{"id":229070,"date":"2017-07-05T06:45:05","date_gmt":"2017-07-05T04:45:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=229070"},"modified":"2017-07-05T09:55:00","modified_gmt":"2017-07-05T07:55:00","slug":"dva-stupnja-previse","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/07\/05\/dva-stupnja-previse\/","title":{"rendered":"Dva stupnja previ\u0161e?"},"content":{"rendered":"

\"zagadjenje,<\/a>Autor: Eric Martin<\/strong><\/p>\n

Ideja o ograni\u010davanju globalnog zatopljenja na dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko doba oslanja se na rad Me\u0111uvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koji je istra\u017eio cijeli niz scenarija i njihovih posljedica. Iako se o njemu govori jo\u0161 od kraja 1990-ih, ovaj je cilj stavljen na raspravu na konvenciji Ujedinjenih naroda tek krajem 2000-ih. Pretpostavljalo se da \u0107e se time mo\u0107i sprije\u010diti ozbiljne ili nepopravljive posljedice na globalnoj razini. Sve su uklju\u010dene strane usvojile ovu brojku, a s njom je upoznata i \u0161ira javnost.<\/p>\n

Posljednji izvje\u0161taj IPCC-a, objavljen 2014. godine, procjenjuje da pove\u0107anje temperature od 1880-ih \u2013 \u0161to je prihvatljiva aproksimacija predindustrijskog doba \u2013 iznosi 0,85\u00b0C. Mo\u017ee se re\u0107i da smo ve\u0107 dosegli nezanemariv dio dopustivog zagrijavanja. Ve\u0107ina regija u svijetu ve\u0107 je pogo\u0111ena. U poljoprivredi, primjerice, na ve\u0107im zemljopisnim \u0161irinama bilje\u017eimo porast proizvodnje, a na drugim smanjene prinose kukuruza i p\u0161enice, negdje je prisutna ve\u0107a smrtnost stabala itd.<\/p>\n

Sada\u0161nji trend emisije stakleni\u010dkih plinova vodi prema pove\u0107anju od najmanje 4\u00b0C do kraja stolje\u0107a. Prema na\u0161iroko prihva\u0107enim prognozama, ukoliko se taj scenarij ostvari, svijet \u0107e biti duboko uzdrman. Prehrambena sigurnost \u0107e biti ugro\u017eena jer \u0107e se poljoprivreda te\u0161ko prilagoditi novim okolnostima, bez obzira na nova tehnolo\u0161ka dostignu\u0107a koja bismo mogli o\u010dekivati. Nagli porast razine oceana i pogor\u0161anje prirodnih nepogoda na\u0161e bi \u017eivotne uvjete zna\u010dajno pogor\u0161ali.<\/p>\n

Rizi\u010dne klimatske oklade<\/strong><\/p>\n

No zadr\u017eimo se radije na pretpostavci o svijetu \u010dija \u0107e se klima zagrijati za samo 2\u00b0C. Posljednji izvje\u0161taj IPCC-a daje nam pretpostavke za opis glavnih zna\u010dajki takvog scenarija. Ravnote\u017ea me\u0111u regijama bi se rekonfigurirala jer posljedice promjena ne bi bile prostorno ujedna\u010dene. Naravno, mogli bi se o\u010dekivati pozitivni u\u010dinci, primjerice po poljoprivredu u nordijskim zemljama, ali globalna bilanca ostala bi na\u017ealost negativna. Pa iako bi ve\u0107ina reperkusija uz napore prilagodbe mogla ostati umjerena, neke bi bile istinski uznemiruju\u0107e.<\/p>\n

Odre\u0111ene bi regije, poput mediteranske recimo, pretrpjele veliki pad vodnih resursa. Tijekom prelaska na novu klimu, brzina promjena pretekla bi sposobnost evolucije nekih vrsta. Stabla, pa \u010dak i neke zeljaste biljke, ne bi mogli slijediti ritam i prirodno bi se povukli prema sjeveru. Ve\u0107 danas ugro\u017eeni ekosustavi, poput arkti\u010dkog leda, tropskih koraljnih grebena, planinskih biljaka i ledenjaka, pretrpjeli bi nepopravljivu \u0161tetu. Porast varijabilnosti klime, kao i krajnosti svih tipova (su\u0161e, sna\u017ene ki\u0161e, poplave) postavili bi pred nas mnogobrojne pote\u0161ko\u0107e. Porast razine mora, \u010dak i ograni\u010den na 45 centimetara, na\u0161tetio bi niskim obalnim podru\u010djima.<\/p>\n

IPCC smatra da je pod odre\u0111enim uvjetima mogu\u0107e stabilizirati klimu na ovoj razini. Trebalo bi drasti\u010dno smanjiti emisiju stakleni\u010dkih plinova u kratkom roku, potom dose\u0107i dru\u0161tvo neovisno o ugljiku do 2050-ih godina, prije nego \u0161to dospijemo do globalno negativnih emisija potkraj stolje\u0107a. Negativne emisije pretpostavljaju procese koji tro\u0161e vi\u0161e atmosferskog ugljika nego \u0161to ga odbacuju: po\u0161umljavanje, proizvodnja elektri\u010dne energije od biomase sa sekvestracijom ugljika itd. Ve\u0107ina rje\u0161enja zasniva se na tehnologijama koje jo\u0161 uvijek ne postoje ili se ne koriste na\u0161iroko. Moglo bi se re\u0107i da bi provo\u0111enje ovakvih mjera za smanjenje emisije u\u010dinilo \u010dovje\u010danstvo vrlo ovisnim o tehnikama koje jo\u0161 uvijek nisu razvijene, a \u0161to predstavlja vrlo rizi\u010dnu okladu.<\/p>\n

Stvari se dodatno kompliciraju uzmemo li u obzir neizvjesnosti koje se povezuju s odre\u0111enim fenomenima, poput potpunog topljenja grenlandskog ledenog pokrova, \u0161to je primjer i simbol klimatskog rizika. Prema IPCC-u, \u201cstalno zagrijavanje koje bi pre\u0161lo odre\u0111eni prag iznad razine predindustrijskog doba izazvalo bi gotovo potpuni nestanak grenlandskog ledenog pokrova u jednom tisu\u0107lje\u0107u\u201d. No ne znamo to\u010dno koji je prag u pitanju. Nalazi se vjerojatno izme\u0111u 1 i 4\u00b0C, a takav bi nepovratan proces doveo do podizanja prosje\u010dne razine mora za sedam metara!<\/p>\n

S obzirom na nezanemarive rizike koje podrazumijeva scenarij \u201cdo +2\u00b0C \u201c, neke, naro\u010dito male oto\u010dne dr\u017eave predla\u017eu ograni\u010davanje zagrijavanja na 1,5\u00b0C. Znanstvenici se nisu prilagodili ovom mogu\u0107em cilju, no poznati elementi omogu\u0107uju nam procijeniti da bi polarne regije, niske obalne zone ili visoke planine bile puno manje pogo\u0111ene. Prehrambena sigurnost bila bi globalno o\u010duvana, naro\u010dito u Africi. Razumljivo je za\u0161to bi najugro\u017eenije zemlje htjele zadr\u017eati zagrijavanje na ovoj razini, no takvo bi rje\u0161enje zahtijevalo ve\u0107i napor ograni\u010davanja emisija, kratkoro\u010dno bi stvorilo ve\u0107e tro\u0161kove i pove\u0107alo bi na\u0161u ovisnost o tehnikama koje tek treba izumiti ili usavr\u0161iti. Na klju\u010dno pitanje trebaju odgovoriti znanstvenici: pitanje postoje li nepovratni u\u010dinci kad je prag izme\u0111u 1,5\u00b0C i 2\u00b0C prije\u0111en.<\/p>\n

\u201cMe\u0111unarodna zajednica\u201d trebala bi brzo donijeti odluke uzimaju\u0107i u obzir sve ove neizvjesnosti. Me\u0111utim, prag od 2\u00b0C danas se \u010dini ne toliko kao cilj koliko kao granica koja se ne smije prije\u0107i. Bolje bi bilo i ne pribli\u017eavati joj se previ\u0161e\u2026<\/p>\n

* Eric Martin je direktor istra\u017eiva\u010dke jedinice Recover i regionalni direktor Dr\u017eavnog instituta za istra\u017eivanja iz znanosti i tehnologije za okoli\u0161 i poljoprivredu (Institut national de recherche en sciences et technologies pour l\u2019environnement et l\u2019agriculture, Irstea) u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala. Tekst je izvorno objavljen u 35. broju hrvatskog izdanja LMD-a, kao dio dosjea \u201cKako izbje\u0107i klimatski kaos?\u201d.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 od konferencije u Kopenhagenu iz 2009. Okvirna konvencija UN o promjeni klime nastoji ograni\u010diti zagrijavanje planete na dodatna dva Celzijeva stupnja. Tim su se ciljem krajem 2015. vodili i pari\u0161ki pregovori o smanjenju emisije stakleni\u010dkih plinova. I dok je otpo\u010detka jasno da veoma labavi zaklju\u010dci i predvi\u0111eni minimalni ustupci velikih zaga\u0111iva\u010da nisu nikakvo jamstvo za spas planeta, situacija se u me\u0111uvremenu dodatno pogor\u0161ala nakon \u0161to se SAD pod vodstvom Donalda Trumpa odlu\u010dio povu\u0107i iz Pari\u0161kog sporazuma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-229070","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=229070"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/229070\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=229070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=229070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=229070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}