{"id":228171,"date":"2017-06-19T07:21:43","date_gmt":"2017-06-19T05:21:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=228171"},"modified":"2017-06-19T07:21:43","modified_gmt":"2017-06-19T05:21:43","slug":"pravo-na-nostalgiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/19\/pravo-na-nostalgiju\/","title":{"rendered":"Pravo na nostalgiju"},"content":{"rendered":"

\"zlatko-dizdarevic\"<\/a>Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Minulih sedmica zasko\u010dilo me nekoliko usputnih, reklo bi se dnevnih, prolaznih provokacija kojima se \u010dovjek obi\u010dno ne bavi, grda su vremena pa je pa\u017enja okrenuta ne\u010dem va\u017enijem. Ova kratka zastajkivanja na prvi pogled su nepovezana ali su mi se, eto, kona\u010dno slila u nesvjesnu provokaciju da im se vratim kao nevidljivoj mu\u0161ici koja te dekoncentri\u0161e, ne zna\u0161 za\u0161to, ali osje\u0107a\u0161 da ne popu\u0161ta.<\/p>\n

Male provokacije se nisu slo\u017eile hronolo\u0161kim redom ali su isti paket:<\/p>\n

Po\u010delo je ru\u010dkom na koji je, uobi\u010dajeno \u00bbnasmije\u0161eno \u2013 slu\u017ebenim\u00ab povodom dru\u0161tvo pozvala ambasadorica velike evropske zemlje u Sarajevu. Stranci uobi\u010dajeno demonstrirali (ne)znanja i (ne)razumijevanje o \u00bbnama\u00ab.<\/p>\n

Mi doma\u0107i, rutinski i naviknuto odgovarali na pitanja bez ambicija da \u0107e se i\u0161ta promijeniti u njihovim glavama. Na na\u0161a obja\u0161njenja naj\u010de\u0161\u0107e su reagirali za\u010du\u0111enim podizanjem obrve. Poznato. Onda je ambasadorica izgovorila re\u010denicu, sasvim uvjerena u njenu ta\u010dnost: \u00bb…pa na ovim prostorima prije nije postojala nikakva ekonomija i proizvodnja, mi sada nastojimo da se po\u010dne stvarati od nule…\u00ab<\/p>\n

Bio sam zblanut precizno\u0161\u0107u zablude pa sam postavio pitanje koje je trebalo da odagna nevjericu. Doti\u010dna je doista rekla ono definitivno uvjerena da govori istinu. Kao, poznavala je sve \u0161to je ovdje bilo prije. Uz ovakve epizode vazda mislimo, \u0161ta se mo\u017ee, valja nam i\u0107i dalje. Ipak, epizoda me kopkala…Kako to da ne znaju? Pa zato \u0161to ne moraju da znaju. Sje\u0107anje im je nepotrebno, a mo\u017ee biti i \u0161tetno.<\/p>\n

Drugi usputni crv pojavio se prilikom otvaranja jedne izlo\u017ebe organizirane opet iz velikog inozemstva. Tema: Granice, utopija ili stvarnost. Slojevito, pomalo provokativno kako bi se posjetiocu predstavilo \u00bbklju\u010dne historijske i geopoliti\u010dke koncepte, u narativu koji kombinira historiju velikih seoba, geografiju granica, svjedoke prelazaka i poglede savremenih umjetnika…\u00ab Zanimljivo i na nivou promi\u0161ljanja i intelektualno upozoravaju\u0107ih inspiracija za nas ovdje, iz njihove perspektive.<\/p>\n

Pozvan da ka\u017eem ne\u0161to o tom velikom povjesno filozofskom problemu granica \u2013 vjerovatno iz pozicije \u00bbbalkanskog ambasadora\u00ab, novinara, putopisca i svjedoka raznih lomova po svim mogu\u0107im granicama, posebno Istoka \u2013 shvatio sam da se u startu ne razumijemo. <\/p>\n

Njihov uvodni\u010dar ome\u0111io je temu, naravno, na odjednom traume velikih, povodom izbjegli\u010dkih migracija malih u svijetu. A mi ovdje evo stolje\u0107ima \u017eivimo sa granicama na koje veliki, svako malo, udaraju svoj razorni pe\u010dat. Ti \u00bbveliki\u00ab ne moraju biti uvijek isti ali, vje\u010dno su istih apetita. Otuda se taj ugao meditiranja o ovoj temi svodi na strah od napadnute sigurnosti i blagostanja \u2013 sa druge strane dalekih granica. Dok su bili samo povoljna radna snaga, ok. Ali otkud sada \u00bbodjednom\u00ab toliko migranata i izbjeglica, divljih, agresivnih i terorista. \u0160ta im bi?<\/p>\n

Mi sa granicama muku mu\u010dimo manje vi\u0161e svakih pola stolje\u0107a. Ono \u00bbprije\u00ab vazda se progla\u0161ava pogre\u0161nim pa se ponovo prilago\u0111avamo istom, upitnom i nedovr\u0161enom. Tako i veliki diktiraju. \u0160to bi kazao Predrag Matvejevi\u0107, \u00bbna\u0161e su granice zemljopisne i anegdotske\u00ab, a pritiskuju se uvijek iz po\u010detka uz \u00bbtezu da je mnogo toga i dalje nerije\u0161eno i nedovr\u0161eno jer je trajalo krivo…\u00ab<\/p>\n

Ti veliki nemaju ni razloga ni namjere da se bave pro\u0161lo\u0161\u0107u, jer je njena slika neupitna i ovjerena pa bi svako propitivanje bilo vi\u0161ak, moglo bi pone\u0161to i zakomplicirati, pa bi tako postalo i opasno. Zato se ne analizira po\u0161teno za\u0161to izbjeglice, ve\u0107 samo na\u010din na koji ih valja sprije\u010diti da pritiskuju njihove granice.<\/p>\n

Tre\u0107a je provokacija potekla sa Sardinije, iz Cagliaria, sa sjajnog festivala literature, umjetnosti i kulture pod nazivom \u00bbLeggendo metropolitano\u00ab. Povodom razli\u010ditih provokativnih tema tamo dolaze mnogi zanimljivi gosti, intelektualci, pisci, novinari, ljudi koji se imaju \u010dega sje\u0107ati. Generalni okvir je isti: \u00bbIzme\u0111u sje\u010danja i zaborava.\u00ab Zvali me da govorim o \u00bbbrutalnim temama Bliskog istoka i Bosne…\u00ab<\/p>\n

Pred iznena\u0111uju\u0107e puno ljudi, na otvorenom, bilo je uzbudljivo. U publici puno izrazito mladih ljudi, neki mo\u017eda jo\u0161 srednjo\u0161kolci. Vidljivo i pomalo zbunjeni onim \u0161to su \u010duli, tra\u017eili su tuma\u010denja detalja iz pro\u0161losti \u010dak i ne vjeruju\u0107i da je \u00bbtamo\u00ab nekad bilo tako kako je bilo, dobro.<\/p>\n

A pri tome nisu pacijenti desnice koja la\u017eno obe\u0107ava nekada\u0161njost. Stariji su uglavnom \u0161utili na na\u010din koji se mogao nazvati probu\u0111enim sje\u0107anjem a ne rijetko i \u2013 nostalgijom. Srednje generacije u publici bilo je ponajmanje. Pomislio sam gledaju\u0107i rijetke te dobi, oni sje\u0107anja nemaju, a budu\u0107nost im je ve\u0107 oprana od entuzijazma.<\/p>\n

Sva tri ova \u00bbcrva\u00ab koja su se o\u010digledno sretala negdje u meni, pojavila su se na jednom mjestu zajedno uz slu\u010dajno ponovno \u010ditanje teksta \u00bbPolitika nostalgije\u00ab Diega Rubia, objavljenog na vi\u0161e portala minulog mjeseca. Prvi put pro\u010ditani jeste me zagolicao ali je ipak zavr\u0161io me\u0111u onim, na po\u010detku pomenutim dnevnim, prolaznim i usputnim provokacijama…I onda se sve vratilo, pomalo iritantno. Rubio je pripadnik srednje generacije, respektabilne biografije.<\/p>\n

Doktorirao filozofiju na Oxfordu, uz ostalog predavao na Columbia University u New Yorku, istoriju na Sorboni u Parizu, bio na mjestu savjetnika u UN misiji u Libiji…<\/p>\n

Shvatio sam za\u0161to me Diego Rubio izuzetno obrazovan, lucidan i opran od vi\u0161ka du\u0161e i uronjen u moderni pragmatizam, pomalo nanervirao. Nije rije\u010d o sukobu generacija, eto ja matorac pa sentimentalan spram biv\u0161eg \u017eivota u kojem mi jeste bilo lijepo, a on u naponu snage okrenut ekskluzivno budu\u0107nosti. Nisam onaj koji ne shvata ljude \u0161to vole ili ne vole pro\u0161lost ili budu\u0107nost.<\/p>\n

Ne dijelim ljudi po takvim ili sli\u010dnim sklonostima. Nemam ambicija da ikome priznajem ili ne priznajem ova ili ona \u00bbljudska prava\u00ab. Mo\u017eda me zato i jeste zatekla sklonost kojom visoko-obrazovani doktor, profesor i savjetnik u sistemu UN-a, definira sva\u010dije prirodno i ljudsko poravo na nostalgiju progla\u0161avaju\u0107i to bezmalo prakti\u010dno opasnim za kolektivnu budu\u0107nost.<\/p>\n

Ta zavjera sje\u0107anja na \u00bbnekad\u00ab, iskreno, zbunila me. Blago kazano. Ne zato \u0161to on tako misli, ve\u0107 zato \u0161to vidim, svakodnevno, kuda vodi \u00bbnepotrebnost\u00ab da se danas \u2013 uz svu zagledanost u budu\u0107nost \u2013 prisjetimo i \u010dinjenica koje jesu postojale, koje jesu formirale druga\u010diji svijet i realnosti u njemu, koje jesu bile dobre a danas se brutalno odguruju, gaze i poni\u0161tavaju.<\/p>\n

Ne\u0107e Rubio promijeniti svijet, nije o tome rije\u010d. On je mo\u017eda tek nesvjesno alhemi\u010dar nove platforme koja \u0161minkerski moderno zvu\u010di u doprinosu svjetlijoj budu\u0107nosti temeljem obra\u010duna sa pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Pa ka\u017ee: \u00bb…Nostalgija je benigna kao zasla\u0111iva\u010d sli\u010dnih uspomena i nadahnu\u0107e za pisanje istorijskih romana, ali mo\u017ee biti pogubna kao pokreta\u010d nade glasa\u010da i osnova vo\u0111enja politike. Za to ima mnogo razloga. Prvo, nostalgija je varljiva. Ona je skok u imaginarni \u010damac za spasavanje s broda koji zapravo ne tone (?!) Zlatno doba u koje populisti\u010dki pokreti \u017eele da nas vrate nikada nije postojalo. Istra\u017eivanja jasno pokazuju da pro\u0161lost nije bila bolja gotovo ni po \u010demu (?!). Drugo, nostalgija je opasna zato \u0161to je nazadna. Partije desnice koriste je za lukavo plasiranje svojih ksenofobi\u010dnih, seksisti\u010dkih i izolacionisti\u010dkih programa i spre\u010davanje napretka ka pravednijem dru\u0161tvu. Na kraju, nostalgija podr\u017eava lo\u0161e politike jer nas odvodi na putovanje u nemogu\u0107e…(?!) Dru\u0161tva ne mogu da se kre\u0107u unazad \u2013 niko od nas ne mo\u017ee \u2013 a kada to poku\u0161aju, rezultat je obi\u010dno katastrofalan…\u00ab<\/p>\n

Nije nejasno iz koje akademske pozicije, temeljem kojih uvjerenja bez iskustva pro\u0161losti, o \u00bbnekad zlu\u00ab i \u00bbbudu\u0107em dobru\u00ab, pristi\u017ee ovakvo razmi\u0161ljanje. Generaliziranje neznanja o pro\u0161losti koju su ljudi \u017eivjeli, pa zato sve skupa sveli na katastrofalne posljedice poput \u00bb\u010dinjenica\u00ab iskazanih za ru\u010dkovima ambasadora, ili u poimanju granica samo temeljem vlastite istorije, ili programiranog neznanja jednosmjerno \u00bbopranih\u00ab srednjih generacija spram pro\u0161losti i interesne budu\u0107nosti, a evo sad i ideolo\u0161ko prepadanje od nostalgije pa i sje\u0107anja \u2013 nasilje je nad ljudsko\u0161\u0107u.<\/p>\n

\u0160ta smo i ko smo bez sje\u0107anja. Gdje je ono tu kao zadovoljstvo a \u0161ta \u0107e se prepustiti zaboravu ne smije biti stvar ideologije ili dodvoravanja \u00bbmodernosti\u00ab, u ime budu\u0107nosti. Uostalom, i antifa\u0161izam se trpa, na ovoj liniji, u \u00bbpro\u0161lost\u00ab spram koje, eto, ne smije biti ni nostalgije ni pam\u0107enja. Opasno za budu\u0107nost. \u0160ta re\u0107i mom prijatelju, sjajnom arhitekti, intelektualcu, kad neka stara vremena \u2013 o\u010digledno kapitalno druga\u010dija od dana\u0161njih, naziva \u00bbBelle Epoque\u00ab. Da la\u017ee, da je dekadentan ili \u010dak opasan, protiv svijetle budu\u0107nosti.<\/p>\n

Ne znam kakva \u0107e biti budu\u0107nost, ali slutim da ne\u0107e biti bolja time \u0161to \u0107e se sje\u0107anje na pro\u0161lost, pa i nostalgija gdje joj ima mjesta, proglasiti politi\u010dki dekadentnim. A koliko je zla ve\u010d u\u010dinjeno, i sprema se ponovo, zato \u0161to se zaboravljalo, ili lagalo ili \u010dak i na silu zatiralo sje\u0107anje uz nostalgiju. U ime budu\u0107nosti.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mi s granicama muku mu\u010dimo manje vi\u0161e svakih pola stolje\u0107a. Ono \u00bbprije\u00ab vazda se progla\u0161ava pogre\u0161nim pa se ponovo prilago\u0111avamo istom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-228171","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228171","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=228171"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/228171\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=228171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=228171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=228171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}