{"id":227669,"date":"2017-06-10T06:00:43","date_gmt":"2017-06-10T04:00:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227669"},"modified":"2017-06-10T06:53:20","modified_gmt":"2017-06-10T04:53:20","slug":"zasto-sam-potpisao-10-prijedloga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/10\/zasto-sam-potpisao-10-prijedloga\/","title":{"rendered":"Za\u0161to sam potpisao \u201810 prijedloga\u2019"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Andreja \u017divkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1-300x220.jpg\" alt=\"andreja-\u017eivkovi\u0107\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignleft size-medium wp-image-227676\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/06\/andreja-\u017eivkovi\u0107-1-90x65.jpg 90w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>\u201eDeset prijedloga za borbu protiv Europske unije\u201c nije potpisala niti jedna politi\u010dka stranka, organizacija civilnog dru\u0161tva ili bilo koje drugo tijelo s prostora biv\u0161e Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Oki\u0107 iz BiH, Maja Breznik, istra\u017eiva\u010dica iz Slovenije, Rastko Mo\u010dnik, sociolog i sveu\u010dili\u0161ni profesor iz Slovenije i Andreja \u017divkovi\u0107, istra\u017eiva\u010d iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje vi\u0111enje politi\u010dkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne sla\u017ee u potpunosti, ali koji razumije kao \u201etranzicijski program ujedinjenog fronta\u201c, \u010dija je svrha da razotkrije \u201epoliti\u010dke kontradikcije izme\u0111u stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve\u201c.<\/p>\n<p>Evropska ljevica na\u0161la se zarobljenom izme\u0111u kapitulacije Syrize i Brexita, odnosno izme\u0111u ideje kako nema budu\u0107nosti izvan EU i \u010dinjenice da se evropski projekt ne mo\u017ee nastaviti u svojoj sada\u0161njoj formi. Ovakav period odgovara konceptu \u201einterregnuma\u201c Antonija Gramscija, a to je vrijeme neizvjesnog trajanja, u kome umire stari poredak, ali se novi jo\u0161 ne mo\u017ee roditi. \u201eOrganska kriza\u201c evropskog kapitalizma i njegovih institucija udvostru\u010dena je krizom evropske ljevice.<\/p>\n<p>Kriza ljevice najo\u010ditija je u \u0161iroko rasprostranjenoj u\u017easnutosti pred realno\u0161\u0107u kolapsa evropskog poretka. Za mnoge na ljevici, od Varoufakisa do \u017di\u017eeka i Panitcha, gr\u010dka vlada u kona\u010dnici \u201enije imala izbora\u201c nego da prihvati uvjete Trojke. Ovo je TINA (There is no alternative) ljevice. Kao i u slu\u017ebenom \u201epens\u00e9e unique\u201c, jedina alternativa prikazana je upravo kao ono \u0161to ne predstavlja alternativu: nacionalisti\u010dko uzmicanje u nacionalnu dr\u017eavu, odavno dezintegriranu silama globalizacije. Brexit se uzima kao dokaz. Otuda tvrdnja koju mo\u017eemo \u010duti od Varoufakisa i Diem25 do Negrija i zagovara\u010da Evropskog ustavotvornog procesa \u2013 da moramo izgraditi evropski pokret, kako bismo reformirali evropske institucije.<\/p>\n<p>Iza TINA-e le\u017ei ono \u0161to sam nazvao \u201eevropskom ideologijom\u201c[1], koja se oblikuje kao teleolo\u0161ki narativ. Mit o porijeklu EU govori o evropskim narodima ujedinjenima u \u017eelji da osmisle nadnacionalnu zajednicu, u kojoj \u0107e se zauvijek odagnati nacionalisti\u010dka rivalstva i rat.<\/p>\n<p>Evropska ideologija premo\u0161\u0107uje ponor izme\u0111u telosa i aktualnog stanja stvari u EU \u2013 monetarna, a ne politi\u010dka integracija; nejednakost me\u0111u nacijama; strukturalni demokratski deficit. Unutar evropske ideologije svaki je raskid s EU, a u nekim slu\u010dajevima i s evropskim ugovorima, unaprijed osu\u0111en kao \u201eiracionalan\u201c, \u201epopulisti\u010dki\u201c i \u201enacionalisti\u010dki\u201c, dok se raspad EU ne mo\u017ee zamisliti bez ponovnog zapadanja u fa\u0161izam i rat.<\/p>\n<p>Ustvari, kao \u0161to su objasnili Alan Milward i Perry Anderson, projekt Evropske unije oduvijek je bio usmjeren na prevladavanje slabosti pojedinih dr\u017eava te kombiniranje njihovih suvereniteta, kako bi im se omogu\u0107ilo da igraju svjetsku ulogu kroz okvir EU-a. \u201eEvropsko spa\u0161avanje nacionalne dr\u017eave\u201c, kao \u0161to sam ve\u0107 tvrdio[2], danas se nastavlja u hayekovskoj monetarnoj uniji, u kojoj transfer mo\u0107i nacionalnih parlamenata na supranacionalnu strukturu birokratske vlasti ustvari predstavlja vladavinu saveza nacionalnih izvr\u0161nih vlasti i EU \u010dinovnika, koji su za\u0161ti\u0107eni od volje naroda i provode diktate financijskih tr\u017ei\u0161ta. Zato ne mo\u017eemo govoriti da je nacionalizam suprotnost projektu Evropske unije ili da suparni\u010dki projekti evropskih integracija predstavljaju i\u0161ta drugo doli oblik ekspresije nadmetanja razli\u010ditih kapitala i nacionalnih dr\u017eava unutar EU. Pozicija Njema\u010dke u EU pod Ekonomskom i monetarnom unijom (EMU), te dominacija centra nad periferijom dovoljni su dokaz toga.<\/p>\n<p>Brexit ili Nacionalni front (FN) nisu nacionalisti\u010dko Drugo spram evropskih integracija. Ideja suverenosti u Therese May i Marine Le Pen ne uklju\u010duje raskid s evropskim jedinstvenim tr\u017ei\u0161tem. Pla\u0161enje imigracijom nisu izmislili Nigel Farage ili Le Pen, ve\u0107 je to konzekvencija nastojanja historijskih evropskih re\u017eima da iza\u0111u na kraj s \u201erezervnom armijom rada\u201c te rasno stratificiraju i podijele radnu snagu u Evropskoj uniji, primoravaju\u0107i je na takmi\u010denje unutar EU i u svjetskim razmjerima. \u201eMorbidni simptomi\u201c, koje je Gramsci dijagnosticirao za interregnum, izviru direktno iz ancien regimea.<\/p>\n<p>EU se ne mo\u017ee reformirati<\/p>\n<p>Va\u017enost manifesta \u201e10 prijedloga\u201c le\u017ei u njegovu razumijevanju da je i Brexit prilika za transformaciju kapitalisti\u010dke krize u krizu kapitalizma. U va\u017enom nedavnom \u010dlanku, Perry Anderson tvrdi kako se uspjeh krajnje desnice svodi na \u010dinjenicu da je ekstremno desno odbijanje sada\u0161nje Evropske unije politi\u010dki konzistentnije od onoga radikalne ljevice.[3] Njen ideal \u2013 a u stvari ideologija \u2013 evropskog jedinstva, paralizirao je ve\u0107inu ljevice strahom kada se suo\u010dila s krizom EU.<\/p>\n<p>Nasuprot tome, Prijedlozi su proizvod rastu\u0107eg trenda unutar evropske ljevice \u2013 od M\u00e9lenchonovog Lijevog fronta do lijevog krila Podemosa i biv\u0161e ljevice Syrize (dana\u0161njeg Narodnog jedinstva), ali i me\u0111u vode\u0107im figurama, poput Oskara Lafontainea i Sahre Wagenknecht iz njema\u010dke Ljevice (die Linke) \u2013 koji razumije da se EU ne mo\u017ee reformirati i u\u010diniti demokratskijom ili \u201esocijalnijom\u201c, jer je dizajnirana kako bi bila anti-demokratska. Jednako tako, Brexit je pokazao da je raskid s EU strukturama mogu\u0107 i predstavlja priliku za ljevicu da artikulira pro\u0161le, uglavnom simboli\u010dke diskusije koje se ti\u010du Plana B, u stvarni program borbe.<\/p>\n<p>Naime, to je jedna zna\u010dajna razlika spram potpuno reakcionarnih fantazija o reformi Evropske unije. \u201e10 prijedloga\u201c su prijedlozi za borbu, a ne za apoliti\u010dko NGO lobiranje, ili \u010dak naprosto politi\u010dke mjere, koje \u0107e u blistavoj budu\u0107nosti implementirati lijeva vlada. Oni su ne\u0161to \u0161to se u stara dobra vremena radni\u010dkog pokreta zvalo \u201etranzicijskim programom ujedinjenog fronta\u201c. Kao tranzicijski zahtjevi, njihova je svrha da razotkriju politi\u010dke kontradikcije izme\u0111u stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga s jedne strane, te nesposobnosti sistema Evropske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve, s druge. Kao takvi, oni posreduju izme\u0111u stvarnih pokreta za progresivnu promjenu u Evropi i politi\u010dkog projekta raskida, ujedinjuju\u0107i razli\u010dite borbe u politi\u010dki pokret za transformaciju. Najprije na nivou nacionalne dr\u017eave, ali u uskoj vezi s internacionalnim pokretom transformacije Evrope u cjelini. Prema tome, za razliku od kampanja koje se fokusiraju na ovaj ili onaj problem povezan uz mjere \u0161tednje, ili politi\u010dkih stranaka koje ograni\u010davaju svoju aktivnost na izborni ciklus, mi govorimo o pokretu poop\u0107ene politi\u010dke borbe koji kre\u0107e odozdo prema gore.<\/p>\n<p>\u201e10 prijedloga\u201c otvara potencijalni prostor da se druga\u010dije dru\u0161tvene i politi\u010dke snage ujedine oko ograni\u010denog broja zahtjeva, \u010dak i ako se ne mogu slo\u017eiti o politi\u010dkoj budu\u0107nosti EU, ili \u010dak ako se, kao u mojem slu\u010daju, ne sla\u017eu sa svim zahtjevima. Klju\u010d je u borbenom jedinstvu i odlu\u010dnosti da se nikada ne kapitulira pred institucijama EU, po bilo kojem pitanju. Ni najbolji zahtjevi nisu vrijedni papira na kojem su napisani, ako ne poma\u017eu ljevici da politi\u010dki napreduje, \u0161ire\u0107i i produbljuju\u0107i svoje polje borbe, i transformiraju\u0107i na taj na\u010din njegove koordinate.<\/p>\n<p>Balkanska federacija<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de post-Jugoslavije, \u201e10 prijedloga\u201c sadr\u017ei implicitne odgovore na dugogodi\u0161nje slabosti.<\/p>\n<p>Prije svega, na tendenciju ljevice da se podijeli na, s jedne strane, NGO kampanje, koje su po svojoj prirodi apoliti\u010dne, jer ne mogu preuzeti formu politi\u010dkog pokreta; a s druge strane, na poku\u0161aje pokretanja politi\u010dkih stranaka bez temelja u borbama na terenu ili platformi koje bi ih artikulirale. Kao drugo, postoji nemogu\u0107nost da se razumije determiniranosti krize njezinim oblikom, odnosno specifi\u010dnu formu u koju su izmje\u0161teni klasni antagonizmi, te kako su oni zgusnuti i artikulirani u politi\u010dkom polju. Jo\u0161 od 2008. godine tvrdim da regionalna kriza kapitalizma poprima oblik du\u017eni\u010dke krize, te da mjere \u0161tednje predstavljaju dr\u017eavnu obranu vrijednosti kreditnog novca (a time i vrijednosti vanjskog duga) na ra\u010dun razaranja roba (deindustrijalizacija) i devalorizacije radne snage.[4] Ova kriza tako\u0111er je historijska kriza regionalne evropske integracije, trenutno stare ve\u0107 skoro pola stolje\u0107a.[5] Jednako ju je nemogu\u0107e odvojiti od strukturnih ograni\u010denja ekonomske politike, nametnutih tijekom procesa pridru\u017eivanja Evropskoj uniji, te putem me\u0111usobno uskla\u0111uju\u0107ih kriterija ili pri ulasku u EU i evrozonu. Na nesre\u0107u, na\u0161e iskustvo sasvim se uklapa u Andersonov model ve\u0107e dosljednosti desni\u010dara: po cijenu nekoliko prilika za fotografiranje svoje \u201esolidarnosti\u201c sa \u017ertvama delo\u017eacija od strane banaka, \u017divi zid je ostvario ogroman politi\u010dki kapital u Hrvatskoj.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, \u201e10 prijedloga\u201c ne pothranjuje iluziju nacionalne suverenosti, primjerice tvrdnju sociologa Wolfganga Streecka kako je kapitalizam \u201esocijalnog tr\u017ei\u0161ta\u201c mogu\u0107e zadr\u017eati na nivou nacionalne dr\u017eave, prkose\u0107i subverziji financijskih tr\u017ei\u0161ta. U slu\u010daju Balkana, raskid s institucijama EU, na nivou nacionalne dr\u017eave tek je prvi korak u prevladavanju financijske i vojne ovisnosti. Ovaj raskid mo\u017ee predstavljati internacionalisti\u010dki iskorak jedino ako je povezan s perspektivom nove regionalne forme udru\u017eivanja i solidarnosti. A to je perspektiva Balkanske federacije, to jest, oblika suradnje koji bi ujedinio narode regije u zajedni\u010dkom cilju: da oslobode regiju vanjske ovisnosti i nacionalisti\u010dkog razdora te maksimaliziraju blagostanje svojih naroda, \u010dine\u0107i ih subjektima vlastite sudbine.[6]<\/p>\n<blockquote><p>\nBilje\u0161ke:<br \/>\n[1] http:\/\/www.portalnovosti.com\/protiv-euro-marksizma<br \/>\n[2] http:\/\/www.marks21.info\/teorija\/evropske-integracije-permanentni-drzavni-udar-protiv-demokratije<br \/>\n[3] http:\/\/lemondediplomatique.hr\/jalovost-antisistemskih-pobuna\/<br \/>\n[4] Andreja \u017divkovi\u0107, \u201eFrom the market\u2026to the market: The debt economy after Yugoslavia\u201c, u: Sre\u0107ko Horvat i Igor \u0160tiks (ur.), Welcome to the desert of post-socialism: radical politics in former Yugoslavia, Verso, 2015; i Andreja \u017divkovi\u0107, \u201eFinancialisation in the Post-Yugoslav Region: Monetary Policy, Credit Money and Dollarization\u201c, Journal of World Economy (2017, u pripremi).<br \/>\n[5] http:\/\/www.portalnovosti.com\/aktiv-br-7-kratka-istorija-evropskih-integracija<br \/>\n[6] http:\/\/www.criticatac.ro\/lefteast\/balkans-for-the-peoples-of-the-balkans\/<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2017\/06\/zasto-potpisao-10-prijedloga.html\" target=\"_blank\">Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kriza ljevice najo\u010ditija je u \u0161iroko rasprostranjenoj u\u017easnutosti pred realno\u0161\u0107u kolapsa evropskog poretka<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":227676,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227669","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227669","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227669"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227669\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/227676"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}