{"id":227609,"date":"2017-06-09T07:25:39","date_gmt":"2017-06-09T05:25:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227609"},"modified":"2017-06-09T07:25:39","modified_gmt":"2017-06-09T05:25:39","slug":"s-koreja-jednadzba-visokog-rizika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/09\/s-koreja-jednadzba-visokog-rizika\/","title":{"rendered":"S. Koreja: jednad\u017eba visokog rizika"},"content":{"rendered":"

Autor: Philippe Pons<\/strong><\/p>\n

\"Pjongjang\"<\/a>Posljednja eskalacija tenzija na korejskom poluotoku, koja je uslijedila nakon spektakularnog vojnog mimohoda u organizaciji vlade u Pjongjangu te najave Washingtona da \u0107e u vode oko Koreje poslati \u201carmadu\u201d, nije bila nekakva velika novost. Naposljetku, bila je rije\u010d o obi\u010dnom blefu: ameri\u010dki nosa\u010di aviona su se sa svojom pratnjom, suprotno najavama, uputili u Indijski ocean. No galama i prijetnje koje su si me\u0111usobno uputili Donald Trump i Kim Jong-un dodatno su uzbudili duhove i pove\u0107ali prijetnju od eskalacije sukoba u regiji. Potezi ameri\u010dkog predsjednika pokazuju, u najmanju ruku, kako je prili\u010dno neupu\u0107en u aktualnu sjevernokorejsku problematiku. Kao uostalom i u op\u0107u povijest ovog podru\u010dja, sude\u0107i barem prema njegovoj sasvim neto\u010dnoj izjavi da je Koreja \u201cjednom bila dio Kine\u201d.1<\/p>\n

Kao \u0161to je poznato, korejski je poluotok prostor stalnih napetosti jo\u0161 od rata izme\u0111u Sjevera i Juga (1950.-1953.) koji nikada nije zaklju\u010den mirovnim sporazumom, ve\u0107 je jo\u0161 uvijek u formalnom stanju primirja. Ni ameri\u010dka prijetnja vojnom intervencijom nije originalni potez novog predsjednika: jo\u0161 1994. godine, kada je Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) prvi puta objavila da je proizvela plutonij, o takvoj se intervenciji ozbiljno razmi\u0161ljalo. No rat je tada jedva izbjegnut iznenadnim posjetom biv\u0161eg ameri\u010dkog predsjednika Jimmyja Cartera Pjongjangu.<\/p>\n

O\u010dita Trumpova nervoza u poku\u0161ajima da \u010dim prije prekine sa \u201cstrategijom strpljivosti\u201d svog prethodnika, koja je uklju\u010divala prekid diplomatskih djelatnosti uparen sa sankcijama, ali koja nije donijela o\u010dekivane rezultate u ograni\u010denju razvoja sjevernokorejskog nuklearnog i balisti\u010dkog programa, mogla bi novog predsjednika natjerati na ozbiljne pogre\u0161ke. Sama prijetnja upotrebe sile sigurno ne\u0107e rije\u0161iti problem. Jo\u0161 od osnivanja DNR Koreje 1948., ta se dr\u017eava suprotstavljala velikim silama i to ne samo SAD-u, ve\u0107 i svojim biv\u0161im mentorima Kini i SSSR-u. Danas pokazuje istu tvrdoglavu samostalnost, podjednako prema Washingtonu i Pekingu.<\/p>\n

Onkraj personalizacije krize, koja se redovito prikazuje u svjetlu sukoba dvaju impulzivnih lidera, aktualna faza napetosti dobro ilustrira slijepu ulicu do koje je dovelo vi\u0161e od dvadeset i pet godina jedne politike \u2013 one koju su vodile Sjedinjene Dr\u017eave sa saveznicima \u2013 a koja je inzistirala na sprje\u010davanju proliferacije nuklearnog oru\u017eja, potpuno ignoriraju\u0107i motive koji su tjerali sjevernokorejsko vodstvo da radi na razvoju tog tipa naoru\u017eanja.<\/p>\n

Zaklju\u010div\u0161i da je jedini na\u010din za trajno odr\u017eanje stabilnosti re\u017eima oslanjanje na vlastite snage, Sjeverna Koreja je 1980-ih uz sovjetsku pomo\u0107 razvila civilni nuklearni program koji je kasnije potajno prilago\u0111en vojnoj upotrebi. Raspad SSSR-a i promjena smjera u Kini, koji su dodatno ugrozili sigurnost Sjeverne Koreje, samo su dodatno potaknuli odlu\u010dnost vlasti da razviju ovaj program, ponajvi\u0161e u suradnji s Pakistanom. Kasnije ameri\u010dke invazije na Afganistan i Irak, te nedavni doga\u0111aji u Siriji, u\u010dvrstili su uvjerenje u vladaju\u0107im krugovima da samo posjedovanje nuklearne bombe mo\u017ee sprije\u010diti ameri\u010dku okupaciju.<\/p>\n

Jo\u0161 1990-ih je mo\u017eda bilo mogu\u0107e uvjeriti DNRK da se odrekne svog nuklearnog programa u zamjenu za jamstvo sigurnosti i program ekonomske pomo\u0107i. Upravo to je bio cilj okvirnog dogovora postignutog 1994. koji je predvi\u0111ao zamrzavanje programa proizvodnje plutonija i normalizaciju odnosa sa Sjedinjenim Dr\u017eavama, a uklju\u010divao je i ukidanje sankcija te opskrbu zemlje sirovinama koje je te\u017ee koristiti za razvoj naoru\u017eanja. No Amerikanci se nikada nisu dr\u017eali dogovora, pa su od njega uskoro odustali i Koreanci.<\/p>\n

\u010cvrsta linija<\/strong><\/p>\n

DNRK je uskoro po\u010dela nabavljati opremu za oboga\u0107ivanje urana istodobno po\u0161tuju\u0107i obavezu zatvaranja programa proizvodnje plutonija pod nadzorom Me\u0111unarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Ameri\u010dki predsjednik George Bush je 2002. godine proglasio dogovor iz 1994. neva\u017ee\u0107im uz izgovor kako sjevernokorejski program oboga\u0107ivanja urana u\u0161ao u operativnu fazu. No to nije bilo to\u010dno, kao \u0161to su tri godine kasnije priznale ameri\u010dke tajne slu\u017ebe. Sve ovo mnoge je podsjetilo na manipulaciju kojom je opravdana invazija na Irak. Korijeni druge korejske nuklearne krize, \u010dini se, le\u017eali su u ambiciji za promjenom re\u017eima. No ta je strategija imala suprotan efekt: oslobo\u0111en ograni\u010denja dogovora iz 1994., Pjongjang je unato\u010d me\u0111unarodnim sankcijama izveo prvi nuklearni pokus 2006. godine.<\/p>\n

Sada je situacija sasvim druga\u010dija. Posjedovanje naoru\u017eanja koje mo\u017ee odbiti potencijalne napada\u010de je konstitutivni element situacije u toj zemlji, koji je eksplicitno spomenut i u Ustavu. \u010cak i ako postoje sumnje vezane uz mogu\u0107nost Sjeverne Koreje da postoje\u0107a nuklearna sredstva efikasno upotrijebi u balisti\u010dkoj raketi s bojevom glavom, njezini nuklearni kapaciteti sada su realnost. U listopadu 2016. godine, biv\u0161i je direktor ameri\u010dkih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, James Clapper, otvoreno progovorio o tome kako bi svaki poku\u0161aj da se nagovori Pjongjang da odustane od oru\u017eja koje mo\u017ee odbiti napada\u010de bio \u201cvjerojatno proma\u0161en\u201d.<\/p>\n

No sprje\u010davanje proliferacije nuklearnog oru\u017eja ostaje opsesija ameri\u010dke politike koja je izgleda uvjerena kako re\u017eim mora pasti. Iako ovo uvjerenje demantira iskustvo posljednjih dvadeset godina, ono ostaje izvor kratkotrajne strategije koja oscilira izme\u0111u dijaloga i konfrontacije. Strategija Pjongjanga je s druge strane puno dugoro\u010dnija.<\/p>\n

DNRK je izvela pet nuklearnih pokusa, a \u0161esti se \u010dini vrlo izglednim. Jo\u0161 od druge krize za vrijeme Georgea W. Busha, sjevernokorejski nuklearni i balisti\u010dki program vi\u0161e ne mo\u017ee biti (ako je to ikad i bio) predmet pregovora s SAD-om: on je sada strate\u0161ka nu\u017enost. Odustajanje od tog naoru\u017eanja bilo bi za re\u017eim samoubila\u010dki potez. Ne samo da vi\u0161e ne bi mogao opravdavati \u017ertve koje je nametnuo svojem stanovni\u0161tvu, odnosno ogromna ulaganja u vojsku na \u0161tetu svega drugoga, ve\u0107 bi se izlo\u017eio i vanjskoj intervenciji, ba\u0161 poput Iraka.<\/p>\n

Iako \u010desto prikazivan kao iracionalan i nepredvidiv, re\u017eim u Pjongjangu zapravo slijedi \u010dvrstu politi\u010dku liniju od koje ne odstupa. \u017deli da ga se prizna kao samostalnu nuklearnu silu, \u0161to bi mu omogu\u0107ilo jamstvo sigurnosti, zatim \u017eeli normalizaciju odnosa s Washingtonom i me\u0111unarodno priznanje kao i nastavak ekonomskog oporavka zapo\u010detog u pro\u0161lom desetlje\u0107u, osobito nakon dolaska na vlast Kim Jong-una.2 Njega je omogu\u0107ila hibridna ekonomija koja kombinira planiranje i privatnu inicijativu. Oporavak je vidljiv osobito u Pjongjangu gdje su pokrenuti i mnogi gra\u0111evinski projekti, ali i na selu, iako se tamo jo\u0161 pojavljuju nesta\u0161ice.<\/p>\n

Ekonomska stabilnost zemlje je klju\u010dna za politi\u010dku stabilnost re\u017eima. Kim Jong-un je odlu\u010dno eliminirao svaku potencijalnu unutarnju opoziciju i \u010dvrsto dr\u017ei zemlju u rukama. Tenzije i strana neprijateljstva mu odgovaraju: dojam stalnog opsadnog stanja poti\u010de sna\u017ean nacionalizam, koji je prisutan u obje Koreje, ali je osobito izra\u017een na Sjeveru. Nedavne prijetnje mogu\u0107eg preventivnog bombardiranja dodatan su poticaj u tom smjeru. Osim toga, Sjeverna Koreja ustraje i na ja\u010danju svoje nezavisnosti, \u0161to se o\u010dituje i u odbijanju statusa satelitske dr\u017eave Kini. Lako je i ne sasvim pogre\u0161no kriviti Kinu, kao \u0161to to \u010dini Washington, za propast politike sankcija. Kina je za njih dodu\u0161e uvijek glasala, ali ih nije u potpunosti primjenjivala.<\/p>\n

Izme\u0111u Kine i SAD-a<\/strong><\/p>\n

Iako su se Kina i Sjeverna Koreja dugo me\u0111usobno nazivale \u201cbratskim zemljama\u201d, njihovi odnosi nikada nisu bili toliko bliski koliko bi ta fraza sugerirala. Generacija gerilskih drugova u borbi protiv japanskih okupatora ili iz Korejskog rata davno je nestala. A \u010dak su i u tim starim vremenima neslaganja remetila proklamirano prijateljstvo. Danas su odnosi utemeljeni na interesima dviju strana. To je, izme\u0111u ostalog, pokazalo zbli\u017eavanje Pekinga i Seula nakon 1992. godine, na u\u017eas Pjongjanga.<\/p>\n

No Kina u Sjevernoj Koreji ima sasvim razli\u010dite prioritete u odnosu na Sjedinjene Dr\u017eave. Iako kinesko vodstvo nije osobito sklono ideji Sjeverne Koreje kao nuklearne sile, jo\u0161 manje \u017eeli gu\u0161enje i destabilizaciju tamo\u0161njeg re\u017eima. Njegov pad podrazumijevao bi brojne rizike: vjerojatni gra\u0111anski rat u susjednoj zemlji, priljev izbjeglica koji bi mogao destabilizirati grani\u010dnu pokrajinu Yanbian u kojoj ve\u0107 \u017eivi znatna korejska manjina te, iznad svega, mogu\u0107e ujedinjenje poluotoka pod re\u017eimom u Seulu, \u0161to bi zna\u010dilo dolazak ameri\u010dkog saveznika na kinesku granicu, a mo\u017eda \u010dak i samih ameri\u010dkih vojnih snaga. Tijekom 1950-ih Kina je u Korejskom ratu izgubila milijun ljudi kako bi otjerala ameri\u010dku vojsku s rijeke Yalu (na korejskom Amnok) koja \u010dini granicu izme\u0111u Kine i Koreje. Malo je vjerojatno da bi danas lak\u0161e prihvatila njezinu prisutnost u svojoj blizini.<\/p>\n

Aktualni kineski predsjednik Xi Jinping se dodu\u0161e postavio puno \u010dvr\u0161\u0107e prema Pjongjangu: obustavio je uvoz ugljena (iako je trgovina drugom robom porasla), kao i svakodnevne letove Air Chine prema zemlji. U kineskom intelektualnom miljeu \u010duju se sna\u017ene kritike svakog popu\u0161tanja Sjevernoj Koreji. Povjesni\u010dar Korejskog rata Shen Zhihua sa Sveu\u010dili\u0161ta u \u0160angaju je na jednoj konferenciji odr\u017eanoj u o\u017eujku u Dalianu izjavio kako je DNRK sada postala \u201cfaktor destabilizacije kineskih granica\u201d te stoga ugroza za \u201cfundamentalne nacionalne interese\u201d.<\/p>\n

To su te\u0161ke rije\u010di koje ujedno pokazuju kako je korejsko pitanje otvoreno za slobodniju diskusiju od mnogih drugih. No imaju li te kritike utjecaja na smjer kojim su ove dvije zemlje vo\u0111ene od strane Partije i vojne hijerarhije? Na (umjereno) zao\u0161travanje kineskih sankcija, Pjongjang je odgovorio salvom o\u0161trih verbalnih napada kakve nismo imali prilike \u010duti jo\u0161 od Kulturne revolucije, a onda i novim raketnim testiranjima i istjerivanjem kineskih diplomata. Je li to tek poza ili vodi dalekose\u017enijim promjenama?<\/p>\n

Za sada, kineska politika ostaje nepromijenjena: Sjedinjene Dr\u017eave i Sjeverna Koreja moraju pregovarati. Washington poku\u0161ava silom slomiti DNRK dok se Peking nada da \u0107e dr\u017eava pro\u0107i kroz ekonomske promjene i uklju\u010diti se u razvoj regije \u010dime bi se postepeno smanjio rizik koji predstavlja za njezinu stabilnost. Taj pristup podrazumijeva da se od nuklearnog pitanja ne radi prioritet, ve\u0107 da se ono uklju\u010di u sveobuhvatne pregovore. Sjedinjene Dr\u017eave s druge strane inzistiraju na tome da se Pjongjang odrekne nuklearnog oru\u017eja prije nego \u0161to po\u010dnu bilo kakvi pregovori.<\/p>\n

Svim ovim dilemama i nepoznanicama pridru\u017euju se i druge, osobito one povezane s pozicijom Ju\u017ene Koreje nakon predsjedni\u010dkih izbora odr\u017eanih 9. svibnja. Tvrdu liniju smijenjene predsjednice Park Geun-hye sigurno ne\u0107e nastaviti novi predsjednik Moon Jae-in, koji se zala\u017ee za nastavak dijaloga s Pjongjangom i ponovno otvaranje pregovora o postavljanju ameri\u010dkog raketnog sustava THAAD \u2013 koji izaziva bijes kineskih vlasti \u2013 u Ju\u017enu Koreju. Nije isklju\u010deno da bi se u dogledno vrijeme Sjedinjene Dr\u017eave i Ju\u017ena Koreja mogle na\u0107i na suprotnim stranama, osobito ako se nastave potezi kao \u0161to je bila la\u017ena najava slanja ameri\u010dke armade prema poluotoku koja je izrazito razljutila javnost na Jugu.<\/p>\n

Svaka politika koja \u017eeli smanjiti tenzije mora ra\u010dunati na tri parametra. Sjevernokorejsko vodstvo nije iracionalno, ali jest spremno poduzeti rizike. Nadalje, re\u017eimu ne prijeti skori slom i ne\u0107e se odre\u0107i nuklearnog oru\u017eja. Pored toga Washington bi jo\u0161 jednu stvar morao imati na umu: svaki napad na DNRK izazvat \u0107e odmazdu Pjongjanga. Seul se nalazi svega pedeset kilometara od sjevernokorejskih artiljerijskih baterija, a ameri\u010dke vojne baze na Okinavi u dometu su sjevernokorejskih raketa. Prostor za manevre je izrazito uzak, a rizici vrlo visoki.<\/p>\n

1 Intervju dan Wall Street Journalu, New York, 4. travnja 2017.
\n2 Vidi Patrick Maurus, \u201cLa Cor\u00e9e du Nord se r\u00eave en futur dragon\u201d, Le Monde diplomatique, velja\u010da 2014.<\/p><\/blockquote>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je na Zapadu \u010desto predmet ismijavanja, sjevernokorejski re\u017eim nije ni sasvim bespomo\u0107an niti iracionalan koliko se pretpostavlja. U vje\u010dnom strahu od ameri\u010dke invazije, kona\u010dno je po svemu sude\u0107i razvio nuklearne kapacitete koji mu omogu\u0107avaju da predstavlja ozbiljnu prijetnju svakom potencijalnom napada\u010du, a to je situacija na koju se u SAD-u izgleda te\u0161ko navikavaju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227609","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227609","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227609"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227609\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227609"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227609"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227609"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}