{"id":226440,"date":"2017-05-18T08:18:44","date_gmt":"2017-05-18T06:18:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226440"},"modified":"2017-05-18T08:18:44","modified_gmt":"2017-05-18T06:18:44","slug":"fundamentalizam-i-moderna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/18\/fundamentalizam-i-moderna\/","title":{"rendered":"Fundamentalizam i moderna"},"content":{"rendered":"

\"J\u00fcrgen<\/a>Pi\u0161e: J\u00fcrgen Moltmann<\/strong><\/p>\n

U naslovu (knjige), opisali smo fundamentalizam kao \u201cekumenski izazov\u201d. Odgovori razli\u010ditih religija koje smo sakupili u ovome svesku samo dijelom opravdavaju ovu temu jer religije ili religijski pokreti koje drugi smatraju fundamentalisti\u010dkima \u010desto sebe ne razumiju na taj na\u010din. Fundamentalizam je nastao u ameri\u010dkom protestantizmu 19. stolje\u0107a kao reakcija na protestantski liberalizam te je stoga dobro poznat i po svijetu ra\u0161iren problem u protestantizmu. Preno\u0161enje toga termina u katoli\u010dki tradicionalizam i njegov kasniji antimodernizam umanjuju ekspresivnu mo\u0107 toga termina jer je to druga\u010dija vjerska tradicija, iako se nalazi u istom kulturalnom podru\u010dju. Ukoliko govorimo o fundamentalimu u Pravoslavnoj crkvi, terminologija postaje jo\u0161 nejasnija jer se tu mogu prona\u0107i usporedni fenomeni samo uz pomo\u0107 analogija. U svakom slu\u010daju, postoji isti kr\u0161\u0107anski temelj, a pravoslavlje \u0107e trebati prihvatiti kulturu koja se naziva \u201cmodernom\u201d. Prijenos oznake fundamentalizma u druge religije knjige \u010dini taj termin potpuno neodre\u0111enim. Me\u0111utim, stari protestantski izri\u010daj ve\u0107 je odavno postala sociolo\u0161ka i psiholo\u0161ka kategorija u svakodnevnom govoru koja se koristi u poku\u0161aju da se razumiju usporedni pokreti u ina\u010de te\u0161ko usporedivim religijama i svjetonazorima. Stoga moramo prihvatiti prijenos i pro\u0161irenje rije\u010di fundamentalizam iz svojega protestantskog izvora. Tu ne mo\u017eemo preokrenuti povijest.<\/p>\n

Dakle, ono \u0161to se danas naziva fundamentalizmom je sekundarni fenomen: prvotni religijski, me\u0111ureligijski i areligijski izazov nije fundamentalizam nego suvremeni svijet. \u010cini se da je fundamentalizam tipi\u010dna religijska reakcija na izazove suvremenoga svijeta, no taj svijet sam po sebi nije izazov. Time se postavljaju daljnja pitanja.<\/p>\n

Je li fundamentalizam antimoderni fenomen ili je, bivaju\u0107i antimodernim, po sebi moderan fenomen? Koja je razlika izme\u0111u modernizma i fundamentalizma, gdje nalikuju jedan drugome i stoje li mo\u017eda na istim temeljima? Na koji na\u010din fundamentalizam razmatra suvremeni svijet i na koji na\u010din suvremeni svijet razmatra fundamentalizam? Je li fundamentalizam dio onoga \u0161to su Adorno i Horkheimer nazvali \u201cdijalektikom prosvjetiteljstva\u201d i njegovim unutarnjim proturje\u010djima ili on ukazuje na svijet postmoderne? Mo\u017ee li se suvremeni svijet osloboditi fundamentalizma? Nije li on ni\u0161ta drugo no ono \u0161to je Martin Marty nazvao svojeglavim \u201copozicionalizmom\u201d ili o\u010dajno poku\u0161ava o\u010duvati povjerenje u zemlju i vrijeme koje je moderna ideolo\u0161ki i tehnolo\u0161ki uni\u0161tila, kao \u0161to to tvrdi Geiko M\u00fcller Fahrenholz?<\/p>\n

Fundamentalizam u sukobu sa suvremenim svijetom<\/strong><\/p>\n

Izvorni fundamentalizam nije neovisno i izravno dovodio u pitanje na\u010dela modernoga svijeta, ve\u0107 samo njegove utjecaje na vlastitu vjersku zajednicu. Stoga se slika koju fundamentalisti imaju o \u201cmodernom svijetu\u201d mo\u017ee samo neizravno otkriti putem njihove polemike s liberalizmom, sekularizmom i modernizmom. Fundamentalisti ne reagiraju na krize suvremenoga svijeta ve\u0107 na krize koje suvremeni svijet proizvodi za njihovu vjersku zajednicu i njezinu osnovnu sigurnost.<\/p>\n

Sigurnost vjere utemeljena je na \u010dvrstome temelju bo\u017eanskoga autoriteta. U \u201creligijama knjige\u201d, to je bo\u017eanski autoritet prvotnoga spisa objave: poput Boga samoga, Bo\u017eja je Rije\u010d slobodna od pogre\u0161ke te je nepogre\u0161iva. Za protestantske fundamentaliste, to je oduvijek bila i jest Biblija; za muslimanske fundamentaliste Kur'an je \u201cto\u010dna, \u010dista, bo\u017eanska objava koja je iznad svih pogre\u0161aka\u201d (Elshahed). Povijesne i empirijske znanosti suvremenoga svijeta priznate su do one mjere do koje se usugla\u0161uju s Biblijom ili Kur'anom, ali se odbacuju u onoj mjeri u kojoj dovode u pitanje taj bezvremeni autoritet. Kreacionisti koji odbacuju teoriju evolucije osnovali su svoj znanstveni \u201cinstitut\u201d kako bi znanstveno pokazali da je svijet stvoren prije 6000 godina. Time nam se pokazuje da ovdje ne dominira nikakav slijepi antimodernizam, pa \u010dak ni \u201copozicionalizam\u201d. Umjesto toga, fundamentaliste zanima nepogre\u0161iva i neupitna vladavina njihovih \u201cfundamenata\u201d nad znanstvenim metodama i rezultatima. Samo u slu\u010daju sukoba po\u010dinje se govoriti da je bijeli zid crn i to ako to tvrdi bo\u017eanski autoritet ili da Isus nije mogao imati bra\u0107u i sestre jer dogma o njegovoj majci koja je bila djevica \u010ditavog \u017eivota to isklju\u010duje. I za muslimane nepomu\u0107ena \u010disto\u0107a i sloboda od pogre\u0161ke predstavlja temelj za \u201cuniverzalne tvrdnje Kur'ana\u201d i to ne samo nad ljudskim bi\u0107ima, ve\u0107 i nad svim podru\u010djima \u017eivota. Stoga Elshahed ka\u017ee da zapovijedi i zabrane u Kur'anu imaju \u201cracionalni temelj\u201d bez davanja ikakvoga racionalnog dokaza, budu\u0107i da tu nije pitanje o suglasnosti s autonomnim ljudskim umom ve\u0107 potpuna vlast kur'anske objave nad ljudskim umom. Prvotni spis bo\u017eanske objave ne mo\u017ee biti podvrgnut ljudskoj egzegezi ve\u0107 obratno, ljudska egzegeza mora biti podvrgnuta prvome dokumentu bo\u017eanske objave. Fundamentalizam isklju\u010duje bilo kakav racionalni uvid u povijesno uvjetovanje svojega izvora i svoj hermeneuti\u010dki odmak od promijenjenih povijesnih uvjeta dana\u0161njice. Sadr\u017eaj istine u prvotnom dokumentu objave je bezvremenski i ne treba se uvijek iznova tuma\u010diti i izlagati ve\u0107 ga se naprosto treba \u010distoga o\u010duvati. Fundamentalizam objave ne raspravlja, ve\u0107 tvrdi. On ne poziva na uvid, ve\u0107 na podvrgavanje. Njega ne zanima hermeneuti\u010dki problem, ve\u0107 borba za mo\u0107: ili Bo\u017eja Rije\u010d ili \u201cduh vremena\u201d. Fundamentalizam nije povla\u010denje ili obrambeni fenomen, ve\u0107 napad na suvremeni svijet kako bi ga osvojio. On se uklapa u razne suvremene teopoliti\u010dke strategije \u201creevangelizacije Europe\u201d ili \u201creislamizacije\u201d arapskoga svijeta. Jasno je da ni najozbiljnije pogre\u0161ke znanstvene tehnolo\u0161ke civilizacije ne opravdavaju predaju ljudskoga uma i njegovih racionalnih uvida. Ova vjera u autoritet nije samo iracionalna ve\u0107 je antiracionalna.<\/p>\n

Veliki neprijatelj svakoga fundamentalizma naziva se liberalizam\/pluralizam. Ono \u0161to se pod tim misli je uspon suvremene ljudske subjektivnosti i njezinih individualnih sloboda: sloboda vjerovanja, sloboda savjesti. Ove pojedina\u010dne slobode od religijskih okova postaju temelji suvremene demokracije u borbi za ljudska i gra\u0111anska prava. Nema slobodnoga svijeta bez slobode vjerovanja. Pod \u201cslobodom vjerovanja\u201d ne misli se na korporativna prava raznih vjerskih zajednica, ve\u0107 na pojedina\u010dna prava osoba da \u201c\u0161tuju u crkvi po svom izboru\u201d, tj. pravo da slobodno odlu\u010de o vjeri i pravo da odluku promjene, pravo na pojedina\u010dan ulazak i odlazak iz vjerskih zajednica. Prepoznaje li vjerska zajednica \u201cslobodu vjerovanja\u201d o\u010ditava se u na\u010dinu na koji tretira svoje disidente i otpadnike. Individualne slobode moderne ljudske subjektivnosti temelj su suvremenog svijeta. Ako se njih dovede u pitanje ili napusti, onda \u0107e ova suvremena civilizacija propasti. Me\u0111utim, te slobode nisu samo oboga\u0107enje ve\u0107 mnogi ljudi osje\u0107aju da se s njima oti\u0161lo predaleko te da predstavljaju teret. Takvi ljudi te\u0161ko donose svoje neovisne odluke o vjerskim i eti\u010dkim pitanjima. Stoga ne samo u politici ve\u0107, vjerojatno sna\u017enije, u religiji, postoji \u201cbijeg od slobode\u201d, termin koji je Erich Fromm koristio u svom opisu \u201cautoritarne osobnosti\u201d, napose Nijemaca. Bijeg od slobode omogu\u0107uje diktatorsku vladavinu religijske skrbi i sije fundamentalisti\u010dke \u201csigurnosti\u201d vjerskoga mentaliteta dje\u010djega vrti\u0107a. Putem \u201cbijega od slobode\u201d, svoje odluke predajemo vi\u0161emu autoritetu i time zadobivamo slobodu od odgovornosti. No, ne postoji autoritet koji mo\u017ee odlu\u010diti umjesto osobe za \u0161to ona mora biti odgovorna. Pro\u0161irenje fundamentalisti\u010dke li\u0161enosti odgovornosti u vremenima sve ve\u0107ih rizika ljudske mo\u0107i osna\u017euje te rizike te je jedan od njihovih izvora.<\/p>\n

U kr\u0161\u0107anstvu, individualno sazrijevanje u vjeri dovelo je do sekularizacije dr\u017eave, obrazovanja i znanosti. Religija vi\u0161e nije smatrana dr\u017eavnom \u2013 cuius regio, eius religio \u2013 ve\u0107 \u201cprivatnom stvari\u201d. Protestantizam je ohrabrio tu sekularizaciju uvelike stoga \u0161to je prvi stao uz individualne ljudske slobode o kojima sam govorio. Tako\u0111er, do\u017eivio je i prve reakcije u pijetizmu i kasnije u fundamentalizmu. Katolicizam se suo\u010dio sa sekularizacijom samo kao s posljedicom Francuske revolucije. Reagiralo je rastauracijom, antimodernizmom i u posljednje vreijeme lefebvristi\u010dkim pokretom. U islamskom svijetu, Turska je pod Kemalom Ataturkom prihvatila zapadnu sekularizaciju i odvajanje religije i politike. No, fundamentalisti\u010dki pokreti reislamiziraju politiku, \u0161kole i kulturu kako bi obnovili totalitarizam Kur'ana: \u201cPo islamskom shva\u0107anju svijeta, javni i privatni \u017eivot ne mogu se odvojiti i time sekularizirati\u201d (Elshahed). Svim ovim fundamentalist\u010dkim reakcijama na modernu sekularizaciju kulture zajedni\u010dki je poku\u0161aj obnove unitarne vjerske dr\u017eave, bez obzira radi li se o terminima \u201ckr\u0161\u0107anskoga Zapada\u201d, \u201cprva nacija pod Bogom\u201d ili \u201cislamske dr\u017eave\u201d i to \u017eele \u010diniti vjerskim imperijalizmom jer su te unitarne vjerske dr\u017eave misionarski i mesijanski utemeljene. No, time se stvaraju politi\u010dke religije koje pribavljaju vjersku motivaciju za politi\u010dke i vojne odluke kako bi ih u\u010dinile apsolutnima i slobodnima od sumnje.<\/p>\n

Stalna modernizacija \u010dini sr\u017e suvremenoga svijeta. Od svojega po\u010detka razvoj, napredak, inovacija i linearno usmjerenje budu\u0107nosti ugra\u0111eno je u makroprojekt znanstveno-tehnolo\u0161ke civilizacije. No, time se implicira da \u0107e navodne sigurnosti neprestano biti u ku\u0161nji nesigurnosti te \u0107e se odustati od tradicionalnih identiteta. Elshahed je donio tipi\u010dno fundamentalisti\u010dku presudu: \u201cGdje god stupi zapadna moderna, ljudska bi\u0107a izgube svoj identitet, kulture, vrednote i norme. Materijalne vrijednosti preuzimaju mjesto moralu i dru\u0161tvenoj koherentnosti.\u201d Jerry Falwell iz \u201cmoralne ve\u0107ine\u201d nadbiskupa Lefebvrea rekao bi isto to. Sposobnost da se prihvati pro\u0161lost i od nje u\u010dini ne\u0161to novo zaustavlja se kao \u201cmodernisti\u010dka\u201d. Kako na najbolji mogu\u0107i na\u010din oni mogu razumjeti taj razvoj? Time \u0161to \u0107e vrijeme shvatiti u terminima apokalipti\u010dkih katastrofa i i\u0161\u010dekivanja brzog kraja svijeta. Ukoliko se kraj svijeta o\u010dekuje u ovoj generaciji, vjera u napredak i zanimanje za inovacije su apsurdni. Pobolj\u0161anja svjetske situacije i ulaganje u budu\u0107nost samo odla\u017eu kraj koji svakako dolazi te mora do\u0107i kako bi se uni\u0161tio perverzni suvremeni svjetski sustav i oslobodio fundamentaliste koji mu se opiru. Posljedica toga je, s jedne strane, apokalipti\u010dki fatalizam masa, a s druge neoliberalizam u ekonomiji: brzi profit, stvaranje dugova i nedostatak ulaganja. \u201cNakon nas, potop.\u201d Fundamentalizam tako\u0111er sebe mo\u017ee u\u010diniti \u010dimbenikom kraja \u201covoga svijeta\u201d u apokalipti\u010dkoj armagedonskoj politici masovnoga naoru\u017eanja za \u201cposljednju bitku\u201d, kao \u0161to se to dogodilo pod predsjednikom Ronaldom Reaganom u SAD-u ili u retorici Sadama Husseina o posljednjoj bitci kada je poku\u0161ao ostvariti \u201cmajku svih bitaka\u201d u Kuvajtu. Poja\u010davanje odnosa prijatelj-neprijatelj u strahotnome suvremenom svijetu sve do apokalipti\u010dke bitke izme\u0111u Krista i Antikrista ili izme\u0111u pravoga islama i \u201cSotone\u201d SAD-a, Zapada, apostaze i blasfemije dio su fenomena suvremenog fundamentalizma. U stvari, fundamentalizam tvrdi da je on \u201ciskustvo kraja svijeta\u201d. No, ovdje nemamo samo apokalipti\u010dki pretjerane strahove i perverznu \u017eelju za smrti i makabristi\u010dku volju za krajem. Ni\u0161ta nije toliko strahotno koliko o\u010dekivanje uni\u0161tenja. Strah od katastrofa donosi katastrofe jer ih anticipira i ni\u0161ta ne \u010dini da bi se sprije\u010dile.<\/p>\n

Kad bismo htjeli ove \u010detiri dimenzije fundamentalizma podvesti pod jedan naslov, onda bismo rekli da je fundamentalisti\u010dki identitet onaj koji je pod prijetnjom, stra\u0161ljiv i nesiguran i zbog toga agresivno reagira. To je identitet koji je nesiguran u sebe te se definira razgrani\u010davanjem i nijekanjem stvarnim ili navodnih neprijatelja. Dugo su vremena kr\u0161\u0107anski i islamski fundamentalizmi bili antikomunisti\u010dki. Najgora stvar koja se mo\u017ee dogoditi takvom negativnom identitetu je gubitak \u201cneprijatelja\u201d naspram kojega se netko odre\u0111uje. Tako se od propasti sovjetskog marksizma antikomunisti\u010dki fundamentalizam na\u0161ao u dubokoj krizi svojega usmjerenja. Tko je sad neprijatelj? Budu\u0107i da ti ljudi ne mogu definirate sami sebe bez neprijatelja, \u201cneprijatelja\u201d se treba prona\u0107i. Za neke, on predstavlja liberalizam i materijalizam \u201czapadnoga svijeta\u201d, a za druge ekonomsku nadmo\u0107 Japana. Samo kada nestane potreba za neprijateljem, koji tvori dio otkrivanja samih sebe, mo\u017ee do\u0107i do mira i me\u0111usobnog prepoznavanja izme\u0111u religija, a napose izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i islama.
\n
\nFundamentalizam u proturje\u010djima suvremenoga svijeta<\/strong><\/p>\n

Sigurnost u pobjedu vjere u napredak, o\u010dekivanje da \u0107emo uskoro nadvladati nemoderni fundamentalizam izgubili su se u sve ve\u0107im proturje\u010djima suvremenoga svijeta. Fundamentalizam dobiva sve vi\u0161e na zna\u010daju i ima sve vi\u0161e sljedbenika, napose u suvremenom svijetu. Zbog \u010dega? Katastrofe suvremenoga svijeta mnogim ljudima govore da sa samim svijetom ne\u0161to nije u redu. Nakon dva svjetska rata, nakon Hiro\u0161ime i \u010cernobila, nakon sve sna\u017enijeg uni\u0161tavanja prirode i sve ve\u0107eg osiroma\u0161enja ljudi u Tre\u0107em svijetu, smisleno je fundamentalizam ozbiljno uzeti u obzir i to ne samo kao \u201copozicionalizam\u201d ve\u0107 kao jedinstvenu kategoriju.<\/p>\n

Nasuprot linearnih koncepcija vremena svojstvenih vjeri u napredak, fundamentalizam \u010ditav \u017eivot postavlja u kategoriju vje\u010dnosti i istra\u017euje \u201cbezvremene istine\u201d vjere i \u201capsolutne zapovijedi\u201d morala. Time se postavlja u dijametralno opre\u010dni odnos sa svakim vremenom koje je izgubljeno i treba se ponovno zadobiti. Njegova apokaliptika odgovara samo kraju vremena tehnolo\u0161ke i vojne vjere u napredak koji je donio Zapad, bez obzira odnosi li se ona na mogu\u0107i nuklearni pakao ili ekolo\u0161ko uni\u0161tenje svijeta. Velika alternativa vjeri u napredak i straha od apokalipti\u010dkih katastrofa nalazi se u kategoriji vje\u010dnosti koja relativizira razliku u vremenima koju je modernizam u\u010dinio aposlutnom. Moderni pritisak prema suvremenosti tako\u0111er postaje relativan u kategoriji vje\u010dnosti. Njegovo mjesto zauzimaju \u201capsolutne vrednote\u201d koje se moraju bezuvjetno primijeniti. Hermeneuti\u010dke razlike oko knjige objave postaju neva\u017ene, i to ne samo u kategoriji vje\u010dnosti, jer se manje pozornosti svra\u0107a na narav svjedo\u010denja, a vi\u0161e na sadr\u017eaj onoga \u0161to se svjedo\u010di. Prije samoobjave Boga postojalo je samo jedno vrijeme: sada\u0161njost. Netko ovu poziciju mo\u017ee nazvati predkriti\u010dnom, no mo\u017eemo re\u0107i da je i postkriti\u010dna, \u0161to je pozicija koju je Karl Barth posebno impresivno zagovarao. U kategoriji vje\u010dnosti \u010dak ni vrijeme knjige objave nije u\u010dinjeno apsolutnim, \u0161to se \u010desto doga\u0111a kod fundamentalista, pa ni vlastita sada\u0161njost, \u0161to se \u010desto doga\u0111a kod povijesnih relativista. U kategoriji vje\u010dnosti, druga\u010dije veze postaju \u201csu-vremene\u201d, kako je to Kierkegaard napisao. Time se ne isklju\u010duje povijesno-kriti\u010dko istra\u017eivanje ve\u0107 se pretpostavlja; no ono razlikuje hermeneuti\u010dko posredovanje izme\u0111u vremena od posredovanja vje\u010dnosti u vremenu.<\/p>\n

Suvremeni svijet pretpostavlja slobodnu odgovornost zreloga subjekta. No, tko u suvremenom svijetu mo\u017ee ostvariti takvu subjektivnost? Samo obrazovana srednja klasa, a ne siroma\u0161ni, neobrazovani ljudi. Suvremeni svijet nije kozmos, ve\u0107 je podijeljeni i razdijeljeni svijet. Prvi je svijet proizveo Tre\u0107i svijet u kojemu se mase ljudi ne tretiraju kao subjekti i osobe, nego kao objekti i ono \u0161to je Gustavo Gutierrez nazvao \u201cneosobama\u201d. U toj submoderni danas nastaje \u201cfundamentalizam siroma\u0161nih\u201d, spontano i neorganizirano putem ogromnoga pove\u0107anja karizmatskih skupina i pentekostalnih pokreta. Iskustvo Duha i fundamentalisti\u010dko usmjerenje Biblije pasivne objekte pretvaraju u subjekte te \u201cneosobama\u201d komuniciraju osje\u0107aj osobne vrijednost. Biblija je Rije\u010d Bo\u017eja i svatko tko je mo\u017ee \u010ditati i \u010duti ima izravni pristup Bogu, bez nadgledanja dr\u017eave, crkve i obrazovanih klasa. Postoji \u201cfundamentalizam siroma\u0161nih\u201d i u bogatim klasama Prvoga svijeta.<\/p>\n

Kona\u010dno, sekularizacija kulture i privatizacija vjere o\u010dito su uti\u0161ale vjeru i prepustile kulturu drugim silama. Ne bismo trebali \u017eeljeti vratiti se unitarnim i totalitarnim vjerskim dr\u017eavama samo zato \u0161to \u017ealimo za manjkom religijskih poveznica u suvremenom dru\u0161tvu. Teolozi oslobo\u0111enja i politi\u010dki teolozi tako\u0111er \u017eele povratak vjere u politiku: no, ne prema standardima kr\u0161\u0107anskoga carstva nego prema standardima Govora na gori. Fundamentalisti\u010dka politika i politi\u010dka teologija kao nasljedovateljice Krista mogu se prona\u0107i u dana\u0161njoj politici, ali na\u017ealost na suprotnim stranama protesta. Ako se fundamentalisti bore za ponovno uvo\u0111enje molitve u \u0161kole i zabranu poba\u010daja, teolozi oslobo\u0111enja se bore za skon\u010davanje eksploatacije i skon\u010davanje preranih smrti siroma\u0161nih zbog gladi. Ako karizmatski fundamentalisti nagla\u0161avaju \u010dudesno izlje\u010denje bolesnih, politi\u010dki teolozi nagla\u0161avaju oslobo\u0111enje od ugnjetavanja od nasilja. Njima je zajedni\u010dki interes za politi\u010dkim djelovanjem, \u0161to je posljedica njihove vjere te prepoznavanje materijalnoga dijela spasenja i njegove va\u017enosti za ovaj svijet. \u010cak i tamo gdje se sukobljavaju, oni imaju sna\u017ene paralele. Na lijevome krilu evan\u0111eoskih kr\u0161\u0107ana i dru\u0161tveno anga\u017eiranih pentekostalaca ve\u0107 sada dolazi do novih saveza s teolozima oslobo\u0111enja i politi\u010dkim teolozima: u Latinskoj Americi u narodnome pokretu i u Europi u mirovnome pokretu. Ujedinjuje ih suprotstavljanje proturje\u010djima suvremenoga svijeta.<\/p>\n

Morat \u0107emo \u017eivjeti s fundamentalizmom \u2013 protiv nas, uz nas pa \u010dak i u nama. Oslobo\u0111enje fundamentalista za otvorenost Bo\u017ejoj budu\u0107nosti i budu\u0107nosti svijeta ostaje zadatak teologije i crkve.
\nPrometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nasuprot linearnih koncepcija vremena svojstvenih vjeri u napredak, fundamentalizam \u010ditav \u017eivot postavlja u kategoriju vje\u010dnosti i istra\u017euje \u201cbezvremene istine\u201d vjere i \u201capsolutne zapovijedi\u201d morala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":184750,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226440","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226440"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226440\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/184750"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}