{"id":228660,"date":"2017-06-28T07:02:07","date_gmt":"2017-06-28T05:02:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=228660"},"modified":"2017-06-28T07:04:09","modified_gmt":"2017-06-28T05:04:09","slug":"decenije-sutiranja-mrtvih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/28\/decenije-sutiranja-mrtvih\/","title":{"rendered":"Decenije \u0161utiranja mrtvih"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e:Dragan Bursa\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Ron-Haviv-Bijeljina-1992\"<\/a>Pro\u0161lo je \u010detvrt vijeka otkako je ameri\u010dki fotograf Ron Haviv uslikao jednu od najva\u017enijih fotografija rata u Bosni i Hercegovini. Na njoj se vidi jedan od Arkanovih \u201eTigrova\u201c, Sr\u0111an Golubovi\u0107 aka DJ Max, kako \u0161utira mrtvu Tifu \u0160abanovi\u0107 na ulici u Bijeljini.<\/p>\n

Nakon 25 godina, jedan od najve\u0107ih \u017eivih svjetskih fotografa, koji je dokumentovao ratove u Hrvatskoj, BiH, koji je pratio pad Berlinskog zida, osloba\u0111anje Nelsona Mandele, kokainske ratove u Kolumbiji, Zalivski rat, borbe Kurda iz Iraka, konflikte u Rusiji, izbeglice u Ruandi…elem, nakon 25 godina, \u010dovjek koji je op\u0161te mjesto svjetske kulture, vratio se nazad u Bosnu i Hercegovinu, kako bi u seriji intervjua napravio jednu reminiscenciju ba\u0161 na ovu fotografiju, a time i na ljude i stvarnost kojom su okru\u017eeni.<\/p>\n

Kakva fotografija, \u0161ta je to?<\/p>\n

I tu nastaje muk. Budimo posve precizni, tu nastaje tajac sazdan od ignorancije, zaborava i negacije. Fotografija krvnika koji morbidno \u00abprovjerava\u00bb \u0161utom u glavu stanje mrtve Tife \u0160abanovi\u0107 i koja bi se trebala na\u0107i u svim ud\u017ebenicima iz bezbroj razloga, zapravo je sve ove godine terra incognita u Republici Srpskoj.<\/p>\n

Ve\u0107ina stanovni\u0161tva NE ZNA za istu. Ne, ne radi se o ljudima koji potiskuju, negiraju ili zaboravljaju \u00abdo\u017eivljaje\u00bb DJ Maxa, Arkanovog asasina. Ne, nisu to ljudi koji \u0107e se sa vama na ulici posva\u0111ati, jer im imputirate ne\u0161to u vezi sa \u00aburbanom beogradskom rajom\u00bb, koja u slobodno vrijeme izme\u0111u dva di d\u017eej seta ide u plja\u010dka\u0161ke i zlo\u010dina\u010dke pohode preko Drine. Rije\u010d je o narodu koji zaista nije vidio tu fotografiju. Rije\u010d je o kona\u010dnom medijskom projektu dr\u017eave Srbije i entiteta RS, koji su sustavnom ignorancijom \u00abistjerali\u00bb ogledalo zbiljnosti sa medijskog neba i povijesni artefakt poslali u vje\u010dni spokoj zaborava. Uz par izuzetaka, uz par portala i par imena, u srpskom nacionalnom korpusu, postmortalno i\u017eivljavanje zlo\u010dinca nad \u017ertvom, gotovo i da nije dokumentovano, obra\u0111eno i nau\u010dno istra\u017eeno. Odbijanje Dodikovog re\u017eima da se uvede Zakon o ka\u017enjavanju negiranja genocida, kao i otvorena konstatacija da se u \u0161kolskim ud\u017ebenicima NE\u0106E izu\u010davati genocid srebreni\u010dki, opsada Sarajeva i drugi zlo\u010dini, koje je po\u010dinila srpska strana u ratu, samo su kona\u010dni muhur na dehumanizaciju povijesti, samo su onaj zavr\u0161ni \u010davao na mitomanskoj kreaciji izma\u0161tane pro\u0161losti, kako bi nam budu\u0107nost bila lagodnija, valjda.<\/p>\n

A, upravo estetika zla, koja isijava iz Havivove fotografije i koja hvata momenat sljubljivanja \u00aburbane\u00bb \u010dizme sa \u00abmrtvom seoskom glavom\u00bb tema je o kojoj se mogu napisati deseci doktorata. I pi\u0161u se, dabome. Samo ne ovdje. Pi\u0161u se u Njujorku, Londonu, Parizu, pi\u0161u se diljem svijeta. Ovdje, ovdje se tek plagiraju, ve\u0107 plagirani samodovoljni kvazinau\u010dni uradci.<\/p>\n

\u010cu\u0111enje Rona Haviva<\/p>\n

Ali, ima drugo, Ron Haviv je bio blago zate\u010den neznanjem ljudi o nare\u010denoj fotografiji. Ne zato \u0161to je on egomanijakalni genije \u017eeljan pa\u017enje, nego se u \u010dudu \u010dudom za\u010dudio, kako to tamo negdje na Univerzitetu Kolumbija, ljudi njegov tren objektiva koriste, e da bi ras\u010divijali zlo, a ovdje, na poligonu tog zla, ljudi \u017eive u neznanju.<\/p>\n

A, sva je muka u tome. Pusto neznanje! Dabome, ima tu i velikosrpske teorije zavjere. Pa mnogi \u0107e se prisjetiti kako je fotografija prvotno i nakratko bila pojavnost u srbijanskim medijima, samo \u00abblago kropovana\u00bb i fotomontirana. Pa je tako ljudski olo\u0161 koji \u0161utira mrtvu \u017eenu predstavljen kao dobar momak, koji pritr\u010dava da pomogne povrije\u0111enoj osobi. Dabome, ovakvo izopa\u010denje nije dugo trajalo. Naprosto, bilo je groteskno i neodr\u017eivo. I poslije toga, nastao je tajac. Sve dok negdje 2012. godine, nare\u010deni ubica Sr\u0111an Golubovi\u0107 nije dopao zatvora i to zbog nekih trivija, koje nemaju veze sa zlo\u010dinom. Indikativno je da je i tada Srbijom vladao muk. Informaciju o hap\u0161enju prenio je B92, ali, paradoksalno, bez fotografije \u00abjunaka\u00bb i veoma \u0161turo.<\/p>\n

Soro\u0161 je kriv za Tifinu smrt i \u00abbijes\u00bb jadnog DJ-a<\/p>\n

Nego, \u0161ta \u0107emo sa onima koji znaju, koji su sve vrijeme znali za ovu fotografiju, za zlo\u010dine secikesa i olo\u0161a pod radnim imenom \u00abTigrovi\u00bb \u017deljka Ra\u017enatovi\u0107a? Pa, vidite, tu je stara dobra institucija namirivanja dugova krvlju. Isplivaju tako silni Turci Seld\u017euci, Kosovski bojevi, svjetski ratovi, teorije zavjere, cionisti\u010dki lobi, Soro\u0161 i ostali. Eto, kobiva, svi su oni krivi i sav bijes dobro informisanog beogradskog DJ-a se sublimiran je u taj volej po glavi mrtve Tife \u0160abanovi\u0107. Dobro, nije Tifa ba\u0161 najkrivlja \u0161to su je Arkanovci ubili, ali morao je neko da stane u tefter danka u krvi, pa da legne pod \u0161ut Sr\u0111ana Golubovi\u0107a. Navijek ista paradigma pravdanja zla, koja sadr\u017ei rije\u010di \u00abali\u00bb i \u00aba, kako su njihovi\u00bb, radi bez prestanka i radi bolesno savr\u0161eno.<\/p>\n

\u010cak toliko bolesno da \u0107e vam u\u010dniji srpski nacionalista spo\u010ditati \u0161to \u0161utiranje mrtve Tife \u00abniste doveli u kontekst\u00bb.<\/p>\n

Kakav kontekst, brate mili?! Sav kontekst je da je neko u tvoje ime, tebe koji negira\u0161 zlo ili te je strah pogledati u ogledalo povijesti, napravio masakr nad civilima 1992. godine u Bijeljini.<\/p>\n

I na kraju, krajeva, \u0161ta taj Ron Haviv ima tra\u017eiti u Semberiji, pita\u0107e zadrti nacionalista?! To je na\u0161a stvar, misli\u0107e zlovoljno doma\u0107i, kome je mrsko pogledati fotografiju. A, promislite samo, koliko je ovakvih momenata zauvijek utonulo u same sebe, jer ih nije imao ko zabilje\u017eiti?<\/p>\n

Kako rejvuje urbana raja<\/p>\n

Pogledajte jo\u0161 jednom fotografiju. Nije krvnik kakvo zatucano seosko dijete. Ne, to je urbana beogradska raja, koja hoda od salona do privatne \u017eurke i rejv partija, koja prati svjetske trendove u tehno muzici, koja uvodi Srbima nakon rata, o apsurda, trens. Valjda da se zaborave ratni vampirski podvizi.<\/p>\n

I \u010detvrt vijeka dockan, stoji, \u0161eta i razgleda ulice Banjaluke Ron Haviv, jedan od najve\u0107ih \u017eivih svjetskih ratnih fotografa, kao potpuni anonimus. \u0160to i jeste sa ove strane grane. Gleda, \u010de\u0161ka se, poluotvorenih usta, povla\u010di asistenticu za rame, pa sve priupitkuje, da li je mogu\u0107e da ljudi ni danas uz silne dru\u0161tvene mre\u017ee, uz digitalnu brzinu svijeta, uz \u017eivotni tajmlajn, opet ne znaju za Bijeljinu, za zlo po\u010dinjeno tog prolje\u0107a 1992. godine. \u010cetvrt vijeka je pro\u0161lo. A narod spremniji nego ikada na jo\u0161 ve\u0107e zlo. Internet je izrodio na hiljade Sr\u0111ana Golubovi\u0107a, sve jednako urbanih, punih mr\u017enje i \u017eeljnih krvi. Istina, nedostaje oru\u017eja i muda, ali volja za zlo\u010din je tu.<\/p>\n

Gleda Haviv, pa ne mo\u017ee sebi do\u0107i. Ili bolje re\u010deno, boji se kako \u0107e idu\u0107i puta poslom do\u0107i.<\/p>\n

Najte\u017ee je sam sebi pomo\u0107i<\/p>\n

Kao vrsta smo sposobni generisati ogromnu koli\u010dinu zla, koje prevazilazi mo\u0107 celuloida, filma, digitalnog zapisa. Kao vrsta smo spremni zatvoriti o\u010di pred tim zlom, ekspresno ga zaboraviti ili naprosto pre\u0107utati istinu djeci, samo zato \u0161to su to po\u010dinili \u00abna\u0161i\u00bb.<\/p>\n

A, najve\u0107e zlo je u tome \u0161to se isto to zlo negiranjem i zaboravom uve\u0107ava. I \u0161to se daje alibi \u00abdrugoj strani\u00bb da se \u00ablegitimno sveti\u00bb.<\/p>\n

Osta\u0107e u svjetskim arhivama fotografija zlotvora kako se sprema da \u0161utne glavu mrtve \u017eene, izu\u010dava\u0107e timovi psihologa, psihijatara, socijalnih psihologa, povijesni\u010dara ljudsko zlo i sve njegove metastaze, ali mi se lije\u010diti ne\u0107emo. Ne znamo!<\/p>\n

Jer, vidite, za zlo je primarna samosvijest. Ona vodi samoizlje\u010denju. A, da bismo krenuli na taj put, moramo priznati SVI zajedno u ovoj na\u0161oj pr\u0107iji, bez racionalizacije i bez pravdanja i bez \u00abali\u00bb, da je u svakom gradu, seocetu, postojao i postoji jedan Sr\u0111an Golubovi\u0107, koji je u ime nas ubijao, mu\u010dio i zlostavljao druge. I taj Sr\u0111an sve ove godine, decenije, jednako \u0161utira Tifu \u0160abanovi\u0107, bez osude, bez kazne, bez pokajanja, bez izlje\u010denja…<\/p>\n

6yka.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I tu nastaje muk. Budimo posve precizni, tu nastaje tajac sazdan od ignorancije, zaborava i negacije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-228660","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228660","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=228660"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228660\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=228660"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=228660"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=228660"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}