{"id":226848,"date":"2017-05-26T08:31:16","date_gmt":"2017-05-26T06:31:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226848"},"modified":"2017-05-26T08:31:48","modified_gmt":"2017-05-26T06:31:48","slug":"svijet-iz-perspektive-izbjeglickog-kampa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/26\/svijet-iz-perspektive-izbjeglickog-kampa\/","title":{"rendered":"Svijet iz perspektive izbjegli\u010dkog kampa"},"content":{"rendered":"

Autor: Michel Agier<\/strong><\/p>\n

\"izbjeglice\"<\/a>Kampovi za izbjeglice ili raseljenike, migrantski kampovi, zone \u010dekanja, tranzitni kampovi, retencijski ili detencijski centri, centri za identifikaciju i vra\u0107anje, punktovi za grani\u010dni prijelaz, prihvatni centri za tra\u017eitelje azila, \u201cgeta\u201d, \u201cd\u017eungle\u201d, hot-spotovi\u2026 Ove se rije\u010di \u010desto pojavljuju u svim zemljama od kraja 1990-ih. Kampovi nisu samo mjesta u kojima svakodnevno \u017eive milijuni ljudi; oni postaju jedna od glavnih komponenata \u201cglobalnog dru\u0161tva\u201d, jedan od oblika vladanja svijetom: na\u010din upravljanja nepo\u017eeljnima.<\/p>\n

Posljedica me\u0111unarodnih poreme\u0107aja koji su uslijedili nakon Hladnog rata, fenomen kampova je u 21. stolje\u0107u, u kontekstu politi\u010dkih, ekolo\u0161kih i ekonomskih previranja, poprimio zna\u010dajne proporcije. Tim pojmom mo\u017eemo ozna\u010diti smje\u0161tanje ljudi u neki tip kampa ili prisiljavanje ljudi da se ondje sami smjeste, u razli\u010ditom trajanju, od strane bilo koje vlasti (lokalne, dr\u017eavne ili me\u0111unarodne) koja upravlja odre\u0111enim teritorijem.1 \u0160est milijuna ljudi, osobito naroda u egzilu \u2013 Karena iz Mjanmara na Tajlandu, Saharaca u Al\u017eiru, Palestinaca na Bliskom istoku itd. \u2013 boravilo je 2014. u jednom od 450 \u201cslu\u017ebenih\u201d izbjegli\u010dkih kampova kojima upravljaju me\u0111unarodne organizacije poput Visokog povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i UN-ove agencije za palestinske izbjeglice ili, rje\u0111e, pojedine dr\u017eave. \u010cesto uspostavljeni za slu\u010daj nu\u017ede, bez da su njihovi za\u010detnici predvidjeli, a kamoli isplanirali njihovu dugotrajnost, ti kampovi ponekad postoje vi\u0161e od dvadeset godina (kao u Keniji), trideset godina (u Pakistanu, Al\u017eiru, Zambiji i Sudanu) ili \u010dak \u0161ezdeset godina (na Bliskom istoku). Neki su s vremenom po\u010deli nalikovati na gusto naseljene, prostrane prigradske zone.<\/p>\n

Na svijetu je 2014. postojalo vi\u0161e od tisu\u0107u kampova za unutarnje raseljenike, u kojima je boravilo oko \u0161est milijuna pojedinaca, te nekoliko tisu\u0107a malih samouspostavljenih kampova, kratkotrajnih i manje vidljivih, koji okupljaju izme\u0111u \u010detiri i pet milijuna korisnika, uglavnom takozvanih \u201cilegalnih\u201d migranata. Te privremene instalacije, koje se ponekad naziva \u201cdivljima\u201d, nalaze se posvuda na svijetu, na periferijama gradova ili uzdu\u017e granica, na praznim podru\u010djima ili na ru\u0161evinama, u pukotinama, napu\u0161tenim zgradama. Naposljetku, najmanje milijun migranata \u017eivjelo je u jednom od tisu\u0107u retencijskih centara ra\u0161irenih po svijetu (od kojih je 400 u Europi). U kona\u010dnici, ra\u010dunaju\u0107i Ira\u010dane i Sirijce koji su pobjegli iz svojih zemalja u posljednje tri godine, mo\u017eemo procijeniti da danas u \u201ckampovima\u201d \u017eivi izme\u0111u 17 i 20 milijuna osoba.
\nInstitucionalne maske<\/p>\n

Iako raznovrsni, ti kampovi imaju tri zajedni\u010dke karakteristike: izvanteritorijalnost, izuzimanje i isklju\u010divanje. Rije\u010d je prvenstveno o izdvojenim, fizi\u010dki ogra\u0111enim, vanjskim prostorima koji se \u010desto ne pojavljuju na kartama. Dva do tri puta gu\u0161\u0107e naseljen od okruga Garissa u kojemu se nalazi, izbjegli\u010dki kamp Dadaab u Keniji ne pojavljuje se na prikazima tog okruga. Kampovi tako\u0111er u\u017eivaju zaseban re\u017eim: podlije\u017eu zakonima razli\u010ditim od onih dr\u017eave u kojoj su podignuti. Neovisno o stupnju njihove otvorenosti ili zatvorenosti, omogu\u0107avaju ukidanje, odgodu ili obustavu politi\u010dke ravnopravnosti izme\u0111u njihovih korisnika i obi\u010dnih gra\u0111ana. Naposljetku, takav oblik ljudskog grupiranja vr\u0161i funkciju dru\u0161tvenog isklju\u010divanja, signaliziraju\u0107i istovremeno da skriva vi\u0161ak stanovni\u0161tva. \u010cinjenica da su prividno razli\u010diti od drugih te da ih se ne mo\u017ee integrirati, potvr\u0111uje drugost koja rezultira stvaranjem dvostrukog jaza, pravnog i teritorijalnog.<\/p>\n

Iako se \u010dini da svaki kamp prima odre\u0111eni tip populaciju \u2013 migrante bez boravi\u0161ne dozvole u detencijskim centrima, izbjeglice u humanitarnim zdanjima itd. \u2013 ondje se u stvarnosti mogu na\u0107i ljudi s istim pri\u010dama koji dolaze iz Afrike, Azije ili s Bliskog istoka. Institucionalne kategorije identifikacije doimaju se poput slu\u017ebenih maski koje im se privremeno stavljaju na lica. Tako \u0107e liberijski unutarnji raseljenik koji je od 2002. do 2003. (na vrhuncu gra\u0111anskog rata) \u017eivio u kampu na periferiji Monrovije biti izbjeglica ako se sljede\u0107e godine registrira u kampu UNHCR-a van sjeverne granice svoje zemlje, u \u0161umovitoj Gvineji; a napusti li ga 2006. ne bi li prona\u0161ao posao u Conakryju, gdje \u0107e susresti brojne sunarodnjake koji \u017eive u \u201cliberijskoj \u010detvrti\u201d gvinejske prijestolnice, bit \u0107e ilegalac.<\/p>\n

Od tamo \u0107e mo\u017eda poku\u0161ati do\u0107i do Europe, preko mora ili preko kontinenta putem transsaharskih ruta; ako dospije u Francusku, bit \u0107e odveden u jednu od sto zona \u010dekanja (ZAPI) u lukama ili na aerodromima. Slu\u017ebeno \u0107e biti smatran zadr\u017eanom osobom, prije negoli mu se omogu\u0107i da se registrira kao tra\u017eitelj azila, s velikom mogu\u0107no\u0161\u0107u da njegov zahtjev bude odbijen. Zatim \u0107e biti zadr\u017eana osoba u retencijskom upravnom centru (CRA) \u010dekaju\u0107i da se provedu koraci potrebni za njegovo vra\u0107anje. Ako ga se ne mo\u017ee vratiti legalnim putem, bit \u0107e \u201coslobo\u0111en\u201d i zatim postati, u Calaisu ili predgra\u0111u Rima, ilegalni migrant u jednom od kampova ili skvotova afri\u010dkih migranata.<\/p>\n

Izbjegli\u010dki i ostali kampovi nisu vi\u0161e ograni\u010deni na rubna podru\u010dja zemalja \u201cJuga\u201d, niti pripadaju pro\u0161losti. Od 2015., dolazak izbjeglica s Bliskog istoka iznjedrio je novu logiku kampova u Europi. U Italiji, Gr\u010dkoj, na granici izme\u0111u Makedonije i Srbije ili izme\u0111u Ma\u0111arske i Austrije, pojavila su se razli\u010dita prihvatili\u0161ta te centri za registraciju i razvrstavanje migranata. Ta mjesta, upravnog ili policijskog karaktera, mogu biti vo\u0111ena od strane nacionalnih vlasti, Europske unije ili privatnih aktera. Uspostavljene u napu\u0161tenim skladi\u0161tima, prenamijenjenim vojarnama ili na praznim terenima na koje su nagomilani kontejneri, te se konstrukcije vrlo brzo popune. Zato se okru\u017ee malim kampovima koje se smatra \u201cdivljima\u201d ili \u201cilegalnima\u201d, a koje otvaraju nevladine organizacije (NVO), stanovnici ili sami migranti. To se primjerice dogodilo uokolo kampa Morije, na Lesbosu, prvog hot-spota (europskog kontrolnog centra) kojeg je na rubovima \u0161engenske zone u listopadu 2015. oformio Bruxelles ne bi li identificirao i uzeo digitalne otiske izbjeglica. Ta provizorna naselja, koja naj\u010de\u0161\u0107e smje\u0161taju nekoliko desetaka osoba, mogu dose\u0107i zna\u010dajne razmjere, do to\u010dke u kojoj po\u010dnu nalikovati slamovima.<\/p>\n

U Gr\u010dkoj, nedaleko luke Pirej, \u0161atorski kamp domom naziva izme\u0111u 4 i 5 tisu\u0107a ljudi, dok je oko 12 tisu\u0107a osoba stacionirano u Idomeniju na gr\u010dko-makedonskoj granici, u nekoj vrsti zone \u010dekanja.2 I u Francuskoj su u posljednjih nekoliko godina otvoreni brojni prihvatni centri za tra\u017eitelje azila (CADA) i skloni\u0161ta za hitne slu\u010dajeve. I oni pate od kroni\u010dnog nedostatka mjesta i svjedo\u010de pojavljivanju divljih naselja u svojoj okolici. Migranti potjerani iz otvorene konstrukcije u Porte de la Chapelleu u jesen 2016. od strane grada Pariza, bili su prisiljeni spavati u \u0161atorima, na plo\u010dniku ili pod mostovima.
\nIgnorirana pitanja<\/p>\n

Kakva je budu\u0107nost tog mno\u0161tva kampova? Ve\u0107 postoje tri mogu\u0107a ishoda. Prvi je nestanak, kao \u0161to je to bio slu\u010daj s uni\u0161tavanjem migrantskih kampova u Patrasu u Gr\u010dkoj ili u Calaisu u Francuskoj 2009. i ponovno 2016., ili pak s opetovanim uklanjanjem takozvanih \u201cromskih\u201d naselja u okolici Pariza ili Lyona. Budu\u0107i da je rije\u010d o biv\u0161im izbjegli\u010dkim kampovima, njihov potpun i jednostavan nestanak uvijek predstavlja problem. Tome svjedo\u010di slu\u010daj Maheba u Zambiji. Taj kamp otvoren 1971. se bezuspje\u0161no zatvara jo\u0161 od 2002. Tada je brojio 58.000 korisnika, me\u0111u kojima su velika ve\u0107ina bili Angolci iz druge ili tre\u0107e generacije. Drugi ishod je progresivna transformacija, dugoro\u010dna, koja bi mogla i\u0107i sve do prepoznavanja odre\u0111enog \u201cprava na grad\u201d, kao \u0161to pokazuju palestinski kampovi na Bliskom istoku ili progresivna integracija kampova s unutarnjim raseljenicima iz Ju\u017enog Sudana na periferiji Khartouma. Kona\u010dno, posljednji i danas najra\u0161ireniji ishod jest \u010dekanje.<\/p>\n

Me\u0111utim, mogu\u0107i su i drugi scenariji. Kampovi u Europi i u svijetu nisu neizbje\u017eni. Jasno, priljev izbjeglica, naro\u010dito sirijskih, zna\u010dajno se pove\u0107ao od 2014. i 2015.; no bio je predvidljiv, najavljen konstantnim pogor\u0161avanjem sukoba na Bliskom istoku, rastom migracija tijekom prethodnih godina i globalnom situacijom u kojoj je \u201cme\u0111unarodna zajednica\u201d podbacila u uspostavi mira. Isti taj priljev predvi\u0111en je i od strane agencija Ujedinjenih naroda i humanitarnih organizacija koje od 2012. uzalud zahtijevaju mobilizaciju dr\u017eava kako bi novo raseljeni bili smje\u0161teni u mirnim i dostojanstvenim uvjetima.<\/p>\n

Masivni i o\u010dito iznenadni dolasci prouzrokovali su paniku kod brojnih nepripremljenih vlada koje su, zabrinute, istu tu zabrinutost prenijele na svoje gra\u0111ane. Instrumentalizacija ljudske katastrofe omogu\u0107ila je opravdavanje nasilnih intervencija te tako, isklju\u010divanjem ili udaljavanjem migranata, postavljanje scene za \u201cobranu\u201d nacionalnog teritorija. Ru\u0161enje \u201cd\u017eungle\u201d u Calaisu u listopadu 2016. imalo je, po mnogo \u010demu, jednaku simboli\u010dku funkciju kao i sporazum izme\u0111u Europske unije i Turske3 potpisan u o\u017eujku 2016. ili kao izgradnja zidova na granicama razli\u010ditih zemalja4: treba pokazati da su dr\u017eave u stanju odgovoriti na sigurnosni imperativ i za\u0161tititi krhke nacije dr\u017ee\u0107i na udaljenosti nepo\u017eeljne strance.<\/p>\n

Europa je pro\u0161le godine primila tri puta manje migranata negoli u 2015. godini. Cijena eksternalizacije pitanja migracija (prema Turskoj ili prema sjevernoafri\u010dkim zemljama) je vi\u0161e od \u0161est tisu\u0107a mrtvih u Mediteranu u istom periodu.5<\/p>\n

1 Usp. G\u00e9rer les ind\u00e9sirables. Des camps de r\u00e9fugi\u00e9s au gouvernement humanitaire, Flammarion, Pariz, 2008.
\n2 Za detaljniji opis kampova u Europi vidi Migreurop, Atlas des migrants en Europe. G\u00e9ographie critique des politiques migratoires, Armand Colin, Pariz, 2012., i Babels, De Lesbos \u00e0 Calais. Comment l\u2019Europe fabrique des camps, Le Passager clandestin, Neuvy-en-Champagne, 2017.
\n3 Vidi Hans Kundnani i Astrid Ziebarth, \u201cNjema\u010dko-turska trgovina izbjeglicama\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, sije\u010danj 2017.
\n4 Usp. Wendy Brown, Murs. Les murs de s\u00e9paration et le d\u00e9clin de la souverainet\u00e9 \u00e9tatique, Les Prairies ordinaires, Pariz, 2009.
\n5 Usp. Babels, La Mort aux fronti\u00e8res de l\u2019Europe. Retrouver, identifier, comm\u00e9morer, Le Passager clandestin, 2017.<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za ve\u0107inu Europljana, prizore \u201cizbjegli\u010dkih kampova\u201d pribli\u017eila je tek posljednja medijska panika povezana s dolaskom malog broja sirijskih izbjeglica na ovaj kontinent. No u globalnom kontekstu, takvi su kampovi vi\u0161e pravilo nego iznimka te \u010dine sastavni dio geografskog i dru\u0161tvenog krajolika ve\u0107ine zemalja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226848","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226848","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226848"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226848\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226848"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226848"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226848"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}