u201d knjige \u201cTijelo, \u017eenskost i mo\u0107\u201d autorica Belma Be\u0107irba\u0161i\u0107. Opirati se normama i \u201crazumljivosti\u201d, \u010dini se doista va\u017enim i revolucionarnim \u010dinom i u kontekstu propitivanja tzv. fiksiranosti mu\u0161kosti i \u017eenskosti kao svojevrsnih kalupa u kojima je udobnost zagarantirana.<\/p>\n

Sve to daje sliku patrijarhalne uslovljenosti \u2013 ne samo \u017eena nego i mu\u0161karaca \u2013 s obzirom na to da su i oni \u201cu\u010deni da oslikavaju snagu, izdr\u017eljivost, emotivnu suzdr\u017eanost, agresivnost, samodovoljnost, natjecateljski duh\u201d. (Be\u0107irba\u0161i\u0107, 2011: 45) Da bismo kriti\u010dki preispitivali dodijeljene rodne uloge, na\u010dine djelovanja i pona\u0161anja po principima binarne opre\u010dnosti mu\u0161ko \u2013 \u017eensko, va\u017eno je imati na umu da je ono \u0161to se ozna\u010dava kao mu\u0161kost i \u017eenskost zapravo \u201cdru\u0161tveno konstruiran koncept i apsolutno nepoveziv sa spolnim datostima\u201d. (Ibidem, 48) To se mo\u017eda ponajbolje vidi na planu onoga \u0161to je definirano kao tijelo, a ono je \u201cvi\u0161e nego bilo koji drugi element na\u0161eg sebstva pot\u010dinjeno manipulativnim strategijama mo\u0107i ne u smislu opresije, ve\u0107 \u0161to je postalo povr\u0161ina na kojoj se ispisuju i proizvode nova znanja; ono je eksperiment, performans, ekonomsko dobro, trgovinski proizvod, predmet razmjene\u201d. (Ibidem, 52)<\/p>\n

Za\u0161to je va\u017ean mu\u0161ki feminizam?<\/strong><\/p>\n

Vratimo li se ponovno na tezu da je feminizam i mu\u0161ko pitanje, ili i \u0161ire od toga \u2013 da je feminizam za sve, kako to napominje i bell hooks, vidjet \u0107emo za\u0161to je tako i zbog \u010dega je va\u017eno zajedni\u010dkim snagama i nastojanima graditi bolje dru\u0161tvo u kojem ne\u0107e biti mjesta nejednakosti mu\u0161karaca i \u017eena, u kojemu ne\u0107e biti rata i siroma\u0161tva i u kojem \u2013 dakako \u2013 ne\u0107e biti mjesta nikakvoj opresiji. Tu je feminizam polazi\u0161na to\u010dka svim ljudima koji ne pristaju pomiriti se sa stanjem u kojem vladaju nasilje, strah, klasni elitizam, nacionalizam, rasizam i dominacija. Feministi\u010dka borba subverzivna je utoliko \u0161to se suprotstavlja svim ovim oblicima nasilja, a nasilje se provodi \u2013 kako nad \u017eenama, tako i nad mu\u0161karcima \u2013 pa je u tom kontekstu zna\u010dajno posvetiti se feminizmu koji \u0107e iznova dovesti u pitanje \u201cdru\u0161tvene odnose vladavine, njihovu kulturnu osnovu, polarizaciju, dualizam, odnose koji su ustanovili pot\u010dinjene kategorije, ni\u017ea bi\u0107a, koja nikad nisu priznata potpuno kao ljudska\u201d. (Touraine, 2011: 142) Nemojmo zaboraviti ni to da tradicija definiranja \u017eena kao onih koje nikad nisu priznate potpuno kao ljudska bi\u0107a nije ni danas iskorijenjena, pa jo\u0161 u dru\u0161tvu nerijetko svjedo\u010dimo takvim pristupima \u2013 da su mu\u0161karci napredniji samo zato \u0161to su mu\u0161karci i da su kao takvi prirodno predodre\u0111eni da budu dominantni u odnosu na \u017eene [5]. To je u samom temelju patrijarhalne svijesti koju karakterizira \u201cmu\u0161ka dominacija kako u javnoj, tako i u dru\u0161tvenoj sferi \u017eivota, kao i nejednak odnos mo\u0107i izme\u0111u \u017eena i mu\u0161karaca pri \u010demu su \u017eene sistematski u nepovoljnijem polo\u017eaju i diskriminirane\u201d. (Vasi\u0107, 2016: 134)<\/p>\n

Ovako ure\u0111en sistem vrijednosti, zasnovan na hijerarhijskoj mo\u0107i i dominaciji mu\u0161karca nad \u017eenom nije stvar pro\u0161losti ve\u0107 je, unato\u010d brojnim emancipacijskim iskoracima, jo\u0161 prisutan u 21. stolje\u0107u \u2013 u vremenu kada \u201c\u017eene \u0161irom svijeta u\u017eivaju prava i mogu\u0107nosti o kojima prve feministkinje nisu mogle ni da sanjaju\u201d. (Zaharijevi\u0107, 2013: 398) Za feminizam, isti\u010de Adriana Zaharijevi\u0107, jo\u0161 uvijek ima mjesta: \u201cza to je zaslu\u017eno dru\u0161tvo koje se i dalje sporo mijenja i te\u0161ko odri\u010de tradicionalnih obrazaca; za to su odgovorne \u017eene i mu\u0161karci koji razli\u010dito \u017eive promjene uslovljene feminizmom; za to je, najzad, odgovoran sporni karakter \u017eelja koji u \u017eenski pokret ula\u017eemo, mogu\u0107nosti koje nam se nude, vizija budu\u0107eg dru\u0161tva i feministi\u010dke pro\u0161losti koja nam slu\u017ei kao uzor\u201d. (Ibidem) Upravo bismo, vo\u0111eni prethodnom mi\u0161lju, mogli govoriti i o tomu da je vizija budu\u0107eg dru\u0161tva kao emancipiranog i oslobo\u0111enog okova mizoginije, klasne nejednakosti i diskriminacije [6] zapravo zajedni\u010dka vizija i \u017eenama i mu\u0161karcima. Za postizanje takvog dru\u0161tva va\u017eno je u savezni\u0161tvu imati i politi\u010dke predstavnike, koji \u0107e imati razumijevanje za probleme koji su duboko ukorijenjeni u dru\u0161tvu na svim razinama, a koji se ne\u0107e oglu\u0161ivati na odve\u0107 prisutan problem rodne diskriminacije, neravnopravnosti i stvarnosti dizajnirane po mjeri elita. No, budu\u0107i da su na ju\u017enoslavenskom podru\u010dju uglavnom na mjestima odlu\u010divanja dominantni predstavnici desnice, a ni ljevica nije autenti\u010dna i principijelna u vlastitoj borbi, te\u0161ko je vjerovati da pokreta\u010d promjena mo\u017ee biti isklju\u010divo onaj dio akademske zajednice koji ne robuje etnonacionalisti\u010dkim retrogradnim politikama, koje su u pravilu i \u017eenomrza\u010dke jer poznato je da \u201csredi\u0161nja je dimenzija tih politika u ve\u0107oj ili manjoj mjeri obi\u010dno zabrinutost za \u2018genetsku zalihu\u2019 nacije\u201d. (Yuval-Davis, 2004: 36)<\/p>\n

Teror patrijarhalne kulture provodi se, vidjeli smo, nad svima. Takva kultura, me\u0111utim, primarno je i ponajvi\u0161e usmjerena na \u017eene pa je stoga va\u017eno iznova se vratiti feministi\u010dkim principima pravde i jednakosti, koji \u0107e u svoje redove uklju\u010diti sve marginalizirane skupine i pojedince jer \u201cbez \u0161ire dru\u0161tvene intervencije i\u0161li bismo sigurno daljem produbljivanju razlika\u201d. (Grebo, 2014: 270) Govore\u0107i rije\u010dima bell hooks, zamislimo \u017eivot u kojem je vizija zajedni\u0161tva filozofija koja oblikuje na\u0161e odnose: \u201cpribli\u017eite se. Vidite kako feminizam mo\u017ee dodirnuti i promijeniti va\u0161 \u017eivot i \u017eivote svih nas. Pribli\u017eite se i doznajte iz prve ruke o \u010demu je rije\u010d u feminizmu. Pribli\u017eite se i vidjet \u0107ete: feminizam je za sve\u201d. (hooks, 2005: 11) Feminizam je i mu\u0161ko pitanje. <\/p>\n

Napomena: Rad objavljen u Zborniku \u201cKada se sretnu feminizam i religija\u201d koji je dostupan na online izvoru: www.tpo.ba<\/em><\/p>\n

[1] Michael Kaufman (1999: 70) u \u010dlanku o feminizmu i mu\u0161kom kontradiktornom iskustvu mo\u0107i pi\u0161e kako je sve ve\u0107i broj mu\u0161karaca postao naklonjen feminizmu (u osnovnom zna\u010denju, ako ne u imenu) i da su prihvatili feministi\u010dku teoriju i djelovanje (iako vi\u0161e teoriju). Razli\u010diti su, isti\u010de Kaufman, razlozi njihovog prihvatanja feminizma: mo\u017eda je razlog ogor\u010denje prouzrokovano nejednako\u0161\u0107u, mo\u017eda utjecaj partnera, \u010dlana vlastite obitelji ili prijatelja, mo\u017eda zbog vlastitog osje\u0107aja nepravde koju nanose drugi mu\u0161karci, mo\u017eda iz osje\u0107aja ugnjetavanja koje dijele sa \u017eenama, primjerice radi seksualne orijentacije, a mo\u017eda radi osje\u0107aja vlastite krivice. Kaufmanove zaklju\u010dke o sve ve\u0107em prihvatanju feminizma kod mu\u0161ke populacije valja ipak posmatrati u kontekstu njegovog djelovanja, budu\u0107i da bosanskohercegova\u010dki kontekst ne potvr\u0111uje (osim u iznimnim slu\u010dajevima) ovu tezu. Ipak, nedvojbeno bi se iskustvo druga\u010dije od dominantno patrijarhalnog i mizoginog moglo iskoristiti kao poticaj u smislu vlastitog emancipatorskog djelovanja.<\/p>\n

[2] Premda neki\/e teoreti\u010dari\/ke bave\u0107i se danas aktivno ovom problematikom ne koriste pojam \u201cpatrijarhat\u201d budu\u0107i da je, kako to tvrdi filozofkinja Adriana Zaharijevi\u0107, ova rije\u010d zarobljena \u201csopstvenom pojmovnom istorijom\u201d (Prometej, 2016.), u ovom radu \u0107emo je ipak upotrebljavati budu\u0107i da se u kontekstu teme \u010dini neizbje\u017enom za bolje razumijevanje problema tradicionalne podjele rodnih uloga. Tako\u0111er, teoreti\u010darke i teoreti\u010dari na koje ovaj rad, me\u0111u ostalima, upu\u0107uje upravo koriste ovaj pojam za koji se mo\u017ee ustvrditi i to da, iako jeste primarno opis jednog povijesnog konteksta, on kao takav i danas egzistira u ne\u0161to druga\u010dijim formama i oblicima. Patrijarhat, stanovi\u0161ta je Kate Milet, predstavlja primarni oblik dru\u0161tvenog porobljavanja. Stoga se u ovome radu patrijarhat, me\u0111u ostalim, promi\u0161lja kao jedan od temeljnih koncepata nejednakih odnosa mo\u0107i.<\/p>\n

[3] bell hooks (1952.) pseudonim je Glorie Watkins, jedne od najzna\u010dajnijih ameri\u010dkih feministi\u010dkih teoreti\u010darki i aktivistkinja. U njenim interdisciplinarnim radovima prepli\u0107u se teme roda, rase, obrazovanja, medija i suvremene kulture.<\/p>\n

[4] U knjizi \u201cNevolja s rodom\u201d Judith Butler pi\u0161e da \u201cupravo stoga \u0161to se izvjesne vrste \u2018rodnih identiteta\u2019 ne mogu prilagoditi ovim normama kulturne razumljivosti, one se u tom domenu javljaju samo kao gre\u0161ka u razvoju ili kao logi\u010dke nemogu\u0107nosti\u201d. (Butler, 2010: 76)<\/p>\n

[5] Primjera je mnogo, no kod \u0161ire dru\u0161tvene javnosti na po\u010detku je 2017. godine posebnu pa\u017enju izazvao komentar u Evropskome parlamentu, poljskog zastupnika Janusza Korwina-Mikkea, koji je s tog mjesta dono\u0161enja va\u017enih dru\u0161tveno-politi\u010dkih odluka poru\u010dio da \u017eene trebaju biti pla\u0107ene manje jer su \u201cslabije i manje inteligentne\u201d. Na to mu je odgovorila \u0161panjolska zastupnica u Evropskom parlamentu Iratxe Garcia Perez: \u201cPrema va\u0161oj teoriji, ja ne bih trebala imati pravo biti ovdje kao zastupnica ovog parlamenta. Znam da vas to boli, i da vas zabrinjava \u0161to \u017eene danas mogu sjediti u ovom domu i zastupati evropske gra\u0111ane s istim pravima kao vi. Ovdje sam da bih branila sve evropske \u017eene od mu\u0161karaca kao \u0161to ste vi\u201d.<\/p>\n

[6] U studiji \u201c\u017denski eros i civilizacija smrti\u201d sociolog Vjeran Katunari\u0107 1984. godine zapisuje kako \u201cdiskriminacija \u017eena mije\u0161a se sa drugim oblicima diskriminacije (dobne, rasne, politi\u010dke i druge), \u0161to \u010dini sustav diskriminacije slo\u017eenim i iz njega je te\u0161ko izvla\u010diti dijelove\u201d. Katunari\u0107evu studiju izdava\u010dka je ku\u0107a \u201cJesenski i Turk\u201d u Hrvatskoj objavila u reprint izdanju 2009. godine, povodom 25. godi\u0161njice od objavljivanja prve verzije, koju pak neki autori progla\u0161avaju i prvom znanstvenom studijom o feminizmu na ovim prostorima. Posebno je zanimljivo da se u to vrijeme za istra\u017eivanje takvog tipa odlu\u010dio mu\u0161karac \u0161to doprinosi ru\u0161enju stereotipnog pogleda da je feminizam isklju\u010divo \u017eensko pitanje: \u201cnekriti\u010dko preuzimanje antiandrocentri\u010dnog diskursa pridonijelo je, naime, tome da se knjiga \u2013 iako se bavi mu\u0161ko-\u017eenskim odnosima \u2013 manje spominje i citira u feministi\u010dkoj literaturi, nego \u0161to bi to bio slu\u010daj da ju je napisala \u017eena\u201d (Tomi\u0107-Koludrovi\u0107, 2009: 288).<\/p><\/blockquote>\n

___________________<\/p>\n

Kori\u0161tena literatura<\/p>\n

1. Be\u0107irba\u0161i\u0107, B., (2011) Tijelo, \u017eenskost i mo\u0107. Zagreb-Sarajevo: Synopsis
\n2. Butler, J., (2010) Nevolja s rodom: feminizam i subverzija identiteta. Loznica: Karpos
\n3. Drndi\u0107, D., (2006) Feministi\u010dki rukopis ili politi\u010dka parabola. Zagreb: \u017denska infoteka
\n4. Grebo, Z., (2014) \u017denska civilna scena u BiH. U \u010cau\u0161evi\u0107, J. (Ur.) Zabilje\u017eene: \u017eene i javni \u017eivot Bosne i Hercegovine u 20. vijeku (266-271). Sarajevo: SOC, Fondacija CURE
\n5. hooks, b., (1984) Feminist Theory: From Margin to Center. Boston:South End Press
\n6. hooks, b., (2005) Feminizam je za sve: strastvena politika. Zagreb: Centar za \u017eenske studije
\n7. Katunari\u0107, V., (1984) \u017denski eros i civilizacija smrti. Zagreb: Naprijed
\n8. Kaufman, M., (1999) Men, Feminism, and Men\u2019s Contradictory Experiences of Power. U Kuypers, J. (Ur.) Men and Power. (59-83). Amherst: Prometheus Books
\n9. Millet, K., (1981) Teorija politike polova. Marksizam u svetu, br. 8-9
\n10. Spahi\u0107-\u0160iljak, Z., (2016) Za\u0161to feminizam?, (internet) dostupno na: http:\/\/www.tacno.net\/kultura\/zasto-feminizam\/, pristupljeno: 25. 3. 2017.
\n11. Tomi\u0107-Koludrovi\u0107, I., (2009) Mu\u0161karci i \u017eene u mikro-makro kontekstu: 25 godina poslije. Forum, Revija za sociologiju 40 (3-4), 279\u2013288
\n12. Touraine, A., (2011) Svijet \u017eena. Podgorica: CID
\n13. Vasi\u0107, B., (2015) Patrijarhat. U \u010cau\u0161evi\u0107, J., Spahi\u0107, A. (Ur.) Feministi\u010dka \u010ditanja dru\u0161tvenih fenomena (134-140). Sarajevo: SOC, Fondacija CURE
\n14. Zaharijevi\u0107, A., (2012) Kratka historija sporova: \u0161ta je feminizam? U Zaharijevi\u0107, A. (Ur.) Neko je rekao feminizam? (368-402). Novi Sad: Heinrich B\u00f6ll Stiftung
\n15. Yuval-Davis, N., (2004) Rod i nacija. Zagreb: \u017denska infoteka<\/em><\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Teror patrijarhalne kulture provodi se nad svima. Takva kultura, me\u0111utim, primarno je i ponajvi\u0161e usmjerena na \u017eene pa je stoga va\u017eno iznova se vratiti feministi\u010dkim principima pravde i jednakosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-229421","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229421","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=229421"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229421\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=229421"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=229421"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=229421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}