{"id":226201,"date":"2017-05-14T08:00:20","date_gmt":"2017-05-14T06:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226201"},"modified":"2017-05-14T00:17:05","modified_gmt":"2017-05-13T22:17:05","slug":"buducnost-ljevice-u-europi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/14\/buducnost-ljevice-u-europi\/","title":{"rendered":"Budu\u0107nost ljevice u Europi"},"content":{"rendered":"

\"James<\/a>Pi\u0161e: James K. Galbraith<\/strong><\/p>\n

Autor predvi\u0111a da \u0107e pozicije lijevog centra sve vi\u0161e slabjeti, odnosno da ve\u0107 sada nemaju budu\u0107nost, \u010dime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje ho\u0107e li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalisti\u010dke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji \u0107e u Zagrebu odr\u017eati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu dru\u0161tveno-ekonomske krize Gr\u010dke. U narednim \u0107e danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme politi\u010dke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.<\/p>\n

Nakon zapanjuju\u0107eg ishoda referenduma o Brexitu, David Cameron, George Osborne i Nigel Farage su biv\u0161i, usko\u010dila je navodno-talentirana Theresa May, umjesto da dobije nogu Boris Johnson je promaknut, mjere \u0161tednje su na \u010dekanju, kamatne stope smanjene, nejednakost je najednom postala problem oko kojega se Torijevci anga\u017eiraju, a Nicola Sturgeon pojavljuje se kao dr\u017eavnica koja bi potencijalno mogla spasiti Ujedinjeno Kraljevstvo, ali i britansko \u010dlanstvo u Europskoj uniji.<\/p>\n

Do\u0111e vam da se zapitate: kako biste glasovali da ste znali da \u0107e stvari ovako ispasti?<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, britanska Laburisti\u010dka stranka potonula je u prljavu bitku za liderstvo, jer su srednjostruja\u0161ki i bleristi\u010dki parlamentarci pokrenuli pu\u010d protiv radikalno lijevog vo\u0111e stranke Jeremyja Corbyna, kojega je izabralo \u010dlanstvo. \u010cini se vjerojatnim da \u0107e Corbyn opstati, zahvaljuju\u0107i sna\u017enom kontranapadu i izbornom sistemu koji je naslijedio od Eda Milibanda. No u ovom trenutku sama bitka ilustrira irelevantnost Laburista \u2013 a stoga i cjelokupne ljevice izvan \u0160kotske \u2013 za sva pitanja koja se ti\u010du mo\u0107i ili politike u Ujedinjenom Kraljevstvu.<\/p>\n

Gra\u0111anski rat na britanskoj ljevici ima paralele diljem Europe, a radikalno-lijevi pokreti ponovno otkrivaju toplu vodu: njihovi su naj\u017ee\u0161\u0107i neprijatelji upravo njihovi srednjostruja\u0161ki rivali. U Gr\u010dkoj je uspon SYRIZA-e, \u201eKoalicije stranaka radikalne ljevice\u201c nastupio na \u0161tetu PASOK-a, Pan-helenisti\u010dkog Socijalisti\u010dkog Saveza. U \u0160panjolskoj, Unidos Podemos prvenstveno je nastupio kao izazov za PSOE; no podbacio na izborima pro\u0161loga lipnja. U Portugalu je Bloc Izquierda rastao kako je Socijalisti\u010dka Partija opadala; tri lijeve stranke trenutno se nalaze u nelagodnoj koaliciji zahvaljuju\u0107i \u010dinjenici da je vo\u0111a socijalista sin komunista iz Goe. U Njema\u010dkoj postoji Die Linke. U Italiji su socijalisti ve\u0107 odavno nestali, no potpuno srednjostruja\u0161ku post-komunisti\u010dku Demokratsku partiju sada prijeti istisnuti kvazi-lijevi Pokret 5 zvjezdica. U Francuskoj, iznimno, Socijalisti kolabiraju bez i\u010dije pomo\u0107i, a pritom jo\u0161 ne postoji radikalno-lijeva politi\u010dka alternativa, usprkos masovnom otporu vladinim ekonomskim programima.<\/p>\n

Uspon radikalno-lijevih opcija samo \u010detvrt stolje\u0107a nakon \u201ekraja povijesti\u201c rezultirao je duhovnom krizom srednje struje. Prije nekoliko desetlje\u0107a, doimalo se plauzibilnim kada su se lideri poput Tonyja Blaira, Gerharda Schroedera i (ne\u0161to kasnije) Georgea Papandreoua predstavljali kao moderna generacija. Oni su bili formirani unutar okvira ekonomske i ideolo\u0161ke transformacije, u eri Margaret Thatcher i Ronalda Reagana te trijumfa Zapada u Hladnom ratu. Odbili su socijalizam staroga kova i podrezali dr\u017eavu blagostanja. Nastavili su europski projekt, prihvatili liderstvo Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava i priklonili se slobodnom tr\u017ei\u0161tu. Istovremeno su propagirali \u0161iroku liberalizaciju dru\u0161tvenog \u017eivota, uklju\u010duju\u0107i ja\u010danje reproduktivnih prava, prava homoseksualaca, rasne, etni\u010dke i religiozne raznolikosti te slobode kretanja. Upravo je to bilo ono \u0161to je (u velikoj mjeri) definiralo mainstream kao progresivni; oni su na taj na\u010din dodali lakirni sloj dru\u0161tvenog izjedna\u010davanja povrh ubrzano rastu\u0107e ekonomske nejednakosti.<\/p>\n

Me\u0111utim, povijest nije zavr\u0161ila. Nova europska generacija do\u017eivljava slobodu kretanja, dru\u0161tvene dobitke i rodne slobode kao ireverzibilne \u010dinjenice; ona dolazi iz internacionaliziranih sveu\u010dili\u0161ta i \u017eivi zajedni\u010dku, europsku kulturu. Ona je u velikoj mjeri religijski tolerantna, \u010dak i u trenutku kada je sve vi\u0161e konzervativnih muslimanskih zajednica diljem Europe. Izazov koji je definira klimatske su promjene \u2013 prioritet koji su starije generacije zanemarile. Ta je generacija svjedo\u010dila Bushevoj eri, ratovima u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji, a sada i valu izbjeglica iz tih podru\u010dja. Nova europska generacija ne vjeruje da su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave prirodni vo\u0111a svijeta. Ona je pretrpjela rastu\u0107u nejednakost, pro\u017eivjela financijsku krizu i ne vjeruje da su tr\u017ei\u0161ta magi\u010dna. Njezino ekonomsko iskustvo obilje\u017eeno je stagnacijom, raspadom, prekarno\u0161\u0107u, \u0161tednjom i nezaposleno\u0161\u0107u. Nekada\u0161nja modernost fleksibilnosti, poduzetni\u0161tva i globalizacije vi\u0161e se ne doima atraktivnom.<\/p>\n

Jaz izme\u0111u lijevog centra i radikalne ljevice reflektira se u razli\u010ditosti politi\u010dkog diskursa. Slogani poput \u201einkluzivnog prosperiteta\u201c, \u201ezajedni\u010dkog rasta\u201c te \u201eja\u010di zajedno\u201c britanske kampanje za ostanak u EU poga\u0111aju nijanse lijevog centrizma; u me\u0111unarodnoj sferi uvrije\u017eena je sintagma \u201ehumanitarna intervencija\u201c. Radikalna ljevica, pak, \u017eeli konkretnu akciju, odgovornost te, ako je to mogu\u0107e, mir: zaustavljene ovrhe, financiranje javnih usluga, zatvaranje korumpiranih bankara, prizemljenje dronova i povla\u010denje vojnih trupa. Radikalima su rije\u010di poput \u201eneoliberalno\u201c i \u201emjere \u0161tednje\u201c predmet borbe. Trgovinski sporazumi su jedna to\u010dka prijeloma; sudbina Palestine je druga. To su bojne linije; razlike su nepomirljive pa se stoga i borba nu\u017eno odvija oko kontrole.<\/p>\n

U Britaniji je vodstvo radikalnih snaga, vi\u0161e-manje slu\u010dajno preuzeo samozatajan parlamentarac iz redova stare Nove Ljevice, s korijenima u politici 1960-ih. U Gr\u010dkoj je to u\u010dinio mladi gra\u0111evinski in\u017eenjer, kojem je neko vrijeme asistirao samoprozvano \u201enepredvidljivi marksisti\u010dki\u201c profesor ekonomije. U \u0160panjolskoj, jo\u0161 mla\u0111i profesor politi\u010dkih znanosti. U Italiji, komi\u010dar. Stoga za etablirane politi\u010dare postoji jo\u0161 jedan problem: smjer radikalne ljevice ni u kojem slu\u010daju ne proizlazi iz njihovih vlastitih klasnih i dru\u0161tvenih krugova. Dakle, radikali za njih predstavljaju egzistencijalnu prijetnju.<\/p>\n

Geografske i institucionalne dimenzije upotpunjuju jaz. Radikalna ljevica pojavila se kao ozbiljna snaga prvo u Gr\u010dkoj, zatim u \u0160panjolskoj, Portugalu te Italiji \u2013 odnosno, na europskom jugu koji je obilje\u017een krizom. Usto, ona ima bazu na razini odre\u0111enih lokalnih vlasti, uklju\u010duju\u0107i Barcelonu, Napulj, Torino, a sada i Rim. Lijevi se centar, pak, ukopao u Westminsteru, Parizu i Berlinu gdje se nalazi u velikoj koaliciji s konzervativcima, a prije svega u Bruxellesu. Upravo iz Bruxellesa mo\u017ee pomo\u0107i u trans-nacionalnim kampanjama protiv radikalnih pokreta.<\/p>\n

Kolaps gr\u010dke ekonomije iz 2015. godine doveo je po prvi put na vlast radikalno lijevu vladu. Ta je vlada imala program, gr\u010dki narod znao je kako on glasi i SYRIZA je, osvojiv\u0161i tek oko 35% glasova na izborima, u\u017eivala potporu javnosti od oko 80%. Sam program bio je umjeren, u potpunosti kapitalisti\u010dki, s ambicijom promjene tek odre\u0111enih politika koje su nametnule europske institucije i MMF, a \u010dija je provedba u Gr\u010dkoj o\u010dito polu\u010dila disfunkcionalnim i destruktivnim rezultatima. Me\u0111utim, Grci nisu uspjeli osigurati podr\u0161ku lijevih centrista na vlasti u Italiji, Njema\u010dkoj i Francuskoj. Europska centralna banka bila je anga\u017eirana da pritisne gr\u010dku ekonomiju, zaprijetiv\u0161i da \u0107e sru\u0161iti gr\u010dke banke \u2013 a tu je prijetnju i osobno u Ateni u kasnom sije\u010dnju 2015. isporu\u010dio Jeroen Dijsselbloem, socijalisti\u010dki ministar financija Nizozemske i predsjednik Eurogrupe, vije\u0107a ministara financija eurozone.<\/p>\n

U srpnju 2015., gr\u010dka je vlada kapitulirala, prepustiv\u0161i u potpunosti uzde nacionalne ekonomske politike u ruke svojih kreditora, kako je sve do danas \u2013 politike likvidacije, ovrha, bankrota i brzinskih privatizacija, \u0161to obuhva\u0107a i prekrasnu gr\u010dku obalu koja je dosad bila javno dobro. (Osobito poni\u017eava \u0161to kreditori imaju pravo nominirati predsjedavaju\u0107eg u privatizacijskoj komisiji.) Jasna namjera ove politike jest pod\u010diniti Grke i zastra\u0161iti glasa\u010de u drugim dr\u017eavama \u010dlanicama, uklju\u010duju\u0107i one u \u0160panjolskoj i Portugalu. Taj poku\u0161aj u pravilu nije uspio, jer su radikali u Ju\u017enoj Europi nastavili dobivati na zna\u010daju na izborima u Portugalu, \u0160panjolskoj i Italiji. No, uspio je potisnuti odlu\u010dnost Podemosa i Bloca Izquierde; tako da u ovom trenutku najaktivnije pobune na europskom kontinentu dolaze s desnice. Radikalni vulkan tinja, ali zasad jo\u0161 nije eruptirao.<\/p>\n

Radikalna ljevica trenutno je osuje\u0107ena u djelovanju i suo\u010dena sa strate\u0161kim izborom. Jedna opcija je razvrgnuti Europsku uniju, u nadi da \u0107e u dr\u017eavama koje su netom napustile Uniju glasa\u010di na izborima dati povjerenje ljevici, oslobodiv\u0161i se te\u0161kih okova mjera \u0161tednje, koje su im nametnuli iz Bruxellesa i Frankfurta. Ova strategija poznata je kao Lexit. Njezina prednost le\u017ei u razo\u010daranju brojnih glasa\u010da iz radni\u010dke klase europskim institucijama, \u010dinjenici koja je jasno vidljiva u zaokretu okruga koji tradicionalno glasaju za Laburisti\u010dku stranku diljem Engleske i Walesa prema opciji Brexita na referendumu.<\/p>\n

No opcija Lexita suo\u010dena je sa sljede\u0107im problemom: dominantni anti-europski pokreti uop\u0107e nisu lijevo nastrojeni; njih \u010dine ekstremne stranke radikalne desnice \u2013 od otvoreno nacisti\u010dke Zlatne zore u Gr\u010dkoj do britanskog UKIP-a i Nacionalne Fronte u Francuskoj. Dakle, snage Lexita nalaze se u neugodnom savezni\u0161tvu s politi\u010dkim nativistima, ksenofobima i neofa\u0161istima. Postoje razlozi za bojazan da \u0107e radikalna desnica nakon izlaska iz Europske unije prva do\u0107i na vlast i potkopati demokratska jamstva, koja djelomi\u010dno proizlaze iz europskog prava koje \u010duva potencijal naknadnih progresivnih pobjeda. Ovaj proces je ve\u0107 poodmakao, \u010dak i unutar Europe, primjerice u Poljskoj i Ma\u0111arskoj; a predstavlja potencijalnu prijetnju demokratskoj stabilnosti \u010dak i u Francuskoj.<\/p>\n

Alternativa za radikalnu ljevicu je da na sebe preuzme zada\u0107u definiranja koherentnog pan-europskog programa za demokratski razvoj same Europske unije. Pokret za demokraciju u Europi do 2025. godine \u2013 DiEM25 \u2013 postavio si je konkretne ciljeve. Neki su skromni ali neposredni, crpe\u0107i dijelom iz ameri\u010dkih reformskih modela iz 1970-ih godina, poput zahtjeva za otvorenim sastancima, s transkriptima i web-prijenosima, ili zahtjeva da Europski parlament ima mo\u0107 potvr\u0111ivanja imenovanja na zna\u010dajne pozicije, poput one u Europskoj komisiji i upravnom vije\u0107u Europske centralne banke. Onkraj navedenih zahtjeva, DiEM25 za cilj ima ambiciozni proces ustavnog restrukturiranja, koji bi vodio prema pravoj popularnoj, ustavnoj i, da, socijal-demokratskoj demokraciji na europskoj razini.<\/p>\n

Koji \u0107e biti ishod? Lijevi centar ne mo\u017ee izdr\u017eati; njegovo je vrijeme pro\u0161lo. Ne postoji vodstvo, imaginacija ni budu\u0107nost u navodnoj modernosti 1980-ih, 30 godina kasnije, u uvjetima koje je ta era na koncu proizvela. Elementi lijevog centra dr\u017ee se svojih pozicija, u nekim slu\u010dajevima vrlo sna\u017eno, no s vremenom \u0107e biti sve slabiji, kako \u0107e im prista\u0161e stariti i osipati se, sve dok ne do\u0111u izbori koji \u0107e ih pomesti. To je bila sudbina PASOK-a. To \u0107e prili\u010dno brzo biti i sudbina francuskih socijalista te parlamentarne frakcije britanske Laburisti\u010dke stranke. \u0160to se ti\u010de SPD-a u Njema\u010dkoj, PSOE-a u \u0160panjolskoj, PD-a u Italiji i PS-a u Portugalu \u2013 vrijeme \u0107e pokazati. Mogu\u0107e je da \u0107e se nestabilne koalicije sa radikalnije lijevim strankama, kao u Portugalu i na nekoliko drugih mjesta, nastaviti jo\u0161 neko vrijeme.<\/p>\n

Dakle, budu\u0107nost ljevice \u2013 uz pretpostavku da ljevica ima budu\u0107nost \u2013 le\u017ei u onome \u0161to danas nazivamo radikalnom ljevicom. No, o kojem njezinom dijelu govorimo? Frakcija koja zagovara Lexit do danas nije ostvarila zna\u010dajniju podr\u0161ku u bilo kojem europskom bira\u010dkom tijelu. Narodno jedinstvo (La\u00efk\u00ed En\u00f3tita \/ Popular Unity), frakcija gr\u010dke ljevice i jedina stranka koja je otvoreno zagovarala Lexit, na izborima u rujnu 2015. nije uspjela prije\u0107i prag od 3% i u\u0107i u parlament. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Corbyn je bio na strani ostanka u EU (iako je u pro\u0161losti pripadao tradiciji euroskepticizma), a koliko mi je poznato, laburisti\u010dki zagovornici Lexita u potpunosti su potisnuti u pozadinu nakon referenduma.<\/p>\n

Ima li pro-europska radikalna ljevica, djeluju\u0107i na europskoj razini, ikakvu \u0161ansu? Razumno je upitati se mo\u017ee li se tako ne\u0161to natjecati s emotivnom snagom nacionalisti\u010dke desnice. Mo\u017eda ne mo\u017ee. A mo\u017eda \u0107e ljevica u cjelini, gorko razjedinjena, naprosto nastaviti biti glas nemo\u0107ne opozicije.<\/p>\n

Me\u0111utim, za one koji dr\u017ee do neke bolje vizije Europe, opcije su malobrojne. Vrijedi prisjetiti se rije\u010di Vilima Oranskog: \u201eNema nade prije poku\u0161aja ni uspjeha u odolijevanju.\u201c<\/p>\n

James Galbraith autor je knjige Welcome to the Poisoned Chalice: The Destruction of Greece and the Future of Europe. Sura\u0111ivao je s biv\u0161im gr\u010dkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom 2015. godine i nastavlja raditi zajedno s njim na projektu DiEM25 (Pokret za demokraciju u Europi do 2025. godine).<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n

Prijevod teksta originalno je objavljen u 6. broju Subverzivca – Povremenika za nove emancipacijske borbe<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vrijedi prisjetiti se rije\u010di Vilima Oranskog: \u201eNema nade prije poku\u0161aja ni uspjeha u odolijevanju\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":196270,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226201","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226201","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226201"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226201\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/196270"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226201"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226201"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226201"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}