{"id":225633,"date":"2017-05-04T09:07:49","date_gmt":"2017-05-04T07:07:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=225633"},"modified":"2017-05-04T09:07:49","modified_gmt":"2017-05-04T07:07:49","slug":"medijski-ratovi-rusije-i-zapada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/04\/medijski-ratovi-rusije-i-zapada\/","title":{"rendered":"Medijski ratovi Rusije i Zapada"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Maxime Audinet<\/strong><\/p>\n

\"Maxime<\/a>
\nPovodom desete godi\u0161njice rada kanala RT (neko\u0107: Russia Today), dragulja ruskog javnog audiovizualnog programa proizvedenog za inozemnu publiku, u prosincu 2015., njegovo je uredni\u0161tvo priredilo zanimljiv ske\u010d. Zakrabuljena u sovjetsku uniformu, Margarita Simonjan, glavna urednica tog 24-satnog informativnog kanala, postrojava osoblje u sjedi\u0161tu u ulici Borovaja u Moskvi: Ljuba, sprema\u010dica, \u201cprima zapovijedi izravno iz Kremlja\u201d; ispred \u201czelene pozadine\u201d u studiju, novinarka \u201cu ratnoj zoni\u201d \u010dita s blesimetra na arapskom dok statisti zamaskirani u sirijske borce ispaljuju \u0107orke; inozemni reporteri \u010dame u vla\u017enom zatvoru, a Britanac Kevin Owen, koji radi za kanal, lisicama je vezan za voditeljski pult\u2026 Kao odgovor na brojne optu\u017ebe da je propagandni instrument Kremlja, RT se odlu\u010dio za \u0161alu na vlastiti ra\u010dun. Vladimir Putin je ovu obljetnicu desetlje\u0107a ruskog nastojanja da se nadoknadi zaostatak na polju \u201cjavne diplomacije\u201d (vidi okvir1) iskoristio da podsjeti na glavni cilj transnacionalnog kanala. \u201cKlju\u010dno je da na\u0161 i va\u0161 glas \u010duju (\u2026), ne samo politi\u010dari, nego i obi\u010dni gra\u0111ani u cijelom svijetu\u201d, obznanio je predsjednik.<\/p>\n

\u201cNaran\u010dasta revolucija\u201d 2004. u Ukrajini, koju je Kremlj percipirao kao zapadno uplitanje u vlastito susjedstvo posredstvom instaliranih nevladinih organizacija (NGO-a), bila je prekretnica za rusku vanjsku politiku. Osvijestiv\u0161i svoju slabost po pitanju me\u0111unarodnog utjecaja, Moskva je naredne godine postavila temelje grupacije Russia Today. \u201cInicijalna ideja bila je stvoriti [anglofoni] kanal usredoto\u010den samo na Rusiju. No ubrzo je postalo o\u010dito da je ta ideja osu\u0111ena na neuspjeh\u201d, prisje\u0107a se Simonjan. \u201cKad bismo se ograni\u010dili samo na kremljologe i promatra\u010de Rusije, bila bi to jako mala publika\u201d.1<\/p>\n

Tijekom rusko-gruzijskog rata 2008., kao odgovor na, prema njihovom mi\u0161ljenju, jednostrano izvje\u0161tavanje velikih zapadnih medija o tom konfliktu, redakcija je usvojila ofenzivniju uredni\u010dku strategiju. Misija RT-a tada postaje izrastanje u \u201cglobalni\u201d medij, kadar promicati \u201cdruk\u010diji pogled\u201d na va\u017ene doga\u0111aje. Stavlja se naglasak na internacionalizaciju mre\u017ee. Nakon uspostavljanja arapske verzije, Rusiya Al-Yaum, 2007. godine (danas: RT Arabic), grupacija RT lansirala je \u0161panjolski servis (2009.), potom kanal u SAD-u (2010.), u Velikoj Britaniji (2014.), i kona\u010dno dva online medija za germanofonu i frankofonu publiku (2014.). Televizijski kanal RT France najavljen je za ovu godinu.<\/p>\n

Sa svojih 2100 zaposlenih i s uredima u 19 zemalja, grupacija se razvila zahvaljuju\u0107i zna\u010dajnim sredstvima koja im je na raspolaganje stavila ruska dr\u017eava. Prema anketi Ipsos grupe provedenoj u o\u017eujku 2016. u 38 zemalja, njezine kanale prati 70 milijuna gledatelja tjedno. Te brojke smje\u0161taju RT iza BBC-a (British Broadcasting Corporation), ali ispred Deutsche Wellea i France 24. S osam odnosno 36 milijuna gledatelja tjedno, RT je ujedno i peti najgledaniji internacionalni kanal u SAD-u i Europi, njegovim prioritetnim podru\u010djima. Od po\u010detaka emitiranja, njihov se bud\u017eet udeseterostru\u010dio, s 29 na 290 milijuna eura \u2013 \u0161to \u010dini skoro \u010detvrtinu ruskih javnih dotacija za medije. Kanal se brzo prilagodio promoviranju internetskih sadr\u017eaja, uvelike koriste\u0107i digitalnu tehnologiju (prijenos u\u017eivo, pro\u0161irena stvarnost itd.). Grupacija je otvorila vi\u0161e ra\u010duna na dru\u0161tvenim mre\u017eama, kao i na YouTube-u, gdje se predstavlja kao prvi izvor informacija na svijetu, sa 4,5 milijuna pretplatnika na svim kanalima zajedno. Model kanala Cable News Network (CNN) \u2013 reaktivnost, last minute, infotainement \u2013 i dalje je standard. Vode\u0107a debatna emisija na RT International, CrossTalk, izravno je inspirirana CNN-ovim talk-showom Crossfire (koji se prestao emitirati 2014.), a transfer biv\u0161e voditeljske zvijezde ameri\u010dkog kanala Larryja Kinga 2013. RT ubraja me\u0111u svoje najve\u0107e podvige.<\/p>\n

RT je zami\u0161ljen kao alternativa zapadnim \u201csrednjostruja\u0161kim medijima\u201d, njih pedesetak, prema popisu koji je sastavila redakcija.2 \u201cHtjeli smo razbiti monopol anglosaksonskih masovnih medija u svjetskom toku informacija\u201d, objasnio je Putin prilikom posjeta uredima RT-a, u lipnju 2013. Prema Andreju Kortunovu, direktoru ruskog Vije\u0107a za me\u0111unarodne poslove, \u201cizazov [za RT] nije toliko promovirati pozicije Rusije koliko dovesti u pitanje jednodu\u0161nost zapadnih pozicija, relativizirati zapadnu interpretaciju doga\u0111aja\u201d. \u010cemu uostalom svjedo\u010di i geslo kanala: \u201cQuestion more\u201d (\u201cPitajte vi\u0161e\u201d).<\/p>\n

Otvoreno anga\u017eiran, RT ignorira kontradikciju koja mu\u010di inozemno emitirane zapadne javne kanale: s jedne strane, politi\u010dki zahtjev \u0161irenja informacija kompatibilnih s nacionalnim interesom koji utjelovljuje dr\u017eava-vlasnik; s druge strane, eti\u010dko na\u010delo koje nala\u017ee odre\u0111eni stupanj neovisnosti kako se ne bi doimali propagandisti\u010dkima.3 Prigodom pro\u0161irenja servisa \u201cMonde\u201d BBC-a, u studenom 2016., njegov izvr\u0161ni direktor Tony Hall pri\u010dao je o svojoj viziji \u201ckredibilnog BBC-a, otvorenog prema svijetu, neovisnog i nepristranog koji isporu\u010duje najbolje od na\u0161eg novinarstva\u201d. Sli\u010dno tome, Marie-Christine Saragosse, predsjednica i izvr\u0161na direktorica France M\u00e9dias Monde, u \u010dasopisu Point (5. prosinca 2016.) uvjerava da France 24, koji se financira putem dr\u017eavne pretplate, \u201cnije vladin kanal\u201d.<\/p>\n

Medijsko vi\u0161eglasje?<\/strong><\/p>\n

Neoptere\u0107ena tom dilemom, ekipa RT-a nema potrebu nijekati svoje veze s ruskom dr\u017eavom. U razgovoru s Christiane Amanpour sa CNN-a o kori\u0161tenju RT-a kao vladina instrumenta za reakciju na \u201cproblem negativne slike\u201d Rusije, Anisa Naouai, ameri\u010dka voditeljica RT-ove emisije In the Now, potvrdila je da se tu \u201cnema \u0161to kriti\u201d. Dodala je: \u201cLjudi znaju odakle dolaze na\u0161e subvencije. (\u2026) Pokazujemo li stvari iz ruske to\u010dke gledi\u0161ta? Naravno, jer ta je pozicija marginalizirana. No to je apsurdno pitanje kad dolazi od medija koji propagira gledi\u0161te State Departmenta ve\u0107 dulje od 15 godina\u201d. Strelica je odapeta prema Amanpour, koja je krajem 1990-ih godina bila CNN-ova reporterka s Kosova, dok je njezin mu\u017e James Rubin u istom trenutku zauzimao funkciju glasnogovornika State Departmenta. Vodstvo RT-a, dakle, poima me\u0111unarodno medijsko okru\u017eenje kao prostor u kojemu koegzistira vi\u0161e konkurentskih narativa: \u201cJeste li dosad vi\u0111ali puno primjera objektivnog medijskog izvje\u0161tavanja? (\u2026) Ne postoji objektivnost: postoji onoliko aproksimacija istine koliko postoji razli\u010ditih glasova\u201d, izjavila je Simonjan na portalu Spiegel Online (13. kolovoza 2013.), zauzev\u0161i se za slavljenje pluralizma prije negoli nepristranosti.<\/p>\n

RT daje povla\u0161teno mjesto doga\u0111ajima koji se slabo prenose u zapadnim medijima. Ruski kanal primjerice nastavlja izvje\u0161tavati o ratu u Afganistanu, gdje koalicija predvo\u0111ena SAD-om nastavlja bombardiranje uz relativnu indiferentnost medija (11. velja\u010de). Redovito se bavi ratom u Jemenu, sukobom koji je zasjenjen aktualnim sirijskim doga\u0111anjima. Sredinom velja\u010de ove godine, primjerice, vijesti RT Internationala kao udarnu vijest donose otkri\u0107a britanskih medija4 o nastavku prodaje oru\u017eja Saudijskoj Arabiji unato\u010d slu\u010dajnom bombardiranju sprovoda u listopadu 2016., koji je ostavio 140 mrtvih i vi\u0161e stotina ranjenih.<\/p>\n

Uredni\u010dka politika me\u0111unarodne podru\u017enice RT-a organizirana je oko nekoliko glavnih linija. To su promocija multipolarnog svijeta i suverenisti\u010dkih vrijednosti, kritika atlantizma i ameri\u010dkih hegemonisti\u010dkih nastojanja, pa \u010dak i prokazivanje \u201crusofobije\u201d. U svrhu prono\u0161enja ovih ideja, kanal poziva raznorodne stru\u010dnjake, koji se kre\u0107u od Club de l\u2019Horologe (udru\u017eenja koje okuplja francusku desnicu i ekstremnu desnicu) do ameri\u010dkih pacifista. Politi\u010dari koje pozivaju u emisiju SophieCO tako\u0111er odra\u017eavaju vi\u0161eglasje razli\u010ditih pozicija: ugostili su supredsjednicu partije Die Linke u Bundestagu, Sahru Wagenknecht; kratkotrajnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Donalda Trumpa, Michaela Flynna; kandidata ekstremne desnice na austrijskim predsjedni\u010dkim izborima, Norberta Hofera; biv\u0161eg ministra vanjskih poslova iz reda francuskih socijalista, Huberta V\u00e9drinea, te \u010dak i predsjednicu Nacionalnog fronta (FN), Marine Le Pen. U istoj emisiji u prostor su dobili i brojni drugi svjetski politi\u010dari kao \u0161to je ministar vanjskih poslova Pakistana, Hina Rabbani Khar, biv\u0161i turski predsjednik Abdullah G\u00fcl (Stranka pravde i razvoja, AKP), ili iranski pregovara\u010d o nuklearnom programu u Teheranu. Kona\u010dno, izvje\u0161tavanje o politi\u010dkom \u017eivotu Rusije izbjegava grubu cenzuru, pa se u kalendaru (26. velja\u010de) spominje \u010dak i godi\u0161njica ubojstva ruskog opozicionara Borisa Njemcova.<\/p>\n

Uredni\u010dka linija kanala RT International nije nu\u017eno jednaka liniji lokalnih kanala ili portala. RT se prilago\u0111ava postoje\u0107oj medijskoj ponudi u zemljama u kojima Rusija \u017eeli pro\u0161iriti svoj utjecaj. RT America prenosi tako kritike neoliberalizma i neokonzervativnih diplomatskih pozicija, \u0161to je daleko od uredni\u010dke linije velikih kablovskih nacionalnih kanala, od CNN-a do Fox Newsa. U velja\u010di, u emisiji Keiser Report osu\u0111ivalo se \u010dinjenicu da je novi predsjednik Donald Trump za savjetnike i \u010dlanove svog kabineta imenovao biv\u0161e zaposlenike poslovne banke Goldman Sachs. Taj anti-Wall Street sentiment nije privukao pozornost vodstva ameri\u010dkih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi, koje kanal optu\u017euju zbog podr\u017eavanja republikanskog kandidata na predsjedni\u010dkim izborima. Tu optu\u017ebu ipak treba uzeti s rezervom: primarna intencija RT-a bilo je kritiziranje Hilary Clinton, \u010dija su unilateralna nagnu\u0107a uznemiravala Kremlj, pa se zato inzistiralo na vezama biv\u0161e dr\u017eavne tajnice s neokonzervativnim krugovima, ili prenosilo, u suradnji s WikiLeaksom, informacije o kompromitiraju\u0107oj elektronskoj po\u0161ti kandidatkinje i njezina savjetnika Johna Podeste.<\/p>\n

Nadalje, brojne li\u010dnosti s ljevice, \u010dije talk-showove emitira RT America, istupale su protiv Trumpa. Novinar Ed Schultz nije skrivao simpatije za Bernieja Sandersa, koji mu je dao nekoliko intervjua za vrijeme demokratskih predizbora. Njegov kolega Chris Hedges, dobitnik Pulitzerove nagrade 2002., blizak Noamu Chomskom, i sam se definira kao \u201csocijalist\u201d u alternativnom \u010dasopisu Truthdig, gdje je jedan od urednika. U svojoj emisiji On Contact nekoliko dana nakon Trumpove pobjede, Hedges je, iako je u njoj vidio \u201cmasovno odbijanje neoliberalne politike koju su vodile politi\u010dke i financijske elite\u201d, upozorio da bi \u201cgra\u0111anske slobode, ve\u0107 ozbiljno ugro\u017eene, mogle ustupiti mjesto razularenoj i nemilosrdnoj policijskoj dr\u017eavi\u201d. Kona\u010dno, vjeran svojem \u201cantisistemskom\u201d pristupu, RT America daje prostor kandidatima \u201ctre\u0107e opcije\u201d (Zelena stranka, Libertarijanska stranka), koje konkurentski mediji rijetko pozivaju.<\/p>\n

Na Bliskom istoku, koji je od po\u010detka 2000-ih godina postao medijsko bojno polje na kojemu se sukobljavaju veliki me\u0111unarodni kanali, RT Arabic jadikuje nad destabilizacijom koju je prouzrokovalo \u201carapsko prolje\u0107e\u201d \u2013 zajedno s Al-Jazeerom5 \u2013 i demonizira vojni intervencionizam zapadnih sila u regiji, o kojemu kanal Al-Hurra, koji financira Ameri\u010dki kongres, \u0161uti.<\/p>\n

Pretvaranje kritike u prednost<\/strong><\/p>\n

Kritika uplitanja SAD-a u unutarnje poslove suverenih zemalja tako\u0111er je jedna od omiljenih tema RT-a na \u0161panjolskom, naro\u010dito aktivnog u Meksiku, Argentini i Venezueli. Kanal na \u0161panjolskom promovira antiimperijalisti\u010dki i antiliberalni diskurs sasvim u skladu s latinoameri\u010dkom ljevicom, koju nedvosmisleno podr\u017eava. Prema Johnu Ackermanu koji prati ovu regiju za RT, dobar rezultat Len\u00edna Morena u prvom krugu predsjedni\u010dkih izbora u velja\u010di 2017., pokazao je da \u201cciklus progresivnih vlada u Latinskoj Americi nije okon\u010dan\u201d [Moreno je nakon drugog kruga postao novi ekvadorski predsjednik]. Kada se spominju ekonomske pote\u0161ko\u0107e s kojima se susre\u0107e Venezuela, na kanalu se govori o \u201cekonomskom ratu protiv [predsjednika Nicol\u00e1sa] Madura\u201d (21. velja\u010de 2017), tvrde\u0107i da je opozicija jedina odgovorna za krizu u toj zemlji. Pitanje uloge vlade u \u201clo\u0161em financijskom upravljanju\u201d zemlje ipak je postavljeno u jednom izdanju emisije El Zoom (14. prosinca).<\/p>\n

Stranica RT-a na francuskom jeziku, kao i druge europske podru\u017enice RT-a, pokazuje znatno konzervativnije lice. Ruska multimedijska platforma tu se vrlo malo bavi ekonomskim ili socijalnim pitanjima te je sklonija sigurnosnim temama. Kroz 2016. godinu, na jedan \u010dlanak koji govori o nezaposlenosti, objavili su 17 \u010dlanaka o terorizmu (u odnosu na dva u Le Mondeu i 1,7 u Le Figaru).6 RT pridaje puno vi\u0161e prostora nego drugi mediji \u201cmalim\u201d kandidatima na predsjedni\u010dkim izborima, no vi\u0161e favorizira golisti\u010dkog suverenista Nicolasa Duponta-Aignana nego kandidata Nepokorene Francuske (La France insoumise) Jean-Luca M\u00e9lenchona. Ista je logika na djelu u Velikoj Britaniji, gdje je tada\u0161nji lider Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP), Nigel Farage, na RT UK gostovao 17 puta izme\u0111u 2010. i 2014.,7 puno prije kampanje za \u201cBrexit\u201d koja ga je pretvorila u jednu od klju\u010dnih politi\u010dkih li\u010dnosti.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de francuskih predsjedni\u010dkih izbora, stranica nije \u0161utjela ni o pravnim problemima republikanca Fran\u00e7oisa Fillona (kojeg u Francuskoj \u010desto predstavljaju kao \u201cproruskog\u201d) niti o cacerolazo (lupanje po loncima i \u0161erpama) prosvjedima koje mu prire\u0111uju protivnici na njegovim predizbornim putovanjima. Tako\u0111er se bavi optu\u017ebama za fiktivno zapo\u0161ljavanje u parlamentu koje terete Marine Le Pen, no daje dosta prostora izjavama njezinih odvjetnika i priop\u0107enjima FN-a (17. i 20. velja\u010de). Pokazateljem posebne sklonosti ruskog kanala politi\u010dkoj orijentaciji ove kandidatkinje mo\u017ee se smatrati i integralni prijenos njezine tiskovne konferencije na kojoj je govorila o svojoj viziji francuske vanjske politike, te podsjetila na svoje nastojanje da \u201cve\u017ee Rusiju uz europski kontinent\u201d (23. velja\u010de).<\/p>\n

Sukladno antiliberalnoj liniji RT-a, kandidat stranke Naprijed! (En marche!) Emmanuel Macron svakako u\u017eiva najmanje povoljan tretman. RT se izruguje njegovoj \u201cantisistemskoj\u201d pozi, kvalificiraju\u0107i je kao \u201capsolutnu prevaru\u201d (3. velja\u010de). Usprkos priznanju na multimedijskoj platformi Sputnik (sestrinskom javnom mediju RT-a) da su \u201csmrdljive bombe\u201d koje su dva \u010dlana stranke Republikanaca bacila na Macrona bile sramotne, RT ipak nipo\u0161to ne bi govorio o \u201cnemilosrdnom proganjanju\u201d, kako je to nazvao sam Macron, koji ustrajno upozorava na \u201crusku prijetnju\u201d.8<\/p>\n

RT gleda izuzetno blagonaklono na socijalne prosvjede, naro\u010dito kada oni uklju\u010duju spektakularne scene sukoba s policijom, razbijenih izloga ili po\u017eara koji mogu poslu\u017eiti za \u201cbest of\u201d kolekcije \u201c\u0161okantnih snimki\u201d (30. prosinca 2016). U SAD-u kanal prenosi prosvjede dru\u0161tvenih pokreta kao \u0161to su Occupy Wall Street, Black Lives Matter ili, recentnije, mar\u0161eve protiv Trumpa. Takve snimke nagla\u0161avaju prijelome po kojima pucaju zapadna dru\u0161tva. Stranica podjednako propagira borbu poljoprivrednika C\u00e9drica Herroua, branitelja migranata u francusko-talijanskoj dolini Roye (10. velja\u010de), kao i parole \u201cDa, ovo je na\u0161a zemlja\u201d militanata iz H\u00e9nin-Beaumonta izre\u010dene u filmu \u201cNa\u0161a zemlja\u201d (\u201cChez nous\u201d) Lucasa Belvauxa, koji prikazuje kampanju za op\u0107inske izbore stranke ekstremne desnice koja podsje\u0107a na FN (22. velja\u010de).<\/p>\n

Liberalne demokracije prikazane su kao da su na rubu kaosa, odnosno \u201cgra\u0111anskog rata\u201d (12. sije\u010dnja). Ruski mediji \u010desto izvje\u0161tavaju o industrijskim nesre\u0107ama s ciljem proizvodnje panike: po\u017ear u strojarnici nuklearne centrale u Flamanvilleu (televizijski \u017eurnal 9. velja\u010de), pedesetak slu\u010dajeva respiratornog trovanja zbog nadra\u017euju\u0107eg plina na aerodromu u Hamburgu (12. velja\u010de). To je jedan od na\u010dina relativiziranja tehnolo\u0161kog jaza koji odvaja Rusiju od Zapadne Europe i SAD-a i koji ruske elite i dalje smatraju sredi\u0161njim problemom.<\/p>\n

Poput CNN-a za SAD za vrijeme rata u Iraku, RT postaje instrument ratne komunikacije kad je rije\u010d o izvje\u0161tavanju o sukobima koji predstavljaju strate\u0161ki interes za Rusiju. Kanal stoga revno me\u0111unarodnoj javnosti prenosi slu\u017ebeni ruski pogled na razli\u010dite doga\u0111aje. U Siriji, gdje je RT vi\u0161e puta poslu\u017eio kao govornica predsjedniku Ba\u0161aru al-Asadu, ishod bitke za Alep jasno je pokazao dubinski antagonizam rusko-zapadnog informacijskog rata: nakon \u0161to je sirijska vojska ponovno zauzela grad, RT je na svojim kanalima prenosio slavlje stanovnika Zapadnog Alepa, dok su se skoro svi zapadni mediji fokusirali na humanitarnu situaciju u \u010detvrtima u isto\u010dnom dijelu (vidi okvir2). Druga\u010dije je bilo pri RT-ovom izvje\u0161tavanju o oslobo\u0111enju Mosula od strane ira\u010dkih trupa koje je podr\u017eavala koalicija predvo\u0111ene SAD-om. Tom prilikom pozvan je biv\u0161i britanski diplomat da komentira \u201cneizbje\u017ene civilne \u017ertve\u201d.<\/p>\n

Povijesna je ironija \u0161to je NATO u sije\u010dnju 2014. u Rigi osnovao Centar za izvrsnost strate\u0161ke komunikacije (Strategic Communications Centre of Excellence, Stratcom). Institucija koja se nipo\u0161to nije istaknula svojom brigom za istinu, naro\u010dito za vrijeme rata u biv\u0161oj Jugoslaviji,9 sada ima ambiciju dekonstruirati \u201cinformacijske kampanje\u201d njezina najboljeg neprijatelja, Rusije, pribjegavanjem trenutno popularnoj tehnici \u201c\u010dinjeni\u010dne provjere\u201d (fact-checking).<\/p>\n

RT ne mora brinuti zbog ovakvih inicijativa, jer joj one omogu\u0107avaju da u\u010dvrsti svoj identitet \u201cantisistemskog medija\u201d i da kanalizira protestnu publiku igraju\u0107i na kartu \u201csami protiv svih\u201d. RT-ova ekipa usavr\u0161ila je vje\u0161tinu okretanja kritike u svoju korist. U zaklju\u010dku promotivnog spota snimljenog za desetu godi\u0161njicu kanala, Simonjan se obra\u0107a gledatelju, s osmijehom na usnama: \u201cDakle, tako nas zami\u0161ljate? Imate pravo, upravo tako radimo!\u201d<\/p>\n

\u201cLunch with the FT: Kremlin media star Margarita Simonyan\u201d, Financial Times, London, 29. srpnja 2016.
\n2 Me\u0111u kojima su Le Monde, Le Figaro, Lib\u00e9ration, TF1, France T\u00e9l\u00e9visions i Canal Plus u Francuskoj. Kompletna lista dostupa je na www.msm.rt.com
\n3 Cyril Blet, \u201cLes m\u00e9dias, un instrument de diplomatie publique\u201d, Revue internationale et strat\u00e9gique, vol. 2, br. 78, Pariz, 2010.
\n4 Alice Ross, \u201cBoris Johnson urged UK to continue Saudi arms sales after funeral bombing\u201d, The Guardian, London, 10. velja\u010de 2017.
\n5 Yves Gonzalez-Quijano, \u201cEt l\u2019\u00e9toile d\u2019Al-Jazira p\u00e2lit\u201d, Le Monde diplomatique, svibanj 2012.
\n6 Prebrojavanje je obavio Le Monde diplomatique u digitaliziranoj bazi dnevnika Le Monde i Le Figaro kao i na stranici RT-a.
\n7 Patrick Wintour et Rowena Mason, \u201cNigel Farage\u2019s relationship with Russian media comes under scrutiny\u201d, The Guardian, 31. o\u017eujka 2014.
\n8 Richard Ferrand, \u201cNe laissons pas la Russie d\u00e9stabiliser la pr\u00e9sidentielle en France!\u201d, Le Monde, 14. velja\u010de 2017.
\n9 Serge Halimi i Dominique Vidal, \u201cM\u00e9dias et d\u00e9sinformation\u201d, Le Monde diplomatique, o\u017eujak 2000.<\/p><\/blockquote>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

RT (nekada\u0161nji Russia Today) proizvod je nastojanja ruske dr\u017eave da pobolj\u0161a svoju reputaciju u me\u0111unarodnoj javnosti koja se o Rusiji primarno informira preko zapadnih medija. Iako je program ovoga kanala neosporno uvjetovan strate\u0161kim interesima Kremlja, njegova razli\u010dita me\u0111unarodna izdanja nisu tek puka propagandna oru\u0111a u Putinovim rukama. RT tako nudi benevolentnu sliku vrlo razli\u010ditih politi\u010dkih aktera, od ljevi\u010darskih latinoameri\u010dkih vlada, do francuske predsjedni\u010dke kandidatkinje Marine Le Pen, fleksibilno se prilago\u0111avaju\u0107i razli\u010ditim nacionalnim kontekstima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":225634,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-225633","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225633","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225633"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225633\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/225634"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225633"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225633"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225633"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}