{"id":227084,"date":"2017-05-31T06:28:47","date_gmt":"2017-05-31T04:28:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227084"},"modified":"2017-05-31T06:28:47","modified_gmt":"2017-05-31T04:28:47","slug":"najcudnije-recenice-koje-su-ljudi-izgovorili-pred-smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/31\/najcudnije-recenice-koje-su-ljudi-izgovorili-pred-smrt\/","title":{"rendered":"Naj\u010dudnije re\u0107enice koje su ljudi izgovorili pred smrt"},"content":{"rendered":"

\"zivot<\/a>Od nebrojenih rije\u010di koje \u010dovjek izgovori tokom svog \u017eivota, samo su dvije jedinstvene – prve i posljednje rije\u010di.<\/p>\n

Posljednje rije\u010di naj\u010de\u0161\u0107e \u010duju doktori ili medicinsko osobolje koje se brine o pacijentu, a one su ponekad pod uticajem lijekova, straha od smrti ili dubokog shvatanja da ona slijedi.<\/p>\n

Ovo su neke od neobi\u010dnih i \u0161okantnih zabilje\u017eenih izjava prije smrti.<\/p>\n

1. Ljut do kraja<\/p>\n

Nije svako miran u posljednjim fazama svog \u017eivota, a neki su na\u017ealost ljuti do kraja. U slu\u010daju 20-godi\u0161njeg \u010dlana bande koji je zavr\u0161io u hospiciju zbog uznapredovalog raka jetre nastalog od hepatitisa to se potvr\u0111uje. On je bio okru\u017een \u010dlanovima porodice, a u zadnjim minutima \u017eivota, majka mu je na uho \u0161apnula “idi prema svjetlu, idi prema Isusu”.<\/p>\n

Njegov odgovor je bio “j**e mi se za Isusa”. Odmah nakon toga, okrenuo je glavu i napravio ustra\u0161enu grimasu uz povik “Kvragu, kvragu, neeee!” \u010cim je to izgovorio, svi su vitalni znaci i\u0161\u010deznuli iz njegovog tijela. Cijela porordica u sobi bila je u stanju \u0161oka i straha.<\/p>\n

2. Nerazumijevanje smrti<\/p>\n

Smrt djece je jedna od najtu\u017enijih stvari s kojom se \u010dovjek mo\u017ee sresti u \u017eivotu. Kad su se dvojica dje\u010daka igrala kraj potoka nedaleko od svojih ku\u0107a, dogodilo se ne\u0161to nezamislivo – pukla je cijev naftovoda, zbog \u010dega je cijelo podru\u010dje postalo visoko zapaljivo.<\/p>\n

U okrutnoj igri sudbine, upravo su se tada dje\u010daci igrali s upalja\u010dem te su uzrokovali po\u017ear cijelog podru\u010dja. Oba dje\u010daka su zadobili te\u0161ke opekotine, pa su bili u stanju \u0161oka. Kada je medicinsko osoblje do\u0161lo i po\u010delo da se brine o njima, jedan od njih je potreseno rekao “moja mama \u0107e se jako ljutiti na mene jer sam uni\u0161tio novu odje\u0107u”.<\/p>\n

Nesvjestan da \u0107e umrijeti, dje\u010dak je odmah nakon toga posljednji put izdahnuo.<\/p>\n

3. Veteran Drugog svjetskog rata<\/p>\n

Ljudi pred smrt mogu da haluciniraju ili da budu zbunjeni oko vremena i prostora u kojem se nalaze. Naj\u010de\u0161\u0107e se prisje\u0107aju stvari iz pro\u0161losti, misle\u0107i da se doga\u0111aju sada, a naj\u010de\u0161\u0107e je prisje\u0107anje na jake emocije.<\/p>\n

U slu\u010daju veterana iz Drugog svjetskog rata, on je po\u010deo da moli za milost i \u017eivot nacisti\u010dkog vojnika. Kako bi ga umirili, doveli su mu ljekara koji zna njema\u010dki te mu je rekao “U redu je, gospodine Ketikatur, slobodni ste”. Nevjerovatno, ali u tom trenutku pacijent se umirio te je 30-ak sekundi kasnije umro.<\/p>\n

4. Ljudi u crnom<\/p>\n

Stvari koje ljudi vide pred smrt nisu uvijek simboli sre\u0107e i mira, a niti ih je uvijek lako objasniti.<\/p>\n

U slu\u010daju starice koja je bila u stara\u010dkom domu i kojoj su po\u010deli da otkazuju organi, ona je prepla\u0161ena stisnula dugme kako bi pozvala sestru. Na uho joj je \u0161apnula, tako da niko drugi ne \u010duje, “mu\u0161karac u crnom je tu”.<\/p>\n

Sestra se zbunjeno okrenula prema \u0107o\u0161ku prostorije, u kojem nije bilo ni\u010dega. Starica je ponovila “Tu je. Zar ga ne vidi\u0161? Sav je u crnom, ima i crni \u0161e\u0161ir. Pogledaj kako su mu o\u010di crvene. Istjeraj ga napolje”.<\/p>\n

Sestra ju je primila za ruku, nadaju\u0107i se da je ipak rije\u010d samo o halucinaciji. Ipak, za staricu je ona bila stvarna te joj u posljednjim trenucima donijela neizreciv strah.<\/p>\n

5. Lokacija tijela<\/p>\n

Ve\u0107ina ljudi \u017eeli \u010distu savjest prije nego \u0161to umre, pa za posljedicu mnogi od njih na smrtnoj postelji priznaju svoje “grijehe”.<\/p>\n

Tako je jedan pacijent u svojim posljednjim trenucima hirurgu neprestano ponavljao “tijelo je u \u0161umi kraj hrastovog drveta”. Nije davao nikakva dodatna obja\u0161njenja te nije izgledao prisebno.<\/p>\n

Ipak, policija je odmah pozvana.<\/p>\n

6. 17 sati<\/p>\n

Stariji mu\u0161karac s hroni\u010dnim dijabetesom nakon amputacije organa bio je pred samu smrt, a po\u017eelio je da se oprosti od svoje porodice. Svi su do\u0161li, osim njegovog sina koji je bio van zemlje.<\/p>\n

Kad su mu rekli da \u0107e do\u0107i za 17 sati, samo je rekao “17 sati, to je puno”. U tom trenutku je zaspao i tek se povremeno budio i nije progovarao. Uspio je da izdr\u017ei i do\u010deka sina, razgovarao je s njim i 10 minuta nakon toga umro.<\/p>\n

Ljekari ovaj slu\u010daj pamte kao nevjerovatan primjer snage volje.<\/p>\n

7. “Bil je tu”<\/p>\n

Medicinska sestra koja se brinula za gospo\u0111u kojoj su otkazali bubrezi te je nastupila sepsa pamti ovaj slu\u010daj kao jedan od neobi\u010dnijih u svom radnom sta\u017eu. Dok je starici davala vode, ona je podigla ruku i prekinula je u tome, rekav\u0161i “ne mora\u0161 to raditi vi\u0161e zlato, Bil je ovdje, ja moram i\u0107i”.<\/p>\n

Odmah nakon toga je umrla, bez imalo straha ili napetosti. Bil je bio njen suprug koji je umro pet godina ranije.<\/p>\n

8. Smisao za humor<\/p>\n

Dobar smisao za humor neke ne napusti do samog kraja, bar je tako bilo u slu\u010daju morbidno pretilog pacijenta koji je razvio \u010direve na nogama te su mu ih morali amputirati. Operaciju je te\u0161ko podnio i postalo je o\u010digledno da \u0107e umrijeti, ali svjestan te \u010dinjenice svejedno rekao doktoru – “dobre vijesti doktore, vidite da sam ipak malo lak\u0161i”.<\/p>\n

To je bilo posljednje \u0161to je rekao.<\/p>\n

9. Puna soba ljudi<\/p>\n

U hospiciju gdje brinu o terminalno bolesnim pacijentima, medicinsko osoblje je premje\u0161talo pacijenta koji je svako malo gubio svijest te uop\u0161te nije komunicirao.<\/p>\n

Odjednom je uspio da sjedne na krevet i u \u010dudu upitao “za\u0161to su svi ovi ljudi ovdje?”.<\/p>\n

Osoblje se zbunjeno pogledalo, jer su bili sami. Odmah nakon toga je umro, a ovakvi slu\u010dajevi ostavljaju pitanje o tome je li rije\u010d o halucinacijama ili ipak ne\u010demu duhovnom u posljednjim trenucima.<\/p>\n

Express.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od nebrojenih rije\u010di koje \u010dovjek izgovori tokom svog \u017eivota, samo su dvije jedinstvene – prve i posljednje rije\u010di. Posljednje rije\u010di naj\u010de\u0161\u0107e \u010duju doktori ili medicinsko osobolje koje se brine o pacijentu, a one su ponekad pod uticajem lijekova, straha od smrti ili dubokog shvatanja da ona slijedi. Ovo su neke od neobi\u010dnih i \u0161okantnih zabilje\u017eenih […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-227084","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227084","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227084"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227084\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227084"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227084"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227084"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}