{"id":227886,"date":"2017-06-14T07:29:42","date_gmt":"2017-06-14T05:29:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227886"},"modified":"2017-06-14T07:47:48","modified_gmt":"2017-06-14T05:47:48","slug":"njemacka-najveci-problem-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/14\/njemacka-najveci-problem-eu\/","title":{"rendered":"Njema\u010dka najve\u0107i problem EU"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"Kostas<\/a>Kostas Lapavicas (1961, Solun) gr\u010dki je marksisti\u010dki ekonomist i profesor na SOAS-u pri Univerzitetu u Londonu. Magistrirao je na London School of Economics a doktorirao na Birkbeck Collegeu. Kao \u010dlan Sirize 2015. je bio izabran u gr\u010dki parlament. Autor je vi\u0161e stru\u010dnih \u010dlanaka i knjiga na podru\u010dju ekonomije od kojih valja izdvojiti: Profiting without producing: how finance exploits us all (2013), Financialised Capitalism: Expansion and Crisis (2009), Social Foundations of Markets i Money and Credit (2003). Pro\u0161le godine uredio je zbornik Marxist Monetary Theory. Poznat je po svojoj kritici modernog zapadnog financijskog sustava, posebice gr\u010dke i europske du\u017eni\u010dke krize te Europske unije same.<\/p>\n

Darko Vujica, Prometej.ba:<\/strong> Prema standardnom neoliberalnom narativu, gr\u010dka kriza je posljedica rasipni\u0161tva lijenih Grka, a ovakvo shva\u0107anje se koristi kako bi se opravdale mjere \u0161tednje koje se name\u0107u toj zemlji. Biste li mogli detaljnije objasniti kako je to\u010dno do\u0161lo do krize?
\n
\nKostas Lapavicas:<\/strong> Ne postoji pokri\u0107e za pretpostavku da je kriza izbila zbog lijenosti ili rasipni\u010dke prirode naroda Gr\u010dke. Kriza je prisutna \u0161irom eurozone, a Gr\u010dka je njen najgori slu\u010daj. Po mom mi\u0161ljenju, kriza je izbila zbog nesposobnosti Gr\u010dke da funkcionira u eurozoni, a razlog tomu je prije svega njema\u010dka unutarnja politika. Pravi problem eurozone nisu Gr\u010dka, \u0160panjolska i Portugal, ve\u0107 Njema\u010dka i njezina unutarnja politika. Naravno da je Gr\u010dka imala mnoge ekonomske i socijalne probleme, ali razlog krize nije bilo ni upravljanje financijama niti lijenost. Razlog je zapravo bila njema\u010dka politika koja u toj zemlji obara pla\u0107e, \u0161to je uzrokovalo nekompetitivnost Gr\u010dke ekonomije (i drugih ekonomija europske periferije, op. prev.), \u0161to je na kraju dovelo do velikog deficita bilance pla\u0107anja i na taj na\u010din uzrokovalo ogromnu krizu 2010. godine. Radi se o temeljnom problemu eurozone \u2013 o problemu njema\u010dke unutarnje politike \u2013 pri \u010demu je Gr\u010dka samo najgori slu\u010daj kojeg je on proizveo u eurozoni. Rje\u0161enja koja su bila primijenjena u Gr\u010dkoj poput planova spa\u0161avanja nov\u010danim injekcijama i mjera \u0161tednje, te neoliberalno restrukturiranje ekonomije samo je pogor\u0161alo situaciju i dodatno u\u010dvrstilo Gr\u010dku na periferiji bez zna\u010dajnih izgleda za rast.<\/p>\n

Ka\u017eete da problem Europske unije nisu zemlje poput Gr\u010dke, Portugala ili \u0160panjolske nego Njema\u010dka. Mo\u017eete li to detaljnije elaborirati?<\/strong><\/p>\n

U monetarnoj uniji moraju postojati nekakva pravila i prakse kojih se sve \u010dlanice moraju pridr\u017eavati kako bi ta monetarna unija opstala. Njema\u010dka je sistematski kr\u0161ila pravila, pogotovo pravila vezana uz inflaciju koja su povezana s visinom pla\u0107a. Ona je dr\u017eala svoju inflaciju veoma niskom, pla\u0107ala je svoje radnike malo, te je sistematski bila ispod nivoa inflacije koji propisuje Europska centralna banka. Pravilo je pravilo. Ne mo\u017ee biti lo\u0161e kada ste iznad propisa, a dobro kada ste ispod. Biti ispod propisanog nivoa je tako\u0111er kr\u0161enje pravila i Njema\u010dka je sistematski kr\u0161ila pravila. Rezultat toga je bio golemi suficit njema\u010dke trgovinske bilance koja je na taj na\u010din pove\u0107avala kompetitivnost. Njema\u010dki suficit teku\u0107eg ra\u010duna danas iznosi 8% BDP-a. I to je kr\u0161enje pravila, ali ponovno kazna izostaje. Dakle, Njema\u010dka i njezina unutarnja politika su sistematski problem eurozone. Njema\u010dki industrijski sektor je stekao kompetitivnost i trenutno izvozi diljem svijeta te dominira Europom. Eurozona je postala za Njema\u010dku doma\u0107e tr\u017ei\u0161te gdje ona kontrolira glavna politi\u010dka i ostala kretanja u Europi. Otuda dolazi problem i to je trenutna europska realnost.<\/p>\n

Vi ka\u017eete da je Europska unija zajednica \u010diji je cilj za\u0161tita interesa ve\u0107ih zemalja nau\u0161trb manjih te da je povratak nacionalnog suvereniteta klju\u010dni dio strategije za europsku ljevicu. Mo\u017eete li malo podrobnije objasniti tu tezu?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je vrlo va\u017eno razumjeti ono \u0161to je uistinu realnost Europe i Europske unije, ne koriste\u0107i se ideolo\u0161kim terminima koji govore o sjajnoj solidarnosti i suradnji europskih nacija i tome sli\u010dno. Sve te ideje o uskla\u0111ivanju, zajedni\u010dkom prosperitetu, demokratskom odlu\u010divanju su o\u010dito u sukobu sa stvarnosti. Ono \u0161to se javilo u Europskoj uniji je struktura jezgre i periferije; ne uskla\u0111enost, ne homogenost, ne jedinstvo, ve\u0107 jezgra i periferija. Kapitalizam u Europi jo\u0161 jednom je stvorio jezgru i periferiju. Zapravo, postoji vi\u0161e od jedne periferije. Postoji periferija mediteranskih zemalja (\u0160panjolska, Gr\u010dka, Portugal), zatim periferija zemalja koje su blisko povezane s Njema\u010dkom te su prakti\u010dki ogranci njema\u010dkog proizvodnog stroja (\u010ce\u0161ka, Slova\u010dka, Slovenija, itd.), te na kraju postoje ostale zemlje koje su neka vrsta dalje periferije; nisu u eurozoni, nisu direktno povezane s Njema\u010dkom; ostaci Europske unije (Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, itd.). To je situacija koja je iskrsnula u Europskoj uniji kojom sada dominira Njema\u010dka. Njema\u010dka \u2013 ne kao nacija \u2013 nego kao kapitalisti\u010dki industrijski kompleks koji masivno izvozi i stvara uvjete svojoj zemlji da bude najve\u0107i zajmodavac. To se dogodilo na ra\u010dun ograni\u010denja i suzbijanja pla\u0107a, tj. na ra\u010dun njema\u010dkih radnika i radnica op\u0107enito. U takvoj situaciji, europska ljevica mora razbiti sve stare mitove o zajednici s istom svrhom, jedinstvenoj Europi, itd. Ona mora prepoznati stvarnost i napraviti jasne prijedloge za promjene. Po mome mi\u0161ljenju, ti prijedlozi uklju\u010duju borbu za nacionalni suverenitet \u2013 prije svega narodni suverenitet, te tako\u0111er nacionalni suverenitet. Naravno, ne u smislu koji zastupa ekstremna desnica. Moramo povratiti suverenitet i koristiti ga kao temelj internacionalizma u Europi \u2013 pravog radni\u010dkog internacionalizma \u2013 a ne internacionalizma korporacija i krupnog kapitala.
\n
\nMnogi ljudi porede situaciju u kojoj se Gr\u010dka nalazi u posljednjih nekoliko godina sa stanjem u Argentini izme\u0111u 1998. i 2002. Neki smatraju da je Gr\u010dka trebala uraditi isto ono \u0161to je Argentina u\u010dinila tada i proglasiti bankrot. \u0160ta Vi mislite o tome?<\/strong><\/p>\n

Postoje sli\u010dnosti i postoje razlike izme\u0111u ta dva slu\u010daja. Sli\u010dnosti uklju\u010duju problem bilance pla\u0107anja, nemogu\u0107nost kompetitivnosti te mjere \u0161tednje. Glavna razlika je argentinski monetarni re\u017eim koji joj je omogu\u0107io da ima svoju valutu, pezo, uz fiksnu stopu konverzije s dolarom kao obaveznom stopom; Gr\u010dka je pripadala rigidnoj monetarnoj uniji. Kada je Argentini postalo prete\u0161ko odr\u017eavati fiksnu stopu, zbog rastu\u0107eg deficita i kada su primijenjene mjere \u0161tednje, razlika u odnosu na Gr\u010dku je do\u0161la do izra\u017eaja. Kako je pritisak mjera \u0161tednje postajao sve ve\u0107i i ve\u0107i, Argentinci i Argentinke su po\u010deli povla\u010diti novce iz banaka te su tako potaknuli financijsku krizu, jer Argentinska centralna banka o\u010dito nije mogla osigurati likvidnost banaka. U jednom trenutku banke su zatvorile vrata i kriza je izbila. Argentina je bila primorana prestati pla\u0107ati dugove i kona\u010dno je odustala od fiksne razmjenske stope s dolarom.<\/p>\n

Klju\u010dna razlika je bilo \u010dlanstvo u eurozoni, zajedno sa oslanjanjem na Europsku centralnu banku. Rezultati toga su vidljivi. Argentina je imala slom, pro\u0161la je krizu i sna\u017eno se oporavila. Uslijedilo je deset godina najve\u0107eg rasta u povijesti Argentine koja je nadoknadila sve gubitke i \u010dija je ekonomija do\u017eivjela rast. Naravno, Argentina nije postala raj, to je jo\u0161 uvijek vrlo nejednako dru\u0161tvo \u2013 tamo tako\u0111er imamo nemilosrdni kapitalizam \u2013 ali se oporavila. Gr\u010dka nije. Ona nikad nije imala slom, nikad nije podmirila svoje ra\u010dune, nikad nije po\u0161la drugim putem \u2013 nastavila je i\u0107i prema dolje. Ho\u0107e li Gr\u010dka ikad do\u017eivjeti Argentinsku sudbinu? Ne znam. Mo\u017eda se dogodi u budu\u0107nosti, kako Gr\u010dka bude stagnirala. Vidjet \u0107emo.<\/p>\n

Koje su strategije internacionalne suradnje? Kako organizirati otpor na periferiji?<\/strong><\/p>\n

Trebamo vi\u0161e od obi\u010dnog otpora. Otpor je ne\u0161to o \u010demu smo razgovarali devedesetih i po\u010detkom 2000-ih \u2013 otpor neoliberalizmu, internacionalnom kapitalizmu itd. Otpor nije dovoljan jer on prikazuje ljevicu kao isklju\u010divo obrambenu silu koja je usmjerena na popravljanje postoje\u0107eg stanja.<\/p>\n

Trebamo pozitivne prijedloge. Trebamo biti aktivni, biti imaginativni, trebamo dati ljudima svje\u017eu nadu za budu\u0107nost. Kao ljevica u Europi trebamo na\u0107i zajedni\u010dke strategije, ali tako\u0111er strategije koje se druga\u010dije primjenjuju na periferiji za razliku od jezgre.<\/p>\n

Periferiji su potrebne strategije za razvoj, rast, zaposlenost i rast prihoda. Uzmite za primjer Hrvatsku koja ve\u0107 dulje vrijeme stagnira i iz koje mladi ljudi emigriraju. Uzmite za primjer Srbiju koja je dugo u jo\u0161 goroj stagnaciji i odakle mladi tako\u0111er odlaze kad im se pru\u017ei prilika. Trebamo politiku za stvaranje radnih mjesta, ekonomski rast i rastu\u0107e prihode. Drugim rije\u010dima, trebamo javne investicije, restrukturiranje ekonomije u korist produktivnih aktivnosti. To zna\u010di revidiranje obrazovanja i njegovih veza s ekonomijom kao i temeljit program rebalansiranja ekonomije s ciljem ve\u0107e jednakosti, ve\u0107e produktivnosti, u kojoj javni sektor mora igrati vode\u0107u ulogu, a privatni sektor mora na\u0107i novu ravnote\u017eu s javnim. To je ono \u0161to bi trebali predlagati, ali ni\u0161ta od toga nije mogu\u0107e bez konflikta s Europskom unijom, a pogotovo ne unutar europske monetarne unije.<\/p>\n

Ono \u0161to ovaj pristup zna\u010di za me\u0111unarodne transakcije u Europi je to da u najmanju ruku trebamo kontrolu bankarstva, me\u0111unarodnih tokova kapitala i tokova deviznog tr\u017ei\u0161ta. Ukratko, trebamo urediti ekonomske odnose izme\u0111u periferije i jezgre na na\u010din koji se protivi tr\u017ei\u0161tu. Ne \u017eelimo povratiti ekonomski suverenitet kako bi omogu\u0107ili diktat slobodnog me\u0111unarodnog tr\u017ei\u0161ta, slobodni tok kapitala te nekontroliranu razmjenu izme\u0111u zemalja. To nije radni\u010dki internacionalizam. Mi \u017eelimo radni\u010dki internacionalizam koji bi kontrolirao te odnose u interesu radnika i radnica.<\/p>\n

Ne sla\u017eete sa idejom Janisa Varufakisa o reformi i demokratizaciji Europske unije?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je to jako lo\u0161a ideja koja mnogo \u0161teti ljevici u Europi. To je upravo ono \u0161to je Siriza poku\u0161ala 2015. godine: \u201eOsvojimo vlast u Gr\u010dkoj i politi\u010dki intervenirajmo u Europi kako bismo stvorili pokret promjene; mi mo\u017eemo transformirati Europu jer smo osvojili demokratski mandat naroda Gr\u010dke.\u201c Nesumnjivo je dokazano da je to nemogu\u0107e. Snage eurozone i Europske unije su utvr\u0111ene, materijalno osigurane te integrirane s velikim korporacijama. Oni ne\u0107e tolerirati poku\u0161aj reforme i oni \u0107e uni\u0161titi one koji misle da mogu intervenirati u Europsku uniju i reformirati ju iznutra. To je strategija koja je bila isku\u0161ana i podbacila je. To je lekcija koju ljevica mora nau\u010diti. Trebamo strategiju koja se suprotstavlja etabliranim snagama dolaze\u0107i u direktan konflikt s Europskom unijom tako \u0161to \u0107e predlagati druga\u010diju ekonomsku politiku.<\/p>\n

Izme\u0111u 2012. i 2015. godine Siriza je bila uzor po kom se formirala strategija za ljevicu \u0161irom Europe. Koji elementi te strategije se mogu zadr\u017eati i primijeniti na dana\u0161nju politi\u010dku realnost a koji se moraju mijenjati i koje novine treba uvesti?<\/strong><\/p>\n

Nikakvi elementi ne smiju biti zadr\u017eani. Siriza je potpuno negativno iskustvo. Jedino \u0161to se mo\u017ee nau\u010diti od Sirize je \u0161ta ne treba raditi. Prije svega, ljevica mora prestati vjerovati da mo\u017ee reformirati Europu iznutra \u2013 jer ona to ne mo\u017ee. Besmisleno je vjerovati kako mo\u017ee\u0161 na\u0107i o\u0161troumne argumente i uvjeriti mo\u0107ne snage u Europi da se povuku. Tako europski kapitalizam ne funkcionira. Siriza pokazuje da je, ako stvarno \u017eeli\u0161 uvesti promjenu, potrebno preuzeti vlast radi mogu\u0107nosti kreiranja unutarnje politike, povratiti narodni i nacionalni suverenitet i upotrijebiti to u svrhu postizanja promjena unutar svoje zemlje i globalno. Naravno da su Gr\u010dka, Hrvatska i Srbija malene zemlje koje bi ostale sputane u me\u0111unarodnom okru\u017eenju. Postoje ograni\u010denja u djelovanju s instrumentima suvereniteta. Ali ipak se mo\u017ee napraviti puno vi\u0161e na taj na\u010din nego govore\u0107i u opskurnim terminima o europskoj solidarnosti te o\u010dekuju\u0107i transnacionalni pokret koji \u0107e nekako uvjeriti snage Europske unije da se pristanu reformirati. To nije mogu\u0107e, bilo je isku\u0161ano, podbacilo i to je lekcija Sirize.
\nPrometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju s Kostasom Lapavicasom: O krizi EU, radni\u010dkom internacionalizmu, odnosu periferije i centra<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227886","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227886","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227886"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227886\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227886"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227886"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227886"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}