{"id":229207,"date":"2017-07-07T08:32:11","date_gmt":"2017-07-07T06:32:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=229207"},"modified":"2017-07-07T08:32:11","modified_gmt":"2017-07-07T06:32:11","slug":"zrtvovani-na-oltaru-domovine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/07\/zrtvovani-na-oltaru-domovine\/","title":{"rendered":"\u017drtvovani na oltaru Domovine"},"content":{"rendered":"

\"Drago<\/a>Autor: Drago Boji\u0107 <\/strong><\/p>\n

Ponovno objavljivanje dijela Stenograma o podjeli Bosne nekome se mo\u017ee u\u010diniti nepotrebnim i uzaludnim poslom jer je u me\u0111uvremenu sve poznato i jer je o tome toliko toga re\u010deno i napisano da se gotovo i nema vi\u0161e \u0161to dodati. Dovoljno se sjetiti koliko su analiti\u010dkih i kriti\u010dkih tekstova ispisali urednici i suradnici u splitskom Feralu i sarajevskim Danima, zahvaljuju\u0107i kojima su Stenogrami o podjeli Bosne I i II \u2013 autenti\u010dni zapisi i transkripti razgovora koje je Franjo Tu\u0111man vodio u vrijeme rata, po prvi put 2005. godine i objavljeni. Uz to, ovakav pothvat mo\u017ee biti i kontraproduktivan jer svako novo ukazivanje na destruktivnu politiku Franje Tu\u0111mana i njegovih suradnika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini samo dodatno oja\u010dava njegovu i njihovu poziciju unutar hrvatskog naroda u obje dr\u017eave. \u0160to je vi\u0161e dokaza koji razotkrivaju Tu\u0111manovu politiku, njegove aspiracije na Bosnu i Hercegovinu i politi\u010dku trgovinu s bosanskim Hrvatima \u2013 to ga vi\u0161e Hrvati, pogotovo bosanski, slave i \u010daste!<\/p>\n

Prema stenogramima, Tu\u0111man je o podjeli Bosne i Hercegovine govorio ve\u0107 u lipnju 1991. godine (Izvod iz zapisnika sa 7. Sjednice Vrhovnog dr\u017eavnog vije\u0107e Republike Hrvatske 08. 06. 1991.), smatraju\u0107i da su granice Hrvatske \u201eapsurd, da su nemogu\u0107e i u smislu upravno prometnom, a pogotovu u smislu za\u0161tite tih granica\u201c. Pa prema tome, tvrdi prvi predsjednik Hrvatske i zaneseni povjesni\u010dar bez povijesnog znanja i povijesne logike, \u201es na\u0161eg gledi\u0161ta, ne manje, nego li sa srpskog, postoji potreba da se pitanje rije\u0161i u svojoj biti, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije drugog svjetskog rata povijesni apsurd vra\u0107anja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stolje\u0107a\u201c i dodaje na toj istoj sjednici da je imao sastanak s hrvatskim predstavnicima, s vodstvom Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini i da oni \u201ejasno podr\u017eavaju i to zdu\u0161no podr\u017eavaju takvo na\u0161e stajali\u0161te\u201c. Nekoliko mjeseci kasnije na sastanku predsjednika Tu\u0111mana s delegacijom HDZ BiH i uz prisustvo du\u017enosnika Republike Hrvatske (27. 12. 1991.), za rije\u010d se javlja i Dario Kordi\u0107 (u to vrijeme predsjednik Op\u0107inskog odbora HDZ-a Busova\u010da i potpredsjednik HZ Herceg-Bosne, a kasnije, od 9. 6. 1994. do 2. 12. 1995., predsjednik HDZ BiH) tvrde\u0107i da \u201ehrvatski narod u travni\u010dkoj regionalnoj zajednici \u017eivi sa idejom kona\u010dnog priklju\u010denja Hrvatskoj dr\u017eavi i da je spreman da to ostvari svim sredstvima\u201c. Dario Kordi\u0107 se doista trudio oko toga \u2013 koristio je sva mogu\u0107a sredstva zbog \u010dega je kao ratni zlo\u010dinac osu\u0111en u Hagu na 25 godina zatvora.<\/p>\n

Na nekim drugim sjednicama i sastancima, pogotovo u vrijeme hrvatsko-muslimanskih sukoba, Tu\u0111man \u0107e uvijek iznova tvrditi da Bosna i Hercegovina nije rje\u0161enje za hrvatski narod i da je to sva povijest pokazala i \u201eda je prije svega pitanje kako odr\u017eati dr\u017eavu Hrvatsku, kako u Bosni i Hercegovini dobiti maksimalno \u0161to mo\u017eemo\u201c pa je s po\u010detkom hrvatsko-muslimanskih sukoba dao zadatak ministru obrane Gojku \u0160u\u0161ku i generalu Janku Bobetku, na\u010delniku glavnog sto\u017eera hrvatske vojske, da se anga\u017eiraju u Herceg-Bosni \u201ejer se tamo rje\u0161ava pitanje budu\u0107ih granica Hrvatske dr\u017eave\u201c. Spominje Tu\u0111man i to da je razgovarao i slu\u0161ao i glas biskupa i sve\u0107enika i \u201eda je stekao dojam da biskup Peri\u0107 u potpunosti shva\u0107a i dijeli politiku vodstva republike Herceg-Bosne, da je biskup Komarica u nekoliko navrata dolazio u Zagreb i da mu je rekao da je jedino ta politika koju vodimo u interesu Hrvata izvan Herceg-Bosne, ali nadbiskup Pulji\u0107, vode\u0107i ra\u010duna o svojoj dijecezi, zna\u010di u Sarajevu i Srednjoj Bosni, da bi on bio i za odr\u017eavanje cjelovite Bosne\u201c (Izvod iz Zapisnika sa sastanka Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tu\u0111mana s predstavnicima Herceg-Bosne, odr\u017eanog u \u201eVili Dalmacija\u201c u Splitu 05.11.1993.). Tu\u0111manove politi\u010dke aspiracije najpreciznije je u vojnom i ratno-osvaja\u010dkom kontekstu ve\u0107 u rujnu 1992. godine izrazio Jadranko Prli\u0107 (u po\u010detku predsjednik HVO-a, a kasnije predsjednik Vlade Herceg-Bosne) kad je kazao\u201eda ne\u0107emo imati ono \u0161to ne dr\u017eimo \u010dizmom\u201c<\/p>\n

Stenogrami jasno i nedvosmisleno svjedo\u010de da je Franjo Tu\u0111man u suradnji s politi\u010dkim i vojnim vodstvom Republike Hrvatske i Herceg Bosne bio opsjednut podjelom Bosne i Hercegovine kako bi podebljao \u201eneprirodne granice Hrvatske\u201c, a to je zna\u010dilo da se mora dogovarati sa srpskom stranom i velikosrpskom politikom koja je svojatala dijelove BiH i u me\u0111uvremenu ve\u0107 zauzela veliki dio zemlje. To, naravno, ne bi nikako i\u0161lo bez suglasnosti politi\u010dkih predstavnika bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata, a pogodovala mu je i politika Alije Izetbegovi\u0107a i drugih predstavnika bosansko-hercegova\u010dkih muslimana koji su u svemu tome poku\u0161avali izvu\u0107i vlastitu korist. Upravo zbog stra\u0161nog zla koje je ta politika prouzro\u010dila ali i zbog sudbine bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata koji zadnjih godina pro\u017eivljavaju egzodus ima smisla ponovno objavljivati stenograme i uvijek iznova se vra\u0107ati na uzroke i aktere koji su doveli do sada\u0161njeg stanja.<\/p>\n

Stenogrami o podjeli Bosne svjedo\u010de o autodestruktivnom i samoubila\u010dkom mentalitetu bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata koji su, izru\u010duju\u0107i se Tu\u0111manu, zanijekali same sebe \u2013 vlastitu povijest, kulturu, zemlju \u2013 i tako dugoro\u010dno pristali na vlastiti nestanak. Trideset godina poslije, nakon humanih preseljenja, etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja i stradanja, taj je narod u\u0161ao u posljednju fazu svoga nestajanja. Svakodnevno iseljavanje zbog te\u0161kog ekonomskog i socijalnog stanja kao posljedice nerazumne politike devedesetih i plja\u010dka\u0161ke privatizacije u vremenu pora\u0107a, zavr\u0161ni je \u010din u kolektivnoj tragediji i nesre\u0107i. Ni\u0161ta ne ukazuje na to da bi moglo biti druga\u010dije, jer je taj narod davno odlu\u010dio da \u017eeli vlastitu propast i \u010dini se da ga ni\u0161ta od toga ne mo\u017ee odvratiti. Bilo je me\u0111u bosansko-hercegova\u010dkim Hrvatima i u Katoli\u010dkoj crkvi u BiH i u opasnim i mra\u010dnim devedesetim godinama pojedinaca koji su druga\u010dije mislili i upozoravali na pogubnost Tu\u0111manove i herceg-bosanske politike. Ali oni su kao i oni koji danas o tome kriti\u010dki pi\u0161u u vlastitim redovima prokazani kao izdajnici, unutarnji neprijatelji, prodane du\u0161e\u2026<\/p>\n

Tragedija bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata, me\u0111utim, nije otpo\u010dela s Tu\u0111manom i HDZ-om, koliko god su posljedice te politike najstra\u0161nije u cjelokupnoj povijesti bosansko(hercegova\u010dkih) Hrvata. Franjo Tu\u0111man je prakti\u010dno do\u0161ao na gotovo jer u vrijeme kad se on name\u0107e kao jedini \u201ebogomdani\u201c vo\u0111a Hrvata na ovim prostorima, bosansko-hercegova\u010dki Hrvati su ve\u0107 bili \u201epripremljeni\u201c i u duhovnom, i u kulturnom, i u psiholo\u0161kom i u politi\u010dkom smislu, da mu se posve izru\u010de. Religijskom terminologijom govore\u0107i, bili su spremni da budu \u017ertvovani za ideju nacije, za hrvatsku dr\u017eavu na oltaru nametnute \u201emati\u010dne\u201c domovine. Bili su spremni da zanije\u010du same sebe, da odustanu od sebe i svojih zavi\u010daja, od svoga prirodnoga konteksta \u017eivota samo da se ostvari \u201etisu\u0107ljetni hrvatski san o vlastitoj dr\u017eavi\u201c s kojim, da stvar bude do kraja tragikomi\u010dna, bosansko-hercegova\u010dki Hrvati u povijesnom smislu nemaju ama ba\u0161 ni\u0161ta zajedni\u010dko. Takav politi\u010dki mazohizam doista je rijetka pojava i u svjetskim razmjerima.<\/p>\n

U trenutku kad se posvuda u Europi koncem 19. stolje\u0107a ra\u0111aju nacije u njihovom modernom smislu, bosansko-hercegova\u010dki Hrvati se u identitarnom smislu do\u017eivljavaju kao katolici. No, oni \u0107e po\u010detkom 20. stolje\u0107a, a da toga nisu posve svjesni ni oni a ni njihove vo\u0111e, osvanuti u hrvatskom nacionalnom identitetskom ruhu. Pritom \u0107e me\u0111u tada masovno neobrazovanim i apoliti\u010dnim bosansko-hercegova\u010dkim katolicima manju ulogu odigrati politika, ali \u0107e njezine ciljeve i interese ostvarivati predstavnici Katoli\u010dke crkve cijelo stolje\u0107e prije nego \u0161to \u0107e se pojaviti Tu\u0111man, HDZ i Herceg-Bosna. Onoga trenutka kada me\u0111u bosanskim franjevcima zamire ideja Bosne i kada i franjeva\u010dki i dijecezanski dio Katoli\u010dke crkve u BiH bosansko-hercegova\u010dke katolike sve vi\u0161e ve\u017ee uz Zagreb, \u201eCrkvu u Hrvata\u201c i \u201emati\u010dnu domovinu\u201c Hrvatsku, zapo\u010dinje proces apatridizacije cijelog jednog naroda. Preko oltara, propovijedi nacionalno ostra\u0161\u0107enih sve\u0107enika, katoli\u010dkog nacionaliziranog tiska iz Hrvatske, kulturnih utjecaja i na razli\u010dite druge na\u010dine, bosansko-hercegova\u010dki Hrvati postepeno postaju duhovni, psiholo\u0161ki i politi\u010dki besku\u0107nici u svojoj vlastitoj zemlji.<\/p>\n

Zato Franjo Tu\u0111man uop\u0107e nije imao te\u017eak zadatak i mogao je s bosansko-hercegova\u010dkim Hrvatima raditi \u0161to ga volja, o \u010demu upravo svjedo\u010de i stenogrami. Takvu privr\u017eenost i odanost jednom oholom, samodopadnom i po svemu ograni\u010denom \u010dovjeku \u2013 i u smislu znanja, kompetencije, sposobnosti, posve li\u0161enom politi\u010dke odgovornosti, etike i humanosti, te\u0161ko je prona\u0107i u suvremenoj povijesti. Takav egokratski stav, politi\u010dka zaslijepljenost, uvjerenost u \u201ebo\u017eansko poslanje\u201c, s jedne stane, i pokloni\u010dko-obo\u017eavateljski stav politi\u010dkih predstavnika bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata, s druge strane, mogu\u0107e je jedino jo\u0161 prona\u0107i u propalim nacisti\u010dkim i komunisti\u010dkim re\u017eimima 20. stolje\u0107a. Mu\u010dno je \u010ditati one dijelove stenograma u kojima delegacije bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata prvi hrvatski predsjednik postrojava i poni\u017eava, upozorava i prekorava, zavodi i manipulira, a oni mu se kao u nekom sekta\u0161kom ritualu bespogovorno klanjaju i s ushi\u0107enjem i rado\u0161\u0107u zbog mogu\u0107nosti slu\u017eenja \u201eocu nacije\u201c, izvr\u0161avaju bespogovorno sve njegove zapovijedi, pa i one koje su uklju\u010divale humano preseljenje, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, logore, maltretiranje i likvidiranje ljudi. S kojom be\u0161\u0107utno\u0161\u0107u i lako\u0107om ti ljudi govore o stradanjima svojih sunarodnjaka, kako se poigravaju kartama i sudbinama ljudi, a pogotovo kako bezdu\u0161no i brutalno tretiraju pripadnike drugih naroda.<\/p>\n

U trenutku kad bosansko-hercegova\u010dki Hrvati masovno napu\u0161taju Bosnu i Hercegovinu, \u0161to je vjerojatno i posljednji \u010din njihove kolektivne tragedije, i kada istodobno pjesmom i koncertima, fanati\u010dno, freneti\u010dno i u opijenom stanju slave ba\u0161 one koji su odgovorni za njihovu sudbinu, valja jo\u0161 jedanput podsjetiti na glavne aktere te tragedije. To velikoj ve\u0107ini bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata ne zna\u010di ni\u0161ta niti \u0107e promijeniti njihove stavove o nedavnom ratu i onima koji su ih vodili. Ne\u0107e to izazvati ni gri\u017enju savjesti kod onih koji su ih vodili niti \u0107e promijeniti politiku onih koji ih sada vode. Zle ljude \u2013 ka\u017ee na jednom mjestu Terry Eagleton \u2013 ne mo\u017ee se odgovoriti od njihova destruktivnog pona\u0161anja jer iza onoga \u0161to \u010dine ne postoji nikakva racionalnost. Unato\u010d tome ili ba\u0161 zato ima smisla ponovno objavljivati stenograme o podjeli Bosne i Hercegovine i uvijek iznova podsje\u0107ati na pogubnu politiku koja je i danas dominantna i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Ako bosansko-hercegova\u010dkim Hrvatima jo\u0161 uvijek nije jasno \u0161to ih je sna\u0161lo, neka \u010ditaju stenograme. Ako ni zbog \u010dega drugog, a onda zbog ispita kolektivne savjesti \u2013 a u njoj se nakupilo uznemiruju\u0107e puno zabluda, mraka i zla.<\/p>\n

Ta\u010dno.net<\/a>
\nSa promocije knjige \u201cStenogrami o podjeli Bosne\u201d u Mostaru, 1.7.2017.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine svjedo\u010de o autodestruktivnom i samoubila\u010dkom mentalitetu bosansko-hercegova\u010dkih Hrvata koji su, izru\u010duju\u0107i se Tu\u0111manu, zanijekali same sebe \u2013 vlastitu povijest, kulturu, zemlju \u2013 i tako dugoro\u010dno pristali na vlastiti nestanak<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-229207","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229207","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=229207"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229207\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=229207"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=229207"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=229207"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}