{"id":226246,"date":"2017-05-15T07:35:43","date_gmt":"2017-05-15T05:35:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226246"},"modified":"2017-05-15T07:35:43","modified_gmt":"2017-05-15T05:35:43","slug":"turska-izmedu-sile-i-pijuna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/15\/turska-izmedu-sile-i-pijuna\/","title":{"rendered":"Turska izme\u0111u sile i pijuna"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/jean_marcou.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/jean_marcou-300x218.jpg\" alt=\"jean_marcou\" width=\"300\" height=\"218\" class=\"alignleft size-medium wp-image-226247\" \/><\/a><br \/>\n<strong>Pi\u0161e: Jean Marcou <\/strong><\/p>\n<p>Jo\u0161 od 2014. godine, turski predsjednik Recep Tayyip Erdo\u011fan nastoji svoju vanjsku politiku prilagoditi razvoju doga\u0111aja u susjednoj Siriji, ali i svojim unutarnjim potrebama. U vrijeme tzv. arapskih prolje\u0107a 2011. godine, specifi\u010dno iskustvo njegove Stranke pravde i razvoja (AKP) \u2013 \u201cumjerene islamisti\u010dke\u201d stranke koja je na vlast do\u0161la 2002. godine \u2013 trebalo je poslu\u017eiti kao primjer demokratizacije za cijelu regiju. No ambivalentan odnos Ankare prema d\u017eihadisti\u010dkim pokretima koji sudjeluju u sirijskom ratu, bliskost s islamisti\u010dkim vladama proisteklim iz arapskog prolje\u0107a, koje su u me\u0111uvremenu sru\u0161ene nakon \u0161to su stvorile mnoge protivnike, te nasilna represija prosvjeda u samoj Turskoj, koji su u prolje\u0107e 2013. godine zapo\u010deli zbog istanbulskog parka Gezi, promijenili su sliku turskog re\u017eima.<\/p>\n<p>Jo\u0161 od 2015. godine, Turska se suo\u010dava s ruskom vojnom intervencijom u Siriji, dok joj istovremeno problem predstavlja uspon vojnog krila kurdske Stranke demokratskog jedinstva (PYD) \u2013 bliske Radni\u010dkoj stranci Kurdistana (PKK) koja oru\u017eano djeluje u Turskoj \u2013 koje uz podr\u0161ku Zapada igra klju\u010dnu ulogu u borbi protiv tzv. Islamske dr\u017eave (ISIL). Pove\u0107ani broj bomba\u0161kih napada koji su posljednjih godina izvedeni na turskom teritoriju, a koji se propisuju bilo d\u017eihadistima ili Kurdima, izravna je posljedica nepromi\u0161ljenog anga\u017emana preko ju\u017ene granice, kao i upornog odbijanja kurdskih zahtjeva za nacionalnom ravnopravno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Svi ovi faktori tjeraju Ankaru da ponovno razmisli o svojem diplomatskom i geostrate\u0161kom pozicioniranju. I sve to u isto vrijeme dok Erdo\u011fan odlu\u010dno provodi uspostavu \u010dvrstog predsjedni\u010dkog sustava koji je nedavno izglasan na osporavanom referendumu (vidi okvir). Nova bi pragmati\u010dna turska politika, prema rije\u010dima premijera Binalija Y\u0131ld\u0131r\u0131ma, trebala stvarati \u201cvi\u0161e prijatelja nego neprijatelja\u201d.1 No njezini rezultati su i vi\u0161e nego upitni, osobito od kad je u Bijelu ku\u0107u u\u0161ao novi ameri\u010dki predsjednik Donald Trump, koji je u regiju unio novu nestabilnost.<\/p>\n<p><strong>Zbli\u017eavanje sa Saudijcima<\/strong><\/p>\n<p>Ova promjena vanjske politike rezultirala je pribli\u017eavanjem Turske Saudijskoj Arabiji, kao i pogor\u0161anjem odnosa s Iranom. Jedan od prvih znakova ovoga pojavio se u sije\u010dnju 2015. godine kada je Erdo\u011fan prekinuo svoju afri\u010dku turneju kako bi prisustvovao pogrebu kralja Abdulaha u Rijadu. Tom je prilikom u Turskoj progla\u0161en i dan \u017ealosti. Ova gesta, koja je u zemlji lo\u0161e primljena, osobito od sekularne opozicije kao i Demokratske narodne stranke (HDP),2 kasnije je dobila svoje nastavke. U prolje\u0107e 2015., turski je predsjednik dao sna\u017enu podr\u0161ku saudijskoj vojnoj intervenciji u Jemenu i optu\u017eio Iran da \u017eeli \u201cdominirati Bliskim istokom\u201d.3 Godinu dana kasnije, po povratku sa slu\u017ebenog posjeta vehabijskom kraljevstvu, odbio je osuditi saudijsko pogubljenje \u0161ijitskog ajatolaha Nimr Bakr al-Nimra, koje je izazvalo prekid diplomatskih odnosa Rijada i Teherana.<\/p>\n<p>Ovo zbli\u017eavanje sa Saudijskom Arabijom do\u0161lo je kao iznena\u0111enje s obzirom na to da se turska vlada donedavno nije pozicionirala sukladno sunitsko-\u0161ijitskim linijama razgrani\u010denja. Dapa\u010de, u o\u017eujku 2011. kritizirala je represivnu intervenciju Vije\u0107a za suradnju u Zaljevu (GCC) \u2013 koje \u010dine vlade sunitskih monarhija \u2013 protiv (uglavnom) \u0161ijitskih prosvjednika u Bahreinu. Ne\u0161to kasnije, Erdo\u011fan je izazvao senzaciju kada se prilikom posjeta Iraku pomolio na Alijinom grobu u Nad\u017eafu, jednom od najva\u017enijih mjesta za \u0161ijite, upozoriv\u0161i tom prilikom na opasnosti sekta\u0161kih podjela.<\/p>\n<p>No svrstavanje Turske u sve otvorenijem sukobu izme\u0111u Saudijske Arabije i Irana nije potaknuto samo konfesionalnim motivima. Ono je primarno usmjereno ja\u010danju uloge Ankare u sirijskoj krizi. Razgovori sa saudijskim predstavnicima tako su se u velikoj mjeri ticali dogovora oko pomo\u0107i razli\u010ditim oru\u017eanim grupama koje \u010dine \u201csirijsku opoziciju\u201d. U to vrijeme, Saudijci su jo\u0161 poku\u0161avali nagovoriti SAD da pove\u0107a svoju potporu grupama koje su se tada nazivale Slobodnom sirijskom vojskom (FSA) i koje su trebale predstavljati alternativu tekfirijskim d\u017eihadistima u borbi protiv re\u017eima Ba\u0161ara al-Asada.4<\/p>\n<p>Kako bi se uvjerljivo predstavila kao stabilni partner Zapada, Turska se prvo trebala rije\u0161iti lo\u0161eg imid\u017ea saveznika ISIL-a, kojeg je stekla za vrijeme opsade sirijskog grada Kobanea u rujnu 2014. godine. U toj bitci, grad su gr\u010devito branile kurdske Jedinice narodne za\u0161tite (YPG, vojno krilo PYD-a) i PKK-a, uz potporu zapadne avijacije, dok je Turska sa svoje strane granice blokirala kretanje sudjeluju\u0107i na taj na\u010din u opsadi grada. Tek nakon bomba\u0161kog napada (pripisanog ISIL-u) u turskom gradu Suru\u00e7u u srpnju 2015. godine (koji je ciljao turske podr\u017eavatelje sirijskih Kurda), Turska je dopustila zapadnim avijacijama kori\u0161tenje baze u \u0130ncirliku za potrebe borbe protiv samozvanog kalifata.<\/p>\n<p><strong>Strah od kurdskog uspjeha<\/strong><\/p>\n<p>U to vrijeme, Turska se puno vi\u0161e isticala napadima na baze PKK-a u Iraku ili PYD-a u Siriji nego borbom protiv ISIL-a. No nekoliko napada krajem 2015. i osobito tijekom 2016. godine pokazali su da ta organizacija predstavlja ozbiljnu prijetnju i za Tursku. Uslijedila je reakcija na unutarnjem planu, policijskim razbijanjem ISIL-ovih \u0107elija diljem zemlje, ali uskoro i na vanjskom. Nekoliko sporadi\u010dnih topni\u010dkih napada ISIL-a na turski teritorij dalo je izgovor Ankari za ulazak tenkovima na sirijski teritorij.<\/p>\n<p>Sve je dobilo sasvim novu dimenziju kada je 24. kolovoza 2016. godine turska vojska \u2013 uz sudjelovanje nekoliko grupa Sirijaca koji su pro\u0161li obuku u Turskoj \u2013 pokrenula vojnu operaciju \u0160tit Eufrata i osvojila sirijski grad D\u017earabulus, koji se nalazi zapadno od rijeke, uz tursku granicu. Ta je akcija ujedno zna\u010dila povla\u010denje ISIL-a iz grada i okolice, no ona je ipak bila primarno usmjerena protiv kurdskih jedinica. Njome se naime onemogu\u0107ilo spajanje dvaju kantona pod kurdskom kontrolom: Afrina zapadno od podru\u010dja koje je osvojila Turska i Manbid\u017ea koji se nalazi na istoku.<\/p>\n<p>Istodobno dok ratuju sa sirijskim (i turskim) Kurdima, turske su vlasti uspostavile neku vrstu savezni\u0161tva s Kurdskom regionalnom vladom u Iraku (KRG). Koriste\u0107i politi\u010dka rivalstva izme\u0111u razli\u010ditih politi\u010dkih grupa Kurda, Turska nastoji sprije\u010diti uspostavu autonomne kurdske teritorijalne jedinice u Siriji (Rojave) koja bi bila pod kontrolom stranaka bliskih PKK-u. No jo\u0161 2013. se \u010dinilo da bi moglo do\u0107i do uspostave dobrih odnosa izme\u0111u Turske i Rojave, sli\u010dnih onima koji postoje s KRG-om. U to je vrijeme jo\u0161 trajao i mirovni proces u samoj Turskoj.<\/p>\n<p>U dvije je prilike tijekom ljeta 2013. godine Saleh Muslim kao \u0161ef PYD-a slu\u017ebeno posjetio Tursku, a spominjala se \u010dak i mogu\u0107nost otvaranja slu\u017ebenog predstavni\u0161tva stranke u Ankari. Strategija AKP-a u to je vrijeme predvi\u0111ala uklju\u010divanje Kurda u politi\u010dke procese u zemlji i odr\u017eavanje dobrosusjedskih odnosa s njihovim politi\u010dkim organizacijama u Iraku, pa \u010dak i Siriji. No unutarnjopoliti\u010dki razvoj naposljetku je ugrozio ovaj projekt vlasti i nametnuo zaokret u politici prema kurdskom pitanju.<\/p>\n<p>Mirovni proces izme\u0111u PKK-a i turske vlade zasjenili su u prolje\u0107e 2013. godine prosvjedi oko parka Gezi, a zatim lokalni i predsjedni\u010dki izbori 2014., te parlamentarni izbori 2015. godine, na kojima se su sudionici mirovnog procesa na\u0161li na suprotstavljenim stranama. Brza ofenziva ISIL-a u Iraku i Siriji u isto vrijeme razotkrila je ambivalentan stav Turske prema toj organizaciji. Uo\u010di parlamentarnih izbora, propu\u0161tena je jo\u0161 jedna prilika za smirivanje odnosa s PYD-om, kada su jedinice sirijskih Kurda spasile turske stra\u017eare na grobu Sulejmana \u0160aha iz ISIL-ovog okru\u017eenja. No Erdo\u011fan je odbio prijedloge svog tada\u0161njeg premijera Ahmeta Davuto\u011flua da se obnovi mirovni proces.<\/p>\n<p>Neo\u010dekivani uspjeh HDP-a \u2013 stranke za koju u najve\u0107oj mjeri glasaju turski Kurdi \u2013 na izborima u lipnju 2015., vladaju\u0107oj je stranci ote\u017eao formiranje parlamentarne ve\u0107ine. To je potaknulo Erdo\u011fana da prihvati strategiju ograni\u010davanja politi\u010dkog utjecaja Kurda. Iako je HDP i na ponovljenim izborima zadr\u017eao parlamentarnu zastupljenost, od tada je predmet sustavne marginalizacije i represije. Osobito nakon neuspje\u0161nog poku\u0161aja dr\u017eavnog udara u srpnju pro\u0161le godine (koji je HDP energi\u010dno osudio), velika ve\u0107ina zastupnika te stranke, uklju\u010duju\u0107i i supredsjednika i supredsjednicu Selahattina Demirta\u015fa i Figden Y\u00fcksekda\u011f, uhi\u0107eni su i prijeti im do\u017eivotna zatvorska kazna zbog \u201cpotpore terorizmu\u201d.<\/p>\n<p><strong>Pomirenje s Rusijom<\/strong><\/p>\n<p>U rujnu 2015. godine, sna\u017ena ruska zra\u010dna te iranska kopnena podr\u0161ka sirijskom re\u017eimu preokrenule su tijek tamo\u0161njeg rata. U to vrijeme, pojedine su zemlje izlo\u017eene teroristi\u010dkim napadima (poput Francuske) zagovarale suradnju s Moskvom kako bi se oja\u010dala borba protiv terorizma.5 Turska je na to reagirala ru\u0161enjem ruskog bombardera 24. studenog 2015., \u010dime je natjerala Washington da joj na temelju zajedni\u010dkog \u010dlanstva u NATO-u pru\u017ei podr\u0161ku protiv Rusije. Time je zapo\u010delo \u0161estomjese\u010dno razdoblje napetih odnosa s Rusijom koje je bez sumnje ostavilo te\u0161ke ekonomske posljedice. Upravo su one naposljetku uvjetovale postepeno normaliziranje odnosa izme\u0111u dvije zemlje.<\/p>\n<p>To je pak pomirenje izazvalo napetosti sa saveznikom SAD-om, odnosno administracijom Baracka Obame. Klju\u010dni turski prigovor je odlu\u010dnost Amerikanaca da PYD ne tretiraju kao \u201cteroristi\u010dku organizaciju\u201d, ve\u0107 dapa\u010de kao \u201codgovornog partnera\u201d. Da se radi o zaokretu u odnosima jasno je postalo u lipnju 2016. godine, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin prihvatio \u201c\u017ealjenje\u201d Turske zbog ru\u0161enja aviona. Svega dva tjedna kasnije, Putin je bio prvi svjetski dr\u017eavnik koji je dao potporu svom turskom kolegi kada je protiv njega poku\u0161an pu\u010d. Istovremeno, ameri\u010dki su saveznici vidno kasnili u izra\u017eavanju potpore, \u010dekaju\u0107i rasplet doga\u0111aja, a uz to su odbili izru\u010diti Fethullaha G\u00fclena, Erdo\u011fanovog islamisti\u010dkog rivala kojeg Turska slu\u017ebeno smatra odgovornim za pu\u010d.<\/p>\n<p>\u201cZahvaljujemo ruskim vlastima, a osobito predsjedniku Putinu. Rusija nam je dala bezuvjetnu podr\u0161ku, za razliku od drugih zemalja\u201d, izjavio je Mevl\u00fct \u00c7ava\u015fo\u011flu, ministar vanjskih poslova.6 U kolovozu pro\u0161le godine, Erdo\u011fan je oti\u0161ao u slu\u017ebeni posjeti Moskvi da zaklju\u010di pomirenje. Ono je na neki na\u010din kulminiralo u sije\u010dnju 2017. godine, kada su Rusi i Turci, nakon uspje\u0161no dogovorenog prekida vatre u Alepu, zajedno s Iranom organizirali mirovnu konferenciju u Astani u Kazahstanu. Na taj je na\u010din rje\u0161avanje sirijske krize sasvim izmaknuto iz ruku Zapada.<\/p>\n<p>No obnovljeni rusko-turski odnosi ipak se pokazuju razmjerno nestabilnima. Proces u Astani nije prekinuo ni tursko-iransko rivalstvo ni rusko-turski spor vezan uz sirijsku krizu. Ubrzo je postalo jasno kako je, dok Moskva poku\u0161ava prona\u0107i cjelovito rje\u0161enje za rat, Ankara primarno zainteresirana za odr\u017eanje privremenog prekida vatre izme\u0111u aktera na terenu. Osim toga, iako je Rusija na po\u010detku podr\u017eala tursku intervenciju nazvanu \u0160tit Eufrata, sada se \u010dini primarno zainteresiranom da ograni\u010di opseg turskog prodor na sirijski teritorij pretpostavljaju\u0107i da bi on mogao dovesti do otvorenog sukoba izme\u0111u Turske i sirijskih Kurda oko grada Rake, \u201cprijestolnice\u201d ISIL-a.7<\/p>\n<p>Istovremeno, turska je vlada opetovano izra\u017eavala simpatije prema promjeni koja se dogodila s druge strane Atlantika. No prvi susreti s Donaldom Trumpom nisu donijeli opipljive rezultate u vidu izru\u010denja G\u00fclena ili prekida ameri\u010dkih odnosa s PYD-om. Ankara ne prestaje nagovarati Washington da umjesto Kurda za saveznike u ofenzivi na Raku uzme grupe Sirijaca koje su pod kontrolom Turske. No \u010dinjenica da su te iste grupe tek uz te\u0161ku muku osvojile znatno manji grad al-Bab,8 koji je prije toga bio pod kontrolom ISIL-a, uvjerila je Amerikance da u toj operaciji podupru Kurde, osobito stoga \u0161to je i turski pristup Raki u me\u0111uvremenu onemogu\u0107en napredovanjem sirijskog re\u017eima. Nema naznaka da \u0107e se pristup promijeniti zbog dolaska novog ameri\u010dkog predsjednika.9<\/p>\n<p>Dapa\u010de, izgleda da \u0107e ova administracija nastaviti politiku svojih prethodnika koja se sastoji od poku\u0161aja izmirivanja suprotstavljenih interesa njihovih saveznika i izbjegavanja sukoba sa sirijskim re\u017eimom kojeg podr\u017eavaju Rusi. Ni Sjevernoatlantski pakt (NATO) za sad \u010dini se nije ugro\u017een promjenom u Bijeloj ku\u0107i, iako je proces u Astani pokazao ograni\u010denja njegovog utjecaja. Turskoj je dolazak Trumpa ipak ote\u017eao poku\u0161aje da radi pritisak na Amerikance prijetnjom ja\u010danja savezni\u0161tva s Rusijom, kao \u0161to je radila za vrijeme Baracka Obame. Najavljeno zbli\u017eavanje SAD-a i Rusije bi pak moglo dodatno osna\u017eiti autonomiju sirijskih Kurda, koji su saveznici obje sile. Umjesto prednosti, dvojni bi se odnos s Moskvom i Washingtonom za Ankaru mogao pokazati kao prete\u017eak teret.10<\/p>\n<p><em>* Jean Marcou je sveu\u010dili\u0161ni profesor politologije u Grenobleu, voditelj master studija Mediteran-Bliski istok i suradnik Instituta za anadolske studije u Istanbulu.<\/em><\/p>\n<blockquote><p>1 Vidi Sami Kohen, \u201c\u2018Daha \u00e7ok dost, daha az d\u00fc\u015fman\u2019 nasil olacak?\u201d (\u201cKako shvatiti \u2018vi\u0161e prijatelja nego neprijatelja\u2019?\u201d), Milliyet, Istanbul, 27. svibnja 2016.<br \/>\n2 Vidi Selahattin Demirta\u015f, \u201cRatni manevri i diktatorske ambicije\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, srpanj 2016.<br \/>\n3 Mohammad-Reza Djalili i Thierry Kellner, \u201cIran i Turska, saveznici ili konkurenti?\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, sije\u010danj 2017.<br \/>\n4 Bachir El-Khoury, \u201cTko su sirijski pobunjenici?\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, prosinac 2016.<br \/>\n5 Vidi Jacques L\u00e9vesque, \u201cIma li mira na vidiku?\u201d, Le Monde diplomatique, hrvatsko izdanje, studeni 2016.<br \/>\n6 Intervju televiziji Haberturk, 25. srpnja 2016.<br \/>\n7 Usp. Murat Yetkin, \u201cKurdish autonomy in Syria via Russian hands?\u201d, H\u00fcrriyet Daily News, Istanbul, 4. o\u017eujka 2017.<br \/>\n8 Usp. Cengiz \u00c7andar, \u201cWhat\u2019s really happening in Syria\u2019s Al-Bab?\u201d, Al-Monitor, Washington, 21. velja\u010de 2017.<br \/>\n9 Amberin Zaman, \u201cTurkey, Kurds project confidence as Pentagon plans next Syria moves\u201d, Al-Monitor, 23. velja\u010de 2017.<br \/>\n10 Usp. Cengiz \u00c7andar, \u201cErdo\u011fan caught between Trump, Putin in Syria war\u201d, Al-Monitor, 13.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/turska-izmedu-sile-i-pijuna\/\" target=\"_blank\">lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kao stabilni saveznik Zapada, Turska je tijekom Hladnog rata vjerno slijedila vanjskopoliti\u010dku agendu Sjedinjenih Dr\u017eava. No posljednjih godina, tamo\u0161nji re\u017eim \u010dini se ima sve ve\u0107e ambicije za samostalno djelovanje. Izbijanje rata u susjednoj Siriji gurnulo je Tursku me\u0111u klju\u010dne aktere koji utje\u010du na tijek ovog globalnog sukoba. No stalne promjene savezni\u0161tava lako bi se mogle pokazati kao prevelika prepreka Erdo\u011fanovim ambicijama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226246","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226246"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226246\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}