{"id":226887,"date":"2017-05-27T07:00:48","date_gmt":"2017-05-27T05:00:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226887"},"modified":"2017-05-26T22:49:20","modified_gmt":"2017-05-26T20:49:20","slug":"jugonostalgija-za-buducnoscu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/27\/jugonostalgija-za-buducnoscu\/","title":{"rendered":"Jugonostalgija za budu\u0107no\u0161\u0107u"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dinko Kreho<\/strong><\/p>\n

\"dinko_kreho\"<\/a>Prije nekoliko tjedana, prilikom ku\u0107nog dru\u017eenja kod supruge i mene, bliska \u010dlanica familije zastala je uz kartu SFRJ koja visi u na\u0161oj kuhinji. \u201ePa vi ste stvarno nostalgi\u010dni! A jedva da se te dr\u017eave uop\u0107e sje\u0107ate!\u201c, dobronamjerno nas je podbola, ne bez iskrenog \u010du\u0111enja. Pritom je aludirala na neke ranije rasprave u obiteljskim krugovima, a u kojima je u na\u0161im stavovima prepoznala sentimentalan i pokroviteljski odnos prema biv\u0161oj dr\u017eavi. \u201eAli uop\u0107e nije stvar u sje\u0107anju, niti u pro\u0161losti\u201c, trebao sam re\u0107i, ali kao \u0161to mi se \u010desto doga\u0111a u \u017eivoj komunikaciji, tek sam naknadno domislio pravu reakciju ( Francuzi to zovu \u201eduhom stepeni\u0161ta\u201c, esprit de l\u2019escalier) pa sam tek slegnuo ramenima. Ipak, razlog za\u0161to nisam reagirao spomenutim rije\u010dima vjerojatno je bio i taj \u0161to mi nije bilo do kraja jasno kakva je zapravo pozadina mog osobnog odnosa spram Jugoslavije. Relativno \u010desto me netko \u2013 otvoreno ili prikriveno, ozbiljno ili u \u0161ali, me\u0111u \u010detiri zida ili u javnom prostoru, drugarski ili neprijateljski \u2013 prozove za \u201ejugonostalgiju\u201c. Ovu optu\u017ebu nikad nisam shva\u0107ao dovoljno ozbiljno da bih se njome doista bavio. Pa ipak, nakon nekoliko epizodica poput ove, po\u010deo sam razmi\u0161ljati: jesam li ja \u201ejugonostalgi\u010dar\u201c? Ima li uop\u0107e ne\u010dega u toj odrednici?<\/p>\n

U postjugoslavenskom knji\u017eevnom i \u0161irem kulturnom polju pojam \u201ejugonostalgije\u201c podjednako je prokazan od nacionalnih desnica (pogotovo one hrvatske, koja ga je vjerojatno i smislila) kao i od nov(ij)e ljeve misli koja se na na\u0161im prostorima oblikovala nakon 2009. S uobi\u010dajenom kritikom \u201ejugonostalgije\u201c s lijevih pozicija posve se sla\u017eem: bole\u0107iva \u010de\u017enja za pro\u0161lim vremenima i beskrajno prebiranje po njima pripadaju\u0107em popularnom imaginariju doista paraliziraju politi\u010dko mi\u0161ljenje i orijentaciju kako u sada\u0161njosti, tako i u pro\u0161losti. \u0160tovi\u0161e, kako je to pokazao niz autora, sentimentalna idealizacija proverbijalnog Titinog vakta predstavlja tek nali\u010dje desni\u010darske denuncijacije \u201etotalitarnog\u201c jugosocijalisti\u010dkog re\u017eima. Me\u0111utim, u zadnje vrijeme slutim da postoje i drugi i druga\u010diji oblici \u201ejugonostalgije\u201c od tlapnji o crvenom paso\u0161u dobrodo\u0161lom na svakom grani\u010dnom prelazu, \u0161vercu u Trstu, jeftinim ljetovanjima na Jadranu, i ostalim mitemima. \u0160tovi\u0161e, \u010dini mi se da je u mojoj generaciji \u2013 a tu okvirno mislim na ljude ro\u0111ene osamdesetih godina \u2013 sna\u017eno prisutno, a vjerojatno i sve prisutnije, nekakvo osje\u0107anje vezano uz socijalisti\u010dku Jugoslaviju koje se mo\u017ee odrediti kao nostalgi\u010dno.<\/p>\n

Zaklju\u010dio sam da je na\u0161a svojta u izvjesnom smislu i bila u pravu: doista patim(o) od neke vrste \u201ejugonostalgije\u201c. Me\u0111utim, sentiment o kojem je rije\u010d ne podrazumijeva okrenutost pro\u0161losti, a ponajmanje \u010de\u017enju za teleportacijom u neko sretnije i jednostavnije razdoblje. Uostalom, moje odrastanje nije ni izbliza obilje\u017eeno jugoslavenskim socijalizmom koliko ratovima koji su taj sistem rasturili i kapitalizmom koji je ugalopirao u na\u0161e \u017eivote; socijalisti\u010dka Jugoslavija za mene ne konotira konkretnu dr\u017eavu, ponajmanje konkretno iskustvo svakodnevnice. Naprotiv, \u201eJugoslavija\u201c je za mene ime za odre\u0111enu budu\u0107nost, ili budu\u0107nosti \u2013 koja se nisu realizirale, ali \u010dije obe\u0107anje istrajava, makar i u sablasnom obliku. Ova vrsta \u201ejugonostalgije\u201c u najkra\u0107em bi se mogla opisati kao nostalgija za budu\u0107no\u0161\u0107u.<\/p>\n

Nedavno preminuli muzi\u010dki kriti\u010dar i bloger Mark Fisher ingeniozno je pisao o po\u010detku 21. stolje\u0107a kao o vremenu bez budu\u0107nosti. Za Fishera, prividni globalni trijumf neoliberalnog kapitalizma podudario se s posvema\u0161njom iscrpljeno\u0161\u0107u dru\u0161tveno-politi\u010dke imaginacije: vi\u0161e ne uspijevamo zamisliti budu\u0107nost izvan diktature kapitala i horizonta \u201emogu\u0107eg\u201c koji on uspostavlja, tj. izvan parametara \u201ekapitalisti\u010dkog realizma\u201c. Uslijed paralize u zami\u0161ljanju budu\u0107nosti, pi\u0161e Fisher, konstantno nas proganjaju duhovi budu\u0107nosti koje se nisu uspjeli ostvariti; primjerice, anglofona glazbena kultura 21. stolje\u0107a kojom se on bavi uhva\u0107ena je u anakrono i dekontekstualizirano prera\u0111ivanje fragmenata dvadesetostoljetne kulture, uklju\u010dno s njenim vizijama budu\u0107nosti, ali bez sposobnosti za artikuliranje vlastitih. Primijenimo li Fisherove uvide o \u201esvijetu bez budu\u0107nosti\u201c na na\u0161e, postjugoslavensko stanje, i fenomen \u201ejugonostalgije\u201c o kojem govorim ukazat \u0107e nam se u druk\u010dijem svjetlu.<\/p>\n

Za povjesni\u010dara umjetnosti Branislava Dimitrijevi\u0107a, sam ozna\u010ditelj \u201eJugoslavija\u201c, prije nego na odre\u0111eno dru\u0161tveno ure\u0111enje, dr\u017eavno-pravni okvir, ili politi\u010dki princip, odnosi se na odre\u0111eno stanje. \u201eJugoslavija\u201c, na na\u010din na koju je definirao jugosocijalisti\u010dki projekt (naprotiv dvama imperijalisti\u010dkim i represivnim projektima koja su tako\u0111er nosila jugoslavensko ime), ozna\u010davala bi stanje radikalne povijesne otvorenosti, ambivalencije, raspolo\u017eenosti za eksperiment, i op\u0107enito mogu\u0107nosti promjene. Definitivan \u201eraskid\u201c s tim stanjem do\u0161ao je u paketu s obe\u0107anjem sretne i prosperitetne kapitalisti\u010dke budu\u0107nosti, u kojoj \u0107emo napokon uhvatiti priklju\u010dak s \u201enormalnim\u201c svijetom, samo da ukrotimo svoje barbarstvo i prebrodimo svoje ratove, i da nekako podmirimo svoje tisu\u0107e mrtvih, prognanih i unesre\u0107enih. Me\u0111utim, umjesto da nas svjetlija i civilizirnija budu\u0107nost prona\u0111e, na\u0161li smo se u dobu bez budu\u0107nosti \u2013 delegirani u vje\u010ditu \u201etranziciju\u201c bez ishodi\u0161ta, u vje\u010dno vra\u0107anje istog. Srazmjerno puno je pisano o tome kako sam koncept \u201etranzicije\u201c karakterizira osobita vrsta a-temporalnosti, svojevrsna izglobljenost iz vremena. Kad se prisjetim vlastitog odrastanja i sazrijevanja, koje se u velikoj mjeri podudarilo s devedesetima i nultim godinama, rekao bih da to u osobitoj mjeri vrijedi za na\u0161u \u201etranziciju\u201c. Drugim rije\u010dima, \u201epostjugoslavensko stanje\u201c su\u0161tinski karakterizira gubitak jugoslavenske budu\u0107nosti.<\/p>\n

Istra\u017euju\u0107i jugoslavenske medije i kulturu posvuda nailazim na tragove mogu\u0107ih budu\u0107nosti, koje me doista proganjaju \u2013 Fisherova metafora sablasti, pokazalo se, nije pretjerana. Recimo, u \u0161tampi pedesetih i \u0161ezdesetih godina bili su popularne senzacionalisti\u010dko-vizionarske projekcije u stilu \u201ekako \u0107e izgledati Sarajevo budu\u0107nosti\u201c; popularnost ovoga \u017eanra pone\u0161to \u0107e opasti usljed realpoliti\u010dkog otre\u017enjenja u dvama predstoje\u0107im dekadama, ali o\u010dekivanje od budu\u0107nost da donese nove \u0161anse i otvori nove perspektive i dalje \u0107e \u010diniti neizostavan aspekt op\u0107e kulture. \u010cak i kad \u010ditam polemike o programima \u201eHrvatska 2000.\u201c ili \u201eSlovenija 2000.\u201c, ekonomskim strategijama nastalima osamdesetih godina na prete\u017eno kapitalisti\u010dkoj ra\u010dunici, oni mi djeluju vizionarski, utopisti\u010dki obojeno: naime, ne mogu zaboraviti da 2000. godina kakvu poznajem nepovratno pripada nekom druk\u010dijem svijetu. I kad sam se bavio (sub)kulturom znanstvene fantastike u Jugoslaviji, jednim od rijetkih svejugoslavenskih fenomena u knji\u017eevnom polju, \u010dinilo mi se da je njezin pad neraskidivo vezan s iscrpljivanjem horizonta budu\u0107nosti u kolektivnoj imaginaciji, nakon \u010dega \u0107e brzo nacionalisti\u010dko-kapitalisti\u010dka realpolitika napokon do\u0107i na svoje (da ne bude zabune, ovaj sentiment ne stoji ni u kakvoj vezi s, primjerice, tematikom jugoslavenske SF knji\u017eevnosti \u2013 naprotiv, ova je izrazito \u010desto bila distopijska).<\/p>\n

Ukoliko, kako to nacionalisti vole re\u0107i, \u017ealim za Jugoslavijom, onda \u017ealim upravo za jugoslavenskom budu\u0107nosti: njezine brojne sablasti neprestano me opominju na propu\u0161tene prilike, na zatvorene horizonte i odba\u010dene perspektive. Kao da, iz jugoslavenske perspektive, predstavljamo krajnje nedostojnu budu\u0107nost, takvu kakva se odigrala po najgorem zamislivom scenariju. Ipak, ove sablasti i osje\u0107aj koji pobu\u0111uju dobro do\u0111u utoliko \u0161to nas, otre\u017enjuju\u0107e brutalno, podsje\u0107aju da lo\u0161a stvarnost u kojoj \u017eivimo nije proiza\u0161la iz linearnog, neizbje\u017enog, ili uop\u0107e logi\u010dnog slijeda stvari. Vratimo li se na trenutak jeziku knji\u017eevnosti, mo\u017eemo re\u0107i da \u017eivot u postjugoslavenskoj neoliberalnoj distopiji neprekidno upu\u0107uje i vra\u0107ana utopijske potencijale jugoslavenske pro\u0161losti. Jugoslaven Darko Suvin, pionir akademskog prou\u010davanja znanstvene fantastike, \u010desto navodi definiciju utopije koju je formulirao filozof Raymond Ruyer: les choses pourraient \u00eatre autrement \u2013 \u201estvari bi mogle biti druga\u010dije [postavljene]\u201c. Upravo ovaj osje\u0107aj da je moglo druga\u010dije, u kratkom spoju s kapitalisti\u010dkim realizmom unutar kojeg sam odrastao, zapravo \u010dini motor moje \u201ejugonostalgije\u201c.
\nProletter.me<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sentimentalna idealizacija proverbijalnog Titinog vakta predstavlja tek nali\u010dje desni\u010darske denuncijacije \u201etotalitarnog\u201c jugosocijalisti\u010dkog re\u017eima. Me\u0111utim, u zadnje vrijeme slutim da postoje i drugi i druga\u010diji oblici \u201ejugonostalgije\u201c od tlapnji o crvenom paso\u0161u dobrodo\u0161lom na svakom grani\u010dnom prelazu, \u0161vercu u Trstu, jeftinim ljetovanjima na Jadranu, i ostalim mitemima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":226888,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226887","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226887","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226887"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226887\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/226888"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226887"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226887"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226887"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}