{"id":226092,"date":"2017-05-12T08:30:11","date_gmt":"2017-05-12T06:30:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=226092"},"modified":"2017-05-12T08:30:11","modified_gmt":"2017-05-12T06:30:11","slug":"bosansko-hercegovacka-filozofija-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/12\/bosansko-hercegovacka-filozofija-rata\/","title":{"rendered":"Bosansko-hercegova\u010dka filozofija rata"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marijan Or\u0161oli\u0107<\/strong><\/p>\n

\"marko-orsolic\"<\/a>“Rat je otac svih stvari”, govorio je prije 2500 godina u gr\u010dkom gradu Efezu filozof Heraklit. Odmah treba re\u0107i kako Heraklit ne misli prije svega na rat kao oru\u017eani sukob niti isti simpatizira, nego on ovdje misli na sukob suprotnosti kao osnovu svega \u0161to je nastalo i nastaje u svijetu. Taj sukob suprotnosti ima \u010dak i funkciju dru\u0161tveno-eti\u010dkog principa, jer borba svakog postavlja na njegovo pravo mjesto u dru\u0161tvu (ovdje je Heraklitova misao ve\u0107 opasno blizu liberalnom kapitalizmu i njegovim dogmama o tr\u017ei\u0161noj konkurenciji i sukobu razli\u010ditih interesa koji u kona\u010dnici vodi do napretka).<\/p>\n

Dva i pol tisu\u0107lje\u0107a nakon Heraklita, nekoliko stotina kilometara zapadnije, oblikovalo se jedno dru\u0161tvo koje funkcionira po maksimi \u201eRat je otac svih stvari\u201c. No, sumnjam da bi Heraklit to dru\u0161tvo ocijenio kao ostvarenje svojih filozofskih ideala. Radi se o na\u0161em, bh. dru\u0161tvu u kojem je rat osnovni doga\u0111aj i mjera svih stvari, gotovo pa sveodre\u0111uju\u0107i princip stvarnosti. Subjekti koji vode politiku i ekonomiju u dana\u0161njoj BiH su svi redom proiza\u0161li iz ratnog doga\u0111aja, njih je, heraklitovski kazano, \u201erat u\u010dinio bogovima\u201c. Tako\u0111er, zbog na\u010dina na koji je rat (ne)zavr\u0161en \u2013 nametnutim mirom kojim je ujedno omogu\u0107eno da svaka od tri nekada zara\u0107ene grupe za sebe osvoji politi\u010dki, ideolo\u0161ki i pedago\u0161ki prostor u kojem \u0107e vladati kao povla\u0161tena ve\u0107ina (I. Lovrenovi\u0107) \u2013 ratna politika je nastavila diktirati tempo i u pora\u0107u, tek s drugim, novoj situaciji prilago\u0111enim sredstvima. I sam rat je nastavljen, samo na drugim boji\u0161nicama, u polju kulture, jezika, obrazovanja, historiografije. Politi\u010dki izbori u takvom sustavu nisu opredjeljenje za neki konkretan dru\u0161tveno-politi\u010dki program, nego se glasa\u010di opredjeljuju protiv i iz straha od ratnog neprijatelja. Tako gledano, u BiH je rat vje\u010dan, samo se u pojedinim fazama vodi hardcore rat (nasilni sukob), a u pojedinim softcore rat (kulturni rat, borba etnokonfesionalnih elita za ekonomsku prevlast).<\/p>\n

Filozof Ugo Vlaisavljevi\u0107 u jednom eseju tvrdi da je rat osnovni kulturni doga\u0111aj u ovom dijelu svijeta. Ta teza svakako nije bez argumenata. Ponajprije, kod nas je ratna politika prakti\u010dno izjedna\u010dena s odgovaraju\u0107om kulturnom antiasimilacijskom politikom, tj. ratni projekti etni\u010dki \u010distih teritorija su istozna\u010dni s odgovaraju\u0107im kulturnim projektima jezi\u010dnih i obrazovnih monokultura. Nadalje, kultura je odigrala zna\u010dajnu ulogu u procesima koji su doveli do rata i olak\u0161ali ratnu mobilizaciju. Epske pjesme i kulturne razlike iskori\u0161tene su za generiranje sukoba koji bi bez njih mo\u017eda imao i puno slabiji intenzitet. Uvjerenima da igraju epske uloge iz nedovr\u0161enih tragedija svojih predaka, sudionicima rata bilo je lak\u0161e neutralizirati razum i zapucati na doju\u010dera\u0161nje susjede. Ovdje preporu\u010dujem na slu\u0161anje pjesmu \u201eBeseda o Marku i Musi\u201c, koju autori iz grupe \u201ePiknik\u201c opisuju kao \u201eHulk vs Spiderman u balkanskoj verziji\u201c i koja sjajno dira u sr\u017e te na\u0161e ratni\u010dke epike, koja oslikava povijesni rezervoar iz kojega je iznikla na\u0161a dru\u0161tvena stvarnost. Zanimljivo kako u toj pjesmi usred stra\u0161nog okr\u0161aja dva junaka cijelo vrijeme razgovaraju kao da su bliski prijatelji, a njihov sukob ne\u0161to \u0161to mora biti, stvar tradicije, folklora. Sli\u010dne asocijacije budi i snimka susreta vojnika Armije BiH i VRS, koja prikazuje vojnike dviju vojski kako pri razmjeni zarobljenika u mjestu Kasati\u0107i kod Had\u017ei\u0107a 25.1.1993. razmjenjuju i cigare i ljubazne rije\u010di i \u017eelje poput \u201e\u010duvaj se\u201c, a onda \u0107e ponovno ga\u0111ati jedni druge. Svi su oni u antiratnom raspolo\u017eenju, no za\u0161to onda ratuju? Jer su uvjereni da druga\u010dije ne mo\u017ee biti? S 1995-om je zavr\u0161ilo doba epskih pjesama, a po\u010dela tragikomi\u010dna kazali\u0161na predstava puna velikih nacionalnih rije\u010di, koje nemaju veze s realno\u0161\u0107u ili uvjerenjima, nego li\u010de na audiciju na kojoj se tra\u017ee glumci koji \u0107e najbolje odigrati Daytonskim sporazumom zadani scenarij.<\/p>\n

Ivan Lovrenovi\u0107 u knjizi \u201eBudu\u0107nost nezavr\u0161enog rata\u201c iznosi jo\u0161 nekoliko argumenata u prilog teze kako ratni sukob ima sna\u017eno upori\u0161te u na\u0161oj kulturi i mentalitetu: \u201eSredi\u0161nja na\u0161a tradicija je agonalni, epski diskurs, sazdan na arhai\u010dnom patrijarhalno-mu\u0161kom, herojsko-ratni\u010dkom sistemu vrijednosti, u kojemu se susret s mi\u0161ljenjem druk\u010dijim od svojega u pravilu zavr\u0161ava sukobom, po principu isklju\u010divosti (ili-ili). \/\u2026\/ U tom sistemu borba predstavlja vrhovnu vrijednost, a kompromis predstavlja sve najgore: slabost, sramotu, izdaju, poraz, odustajanje… To je upamtio i jezik: u svim na\u0161im govorima pojam i rije\u010d kompromis jo\u0161 uvijek je asocijacijski neraskidivo sliven u sintagmu truli kompromis, a izraz kompromiser ozna\u010dava \u010dovjeka slaboga karaktera, prevrtljivoga, ‘bez svoga ja’. Nasuprot tomu, atribut koji ozna\u010dava najvi\u0161e vrline, i kojim se \u010daste ‘najve\u0107i sinovi naroda’, jest \u2013 beskompromisnost.\u201c<\/p>\n

Ugo Vlaisavljevi\u0107 u spomenutom eseju navodi jo\u0161 neke karakteristike (po)ratne politike. Npr. uloga ratnih veterana. U postratnim dru\u0161tvima, u kojima se svetim smatra ono \u0161to je poprskano krvlju ratnih heroja, u kojem postoje sveta tla i oltari na kojima se prinose \u017ertve za slobodu naroda\/domovine (Vukovar npr.), veterani igraju ulogu posve\u0107enih ljudi koji su pro\u0161li kroz bitke, pro\u010distili se patnjom i krvlju, i ta njihova posve\u0107enost je izvor politi\u010dkog legitimiteta. Otuda kompromitiranim politi\u010darima podr\u0161ka veterana (okupljenih npr. u \u0161atoru) do\u0111e kao zadnji d\u017eoker koji treba isprati sve kra\u0111e onih koji su izgubili legitimitet, ili ga nisu nikad ni imali jer ne mogu jasno dokazati gdje su bili ‘91. Veterani \u0107e – uslijed neprera\u0111enih ratnih trauma i straha da njihove protra\u0107ene godine \u017eivota nisu bile uzaludne \u2013 uvijek podr\u017eati nacionalisti\u010dke politike i njihove ratne projekte. Druga posve\u0107ena grupa ljudi s politi\u010dkim legitimitetom su \u2013 \u017ertve rata. Njihov glas predstavljaju politi\u010dke i vjerske elite i taj nas glas uvjerava da je na\u0161 narod narod pravednih stradalnika i da stoga megalomanski ciljevi elita na\u0161eg naroda imaju pravo biti ostvareni. \u0160to vi\u0161e \u017ertava, to bolje. \u0160to manje individualnih pri\u010da \u017ertava, to bolje: nacionalnoj ideologiji \u017ertve trebaju kao brojke, kao obezlju\u0111ena, homogena masa iz koje izvire politi\u010dki legitimitet nacionalnih vo\u0111a. \u017divi i njihova sada\u0161njost i budu\u0107nost ostaju na \u010dekanju dok se ne ispo\u0161tuju zahtjevi \u017ertava pro\u0161losti. Tako istraumatizirani glas veterana i krivotvoreni glas \u017ertava kreiraju nastavak ratne politike u pora\u0107u i osiguravaju legitimitet kompromitiranim politi\u010darima. Kad smo ve\u0107 kod na\u0161ih politi\u010dara, recimo i to da je pogre\u0161na teza kako kod nas nema novog rata usprkos njima, nego upravo zahvaljuju\u0107i njima, zahvaljuju\u0107i tome \u0161to su toliko iskompromitirani da nemaju legitimitet i povjerenje naroda dovoljno da povedu narod u novi rat. Ukoliko bi se pojavio neki karizmati\u010dan vo\u0111a koji nije iskompromitiran a zna pogoditi narod u \u017eicu, takav bi bio kadar ponovno povesti narod u rat.<\/p>\n

Rat je kod nas i vi\u0161e od odre\u0111uju\u0107eg faktora pojedinih dru\u0161tvenih sektora, rat je bitna odrednica kolektivnog smisla dru\u0161tva i neizostavan konstitutivni faktor biografije svih generacija dodirnutih ratom, pa i onih nakon 1995. Ratna trauma je fundamentalno iskustvo ovog dru\u0161tva i njegovih pojedinaca. Ljudi i danas stalno pri\u010daju o ratu, slu\u0161aju o ratu i rade\u0107i tako lako bi mogli jednog dana opet ratovati. Neprijatelj se u svakodnevnoj retorici, ma\u0161ti, teorijama zavjera stalno odr\u017eava \u017eivim; danas se s \u201eneprijateljem\u201c mo\u017ee \u010dak i prepucavati na dru\u0161tvenim mre\u017eama pa je do\u017eivljaj jo\u0161 potpuniji u usporedbi s vremenom komunizma kad je neprijatelj tako\u0111er odr\u017eavan \u201ena aparatima\u201c kroz film, vojni rok i obrazovanje. I onda do\u0111e (ne)povoljan povijesni trenutak kad imaginarni neprijatelj doslovno o\u017eivi, tj. bude projiciran na stvarne ljude i krene oru\u017eani sukob (vidi kraj filma \u201eKaraula\u201c!). Sve to zahvaljuju\u0107i trajnom odsustvu dru\u0161tvenopoliti\u010dkog okvira u kojem bi se moglo otvoreno razgovarati o pro\u0161losti. Zbog toga su zadnja dva rata u BiH (1941-1945 i 1992-1995) \u017eivlji nego ikad, iako je od njih pro\u0161lo 70, odnosno 20 godina. Ratovi pro\u0161losti nisu nai\u0161li na objektivan dr\u017eavni sustav koji bi ih preradio i raskrstio s ratnom politikom. Stoga ratna politika kod nas nikad ne prestaje, a povijest se uvijek iznova ponavlja, odre\u0111uje i truje \u017eivote cijelih generacija.<\/p>\n

U takvom dru\u0161tvenopoliti\u010dkom okviru rat funkcionira kao generator smisla. Na ovim trajno nestabilnim prostorima \u2013 zadnjih 150 godina u BiH nema \u010dovjeka koji nije ro\u0111en u jednoj, a umro u drugoj ili tre\u0107oj dr\u017eavi \u2013 rat funkcionira kao doga\u0111aj u kojem nakratko (bar prividno) i\u0161\u010deznu nesigurnost identiteta malih naroda i povr\u0161nost njihovih vrijednosnih sustava, u kojem se identiteti odjednom zbiju i o\u010dvrsnu, u kojem se sve odjednom poslo\u017ei u jasne i pregledne binarne opozicije. Bez sukoba kao generatora smisla bh. dru\u0161tvo je prepasivno, ne mo\u017ee se istrgnuti iz statusa quo i laganog odumiranja. Bh. dru\u0161tvo jednostavno nije sposobno evoluirati u novi stadij razvoja bez nasilnog uni\u0161tenja prethodnog stadija. (Ovo naravno nije apologija rata kao ne\u010deg smislenog, nego poku\u0161aj dijagnoze.)<\/p>\n

Osnovni razlog zaklju\u010danosti ove zemlje u vra\u017ejem krugu rat-poratna politika-rat le\u017ei u tragi\u010dnoj nesposobnosti ve\u0107ine njenih stanovnika da procijene svoj vlastiti stvarni interes, te u nesposobnosti relativiziranja sna\u017eno ukorijenjenih kolektivnih tradicija i mentalitetnih karakteristika koje diktiraju tempo \u017eivota i smrti dru\u0161tva i pred kojima je \u017eivot pojedinca ni\u0161tavan. Te dvije neprevazi\u0111ene nesposobnosti bh. \u010dovjeka i odgovaraju\u0107e, na njima izgra\u0111ene ratne i poratne politike, sugeriraju da je novi rat jednog dana na prostoru BiH itekako izvjestan. Da bi se (novi) rat sprije\u010dio, kod nas nije dovoljno da se bh. \u010dovjeku doka\u017ee da je ratovao za tu\u0111i interes, ne poma\u017eu ni antiratna satira ni fakti\u010dno znanje o korumpiranosti ratnih i poratnih vo\u0111a; da bi se iskora\u010dilo iz za\u010daranog kruga rata, potrebno je raskrstiti sa sveukupnom tradicijom i kulturom u kojima rat dolazi kao logi\u010dan, neminovan i osnovni doga\u0111aj, a \u010dovjek kao pasivni i nemo\u0107ni sudionik onoga \u0161to se mora dogoditi. A to ne\u0107e biti nimalo lako.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Osnovni razlog zaklju\u010danosti ove zemlje u vra\u017ejem krugu rat-poratna politika-rat le\u017ei u tragi\u010dnoj nesposobnosti ve\u0107ine njenih stanovnika da procijene svoj vlastiti stvarni interes, te u nesposobnosti relativiziranja sna\u017eno ukorijenjenih kolektivnih tradicija i mentalitetnih karakteristika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":217761,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-226092","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226092","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=226092"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/226092\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/217761"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=226092"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=226092"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=226092"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}