{"id":227036,"date":"2017-05-30T07:02:56","date_gmt":"2017-05-30T05:02:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=227036"},"modified":"2017-05-30T00:11:03","modified_gmt":"2017-05-29T22:11:03","slug":"crveni-feminizam-u-neoliberalno-doba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/30\/crveni-feminizam-u-neoliberalno-doba\/","title":{"rendered":"Crveni feminizam u neoliberalno doba"},"content":{"rendered":"

Autorka: Emily Eisner<\/strong><\/p>\n

\"Emily<\/a>\u017divimo u postmoderno doba i neoliberalizam je svuda oko nas. Inficirao je na\u0161u kulturu, na\u0161e politi\u010dke pokrete, na\u0161e \u0161kole, financijske institucije, ratove, imigraciju, proizvodnju. U\u0161ao je u na\u0161 feminizam, u na\u0161 antikapitalizam, na\u0161 antirasizam, na\u0161e dru\u0161tvene mre\u017ee. Nikao je iz ru\u0161evina radikalnih dru\u0161tvenih pokreta 1960-ih i 1970-ih. Kao na\u010din proizvodnje, kao politi\u010dki projekt, oblikovao je na\u010din na koji ljudi razmi\u0161ljaju, funkcioniraju i proizvode. U\u010dvrstio je ve\u0107 prevladavaju\u0107i zapadni idealizam i individualizam, slave\u0107i osobni izbor usred sve gore nejednakosti i siroma\u0161tva te eksportirao svoje politike mjera \u0161tednje putem MMF-a i Svjetske banke u krizama razorene du\u017eni\u010dke zemlje diljem svijeta. Osim sve gorih uvjeta za radni\u0161tvo diljem svijeta, neoliberalizam je oblikovao politi\u010dki otpor kao zrcalni odraz samoga sebe[1] kroz postmodernu filozofiju i politiku[2]. Suvremeni feminizam je krajnje depolitiziran i sveo se na postmoderni osobni identitet. Ovaj depolitizirani liberalni feminizam sveo se na to da se zapadne privilegirane \u017eene “tap\u0161u po le\u0111ima” jer su izabrale ono \u0161to su htjele, uklju\u010duju\u0107i i prilagodbu patrijarhatu. Hiper-kapitalisti\u010dka proizvodnja nastavlja sa svojim ekocidalnim uni\u0161tavanjem na\u0161eg planeta, prisiljava milijune ljudi na rad u brutalnim uvjetima za bijednu pla\u0107u, treba imperijalisti\u010dke ratove kako bi se samoodr\u017eala i sistemski ubija rasne potklase. Pa ipak, kapitalizam jo\u0161 uvijek strukturira \u010ditav na\u0161 svijet.<\/p>\n

Rad jo\u0161 uvijek stvara svu vrijednost.[3] Potreba za sna\u017enim, militantnim pokretom koji bi dokraj\u010dio kapitalizam nikada nije bila ekstremnija ili nedosti\u017enija. To posebno vrijedi za \u017eene, koje su eksploatirane u produkciji i reprodukciji, koje su komodificirane, prodavane, kori\u0161tene kao objekti, dvostruko opresirane kapitalizmom i mu\u0161karcima. Kapitalizam i mu\u0161ka supremacija me\u0111usobno se osna\u017euju i podupiru. Feminizam koji nije sru\u0161io kapitalizam nikada ne\u0107e osloboditi sve \u017eene, jer \u0107e me\u0111u siroma\u0161nima, radni\u0161tvom i porobljenima uvijek biti \u017eena. Stoga, feminizam koji \u017eeli dokinuti mu\u0161ku supremaciju zahtijeva ravnopravnost svih ljudskih bi\u0107a i kraj svake eksploatacije. Ukratko, feminizam mora biti komunisti\u010dki.<\/p>\n

Povijest socijalisti\u010dkih revolucija i socijalisti\u010dkih dru\u0161tava nudi nam brojne lekcije o postizanju oslobo\u0111enja \u017eena u socijalizmu. Izazovi koje je \u017eenama u socijalizmu nametao kapitalisti\u010dki svijet i socijalisti\u010dki mu\u0161karci ne negiraju \u010dinjenicu da je za oslobo\u0111enje \u017eena potreban komunizam. Kako bi izbjegli mu\u0161ki \u0161ovinizam koji nalazimo u razli\u010ditim stupnjevima u svim socijalisti\u010dkim projektima u povijesti, dana\u0161nji antikapitalisti i antikapitalistkinje trebaju u\u010diti iz te povijesti i preusmjeriti borbu prema radikalnom historijskom feministi\u010dkom socijalizmu. Nema alternative.<\/p>\n

Moj cilj pisanja ovog teksta jest doprinijeti feministi\u010dkom pokretu u razvijanju politi\u010dke i feministi\u010dke teorije. \u017delim proizvesti polemi\u010dku analizu razli\u010ditih aspekata i feminizma i danas popularnog “libertarijanskog socijalizma” te uvesti marksizam kao krajnje relevantnu i najkorisniju politi\u010dku alternativu. Moj je cilj iznova upoznati mlade feministkinje i feministe i lijeve aktivistkinje\/e s marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkim ili “crvenim feminizmom”, ali i odgovoriti na pitanja mladih ljudi koji \u017eive u antimarskisti\u010dkom dobu, pi\u0161e Emily Eisner za Red Feminism.<\/p>\n

Prvi dio mog teksta zapo\u010det \u0107e sa smje\u0161tanjem suvremenog radikalnog feminizma unutar ostalih feministi\u010dkih trendova i objasniti za\u0161to dana\u0161nji socijalisti\u010dki feminizam treba u\u010diti od brojnih radikalnih feministi\u010dkih teorija i metoda. Zatim \u0107u objasniti za\u0161to socijalisti\u010dki feminizam kao takav nudi strukturu i metode koje su nu\u017ene kako bi ozbiljno osporile i kona\u010dno uni\u0161tile mu\u0161ku supremaciju.<\/p>\n

U drugom \u0107u dijelu istra\u017eiti kako neke od anarhisti\u010dkih ideologija sadr\u017ee vrijedan doprinos feministi\u010dke kritike ljudske civilizacije te stoga feminizam treba ukorporirati ili barem razmotriti neke od ovih kritika u svrhu razvoja tih ideologija. Nakon \u0161to objasnim za\u0161to je anarhizam kao antikapitalisti\u010dka ideologija odraz hegemonijske, neoliberalne kulture i krajnje beskoristan za oslobo\u0111enje \u017eena, predstavit \u0107u marksizam, odnosno marksizam-lenjinizam kao optimalnu politi\u010dku metodologiju i teoriju za aktualizaciju oslobo\u0111enja \u017eena, kao i za unapre\u0111enje feministi\u010dke teorije. U zadnjem \u0107u dijelu predlo\u017eiti manifest novog radikalnog marksisti\u010dkog feminizma, uklju\u010div\u0161i njegova uvjerenja i borbe te objasniti po \u010demu se razlikuje od marksisti\u010dkih feminizama iz pro\u0161losti. Kona\u010dno, nadam se da \u0107u prenijeti nu\u017enost rasprostranjenog odbacivanja liberalnog antikapitalizma i liberalnog feminizma kao i nu\u017enost obnovljene masovne borbe za crveni feminizam.<\/p>\n

Radikalni feminizam iznad liberalnog i postmodernog feminizma<\/strong><\/p>\n

“Evo \u0161to zna\u010di teorija mu\u0161ke supremacije. To zna\u010di da mo\u017ee\u0161 silovati. Zna\u010di da mo\u017ee\u0161 udariti. Zna\u010di da mo\u017ee\u0161 povrijediti. Zna\u010di da mo\u017ee\u0161 kupovati i prodavati \u017eene. Zna\u010di da postoji klasa ljudi koja \u0107e udovoljiti tvojim potrebama. Ti \u0107e\u0161 biti bogatiji od njih, tako da \u0107e ti one morati prodavati seks”, Andrea Dworkin.[4]<\/p>\n

Radikalni feminizam se naj\u010de\u0161\u0107e povezuje s “drugim valom” feminizma ili pokretom za oslobo\u0111enje \u017eena 1960-ih i 1970-ih. Unato\u010d tomu, radikalne ideje o aktualizaciji oslobo\u0111enja \u017eena (ili barem o potpunoj ravnopravnosti s mu\u0161karcima) kroz socio-ekonomsku revoluciju postojale su u teoriji i praksi jo\u0161 od osvita marksizma 1848., a posebno lenjinizma ranih 1900-ih. To ne zna\u010di da su Marx, Engels, Lenjin i drugi mu\u0161ki komunisti bili prvi ili jedini radikalni feministi\u010dki akteri. Louise Michel, Aleksandra Kolontaj i Clara Zetkin su primjeri revolucionarnih feministi\u010dkih suvremenica mu\u0161karaca koji su zadobili ve\u0107e povijesno zna\u010denje. Od samih po\u010detaka ideologije “tre\u0107eg vala”, koja se podudara s neoliberalnim ekonomskim i socijalnim programima na Zapadu, radikalni feminizam je nestajao iz mainstream svijesti. Me\u0111utim, on nudi dublju, \u0161iru osnovu za dana\u0161nji revolucionarni feminizam. Kako bismo bolje razumjeli \u0161to zna\u010di radikalni feminizam, moramo pogledati i kritizirati najpopularnije neradikalne feminizme dana\u0161njice \u2013 pri tom mislim na liberalni i postmoderni queer feminizam. Krenut \u0107u od starijeg od to dvoje \u2013 od liberalnog feminizma.<\/p>\n

Pogre\u0161ke liberalnog feminizma<\/strong><\/p>\n

“Feministkinje tra\u017ee jednakost u okviru postoje\u0107eg klasnog dru\u0161tva, ni na koji na\u010din ne napadaju\u0107i temelje ovog dru\u0161tva. Bore se za svoje prerogative, ne propituju postoje\u0107e prerogative i privilegije. Ne optu\u017eujemo predstavnice bur\u017eujskog \u017eenskog pokreta za nerazumijevanje problema; njihovo gledi\u0161te neizbje\u017eno proizlazi iz njihove klasne pozicije”, Aleksandra Kolontaj, “Dru\u0161tvena osnova \u017eenskog pitanja” (“The Social Basis of the Woman Question”)[5]<\/p>\n

U temelju liberalne ideologije je shva\u0107anje dr\u017eave ili dru\u0161tva kao zbira pojedinaca\/ki koji moraju pobolj\u0161ati svoje \u017eivote kao pojedini\/e gra\u0111anke i gra\u0111ani, a da se previ\u0161e ne kr\u0161e njihove individualne slobode. To pretpostavlja prirodnu jednakost svih ljudi koju ometaju rasizam, seksizam itd. koje treba pobijediti putem ideolo\u0161ke kampanje i davanja jednakih prava. Zakon mora sve tretirati jednako, te pomagati \u017ertvama predrasuda i diskriminacije kako bi postigli ravnopravnost unutar postoje\u0107eg politi\u010dkog, dru\u0161tvenog i ekonomskog poretka. Liberalni feminizam cijeni slobodu i izbor pojedinaca\/ki u okviru njihovih \u017eivota i ne voli razmi\u0161ljati o dru\u0161tvenoj konstrukciji ili povezivati individualno iskustvo s grupom ili klasnim statusom.[6]<\/p>\n

Liberalizam ne osu\u0111uje spolni\/rodni sistem kao takav, \u0161to zna\u010di kao:<\/p>\n

“\u2026 skup ‘aran\u017emana’ prema kojemu je to sirova biolo\u0161ka materija ljudske spolnosti i prokreacije koju su oblikovali ljudi i dru\u0161tvena intervencija\u2026 Rod je dru\u0161tveno nametnuta podjela spolova. To je produkt dru\u0161tvenih odnosa seksualnosti. Mu\u0161karci i \u017eene su, naravno, razli\u010diti. No nisu kao dan i no\u0107, zemlja i nebo, yin i yang, \u017eivot i smrt. Zapravo, s gledi\u0161ta prirode, mu\u0161karci i \u017eene su vi\u0161e sli\u010dni nego bilo \u0161to drugo.”[7]<\/p>\n

R\u00f4d je mitologija koja gradi patrijarhat. To je mitologija o tome koje i kakve zna\u010dajke, pona\u0161anja i sposobnosti pripadaju pojedinom biolo\u0161kom spolu, te kako bi spolovi trebali me\u0111usobno djelovati. No, to ne zna\u010di da se radi o podjeli na dvije ravnopravne kategorije. “Postalo je popularno u nekim aktivisti\u010dkim krugovima prigrliti koncepte postmodernizma, a to uklju\u010duje ideju da je rod na neki na\u010din binaran. To je hijerarhija.”[8] Feminitet obuhva\u0107a pasivnost, seksualnu objektifikaciju, rituale ljepote, samokorisnost i domestifikaciju\/vezanost uz dom. Maskulinitet ohrabruje dominaciju, tehnolo\u0161ke vje\u0161tine, agresiju, nasilje, dru\u0161tveno organiziranje van doma. Mu\u0161ka supremacija u kojoj \u017eivimo “koristi erotiziranu dominaciju i podre\u0111enost te ih institucionalizira u maskulinitet i feminitet. Dakle, naturalizira, erotizira i institucionalizira. Premda maskulinitet zahtijeva potiskivanje brige o emocionalnom sebstvu \u010dime se stvaraju nasilni patrijarsi, silovatelji, vojnici itd., jo\u0161 je ve\u0107a \u0161teta u\u010dinjena podre\u0111enoj klasi \u2013 klasi femininih \u017eena.<\/p>\n

Naturalizam je drugo na\u010delo liberalnog feminizma. Uvjeti i zna\u010dajke koji se name\u0107u \u017eenama kroz rodnu socijalizaciju navodno su pred-socijalni i koriste se za opravdavanje daljnje seksualne podjele. Primjer takvog rodnog naturalizma, ili rodnog esencijalizma, bilo bi uvjerenje da su \u017eene prirodno nenasilne, ovole obitelj, bri\u017ene njegovateljice, te su stoga prikladnije od mu\u0161karaca za rad i zadatke kao \u0161to su podizanje djece, ku\u0107anski rad, kuhanje, \u010di\u0161\u0107enje, \u0161ivanje, kupovanje itd. [9] Liberalni feminizam smatra da kakve god da bile “prirodne” razlike izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, oni i one bi trebali biti tretirani jednako i ravnopravno u postoje\u0107em dru\u0161tvenom sustavu, stoga prevladava termin “rodna ravnopravnost”.<\/p>\n

Liberalni feminizam vjeruje da ta “rodna ravnopravnost” zahtijeva da \u017eene budu zakonski, ekonomski, dru\u0161tveno ravnopravne mu\u0161karcima. Ne propituje temeljno kako shva\u0107amo feminitet i maskulinitet, maj\u010dinstvo, ku\u0107anski rad, spolnu podjelu posla, heteroseksualnost, kapitalizam, klasnu eksploataciju, hijerarhiju dominacije i pod\u010dinjenost koja je u sr\u017ei svega ovoga. [10] I potpuno je nesvjestan drugih hijerarhija u na\u0161em dru\u0161tvu koje proizlaze od dru\u0161tvene podjele rada i kapitalisti\u010dke eksploatacije.<\/p>\n

[1] Harvey, David. “Neoliberalism Is a Political Project.” Jacobin Magazine Online, 23 July 2016. Web<\/p>\n

[2] Ebert, Teresa L. Ludic Feminism and After: Postmodernism, Desire, and Labor in Late Capitalism. Ann Arbor: U of Michigan, 1996. Print.<\/p>\n

[3] Zavarzadeh, Mas'ud, “Post-Ality: the (Dis)simulations of Cybercapitalism.” Post-ality: Marxism and Postmodernism. Washington, D.C.: Maisonneuve, 1995. Print.<\/p>\n

[4] Dworkin, Andrea. “I Want a 24-Hour Truce During Which There is No Rape,” Letters from a War Zone: Writings, 1976-1989. New York: E.P. Dutton, 1989.<\/p>\n

[5] Kollontai, Alexandra. “The Social Basis of the Woman Question,” (1909) from Selected Writings of Alexandra Kollontai, Marxists Internet Archive, 2006.<\/p>\n

[6] MacKinnon, Catharine A. “A Feminist Critique of Marx and Engels, A Marxist Critique of Feminism.” Toward a Feminist Theory of the State. Cambridge, MA: Harvard UP, 1989. 13-60. Print.<\/p>\n

[7] Rubin, Gayle. “The Traffic of Women: Notes on the Political Economy of Sex.” Toward an Anthropology of Women, Monthly Review Press, 1975. 165.<\/p>\n

[8] Keith, Lierre. “Patriarchy vs Planet Earth \u2013 Radfem Reboot in Portland, Oregon Part 1” Deep Green Resistance, Youtube, 2012. 24:00.<\/p>\n

[9] Bengelsdorf, Carollee and Alice Hageman, “Emerging from Underdevelopment: Women and Work in Cuba,” Capitalist Patriarchy and the Case for Socialist Feminism, Monthly Review Press, 1979.<\/p>\n

[10] Bengelsdorf, Carollee and Alice Hageman, “Emerging from Underdevelopment: Women and Work in Cuba,” Capitalist Patriarchy and the Case for Socialist Feminism, Monthly Review Press, 1979.<\/p><\/blockquote>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

R\u00f4d je mitologija koja gradi patrijarhat. To je mitologija o tome koje i kakve zna\u010dajke, pona\u0161anja i sposobnosti pripadaju pojedinom biolo\u0161kom spolu, te kako bi spolovi trebali me\u0111usobno djelovati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":227037,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-227036","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227036","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=227036"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/227036\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/227037"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=227036"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=227036"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=227036"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}