{"id":227121,"date":"2017-05-31T13:17:26","date_gmt":"2017-05-31T11:17:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227121"},"modified":"2021-02-05T15:16:52","modified_gmt":"2021-02-05T14:16:52","slug":"biciklom-kroz-gorski-i-ostale-vijence","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/31\/biciklom-kroz-gorski-i-ostale-vijence\/","title":{"rendered":"Biciklom kroz \u2018Gorski\u2019 i ostale vijence"},"content":{"rendered":"

\"bicikliranje\"<\/a>
\nBa\u0161 odavno nijesam pisao blog o pedalanju. Nije da nije bilo povoda, ali \u010deljade prvo \u017eeli da se sebi\u010dno nau\u017eiva u impresijama, pa tek da ih onda podijeli sa drugima. Ako se ne odabere pravi momenat za to dijeljenje, onda \u2013 ni\u0161ta.<\/p>\n

Ju\u010de sam rekao sebi i dvojici sau\u017eivalaca (Brano Bo\u017eovi\u0107\/Dejan Tof\u010devi\u0107) da \u0107u opjevati na\u0161e \u2018u\u017eivanje na no\u017eni pogon\u2019 i propratne gu\u0161te. Evo, ispunjavam obe\u0107anje.<\/p>\n

Kad smo se dogovarali kada \u0107emo krenuti i kuda \u0107e nas to\u010dkovi nositi, Brano nije otkrivao cijeli plan. Priznao je, kasnije, da nije bio siguran da li sam dovoljno kondiciono spreman za avanturu koju je skicirao. Kad je vidio da sam oja\u010dao, otkrivao je detalje u hodu.<\/p>\n

Sa magistralnog puta Podgorica \u2013 Cetinje skrenuli smo u Donje Kokote i starom cestom, preko Gornjih Kokota, izbili ponovo na magistralu. U Kamenici smo si\u0161li na lokalni put koji nas je uzbrdicom odveo do Progonovi\u0107a.<\/p>\n

Ko je ikad \u010ditao \u2018Gorski vijenac\u2019 sjeti\u0107e se pripovijedanja Vuka Mandu\u0161i\u0107a o boju u Progonovi\u0107ima oko krvave Radunove kule, koju od hara\u010dlija brani doma\u0107in i \u017eena mu Ljubica, \u201c\u017eena mlada, ama soko sivi\/puni pu\u0161ke svome gospodaru\u201d. I dok zvuci bojeva odjekuju u sje\u0107anju, put nas dovodi do dubokog seoskog bunara koga, koliko vi\u0111esmo, od milja zovu \u2018Jamica\u2019. Bunar ko bunar, ali ga okru\u017euju neobi\u010dnosti, o kojima se nemasmo kod koga raspitati. Tik pored bunara je \u0161iroka rupa, ozidana kao bunar, na \u010dijem dnu je \u0161krip u stijanama. U blizini su i zakatan\u010dena metalna vrata, kroz koja se naziru stepenice koje vode u podzemlje.<\/p>\n

Napili smo se \u2018jamice\u2019 i \u010duturice biciklisti\u010dke pripunili, a o istorijatu ovog izdana<\/a> \u0107emo se tek raspitati.<\/p>\n

\"bunar<\/p>\n

Nastavili smo prema \u0160titarima, prate\u0107i topografiju iz \u201cGorskog vijenca\u201d. Iz toga sela je bila odiva malo prije pominjanog Vuka Mandu\u0161i\u0107a \u2013 \u201cNa \u0160\u0107epandan do\u0111e mi odiva,\/iz \u0160titarah ljetos povedena\u201d. Ni traga od Mandu\u0161i\u0107a i odiva, ali spomenik sa desne strane puta (sli\u010dnih ima jo\u0161 pone\u0111e po Crnoj Gori) informi\u0161e o kasnijim bojevima. Na mermernoj plo\u010di \u010ditko pi\u0161e da je tu formiran Lov\u0107enski partizanski odred.<\/a><\/p>\n

\"Spomen<\/p>\n

U \u0160titarima nam se u sje\u0107anje urezala i bijela, milolika koza slomljene prednje desne noge. Dok nam se sklanjala s puta, poskakuju\u0107i, slomljena noga je tu\u017eno landarala.<\/p>\n

Cesta od \u0160titara prema Kosijerima je i dalje asfaltna, ali je u\u017ea i lo\u0161ijeg kvaliteta. To je jedan od onih krivudavih i zatalasanih puteva, gdje vas kratki i nagli usponi \u010dekaju u zasjedi iza zavoja. Put nas je na kraju \u010dastio du\u017eom nizbrdicom, koja nas je dovela do magistrale ispred tunela Mekavac, gdje su se radovi na pro\u0161irenju prili\u010dno otegli, pa se saobra\u0107a naizmjeni\u010dno jednom kolovoznom trakom.<\/p>\n

Taman posla da se priklju\u010dimo automobilskoj koloni u zastoju. Na lijevo krug i – stotinak metara dalje smo se spustili na stari put Rijeka Crnojevi\u0107a \u2013 Cetinje. Plan je bio da se u prijestonome gradu ohlade to\u010dkovi i zaslade usta \u2013 krempitom. Dok smo se uspinjali kolovozom koji je nit\u2019 asfaltni nit\u2019 makadamski, u suret su nam dolazili \u2018rojevi\u2019 \u010ceha i \u010cehinja na biciklima. Sa \u201cZdravo\u201d i \u201cHi\u201d pre\u0161li smo na \u201cAhoj\u201d kad smo skontali s kim imamo posla.<\/p>\n

Iskoristio sam na\u0161 dolazak na preijestoni\u010dke krempite (u “Boniti”) da uznemirim dragog kolegu Mladena Zadrimu i pozovem ga da nam se pridru\u017ei. Mladen, strasni lovac, na\u0161alio se jednom na ra\u010dun moga \u2018beskorisnog\u2019 pedalanja, sugeri\u0161u\u0107i mi da, kad ve\u0107 idem od sela do sela, radim usput i ne\u0161to korisno \u2013 raznosim po\u0161tu.<\/p>\n

Vo\u0111a biciklisti\u010dke gerilske grupe (Brano) je na Cetinju otkrio kuda \u0107emo dalje \u2013 spu\u0161tamo se prema Lipskoj pe\u0107ini (ostavili smo za neku drugu priliku ulazak u pe\u0107inu), a onda u Dobrsko selo. Dvoje mladih konobara iz restorana iznad pe\u0107ine su nas savjetovali da se ne spu\u0161tamo \u2018kozjom stazom\u2019, ali nas je, nepovjerljive u procjene mla\u0111arije, vreme\u0161niji \u017eitelj (\u0110uranovi\u0107) ohrabrio na avanturu vo\u017enje zaraslim lokalnim drumom.<\/p>\n

Dobrodo\u0161licu kod prve seoske ku\u0107e nam je prvo po\u017eeljela murva (\u2018murvaluku\u2019 smo se, ina\u010de, odavali \u0111e god nas je zapalo), a kasnije i \u010deljad u obli\u017enjoj ku\u0107i \u2013 \u0111ed, baba, sin, snaha. Ku\u0107a je odmah iznad \u017eenkog manstira \u0106elija Dobrska<\/a>, u kome se, kako \u010dusmo, nalaze dvije starije monahinje. Podigao ga je na priliku \u0110ura\u0111 Crnojevi\u0107.<\/p>\n

Vino, rakija, lijep razgovor i \u2013 na\u0161a sramota. Niko od nas trojice ne zapamti kako se prezivaju na\u0161i gostoprimni doma\u0107ini. Ostala je dilema da li su nam prezime otkrili prilikom predstavljanja ili ga mi nijesmo \u010duli kako valja i odmah smetnuli s uma.<\/p>\n

Re\u010deno nam je i ranije da nema puta iz Dobrkog sela do Rijeke Crnojevi\u0107a, a to nam potvrdi\u0161e i u ku\u0107i \u0111e bismo ugo\u0161\u0107eni kao pijatelji. Ko ho\u0107e da ide do Rijeke Crnojevi\u0107a, mora se uspeti strminom dugom otprilike 1,5 km do starog puta kojim smo ve\u0107 pro\u0161li. Odatle je sve na pod to\u010dak- o\u010daravaju\u0107a nizbrdica.<\/p>\n

One cetinjske krempite su ve\u0107 sagorele i trebalo je obnoviti goivo. U \u2018Posljednoj luci\u2019 smo se dohvatili krapa i pripadaju\u0107ih mu priloga. Put smo im otvorili doma\u0107om lozom, a po\u0161kropili doma\u0107im bijelim vinom. Sa hranom ne treba pretjerivati tokom vo\u017enje, posebno ako poslije objeda \u010deka uspon. Za prekaljene bicikliste Pavlova strana nije neki poseban izazov, ali prejeden \u010dovjek nije ni za Pavlovu ni za bilo koju strmen.<\/p>\n

\"Pogled<\/p>\n

Kad smo se domogli prevoja, usput pomogav\u0161i grupi Rusa da se orijenti\u0161u u prostoru, Brano je otkrio novi detalj plana \u2013 idemo do Skadarskog jezera, do oka Vola\u010d (manje poznat od Karu\u010da, ali mjesto sa izvorom najpitkije vode koju sam ku\u0161ao u mojih 60 i kusur godina), da vidimo radi li restoran koji dr\u017ei Mijo Strugar. Mija ne zatekosmo, ali zatekosmo Darka, sina njegovog, koji jedva pristade na nam naplati bocun doma\u0107eg vina.<\/p>\n

\"Pogled<\/p>\n

Od Carevog laza do Podgorice pedalali smo magistralom, koja predve\u010de nije bila naro\u010dito prometna. Nezaboravan dan, u kome smo prevalili sto i kusur kilometara, nije se mogao okon\u010dati tek \u2013 tako. Morali smo ga podvu\u0107i slaboledom u \u201cSiciliji\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Du\u0161ko VUKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-227121","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227121","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227121"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227121\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":313393,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227121\/revisions\/313393"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227121"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227121"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227121"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}