{"id":228465,"date":"2017-06-24T06:00:24","date_gmt":"2017-06-24T04:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=228465"},"modified":"2017-06-24T00:17:20","modified_gmt":"2017-06-23T22:17:20","slug":"sto-je-to-fasizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/24\/sto-je-to-fasizam\/","title":{"rendered":"\u0160to je to \u2013 fa\u0161izam?"},"content":{"rendered":"

\"Mathias<\/a>Autor: Mathias W\u00f6rsching<\/strong><\/p>\n

U sada ve\u0107 devedesetogodi\u0161njoj povijesti teorije fa\u0161izma \u010desto su ljevi\u010dari bili ti koji su se posvetili njegovu opisivanju i obja\u0161njavanju. Pritom nisu nu\u017eno nastojali doprinijeti njegovoj \u010disto apstraktnoj spoznaji, koliko pru\u017eiti prakti\u010dnu pomo\u0107 u borbi protiv njega. No slu\u017eili li uop\u0107e pojam fa\u0161izma jo\u0161 i\u010demu? Nedvojbeno je da je malo koji drugi politi\u010dki pojam do te mjere obezvrije\u0111en inflatornom upotrebom. Jo\u0161 1920-ih i 1930-ih komunisti su se isticali tako dvojbenim jezi\u010dnim konstrukcijama poput \u201csocijalfa\u0161izma\u201d, \u201caustrofa\u0161izma\u201d, \u201cklerofa\u0161izma\u201d i \u201cmonarhofa\u0161izma\u201d.1 Optu\u017eba za fa\u0161izam poga\u0111ala je i socijaldemokraciju i autoritarne i konzervativne politi\u010dke formacije. Ta nepreciznost upotrebe nastavila se i nakon 1945. godine, kada je na svaku antikomunisti\u010dku vojnu diktaturu lijepljena etiketa fa\u0161izma, iako je ve\u0107ini njih, unato\u010d svim njihovim okrutnostima, nedostajalo va\u017enih zna\u010dajki fa\u0161izma, poput masovne mobilizacije \u201codozdo\u201d.<\/p>\n

Jo\u0161 je fatalnija bila ultraljevi\u010darska moda da se i demokratski kapitalizam denuncira kao fa\u0161istoidan ili \u201cfa\u0161iziran\u201d. Izvorno zami\u0161ljen kao opravdano ukazivanje na autoritarne i militaristi\u010dke tendencije, govor o fa\u0161izmu tako se \u010desto sveo na puku frazu, kod koje se vi\u0161e nije navodilo \u0161to se to to\u010dno i u kojoj mjeri fa\u0161iziralo. Kritici kapitalizma takvo ukidanje granica pojma fa\u0161izma nije donijelo ni ve\u0107u analiti\u010dku o\u0161trinu, ni politi\u010dku djelotvornost. Umjesto toga, nehotice se doprinijelo samoj relativizaciji i fa\u0161izma i nacionalsocijalizma.<\/p>\n

S obzirom na tu problemati\u010dnu povijest njegove upotrebe, napast je velika da se sam pojam fa\u0161izma stavi ad acta ili ograni\u010di na singularnu pojavu talijanske povijesti. I doista, \u0161to bi govorilo protiv toga da se za pokrete i vlade o kojima je rije\u010d upotrebljava samo ime koje su sami sebi dali, poput fascismo ili nacionalsocijalizam, a u svim ostalim slu\u010dajevima operira pojmovima poput \u201c(ultra)nacionalisti\u010dki\u201d, \u201crasisti\u010dki\u201d, \u201cantisemitski\u201d, \u201cantikomunisti\u010dki\u201d itd.?<\/p>\n

Razlog za\u0161to \u0107u ovdje ipak pledirati za kriti\u010dku rekonstrukciju op\u0107eg (\u201cgeneri\u010dkog\u201d) pojma fa\u0161izma je sljede\u0107i: \u0161irenje pojma fa\u0161izma, koje se mo\u017ee promatrati nakon preuzimanja vlasti Mussolinijevih borbenih formacija (fasci di combattimento) 1922. u Italiji, odra\u017eava va\u017eno povijesno iskustvo. Njegovo jezgro le\u017ei u \u010dinjenici da se od kraja 19. stolje\u0107a, a definitivno nakon Prvog svjetskog rata, stvara sasvim novi tip ideologije, pokreta i re\u017eima, dotad nevi\u0111ene destruktivnosti, koji je vi\u0161estruko potencirao prijete\u0107e potencijale kapitalisti\u010dke modernosti. Fa\u0161izam je principijelno usmjeren protiv mogu\u0107nosti dru\u0161tvene emancipacije. Nije svediv na odnose mo\u0107i i vladanja poput rasizma, kapitalizma, patrijarhata i njima odgovaraju\u0107e ideologije ljudske nejednakosti, nego predstavlja specifi\u010dnu kombinaciju i radikalizaciju prijete\u0107ih momenata moderno-kapitalisti\u010dke socijalizacije.
\n
\nModel fa\u0161isti\u010dkih faza<\/strong><\/p>\n

\u201cPrakseolo\u0161ki\u201d model pet fa\u0161isti\u010dkih faza Roberta O. Paxtona vrlo je prikladan za prikaz interesnih te\u017ei\u0161ta i interpretacija razli\u010ditih teorija fa\u0161izma.2 Model ovog ameri\u010dkog povjesni\u010dara uzima u obzir da pojam fa\u0161izma mo\u017ee ozna\u010davati odre\u0111eni oblik vlasti, ideologije ili pokreta, te da nije krut i nepromjenjiv, nego ima procesni karakter.<\/p>\n

Prva faza je faza inicijacije. Potaknuti dubokim do\u017eivljajem i percepcijom krize, mali krugovi intelektualaca stvaraju temeljni oblik fa\u0161isti\u010dke ideologije. Pritom pose\u017eu za postoje\u0107im tradicijama i mitovima. Cilj im je spasiti svoje nacionalne ili vjerske zajednice od propadanja ili nestajanja. Ako se kriza nastavi, a vlade nisu u stanju izazvati dojam da su je sposobne rije\u0161iti, fa\u0161isti3 u drugoj fazi po\u010dinju privla\u010diti ve\u0107i broj ljudi i etabliraju se u politi\u010dkom sustavu. Ve\u0107 je u toj fazi napast za stvaranjem saveza s tradicionalnim \u201celitama\u201d protiv zajedni\u010dkog neprijatelja na ljevici velika.<\/p>\n

U povijesno rijetkim situacijama mo\u017ee do\u0107i i do tre\u0107e faze: preuzimanja vlasti od strane fa\u0161isti\u010dkog pokreta u suradnji sa starim vode\u0107im grupama. To se doga\u0111a samo kada je postoje\u0107i ideolo\u0161ki i dr\u017eavni poredak oslabljen, tradicionalna desnica izgubila velik dio svoga utjecaja, a ljevica i radni\u010dki pokret zbog vlastite slabosti ili krivih poteza nisu u stanju nametnuti emancipatorno rje\u0161enje krize. Kada to mogu\u0107nosti dozvoljavaju, vode\u0107e grupe radije uspostavljaju autoritarnu vladavinu koja se regrutira iz vlastitih kadrova nego \u0161to se upu\u0161taju u riskantne i problemati\u010dne saveze s fa\u0161isti\u010dkim masovnim pokretima.<\/p>\n

\u010cetvrtu fazu, fazu na vlasti, obilje\u017eavaju neprestani sukobi unutar vode\u0107e fa\u0161isti\u010dke klike, ali i izme\u0111u nje kao cjeline i tradicionalnih elita u dr\u017eavnom aparatu, vojsci, ekonomiji i dru\u0161tvu. Tijek i ishod tih sukoba odlu\u010duju o tome dolazi li na koncu, u finalnoj petoj fazi, do povratka na \u201cnormalni\u201d autoritarizam \u2013 Paxton to naziva \u201centropijom\u201d \u2013 ili se fa\u0161izam dalje radikalizira i u potpunosti razvija svoje ubila\u010dke kapacitete. Uvjeti takve radikalizacije stalna su fanatizacija i mobilizacija mase stanovni\u0161tva (nasuprot \u010demu klasi\u010dna vojna diktatura vi\u0161e cilja na pacifikaciju dru\u0161tva), izgradnja vlastitih, fa\u0161isti\u010dkih, struktura mo\u0107i i represivnih organizacija koje preuzimaju primat u odnosu na naslije\u0111eni dr\u017eavni aparat, te prije svega veliki rat koji omogu\u0107uje punu realizaciju njegovih destruktivnih potencijala.<\/p>\n

Kako se Paxtonov model dr\u017ei kada ga primijenimo na razli\u010dite postoje\u0107e teorije fa\u0161izma? U ovom \u0107u se tekstu baviti samo trima glavnim teorijskim pravcima.4 Prvo imamo prvenstveno na klasnu borbu i klasnu vladavinu usmjerene interpretacije marksista. Zatim interpretacije Kriti\u010dke teorije, koja je proiza\u0161la iz neortodoksne grane marksizma. Na koncu, od 1960-ih u radovima tada jo\u0161 liberalnog Ernsta Noltea i od njega ljevijih istra\u017eiva\u010da Georgea L. Mossea (SAD) i Zeeva Sternhella (Izrael), razvija se ideocentri\u010dni smjer teorije fa\u0161izma koji je prije svega slijedio pitanja iz oblasti povijesti ideja.<\/p>\n

Kriti\u010dka\/e teorija\/e<\/strong><\/p>\n

Kriti\u010dka teorija je postavljala pitanja o strukturama koje Paxtonovim fazama prethode ili se, ovisno o na\u010dinu gledanja, provla\u010de kroz sve njih. Razli\u010dite kombinacije marksizma i psihoanalize razli\u010ditim su misliocima, poput Theodora W. Adorna, Maxa Horkheimera, Herberta Marcusea, Ericha Fromma i Wilhelma Reicha, poslu\u017eile za poku\u0161aj obja\u0161njenja fa\u0161izma i nacizma. Svi ti pristupi kru\u017ee oko jedne temeljne misli: potiskivanje i izobli\u010davanje ljudskih potreba u gra\u0111anskom dru\u0161tvu na koncu vode u masovno ludilo i fa\u0161izam.<\/p>\n

Njihovoj sugestivnoj uvjerljivosti ponekad se te\u0161ko oduprijeti. Pojmovi poput \u201cpati\u010dke projekcije\u201d (pathische Projektion), prema kojoj fa\u0161isti proganjaju i ubijaju upravo one ljude u kojima misle da prepoznaju vlastite potisnute i odcijepljene snove i \u017eelje, ili modeli poput \u201cskale fa\u0161izma\u201d (F-Skala) kojom se htjelo identificirati i mjeriti svojstva \u201cautoritarnog karaktera\u201d, odnosno osobnosti sklone fa\u0161izmu, jednostavno vrlo dobro odgovaraju mnogim fa\u0161istima.<\/p>\n

No snaga tog tuma\u010denja, njegov pogled u masovnu svijest, ujedno uvjetuje njegovu slabost \u2013 nedostatak specifi\u010dnosti. Rije\u010d je o izobli\u010davanju ljudske svijesti koje zatje\u010demo u cijelom gra\u0111anskom dru\u0161tvu, du\u017e cijelog politi\u010dkog spektra, a dijelom i u cjelokupnoj povijesti klasnih dru\u0161tava i patrijarhata. Kriti\u010dka teorija \u010desto pose\u017ee u oblasti filozofije povijesti, spoznajne teorije, teorije jezika i dru\u0161tvene psihologije, u kojima se historijski konkretno zamagljuje i gubi iz vida. Sli\u010dno vrijedi i za psihoanaliti\u010dku interpretaciju fa\u0161izma, koja ga reducira na odre\u0111eni tip mu\u0161kosti. Knjiga Klausa Theweleita Mu\u0161ke fantazije primjerice pokazuje, dodu\u0161e, koliko su vojni\u010dka mu\u017eevnost i odgovaraju\u0107i ratoborni savezi mu\u0161karaca bili od temeljnog zna\u010daja za fa\u0161izam; ujedno, me\u0111utim, ilustrira i do koje mjere ti elementi pripadaju temelju ukupnog rodnog poretka u patrijarhalnim klasnim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Neki istra\u017eiva\u010di iz okru\u017eenja Kriti\u010dke teorije proizveli su i strukturne analize nacionalsocijalisti\u010dke dr\u017eave. Ti se radovi bave Paxtonovom \u010detvrtom i petom fazom fa\u0161izma, dakle periodom nacionalsocijalisti\u010dkog re\u017eima na mo\u0107i te, prije svega, njegovom radikalizacijom od kraja 1930-ih. Pojmovima poput \u201cdupla dr\u017eava\u201d (Ernst Fraenkel), \u201ctotalitarni monopolni kapitalizam\u201d (Franz Neumann) i \u201cdr\u017eavni kapitalizam\u201d (Friedrich Pollock), poku\u0161ali su objasniti kako je i za\u0161to nacionalsocijalisti\u010dka dr\u017eava razmjere ubojstava i uni\u0161tenja koje poznajemo iz drugih kapitalisti\u010dkih nacionalnih dr\u017eava toliko drasti\u010dno prema\u0161ila.
\n
\nMarksisti\u010dki poku\u0161aji obja\u0161njenja<\/strong><\/p>\n

Na po\u010detku marksisti\u010dkih teorija fa\u0161izma stoji gorko iskustvo. U mnogim zemljama Europe ljevica je nakon Prvog svjetskog rata postala metom terora ultradesni\u010darskih bandi, koje su \u010desto djelovale u dosluhu s visokom bur\u017eoazijom, veleposjednicima, crkvom i dr\u017eavnim aparatom. Fa\u0161izam kao kontrarevolucija, kao antikomunisti\u010dka i imperijalisti\u010dka predstava u interesu starog poretka, prije svega kapitalisti\u010dke klase \u2013 ta je predod\u017eba postala i ostala klju\u010dnom zna\u010dajkom marksisti\u010dkih pristupa fa\u0161izmu.<\/p>\n

Masovna sljedba nekih fa\u0161izama i, u nekim periodima, golema podr\u0161ka koju nacisti\u010dka i fa\u0161isti\u010dka vladavina u njema\u010dkom i talijanskom stanovni\u0161tvu u\u017eivaju, ortodoksnu su marksisti\u010dku klasnu teoriju, me\u0111utim, stavili pred gotovo nerje\u0161iv problem. Ispostavilo se da fa\u0161isti nisu samo lakaji starih vode\u0107ih grupa, nego su imali i vlastite ciljeve, koje su dijelom i realizirali. Pogotovo po pitanju fa\u0161isti\u010dkih genocida i ratova uni\u0161tenja obja\u0161njenja klasika pokazala su se o\u010digledno nedostatnima. Tko nije htio slijediti marksizam-lenjinizam, koji se jednostavno zabarikadirao u dogmi o fa\u0161izmu kao \u201cagentu monopolnog i financijskog kapitala\u201d, a svaku kritiku denuncirao kao otpadni\u0161tvo, morao se upustiti u izradu novih teorija.5<\/p>\n

Marksisti skloniji napu\u0161tanju tih misaonih konvencija upadljivu su autonomiju fa\u0161izma obja\u0161njavali primjerice tezom da je posrijedi malogra\u0111anski pokret koji izra\u017eava specifi\u010dne interese i mentalitet te dru\u0161tvene grupe. To se moglo kombinirati s figurom \u201clumpenproletarijata\u201d i tezom o fa\u0161izmu kao zastupniku deklasiranih, moralno propalih, raspadnih elemenata dru\u0161tvenih klasa.<\/p>\n

Ortodoksnija teorijska varijanta relativnu je autonomiju fa\u0161isti\u010dke vladavine obja\u0161njavala manevarskim prostorom koji je otvaralo rivalstvo razli\u010ditih frakcija kapitala (monopolisti\u010dkih grupa).<\/p>\n

Poseban je zna\u010daj zadobila teorija bonapartizma: posegnuv\u0161i za Marxovim razmi\u0161ljanjima o re\u017eimu Napoleona III. u Francuskoj (1852. \u2013 1870.), tvrdilo se da fa\u0161izam predstavlja rezultat specifi\u010dne ravnote\u017ee mo\u0107i izme\u0111u lijevog i desnog tabora, bur\u017eoazije i proletarijata. Stare vladaju\u0107e grupe mo\u0107 takore\u0107i predaju fa\u0161istima, ne bi li tako u \u0161to ve\u0107oj mjeri za\u0161titile svoje privilegije od lijeve prijetnje. Fa\u0161izam se, me\u0111utim, potom mo\u017ee i \u201cosamostaliti\u201d te okrenuti \u010dak i protiv onih gra\u0111anskih snaga koje su mu pridr\u017eavale ljestve za uspon na mo\u0107. Taj je scenarij vrlo pogodan za prevo\u0111enje u Paxtonov model pet faza.<\/p>\n

Marksisti\u010dko istra\u017eivanje fa\u0161izma proizvelo je i koncentriralo mnoge spoznaje o odnosu izme\u0111u \u201celita\u201d i fa\u0161ista.6 Napredni pristupi prepoznali su kontradiktoran karakter tih odnosa, koji su mogli sezati od problemati\u010dnih saveza sve do ekstremnih sukoba, \u010dime tvore vrlo \u0161irok dijapazon mogu\u0107nosti. Marksisti su fa\u0161isti\u010dku ideologiju odredili kao radikalizaciju gra\u0111anske ideologije u njezinoj imperijalisti\u010dkoj i militaristi\u010dkoj varijanti te su detaljno istra\u017eili ideolo\u0161ki rad nacista.7<\/p>\n

No odre\u0111ene slabosti marksisti\u010dkih teorija fa\u0161izma ipak ostaju. One su to zna\u010dajnije \u0161to je teorija o kojoj je rije\u010d ortodoksnija, \u0161to manje zna za relativnu autonomiju dr\u017eave i ideologije te umjesto toga ostaje vjerna suvi\u0161e jednostavnoj shemi o ekonomskoj bazi s jedne i politi\u010dko-kulturno-ideolo\u0161koj nadogradnji s druge strane. Dosta blijede kod mnogih marksista ostaju samopercepcija i motivacije fa\u0161ista, unutarnja kohezija njihove ideologije, a time i \u201ctajna njezina uspjeha\u201d. Marksistima \u010desto te\u0161ko pada razlikovanje fa\u0161isti\u010dkih i autoritarno-konzervativnih pokreta, kao i odre\u0111enje karaktera fa\u0161isti\u010dke pobune protiv gra\u0111anskih vrijednosti i odre\u0111enih aspekata kapitalizma.<\/p>\n

Primijenimo li Paxtonov model pet faza, onda se marksisti\u010dke teorije ispostavljaju kao slabe kada je rije\u010d o prvoj i drugoj fazi \u2013 inicijacija i uspon fa\u0161izma do masovnog pokreta \u2013 te finalnoj radikalizaciji pete faze. Slabe su dakle svugdje gdje se relativna autonomija i razvojna dinamika fa\u0161izma posebno upadljivo isti\u010du.
\n
\nIdeocentri\u010dni pristupi<\/strong><\/p>\n

Knjiga Ernsta Noltea Fa\u0161izam u svojoj epohi iz 1963. godine isti\u010de se, kao i drugi radovi idejnoteorijskog pristupa, svojim pa\u017eljivim, komparativnim istra\u017eivanjem i tuma\u010denjem fa\u0161isti\u010dkih tekstova. Na prvi pogled, Nolte fa\u0161izam vidi kao radikalan obrambeni pokret protiv prijetnje koju europskom klasnom dru\u0161tvu predstavljaju marksizam i bolj\u0161evizam. To je, zanimljivo je primijetiti, vrlo blisko izvornom marksisti\u010dkom poimanju, iako Nolte pi\u0161e iz gra\u0111ansko-liberalne, njema\u010dko-patriotske perspektive. Stoga i nagla\u0161ava \u2013 u tom pogledu sasvim u skladu s teorijama totalitarizma \u2013 one elemente za koje se \u010dini da ih je fa\u0161izam preuzeo od radni\u010dkog pokreta. Pritom Nolte tra\u017ei razumijevanje za strahove od revolucije gra\u0111anstva. Tu se kod njega ve\u0107 nazire tendencija koja \u0107e se u kasnijem razvoju njegova rada prevesti u poziciju koja ne nalazi samo isprike za fa\u0161izam, nego s njim i simpatizira.<\/p>\n

No Nolteova knjiga ima i drugi, dublji sloj. Razla\u017ee naime da narav fa\u0161izma nipo\u0161to nije mogu\u0107e svesti na puki antimarksizam. Nasuprot tome, fa\u0161izam je ujedno i radikalna obrambena reakcija protiv cijelog svjetsko-povijesnog procesa razgradnje i prekora\u010denja granica, barijera i odnosa mo\u0107i izme\u0111u razli\u010ditih dru\u0161tvenih i etni\u010dkih grupa, koji je povezan s uspostavom kapitalizma i svjetskog tr\u017ei\u0161ta, ali i s usponom gra\u0111anstva. Komunizam bi prema tome predstavljao samo najradikalniju i najkonzekventniju posljedicu tog svjetsko-povijesnog procesa, koji prijeti ukidanjem svih postoje\u0107ih odnosa mo\u0107i. Nolte vrlo uvjerljivo ukazuje na korijene fa\u0161isti\u010dkih ideologija Europe u konzervatizmu 19. stolje\u0107a, \u010diji su mislioci tradicionalne ideologije ljudske nejednakosti samo radikalizirali i sistematizirali, u trenutku kada su ih percipirali kao ugro\u017eene modernim idealima slobode i jednakosti.<\/p>\n

Kod Noltea iskustvo krize subjekata koji su fiksirani na autoritete stoji u sredi\u0161tu razmatranja, a koje su izazvali veliki emancipacijski pokreti 19. i 20. stolje\u0107a. Istra\u017eiva\u010di poput Zeeva Sternhella, Georgea L. Mossea i Rogera Griffina, nasuprot tome, koncentriraju se na krizna iskustva koja proizlaze iz me\u0111unarodne konkurencije u doba imperijalizma i industrijskog ratovanja. Uvijek iznova se pokazalo da se inicijalna detonacija fa\u0161izma redovito zbivala kada je hegemonijalni, nacionalisti\u010dki blok nekog dru\u0161tva do\u017eivio duboko poni\u017eenje, na primjer poslije izgubljenog rata. Fa\u0161isti\u010dki su intelektualci razvijali programe totalnog preustroja dr\u017eave i dru\u0161tva, koji su bili pro\u017eeti mitskom vjerom u nacionalni preporod i uskrsnu\u0107e.<\/p>\n

No ti nauci spasenja s revolucionarnim ambicijama, prezentirani pobunjeni\u010dkim habitusom, nipo\u0161to se nisu ograni\u010davali samo na izvanjskog neprijatelja, dakle na rivale u me\u0111unarodnoj areni. U najmanju ruku jednako va\u017ena bila je i borba protiv unutarnjih neprijatelja. A me\u0111u njih se nije ubrajalo samo ljevicu. Fa\u0161izam je rebelirao protiv svega u modernom industrijskom i financijskom kapitalizmu za \u0161to se \u010dinilo da ometa \u017eeljenu militaristi\u010dko-imperijalisti\u010dku formaciju vlastite zajednice, pa tako primjerice i protiv individualizma i hedonizma, ali i protiv klasnih podjela i osiroma\u0161enja. Kako fanati\u010dno vjeruju u nejednakost ljudi, fa\u0161isti mrze sve u kapitalizmu \u0161to vide kao moment apstraktno-formalne slobode i jednakosti, a \u0161to mo\u017ee poslu\u017eiti za podrivanje i potkopavanje rodno i etni\u010dki posredovanih odnosa mo\u0107i. Postojanje privatnog vlasni\u0161tva i klasa po sebi fa\u0161isti me\u0111utim nikada nisu kritizirali, jer i ekonomska nejednakost za njih principijelno spada me\u0111u prirodne ili bogomdane nejednakosti me\u0111u ljudima.<\/p>\n

Ideocentri\u010dne teorije fa\u0161izma na historijskim primjerima rekonstruiraju unutarnju smisaonu strukturu fa\u0161isti\u010dkih ideologija svladavanja krize.<\/p>\n

Fa\u0161izam versus nacionalsocijalizam<\/strong><\/p>\n

Posebno u Njema\u010dkoj mnogi misle da je nacionalsocijalizam bio ne\u0161to potpuno druga\u010dije i puno gore od fa\u0161izma. I doista, razmjere i perfidnost nacisti\u010dkih zlo\u010dina dosad jo\u0161 nitko nije nadma\u0161io, pa tako ni razli\u010diti oblici fa\u0161izma. Ovdje generi\u010dki pojam fa\u0161izma nedvojbeno dose\u017ee svoje granice. No istina je i to da su izme\u0111u nacizma i drugih fa\u0161izama, pored velikih razlika, postojale i mnoge sli\u010dnosti, pa i vrlo \u017eivahni odnosi suradnje i razmjene.<\/p>\n

Fa\u0161izmi su uvijek na specifi\u010dan na\u010din \u201csituirani\u201d. \u201cSvako je dru\u0161tvo razvilo onaj tip fa\u0161izma koji je odgovarao njegovom specifi\u010dnom nacionalizmu\u201d (George L. Mosse).8 Ekstremno antisemitski i rasisti\u010dki karakter nacifa\u0161izma mo\u017ee se prema tome objasniti \u010dinjenicom da je dominantna varijanta nacionalizma u Njema\u010dkoj bila sna\u017enije obilje\u017eena v\u00f6lkisch etnicizmom, biologizmom i antisemitizmom nego primjerice u Italiji. No fanati\u010dno antisemitskih fa\u0161ista bilo je i u drugim zemljama, na primjer me\u0111u ma\u0111arskim \u201cstrelastim kri\u017eevima\u201d, rumunjskim \u201clegionarima\u201d i hrvatskim \u201custa\u0161ama\u201d. Kod nekih fa\u0161izama antisemitizam je, kao u slu\u010daju Italije, isprva bio slabo razvijen. No i tu ga je vodstvo naknadno ugradilo u svoju ideologiju i prakse vladanja, skupa s pripadaju\u0107im rasnim ludilom. Posrijedi nije bila samo \u010disto izvanjska, \u201codozgo\u201d nametnuta doktrina. Internalizirala ju je fanati\u010dna mladena\u010dka sljedba, a pri kraju rata, u savezu s Nijemcima, provodila ju je neumoljivom ubila\u010dkom \u017eestinom.<\/p>\n

Pa ipak, ostaje va\u017ena razlika: fanati\u010dnih rasista i antisemita bilo je, dodu\u0161e, svugdje, ali samo im je u Njema\u010dkoj gotovo u potpunosti uspjelo pro\u017eeti svaku poru dru\u0161tva. U Njema\u010dkoj su masovno sljedbeni\u0161tvo, oportunisti\u010dko suputni\u0161tvo i kukavi\u010dluk dosegli razmjere kao nigdje drugdje. To je bila jedna od najva\u017enijih okolnosti koja je radikalnoj jezgri nacisti\u010dkog pokreta omogu\u0107ila provedbu njegovih ekstremnih snova o uni\u0161tenju. A postoji jo\u0161 jedan aspekt \u201csituiranosti\u201d: nacisti\u010dka Njema\u010dka bila je svjetska sila s enormnim vojnim i industrijskim potencijalima. Razmjeri njema\u010dkih zlo\u010dina tako stoje u vezi i s temeljnom mogu\u0107nosti njihove tehni\u010dke realizacije, koju manji fa\u0161izmi jednostavno nisu posjedovali.<\/p>\n

Posebnost nacionalsocijalizma dakle ne proizlazi iz toga da bi bio ne\u0161to drugo ili razli\u010dito od fa\u0161izma, nego iz \u010dinjenice da je posrijedi bio specifi\u010dno njema\u010dki oblik fa\u0161izma. No povijest pokazuje i da se jezgra nacionalsocijalizma, njegov genocidni antisemitizam, na koncu \u0161irila na sve fa\u0161izme, bilo da je od po\u010detka kultivirana iz vlastitog razvoja, bilo da je u nekom kasnijem trenutku preuzeta izvana i integrirana. Iz karaktera fa\u0161isti\u010dke ideologije svladavanja krize proizlazi da fa\u0161isti ideolo\u0161ku ponudu antisemitizma dugoro\u010dno ne mogu odbiti. Antisemitski konstrukt o \u201c\u017didovu\u201d mogu\u0107e je identificirati sa svime protiv \u010dega fa\u0161isti rebeliraju: s izvanjskim neprijateljem \u2013 tako \u0161to se fa\u0161isti\u010dki imperijalizam inscenira kao pobunu protiv imaginarne svjetske vladavine \u017didova, a suparnike, bilo da je rije\u010d o SAD-u, Velikoj Britaniji ili svojedobno \u010dak i Sovjetskom Savezu, prikazuje kao pod\u010dinjene \u017eidovskoj vlasti. No \u201c\u017didova\u201d se mo\u017ee identificirati i s unutarnjim neprijateljem, tako \u0161to se marksizam, feminizam, liberalizam, dekadenciju itd. prikazuje kao instrumente \u017eidovske manipulacije. A naposljetku je i fa\u0161isti\u010dkom \u201cantikapitalizmu\u201d mogu\u0107e dati antisemitski naboj: ekonomske i valutne krize kao \u017eidovske zavjere, financijski sektor kao sfera \u017eidovske dominacije, stvarala\u010dki kapital (schaffendes Kapital) nasuprot parazitskom (raffendes) i tome sli\u010dne predod\u017ebe.9<\/p>\n

Nacionalsocijalizam nije tek ekstremni posebni slu\u010daj, nego i ogledni primjer za to kako se neki fa\u0161izam u odre\u0111enim uvjetima mo\u017ee radikalizirati i prekora\u010diti sve dotada\u0161nje granice.10 S tog gledi\u0161ta, posebnost generi\u010dkog pojma fa\u0161izma ne le\u017ei u tome da bi se njime umanjila specifi\u010dna te\u017eina nacionalsocijalizma i njegovih zlo\u010dina, nego obrnuto, u \u010dinjenici da upozorava na ubila\u010dke potencijale fa\u0161izma u cjelini.<\/p>\n

Globalni fa\u0161izam?<\/strong><\/p>\n

Ako je fa\u0161izam mogu\u0107nost koja je inherentna modernom kapitalizmu kao takvom, onda ne mo\u017ee biti daleka ni slutnja da opasnost od njega nije zauvijek odagnana 1945. godine, niti ju je mogu\u0107e ograni\u010diti na zemlje globalnog Sjevera i Zapada. Slu\u010daj je jasan kod onih koji se nedvosmisleno sami svrstavaju u tradiciju historijskog fa\u0161izma, prije svega u Europi i Sjevernoj Americi, ali i u nekim zemljama Latinske Amerike, u Ju\u017enoj Africi i Rusiji, i sve do danas siju strah i trepet.<\/p>\n

No \u0161to je s drugim, manje o\u010diglednim slu\u010dajevima? Istra\u017eiva\u010d fa\u0161izma Wolfgang Wippermann primjerice govori o \u201cfundamentalisti\u010dkom fa\u0161izmu\u201d, koji mo\u017ee niknuti i na kr\u0161\u0107anskom i na islamskom, na \u017eidovskom, hinduisti\u010dkom ili budisti\u010dkom ideolo\u0161kom tlu.11 Na principijelnoj razini, ni\u0161ta ne govori protiv pretpostavke o religijski obilje\u017eenom fa\u0161izmu \u2013 ultranacionalisti\u010dke i rasisti\u010dke ideologije \u010desto se javljaju u amalgamu s religijom. To je mogu\u0107e pokazati na nizu europskih, sjevernoameri\u010dkih i ju\u017enoafri\u010dkih primjera.<\/p>\n

No je li doista umjesno govoriti o fa\u0161izmu i u kontekstu neko\u0107 koloniziranih dru\u0161tava i ljudi koji su bili podvrgnuti rasifikaciji i rasisti\u010dkoj represiji? To vrlo kontroverzno pitanje ti\u010de se prije svega radikalnih struja islamizma, kojima se s razli\u010ditih strana pripisuju fa\u0161isti\u010dke karakteristike12, pri \u010demu je me\u0111utim \u010desto rije\u010d o politi\u010dki motiviranoj polemici. A isti problem se javlja i u slu\u010daju hinduisti\u010dkog nacionalizma i razli\u010ditih nacionalisti\u010dkih razvojnih diktatura s manje ili vi\u0161e socijalisti\u010dkom patinom, primjerice u slu\u010daju naserizma u Egiptu ili Asada u Siriji, ali i u odnosu na teroristi\u010dke re\u017eime poput onoga Idija Amina u Ugandi ili Mobutua u Kongu. Ipak, imaju li sve te pojave va\u017eiti za fa\u0161izam nije mogu\u0107e utvrditi na temelju ne\u0161to preduvjerenja i malo novinskog znanja, kao \u0161to je, na\u017ealost, i dalje \u010desto slu\u010daj unutar lijevih diskursa.
\n
\nPa\u017eljivije analizirati!<\/strong><\/p>\n

Povijest fa\u0161izma i teorija o fa\u0161izmu donosi mnoga iskustva, pitanja i alate uz \u010diju pomo\u0107 je mogu\u0107e istra\u017eivati razli\u010dite re\u017eime, povijesti pokreta i proizvodnju ideologija diljem svijeta. Pritom su \u010desto noviji ideocentri\u010dni pristupi letvicu postavili vrlo visoko: za komparativne, pa\u017eljive i detaljne analize potrebno je dubinsko poznavanje razli\u010ditih zemalja i jezika. A potreban je i kriti\u010dno-solidarni dijalog s emancipatornim pokretima u doti\u010dnim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Dvije stvari u takvim istra\u017eivanjima uvijek treba imati na umu: prvo, da fa\u0161izam nije stati\u010dna pojava, nego posjeduje procesni karakter. Drugo, politi\u010dki pokreti i re\u017eimi ponekad se cijepaju i raspadaju na vrlo razli\u010dite frakcije. Isto kao \u0161to je europski nacionalizam 19. i 20. stolje\u0107a na koncu poprimio i fa\u0161isti\u010dke i nefa\u0161isti\u010dke oblike, sli\u010dan raspon pojava treba o\u010dekivati i u drugim dru\u0161tvima i epohama.<\/p>\n

* Mathias W\u00f6rsching studirao je povijest i politi\u010dke znanosti na Sveu\u010dili\u0161tu Humboldt u Berlinu. Pokreta\u010d je internetske stranice faschismustheorie.de na kojoj redovito objavljuje tekstove na temu teorije i povijesti fa\u0161izma. Uskoro u seriji theorie.org kod izdava\u010da Schmetterling-Verlag iz Stuttgarta izlazi njegov Uvod u teorije fa\u0161izma, pisan u koautorstvu s Fabianom Kunowom. Tekst je izvorno objavljen u 13. broju hrvatskog izdanja LMD-a.<\/p><\/blockquote>\n

1 \u201cSocijalfa\u0161izmom\u201d Kominterna je nazivala socijaldemokraciju; \u201caustrofa\u0161izmom\u201d se nazivala katoli\u010dko-konzervativna diktatura u Austriji izme\u0111u 1934. i 1938., ali se taj re\u017eim, kao i sli\u010dne druge, podjednako kr\u0161\u0107anski obilje\u017eene struje ekstremne desnice, nazivalo i \u201cklerofa\u0161izmom\u201d. Naposljetku, \u201cmonarhofa\u0161izam\u201d je danas gotovo zaboravljen pojam za \u201ckraljevske diktature\u201d koje su u me\u0111uratnom periodu postojale u zemljama poput Bugarske, Rumunjske, prve Jugoslavije i Albanije.
\n2Vidi: esej Roberta O. Paxtona, \u201cDie f\u00fcnf Phasen des Faschismus\u201d, u: Mittelweg 36 (\u010dasopis Hambur\u0161kog instituta za dru\u0161tvena istra\u017eivanja), godina 16, 2007., str. 55-80.
\n3 U tekstu se koristi isklju\u010divo mu\u0161ki oblik \u201cfa\u0161isti\u201d \u2013 ve\u0107 i stoga \u0161to je fa\u0161izam duboko patrijarhalna, seksisti\u010dka, homofobna, antifeministi\u010dka rabota u kojoj i unutarmu\u0161kim modelima bratimljenja i socijalizacije pripada zna\u010dajno mjesto, \u0161to me\u0111utim ne isklju\u010duje da su u svim vremenima postojale i fa\u0161istice.
\n4 Zbog ograni\u010denja prostora u daljnjem se izlaganju ne\u0107u baviti konzervativnim i kr\u0161\u0107anskim teorijama fa\u0161izma, ni tuma\u010denjima fa\u0161izma kao nihilizma, odnosno makijavelizma, modernizacijske diktature, politi\u010dke religije i atavizma, ni teorijama totalitarizma, ni pristupima Stanleyja Paynea, Michaela Manna, Rogera Eatwella i Stefana Breuera.
\n5 Na internetskoj stranici faschismustheorie.de, pod rubrikom Debatte, objavio sam nekoliko kriti\u010dkih tekstova o dana\u0161njim predstavnicima ortodoksno marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkih pozicija.
\n6 To vrijedi i za istra\u017eivanje fa\u0161izma u DDR-u i njegove korifeje poput Kurta Gossweilera i Kurta P\u00e4tzolda.
\n7 I danas vrijedi \u010ditati, izme\u0111u ostalih, radove Reinharda Opitza, Reinharda K\u00fchnla i Nicosa Poulantzasa. \u201cProjektgruppe Ideologie-Theorie\u201d (PIT) s Wolfgangom Fritzom Haugom na \u010delu, proizvela je jo\u0161 prije trideset godina vrlo vrijedne analize, koje su metodolo\u0161ki bile pod jakim utjecajem Louisa Althussera.
\n8 Vidi: George Mosse, Die V\u00f6lkische Revolution, Frankfurt\/M., 1991., str. V\/VI.
\n9 I dalje instruktivan esej na tu temu je \u201cNationalsozialismus und Antisemitismus\u201d Moishea Postonea, izvorno objavljen u: Redakcija diskusa (ur.): K\u00fcss den Boden der Freiheit. Diskus \u2013 Texte der Neuen Linken, Berlin-Amsterdam 1992., str. 425-437.
\n10Vidi: Uli Krug (1995.): \u201cDer Fall Deutschland. Sonderweg oder Exempel?\u201d, dostupno na: www.redaktionbahamas. org\/auswahl\/web34.html
\n11 Na temu \u201cfundamentalisti\u010dki fa\u0161izam\u201d vidi Wippermannovu knjigu Faschismus. Eine Weltgeschichte vom 19. Jahrhundert bis heute, Darmstadt, 2009. Wippermann etiketu fa\u0161izma dijeli dosta izda\u0161no i ne uvijek dovoljno dobro obrazlo\u017eeno. Vidi na tu temu i moju recenziju knjige na faschismustheorie.de (pod Literaturbesprechungen).
\n12 Argumente u korist pojma islamskog fa\u0161izma izme\u0111u ostalih daje Volker Wei\u00df u tekstu \u201cZustand mit L\u00fccke. Bericht zu aktuellen Debatten der Faschismusforschung\u201d, Phase 2, broj 2.30, 2008.<\/em><\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ni fa\u0161izam ni teorije o njemu ne postoje u singularu. Onoliko koliko je raznovrstan fa\u0161izam, toliko su raznovrsni i (spoznajni) interesi pri njegovu istra\u017eivanju. No pitom je pojam \u201cfa\u0161izma\u201d previ\u0161e \u010desto degradirao na puku politi\u010dku borbenu etiketu bez stvarnog analiti\u010dkog sadr\u017eaja. Nasuprot tome \u2013 i s obzirom na itekako realne aktualne prijetnje njegova ponovnog uspona u doba duboke ekonomske krize \u2013 krajnje je vrijeme da se ponovno pokrene ozbiljno fundirano razmatranje kako samog pojma, tako i postoje\u0107ih teorija fa\u0161izma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":228466,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-228465","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228465","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=228465"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228465\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/228466"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=228465"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=228465"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=228465"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}