{"id":227826,"date":"2017-06-13T07:00:06","date_gmt":"2017-06-13T05:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227826"},"modified":"2017-06-13T07:04:10","modified_gmt":"2017-06-13T05:04:10","slug":"sta-se-dogodilo-u-velikoj-britaniji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/13\/sta-se-dogodilo-u-velikoj-britaniji\/","title":{"rendered":"\u0160ta se dogodilo u Velikoj Britaniji?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jana Ba\u0107evi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Jeremy-Corbyn\"<\/a>Pra\u0161ina se jo\u0161 slije\u017ee nakon parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji, a politi\u010dki komentarijat ve\u0107 je izrekao presudu koja se od jednostranosti protiv Jeremyja Corbyna i proricanja apsolutnog poraza laburista \u2013 \u0161to je karakteriziralo sve, pa i “lijeve” medije do uo\u010di samih izbora \u2013 razlikuje samo po tome \u0161to je oti\u0161la u apsolutno drugu krajnost, pripisuju\u0107i “\u0161okantan” izborni rezultat svemu, od lo\u0161e kampanje Konzervativne stranke do ra\u0111anja nove, progresivne politike. Ono \u0161to se gotovo nikad ne spominje jest da je uistinu veliki porast podr\u0161ke laburistima, a naro\u010dito Corbynu, posljedica politike-kao-i-obi\u010dno \u2013 ali ne na na\u010din na koji se o tome obi\u010dno misli.<\/p>\n

Uspon populizma u posljednjih pet godina, uklju\u010duju\u0107i i pobjedu Donalda Trumpa u Sjedinjenim Dr\u017eavama i opcije Leave na referendumu o \u010dlanstvu Velike Britanije u Europskoj uniji, obi\u010dno se pripisivao razo\u010daranju “obi\u010dnih ljudi” u politi\u010dku elitu i liderstvo koje odluke temelji na preporukama malog broja tehnologa vlasti i analiti\u010dara \u2013 raspolo\u017eenju najbolje utjelovljenom u glasovitoj izjavi Michaela Govea da je “narodu dosta eksperata”. Taj “politi\u010dki umor” \u2013 poja\u010dan, naravno, neoliberalnim politikama individualizacije i fleksibilizacije rada, koje su dovele do erozije kolektivnoga klasnog identiteta na koji obi\u010dno ra\u010dunaju sindikati, ali koji i karakterizira tradicionalnu glasa\u010dku bazu laburista \u2013 manifestira se na jedan od dva glavna na\u010dina. Prvi je depolitizacija (disenfranchisement), u smislu u kojem ljudi prestaju glasati, udaljavaju se od politike u naj\u0161irem smislu, obi\u010dno se posve\u0107uju\u0107i sferi privatnoga. Taj antipoliti\u010dki stav, zasnovan na ideji da je politika “prljava” i da su “svi oni isti”, nije, naravno, rezerviran samo za Veliku Britaniju ni anglosferu.<\/p>\n

Drugi je, me\u0111utim, podr\u0161ka strankama ili politi\u010dkim opcijama koje imaju vrlo jednostavnu poruku \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e temeljenu na politikama identiteta (“mi vs. oni”) \u2013 kao \u0161to je ve\u0107ina desni\u010darskih stranaka, uklju\u010duju\u0107i UKIP u Velikoj Britaniji i Front National u Francuskoj, da i ne govorimo o parapoliti\u010dkim pokretima poput neofa\u0161isti\u010dke Zlatne zore u Gr\u010dkoj \u2013 ali, s druge strane, i lijevim opcijama poput Podemosa u \u0160panjolskoj ili pokreta Occupy. To je, u naj\u0161irem smislu, poruka koju je utjelovio izborni slogan i manifest laburista: For the Many, Not the Few. <\/p>\n

Ono \u0161to je, unato\u010d svim pretpostavkama politi\u010dkoga komentarijata, ta poruka uspjela napraviti jest da anga\u017eira kako one razo\u010darane u politiku generalno, tako i one koji su neskloni tradicionalnim oblicima politi\u010dke organizacije. Naravno, to ne uklju\u010duje (bar ne u velikom broju) glasa\u010de ekstremne desnice; najnovija istra\u017eivanja sugeriraju da su nekada\u0161nji glasovi za UKIP oti\u0161li torijevcima makar jednako koliko i laburistima. Ali uklju\u010duje dvije va\u017ene skupine: one koji su najvi\u0161e pogo\u0111eni politikama \u0161tednje \u2013 dakle, nekada\u0161nju radni\u010dku klasu koja je sve vi\u0161e u prekarnoj poziciji \u0161to zbog automatizacije i deindustrijalizacije, \u0161to zbog izvoza proizvodnje u zemlje jeftinije radne snage \u2013 i mlade, odnosno glasa\u010de izme\u0111u 18. i 24. godine, koje se tradicionalno smatra nezainteresiranima za politiku. Prvima je Corbyn ponudio dvije va\u017ene stvari: razumijevanje i nadu. Kao profesionalni politi\u010dar, s dugim iskustvom rada “na terenu” i politi\u010dkoga organiziranja ne samo u Islingtonu, londonskoj op\u0107ini \u010diji je predstavnik, nego i izvan njega, Corbyn je pokazao sluh za probleme “obi\u010dnih ljudi”: odsustvo socijalne za\u0161tite, krizu u zdravstvu i ostale posljedice konzervativnih politika \u0161tednje, na koje je redovito podsje\u0107ao prvo Davidea Camerona, a zatim i Theresu May u tjednim Prime Ministers Questions, a potom ih u\u010dinio sredi\u0161tem kako Manifesta, tako i kampanje. Za druge se pobrinulo aktivisti\u010dko krilo Corbynovih prista\u0161a, odnosno Momentum, koji je okupio ne samo “mlade”, nego i mnoge starije aktiviste, \u010dlanove i javne osobe, koji su vjerovali u mogu\u0107nost razvoja progresivne politike i odlu\u010dili posvetiti vrijeme i napor tome da podr\u017ee politi\u010dara koji ju je utjelovio.<\/p>\n

U anga\u017eiranju Corbynovih glasa\u010da velika se zasluga pripisuje novim tehnologijama, naro\u010dito dru\u0161tvenim medijima. Premda utjecaj medija (“novih”, kao i “tradicionalnih”) ne treba, naravno, podcjenjivati, moj je dojam da je za rezultat laburista jednako zaslu\u017eno klasi\u010dno politi\u010dko organiziranje. S jedne strane, Corbyn je i\u0161ao od op\u0107ine do op\u0107ine, od grada do grada, razgovaraju\u0107i s bira\u010dima i slu\u0161aju\u0107i njihove probleme te se pobrinuo da Manifest (a u dogledno \u0107e se vrijeme vidjeti je li i politika) Laburisti\u010dke stranke uklju\u010duje rje\u0161enja za najhitnije probleme. Isto su radili i ostali predstavnici stranke kada je kampanja po\u010dela. Iako su do tada interna glo\u017eenja i otvoreni poku\u0161aji da se Corbyna smijeni zaista sugerirali da laburisti kopaju vlastiti grob, ve\u0107ini lokalnih predstavnika mora se priznati da su, otkako su izbori raspisani, ozbiljno pristupili canvassingu, odnosno radu na reizboru, makar u “sigurnim” izbornim jedinicama. Mo\u017ee se samo zamisliti koliki su postotak glasova laburisti mogli uzeti da mjeseci nisu izgubljeni na interne napade na Corbyna, da je ulo\u017eeno u borbu za “grani\u010dna” (marginal) mjesta, gdje su konzervativci imali malu ve\u0107inu, a da i ne govorimo o tome \u0161to bi tek bilo da su neki od utjecajnijih ljudi u stranci, poput Eda Milibanda, Yvette Cooper ili Chuka Ummuna, Corbynu i njegovoj kampanji na vrijeme dali podr\u0161ku i resurse.<\/p>\n

Bilo kako bilo, izborni rezultat laburista neopozivo je u\u010dvrstio i stranku i Corbyna na njezinu \u010delu. Koalicija koju Theresa May poku\u0161ava sklopiti sa sjevernoirskom Demokratskom unionisti\u010dkom strankom privremeno mo\u017ee rezultirati formiranjem vlade, ali \u2013 izuzimaju\u0107i politi\u010dke poreme\u0107aje poput novog teroristi\u010dkog napada ili uvo\u0111enja izvanrednog stanja \u2013 njezin je rok trajanja u najboljem slu\u010daju vrlo ograni\u010den. Klju\u010dno pitanje u bli\u017eoj budu\u0107nosti je ho\u0107e li se razne struje unutar Laburisti\u010dke stranke suzdr\u017eati od frakcioniranja dovoljno dugo da odr\u017ee stabilni politi\u010dki pravac, koji bi na sljede\u0107im izborima zaista mogao dovesti do nove laburisti\u010dke vlade. Na dulji rok, Corbyn se mo\u017ee suo\u010diti s izazovom pomirenja potencijalno isklju\u010divih politi\u010dkih preferencija “starih”, odnosno tradicionalnih laburisti\u010dkih glasa\u010da, i mladih, koje je Momentum uspio galvanizirati, naro\u010dito kada do\u0111e do neizbje\u017enih ekonomskih posljedica Brexita. Te razlike \u2013 na primjer, protekcionizam nasuprot otvorenome tr\u017ei\u0161tu ili stro\u017ea politika imigracije nasuprot mobilnosti \u2013 mogu postati osnova novih podjela u stranci i dovesti do novih politi\u010dkih koalicija. Svaki pak scenarij prihvatljiviji je od vje\u010dne vlade autoritarnog neoliberalizma, koju su prijetili uvesti konzervativci. Ho\u0107e li \u0107e britanski glasa\u010di to pamtiti, naravno da je otvoreno pitanje. <\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Corbyn je i\u0161ao od op\u0107ine do op\u0107ine, od grada do grada, razgovaraju\u0107i s bira\u010dima i slu\u0161aju\u0107i njihove probleme. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":188051,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227826","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227826"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227826\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/188051"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227826"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227826"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227826"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}