{"id":227326,"date":"2017-06-04T07:33:13","date_gmt":"2017-06-04T05:33:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227326"},"modified":"2017-06-04T07:35:27","modified_gmt":"2017-06-04T05:35:27","slug":"trenutak-istine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/06\/04\/trenutak-istine\/","title":{"rendered":"Trenutak istine"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Tomislav<\/a>Mo\u017eda svijet toga nije svjestan, mo\u017eda to ne dopire potpuno (ili: jo\u0161) ni do svijesti glavnim protagonistima me\u0111unarodnih odnosa, a pogotovo onima koji stoje iza njih i dobrim dijelom upravljaju njihovim postupcima, ali \u010dinjenica je da se suo\u010davamo s trenutkom istine. Nastupio je nakon prve inozemne turneje ameri\u010dkog predsjednika Donalda Trumpa, \u010dovjeka koji se \u2013 do sada, barem \u2013 pokazao virtuozom u naglom mijenjanju stanovi\u0161ta, u odustajanju od onoga \u0161to je uporno i konzistentno proklamirao dulje od pola godine i \u0161to je, od rijetkih dodu\u0161e, bilo percipirano kao njegova velika odlika u odnosu na hladnoratovsku bojovnicu Hillary Clinton. Trump je obi\u0161ao dijelove Bliskog, odnosno Srednjeg istoka, susreo se s papom Franjom i prisustvovao summitima Atlantskoga pakta i skupine G7, najrazvijenijih zemalja svijeta. Svojstveno sebi, po povratku u SAD, gdje ga i dalje uporno i prozivaju i istra\u017euju zbog kontakata s Rusijom (kao da je SAD u ratu s tom zemljom) proglasio je svoju turneju velikim uspjehom, o\u010dito ne shva\u0107aju\u0107i (ili odbijaju\u0107i da shvati) kako je njome postigao dva u\u010dinka, podjednako potencijalno \u0161tetna upravo za zemlju kojoj je na \u010delu. Zbog upornog odbijanja da prizna \u010dinjenicu globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, pa i najave da \u0107e povu\u0107i SAD iz Pari\u0161kog sporazuma kojim se poku\u0161alo utvrditi smjernice spa\u0161avanja svijeta od pogubnih posljedica nuspojava brzog razvoja (najjednostavnije re\u010deno), ostao je usamljen na summitu G7 (pa je bilo \u0161est prema jedan, a taj jedan je bio \u2013 Trump). No, \u0161to je daleko va\u017enije, naveo je njema\u010dku kancelarku, do sada poznatu po \u2013 blago re\u010deno \u2013 krajnje opreznom i dobrohotnom stanovi\u0161tu prema SAD-u (pa \u010dak i onda kada je \u0161pijuniraju) da otvoreno izjavi kako \u2018Sjedinjene Dr\u017eave vi\u0161e nisu pouzdan partner\u2019 i kako \u0107e se u budu\u0107nosti Evropa morati osloniti sama na sebe, njeguju\u0107i \u2013 dodu\u0161e \u2013 i dalje prijateljske odnose i s Washingtonom, i s Londonom, i s Moskvom (!).<\/p>\n

Mo\u017ee li biti jasnijeg poziva da se Evropa oslobodi vi\u0161edesetljetnog tutorstva s onu stranu Atlantika i da po\u010dne nastupati, zajedni\u010dki, kao samostalni \u010dimbenik me\u0111unarodnih odnosa? I mo\u017ee li biti jasnijeg pokazatelja kako tek mali korak dijeli Trumpovu parolu \u2018Amerika na prvome mjestu\u2019 od mogu\u0107eg, ali realnog scenarija \u0161to ga se mo\u017ee sa\u017eeti u konstataciju \u2018Amerika sama\u2019? Odgovor je na oba ova pitanja: ne mo\u017ee. Jer, kada je upravo njema\u010dka kancelarka, \u017eena odrasla u nekada\u0161njoj Njema\u010dkoj Demokratskoj Republici u kojoj je \u2013 grubo re\u010deno \u2013 uvjet opstanka bio da se slu\u0161a \u2018velikoga brata\u2019 s Istoka, dokazani bliski saveznik novog \u2018velikog brata\u2019 sa Zapada (svjesno ne\u0107emo upotrijebiti izraz: poslu\u0161nik, jer ujedinjena je Njema\u010dka ipak previ\u0161e zna\u010dajna da bi samo slu\u0161ala i izvr\u0161avala) smogla snage i na\u0161la za shodno da nakon o\u010dito neuspje\u0161nog summita G7, proglasi Sjedinjene Dr\u017eave nepouzdanim partnerom i u istom dahu se zauzme za dobre odnose i sa SAD-om, i s Velikom Britanijom (koja izlazi iz Evropske unije, \u0161to je Trump neskriveno pozdravljao), ali i s Moskvom koja je pod ameri\u010dkim i evropskim sankcijama, uvedenima prvenstveno na inzistiranje Washingtona, onda bi i politi\u010dkom laiku trebalo biti jasno da smo na pragu mogu\u0107ih, mada jo\u0161 uvijek ne i izvjesnih, korjenitih promjena. Da smo suo\u010deni s trenutkom istine.<\/p>\n

Naravno, bilo bi naivno povjerovati kako \u0107e sada odmah Evropa postati svjesna svojih potencijala i potrebe da vodi politiku polaze\u0107i od svojih, evropskih, ali i od svjetskih interesa (klimatske promjene). Evropa je, naime, duboko podijeljena, \u0161to je izravna posljedica i opet ameri\u010dke politike (Rumsfeld-Cheneyeva formula o staroj i novoj Evropi) \u0161to je svjesno igrala na kartu te podjele i na slabu Evropu koja ne\u0107e biti sposobna voditi svoju politiku, jo\u0161 manje postati zna\u010dajan \u010dimbenik na svjetskoj sceni, ali \u0107e zato biti (ostati, zapravo) poslu\u0161ni izvr\u0161itelj naloga proiza\u0161lih iz koncepta jedne druge politike, politike \u0161to je nerijetko bila u izravnom srazu s onime \u0161to bi unaprijedilo projekt evropskog ujedinjavanja. Jednako bi tako bilo naivno vjerovati da \u0107e svi oni koji su \u2013 iz razli\u010ditih razloga \u2013 u Americi protiv Trumpa, shvatiti kako im je on, inzistiranjem na svojem sloganu \u2018Amerika prije svega\u2019, pa i prije i iznad svih onih koji \u017eele ograni\u010diti ubojite posljedice klimatskih promjena, dao klju\u010dni argument da dovedu u pitanje njegov politi\u010dki kurs, pa i njega kao predsjednika. Ne, sva je prilika da \u0107e se ameri\u010dki \u2018jastrebovi\u2019, kako republikanski, tako i demokratski, i dalje iscrpljivati u konstruiranju optu\u017ebi protiv \u0161efa dr\u017eave i njegovih najbli\u017eih suradnika zbog kontakata s Rusijom. Mada Trump, \u2018zaboravljaju\u0107i\u2019 \u0161to je govorio za vrijeme cijele predizborne kampanje, pa i u svojem inauguracijskom govoru, sada \u2013 objektivno gledano \u2013 stoji na njihovim pozicijama, progla\u0161avaju\u0107i Rusiju opasno\u0161\u0107u za SAD i najavljuju\u0107i ne odustajanje od sankcija, nego njihovo poo\u0161travanje.<\/p>\n

Evropa je, rekosmo, podijeljena i realno je o\u010dekivati da \u0107e istup njema\u010dke kancelarke, makar u prvome trenutku, samo produbiti tu podjelu. Jer \u2018ameri\u010dka peta kolona\u2019 na Starom kontinentu postoji i Washington \u0107e je sasvim sigurno aktivirati. Rije\u010d je o mahom tranzicijskim zemljama, nekada\u0161njim satelitima Sovjetskog Saveza, a danas pronositeljima rusofobne politike i \u0161ampionima borbe protiv (nepostoje\u0107eg!) komunizma (ne treba ovdje nikako isklju\u010diti ni Hrvatsku). Ne bi bilo nerealno o\u010dekivati \u010dak ni podjelu Evrope na dva, uvjetno re\u010deno, bloka \u2013 onaj zapadnoevropskih zemalja, uglavnom starih \u010dlanica EU-a, zemalja u kojima vlada (uza sve svoje nedostatke) zaista demokratski poredak i onaj drugi \u2013 \u2018novodemokratskih\u2019 zemalja, onih koje su po\u010detkom devedesetih godina samo promijenile dru\u0161tveni i gospodarski poredak, padaju\u0107i ni\u010dice pred neoliberalnim kapitalizmom i obu\u010davaju\u0107i svoje vojnike za intervencije \u0161irom svijeta, \u2018pod kapom\u2019 NATO-a, a zapravo u slu\u017ebi politike Washingtona. Taj drugi evropski blok, ta skupina nekada\u0161njih \u2018socijalisti\u010dkih\u2019 zemalja, pru\u017eit \u0107e vrlo vjerojatno sna\u017ean otpor odmaku od ameri\u010dke politike, jer je upravo ta politika (izuzmemo li razdoblje detanta, kada su one, dodu\u0161e, jo\u0161 bile u sastavu \u2018lagera\u2019) bila glavno upori\u0161te njihovoj dana\u0161njoj antiruskoj orijentaciji, proiza\u0161loj iz posve iracionalnog, mada povijesno razumljivog odbojnog stava prema Rusiji.<\/p>\n

Pa stoga koliko god da je istina kako je svijet suo\u010den s trenutkom istine, toliko je istina i da smo na po\u010detku procesa s vrlo neizvjesnim zavr\u0161etkom. I upravo u takvoj situaciji scenu je napustio jedan od najdosljednijih boraca ne samo protiv sovjetskog modela, protiv socijalizma i svega \u0161to je taj pojam zna\u010dio (ili trebao zna\u010diti), nego i protiv Rusije kao zna\u010dajnog geopoliti\u010dkog \u010dimbenika u me\u0111unarodnim odnosima: Zbigniev Brzezinski. Poljak ro\u0111enjem, Amerikanac dr\u017eavljanstvom, znanstvenik i politi\u010dar, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera glavni je arhitekt politike selektivne borbe za ljudska prava \u0161to se pokazala vrlo uspje\u0161nom u podrivanju sustava kako Sovjetskog Saveza, tako i isto\u010dnoevropskih zemalja. Govorimo o selektivnoj borbi za ljudska prava, jer ju je Washington vodio (i vodi do dana dana\u0161njega) samo onda kada to odgovara ameri\u010dkoj politici i samo tamo gdje je to u ameri\u010dkom interesu. \u0160to je, uostalom, dokazao i Donald Trump, biraju\u0107i upravo Saudijsku Arabiju kao prvu zemlju koju \u0107e posjetiti nakon \u0161to je postao predsjednikom Amerike. Nije se obazirao ni na polo\u017eaj \u017eena u Saudijskoj Arabiji, niti na bombe iz saudijskih vojnih zrakoplova \u0161to danomice ubijaju civile u Jemenu. Ali je zato sa Saudijcima potpisao ugovor o isporukama oru\u017eja vrijedan negdje oko 110 milijardi (!) dolara (informacije se razlikuju).<\/p>\n

Brzezinski koji je, spomenimo to tek usput, bio u sukobu s tada\u0161njim \u0161efom diplomacije Vanceom i vrlo skepti\u010dan prema Kissingerovoj politici detanta (normaliziranja odnosa i s Moskvom, i s Pekingom), koju je Vance poku\u0161avao nastaviti, bio bi vjerojatno Trumpovim potezom vrlo zadovoljan. \u0160to bi mislio o posljedicama katastrofe na summitu G7 i izjavi njema\u010dke kancelarke, to ne\u0107emo nikada saznati. No, kakve \u0107e biti posljedice i jednoga, i drugoga, to \u0107emo do\u017eivjeti. I mo\u0107i \u0107emo re\u0107i kako smo bili svjedoci trenutka istine s kojim se svijet suo\u010dio u prvoj polovici 21. stolje\u0107a. Zna\u010di li to da \u0107emo biti svjedoci ne\u010dega pozitivnoga, te\u0161ko je re\u0107i. Jer, otpori stvarnom evropskome osamostaljenju i ujedinjavanju, kao i oduzimanju Americi do sada neupitnog primata u odlu\u010divanju o svim klju\u010dnim pitanjima, uklju\u010duju\u0107i sudbine cijelih zemalja i njihovih \u010delnika, ti \u0107e otpori biti veliki. Upravo zato Evropa bi danas, vi\u0161e nego ikada, morala pokazati kako je svjesna onoga \u0161to jest, a jo\u0161 vi\u0161e onoga \u0161to bi trebala biti. Morala bi se vratiti idejama onih mudrih dr\u017eavnika koji su inicirali (a drugi, poput Charlesa de Gaullea i Konrada Adenauera, kasnije nastavili provoditi) dugi proces evropskog ujedinjavanja, \u017eele\u0107i sprije\u010diti da Stari kontinent ikada vi\u0161e bude popri\u0161te rata. Hrvatska bi pak vanjska politika morala shvatiti gdje je mjesto zemlji koju zastupa. No to ve\u0107, bojimo se, spada u znanstvenu fantastiku, ili \u2013 da se poslu\u017eimo imenom popularnog filma \u2013 to se \u010dini kao \u2018mission imposible\u2019.<\/p>\n

Suo\u010diti se s trenutkom istine \u2013 te\u017eak, ali neizbje\u017ean zadatak. U tome suo\u010davanju svaka \u0107e dr\u017eava definirati ne samo sebe danas, nego i svoju budu\u0107nost. Ni manje, ni vi\u0161e od toga.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Trebalo bi biti jasno da smo na pragu mogu\u0107ih korjenitih promjena<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227326","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227326","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227326"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227326\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227326"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227326"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227326"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}