{"id":225486,"date":"2017-05-01T08:00:00","date_gmt":"2017-05-01T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=225486"},"modified":"2017-05-01T08:09:05","modified_gmt":"2017-05-01T06:09:05","slug":"kako-ne-biti-jugoslaven","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/05\/01\/kako-ne-biti-jugoslaven\/","title":{"rendered":"Kako ne biti Jugoslaven?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Viktor Ivan\u010di\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"viktor<\/a>Da li je unisona osuda potpisnika Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku dovoljna? Je li time dovr\u0161en obra\u010dun s Jugoslavenima u Hrvatskoj?<\/p>\n

Naravno da nije. Hrvatska intelektualna zajednica, istina, kvalitetnom je harangom reagirala na tu provokaciju \u2013 na stranu \u0161to bi spomenutu bagru valjalo goniti i sudskim putem, po zakonima prijeke prirode \u2013 no time opasnost od jugoslavenstva nije ni izbliza suzbijena. Jer osim javnih, postoje i privatne \u2013 dakle tajne \u2013 manifestacije devijantnih pona\u0161anja. \u0160to je, primjerice, s onim gra\u0111anima Hrvatske koji Deklaraciju nisu potpisali, a sje\u0107aju se Jugoslavije u povoljnijem svjetlu nego \u0161to je to podno\u0161ljivo? Takvima zasad ne uspijevamo ni u\u0107i u trag.<\/p>\n

A trebali bismo?<\/p>\n

Apsolutno. Radi za\u0161tite nacionalnih interesa valja hrabro zagaziti u prostor li\u010dnih sje\u0107anja i zbrisati Jugoslaviju koja se tamo konzervira, koja \u010du\u010di u zasjedi i \u010deka povoljan trenutak da sukne na otvorenu scenu i poprimi epidemijske razmjere. Opravdano je vjerovati da postoji znatan broj onih koji, preko osobnih memorija, podrivaju Hrvatsku, a da mi to ni ne primje\u0107ujemo.<\/p>\n

Takvi su tako\u0111er Jugoslaveni?<\/p>\n

Bez ikakve sumnje. Jugoslaven je, izme\u0111u ostaloga, svatko onaj tko ne pristaje na discipliniranost i kontrolu sje\u0107anja, tko se predaje neredigiranom pam\u0107enju. Ako netko pamti bolje dane, zna\u010di da ne\u0161to nije u redu s njegovom vjerom u dana\u0161njicu. Ako netko pamti bolje dane iz perioda Jugoslavije, zna\u010di ne samo da nema vjere u dana\u0161nju Hrvatsku, nego je prema njoj otvoreno neprijateljski raspolo\u017een.<\/p>\n

\u010cak i ako se radi o intimi ili pukoj nostalgiji?<\/p>\n

Ne postoji takvo \u0161to kao \u201epuka nostalgija\u201c. Velika je gre\u0161ka vjerovati da postoji bezopasna nostalgija, naro\u010dito kada imamo posla s jugonostalgijom. Kao \u0161to re\u010de poznati demonolog Mitja Velikonja: \u201eNema ve\u0107e uvrede postoje\u0107em poretku od nekriti\u010dkog slavljenja prethodnoga.\u201c<\/p>\n

\u0160to ukoliko osobe devijantnog pona\u0161anja o kojima govorimo ne upra\u017enjavaju \u201enekriti\u010dno slavljenje\u201c prethodnog re\u017eima, nego se prosto sje\u0107aju njegove realnosti?<\/p>\n

Moderni Jugoslaveni najopasnije sorte upravo to i \u010dine: veli\u010daju Jugoslaviju kroz proces realnog pam\u0107enja. Oni polaze od toga da je biv\u0161a dr\u017eava, unato\u010d svim svojim demokratskim deficitima, u svakom pogledu bila superiorna tvorevinama nastalim nakon njenog raspada, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku. Neki od drskijih zelota takvoga profila to \u010dak i javno ekspliciraju. Na primjer: \u201eKada se osvrne\u0161 unatrag, vidi\u0161 \u010disti napredak.\u201c (Viktor Ivan\u010di\u0107, Proletter, travanj 2017.)<\/p>\n

\u0160to ako je to istina?<\/p>\n

Obaveza je po\u0107i od toga da se mi nismo borili i ginuli za istinu, nego za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Ako \u0107emo ve\u0107 pri\u010dati o istini, najve\u0107a istina o Hrvatskoj je da istina Hrvatskoj \u0161kodi.<\/p>\n

Jesu li mo\u017eda tvorci i potpisnici Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku imali namjeru otvoriti upravo taj rascjep, navesti ljude da pomisle kako bi istina mogla biti va\u017enija od dr\u017eave?<\/p>\n

Dakako da jesu. I daleko od toga da se radi o prvome slu\u010daju podmukloga faktografskog ekstremizma, naime nastojanja da se golim \u010dinjenicama oslabi i derogira dr\u017eavotvorni zanos. Stoga Jugoslaveni i op\u0107u hajku koja je protiv njih pokrenuta nastoje preusmjeriti u vlastitu korist, siju\u0107i sumnju u smisao i snagu hrvatske dr\u017eave.<\/p>\n

Na koji na\u010din to \u010dine?<\/p>\n

Oni \u017eele da se uzoran hrvatski domoljub zapita: Za\u0161to je jedna po svemu banalna konstatacija \u2013 da vi\u0161e naroda na ovim prostorima govori istim jezikom, da Hrvat neusporedivo bolje razumije srpski od ma\u0111arskog, da se stanovnik Zagreba mo\u017ee \u010dak i lak\u0161e sporazumjeti sa stanovnikom Beograda, Sarajeva ili Podgorice nego sa stanovnikom Komi\u017ee \u2013 toliko subverzivna? Pa da to potom izraste u sumnju: Ako je registriranje notornoga, ou\u010davanje o\u010diglednoga, do te mjere iritantno, ne\u0107e li onda biti da cijela konstrukcija \u2013 gra\u0111ena u duhu trajnog nesporazuma s realitetom \u2013 po\u010diva na staklenim nogama?<\/p>\n

Je li to mo\u017eda istina?<\/p>\n

Naravno da jest. Utoliko odgovornije i odlu\u010dnije moramo pristupati za\u0161titi re\u010dene konstrukcije, jer istina, rekosmo, ima to svojstvo da Hrvatskoj \u0161kodi. Drugim rije\u010dima: svako pozitivno sje\u0107anje na socijalisti\u010dku Jugoslaviju \u2013 tim vi\u0161e ako je ono autenti\u010dno \u2013 spada u prljavu protuhrvatsku rabotu. Lukavi Jugoslaveni su to itekako dobro razumjeli. Oni otvoreno pokazuju da, u situaciji kada je slu\u017ebena historija stavljena pod dr\u017eavnu kontrolu, ljudsku memoriju ne treba shva\u0107ati lakonski, kao mentalno odmori\u0161te, ve\u0107 kao borbeni stroj.<\/p>\n

Na koji na\u010din to pokazuju?<\/p>\n

Na primjer: \u201e\u0160to ako je na\u0161a pro\u0161lost najrazornija kritika na\u0161e sada\u0161njosti? \u0160to ako je pam\u0107enje \u010din otpora? \u0160to ako prva sabotira svoju svr\u0161enost, a drugo svoju sentimentalnu stati\u010dnost?\u201c (V.I., Proletter, travanj 2017.)<\/p>\n

\u0160to nam je onda \u010diniti?<\/p>\n

Treba se energi\u010dno i svim raspolo\u017eivim sredstvima \u2013 institucionalnim i vaninstitucionalnim \u2013 upustiti u bitku za ispravno sje\u0107anje, preciznije: u bitku protiv nepo\u017eeljnih sje\u0107anja. Nakon \u0161to smo to u\u010dinili s oficijelnom povije\u0161\u0107u, sa \u0161kolskim programima, s kulturnom i medijskom produkcijom, te s nacionalnim knji\u017eevnim kanonom, sada valja provesti i nacionalizaciju sje\u0107anja, ostvariti punu kroatizaciju memorije, ne samo na op\u0107em, ve\u0107 i na pojedina\u010dnom planu.<\/p>\n

Zar to nije velikim dijelom ve\u0107 obavljeno?<\/p>\n

Velikim dijelom jest, no daleko je to od dovoljnoga. Tko se \u017eeli smatrati uzornim hrvatskim domoljubom naprosto mora shvatiti da je pam\u0107enje postupak kroz koji se ovjerava lojalnost voljenoj dr\u017eavi, proces kroz koji se uvje\u017ebavaju mehanizmi konstruktivne cenzure i kreativnog krivotvorenja, dakle strpljiv i samoprijegoran rad na sebi, sve dok ne bude dostignut najvi\u0161i nivo odanosti Hrvatskoj, a to je \u2013 u odnosu na biv\u0161u Jugoslaviju \u2013 faksimilna memorija.<\/p>\n

Zna\u010di da se svako pozitivno sje\u0107anje na socijalisti\u010dku Jugoslaviju mora retu\u0161irati?<\/p>\n

Mo\u017eda je \u201eretu\u0161irati\u201c nedovoljno odrje\u0161it izraz. Socijalisti\u010dku Jugoslaviju treba tu\u0161irati najgu\u0161\u0107im tonovima crnog. Uzoran hrvatski domoljub u tom smislu mora biti dosljedno raspam\u0107en.<\/p>\n

Valjda raspame\u0107en?<\/p>\n

Ne, ne. Hrvati su danas raspame\u0107eni zbog \u010ditavog niza razloga \u2013 mizernih socijalnih prilika, sku\u010denih demokratskih sloboda, zastra\u0161uju\u0107ih nejednakosti, i tako dalje, i tome sli\u010dno \u2013 ali u odnosu na Jugoslaviju i socijalizam du\u017eni su jo\u0161 biti i raspam\u0107eni. Du\u017eni su polo\u017eiti sje\u0107anja pred oltar Domovine.<\/p>\n

Kako to posti\u0107i?<\/p>\n

Idealno bi, dakako, bilo likvidirati ili na neki drugi na\u010din trajno ukloniti kompletan dio populacije stariji od trideset godina, no znamo da je to nemogu\u0107e, kada se ve\u0107 ne radi o Srbima, \u017didovima, Romima i komunistima. S druge strane, na\u017ealost, tehnologija jo\u0161 uvijek nije dovoljno razvijena da se svakom \u017eitelju Republike Hrvatske ugradi memorijska kartica koja sadr\u017ei katalog dopu\u0161tenih podataka, \u0161to bi tako\u0111er bilo integralno rje\u0161enje. Sada, dok takve memorijske kartice nemamo, memorijske krtice neumorno rovare protiv Hrvatske. Stoga nam ostaje da se za op\u0107u i pojedina\u010dnu raspam\u0107enost hrvatskoga stanovni\u0161tva borimo \u017eestokim politi\u010dkim i ideolo\u0161kim radom, uklju\u010duju\u0107i sve metode prisile, zastra\u0161ivanja, propagande, pa i kaznenoga progona pojedinaca koje uhvatimo u nedjelu. Krajnji je \u010das da se toga poduhvatimo, jer situacija postaje paradoksalna na iznimno opasan na\u010din.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/p>\n

\u0160to Hrvatska du\u017ee traje, opasnost od Jugoslavije je sve ve\u0107a. Jugoslaveni to, razumije se, predo\u010davaju na svoj na\u010din: \u0160to Hrvatska du\u017ee traje, Jugoslavija se \u010dini sve dopadljivijom. Ne preokrenemo li trendove, vrijeme radi za njih.<\/p>\n

Mogu li Jugoslaveni, sli\u010dno kao u slu\u010daju javnoga lin\u010da potpisnika Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku, i postupak raspam\u0107ivanja iskoristiti kao argument u svoju korist?<\/p>\n

Neki to ve\u0107 rade. Na primjer: \u201eNametanje obaveze da jugoslavensku i socijalisti\u010dku pro\u0161lost pamtimo isklju\u010divo u mra\u010dnim tonovima najzornije je svjedo\u010danstvo mraka u kojem danas \u017eivimo.\u201c (V.I., Proletter, travanj 2017.) No, ve\u0107 \u0107emo na\u0107i na\u010dina da takvima za\u010depimo usta, a kada to postignemo, nitko ih se ne\u0107e sje\u0107ati, kao ni Jugoslavije. U najmanju ruku, iz one zlobne ocjene da Hrvatska kroz \u010detvrt stolje\u0107a nije bila sposobna niti uni\u0161titi ono \u0161to joj je Jugoslavija ostavila u naslije\u0111e treba izuzeti privatne memorije.<\/p>\n

Kako da uzoran hrvatski domoljub, stariji od trideset, pamti \u017eivot u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji kao traumati\u010dno i mu\u010deni\u010dko iskustvo, a da time ne otpi\u0161e kompletnu svoju mladost?<\/p>\n

Dopu\u0161tena su pozitivna sje\u0107anja na familiju i intimne trenutke, jer ne treba pretjerivati. Obiteljski izleti uz rijeku. Miris pohane piletine. Torta s \u010dokoladom i bademima za sedmi ro\u0111endan. Polja lavande u predve\u010derje. Prvo seksualno iskustvo u \u017ebunju iza trafostanice. Posjet ujaka koji je gastarbajter u Njema\u010dkoj, stra\u017enji sic bijeloga mercedesa nakrcan poklonima\u2026 Ali ni\u0161ta \u0161to bi imalo veze sa sistemom socijalisti\u010dke Jugoslavije ne smije biti upam\u0107eno u povoljnome svjetlu. Takva izdajni\u010dka sje\u0107anja valja u cijelosti prekrivati sna\u017enim kli\u0161ejima koji etiketiraju totalitarnu pro\u0161lost. Zna\u010di, Goli otok, Bleiburg, sedamdesetprva, nesta\u0161ice kave\u2026<\/p>\n

Na primjer?<\/p>\n

Na primjer \u010dinjenicu da su ljudi u socijalizmu bez problema rje\u0161avali svoje stambeno pitanje, da su u\u017eivali besplatno obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalnu sigurnost \u2013 na neusporedivo vi\u0161oj razini nego \u0161to je to slu\u010daj danas \u2013 treba prekriti uspomenama na to da su ljudi sa strahom i nelagodom odlazili u crkvu na nedjeljne mise, \u0161to danas \u010dine potpuno slobodno, pa mogu moliti boga da im rije\u0161i stambeno pitanje, da imaju zdravstvenu za\u0161titu i da u\u017eivaju socijalnu sigurnost.<\/p>\n

Treba li prebrisati i uspomene na samoupravljanje, preko kojeg su radnici sami raspolagali ostvarenim profitom?<\/p>\n

Pod obavezno. Najmanje \u0161to treba uzornome hrvatskom domoljubu je da se prisje\u0107a kako nedemokratski poredak s jednom partijom koja ne dopu\u0161ta eksploataciju radnika mo\u017ee biti manje cini\u010dan od parlamentarne krinke kapitala, od mogu\u0107nosti da se glasa za jednu od stotinu politi\u010dkih stranaka, a da svaka od njih eksploataciju podupire. Kastracija pam\u0107enja jedan je od boljih na\u010dina da uzoran hrvatski domoljub ostvari svoje pravo da bude krvni\u010dki izrabljivan. A usput i da preostale tragove modernosti zbri\u0161e za ra\u010dun ognji\u0161tarskog fanatizma i katoli\u010dke zatucanosti. I da mrzi Srbe, naravno.<\/p>\n

Ipak, kakva je to dr\u017eava Hrvatska ako je najobi\u010dnija ljudska sje\u0107anja mogu ugroziti?<\/p>\n

Je li to pitanje intonirano ironi\u010dno, da znamo postavlja li ga Jugoslaven?<\/p>\n

Intonirano je neironi\u010dno.<\/p>\n

Onda je ta briga potpuno opravdana. Hrvatska je mlada, krhka i uzaludna tvorevina. Jedina njena stvarna kvaliteta le\u017ei u \u010dinjenici da je \u017eelimo. Ali ona ne mo\u017ee na zelenu granu, ne mo\u017ee se ostvariti u punome smislu, ako jugoslavenska pro\u0161lost priti\u0161\u0107e hrvatsku sada\u0161njost svojom superiorno\u0161\u0107u. Nema budu\u0107nosti za dr\u017eavu i naciju koje su kontinuirano ispod nivoa svoje pro\u0161losti. Stoga je uspjeh nacionalne revolucije naju\u017ee povezan sa zaboravom. Sjaj i veli\u010dina Hrvatske posljedica su prevratni\u010dkog djelovanja organizirane demencije.<\/p>\n

Jugoslaveni su oni \u0161to se protive takvome razvojnom obrascu?<\/p>\n

Tako je. Ti kurvini sinovi, sa svojom retroutopijskom perspektivom \u2013 nagnu\u0107em \u0161to ga je jedan drugi demonolog, Predrag Brebanovi\u0107, \u010dak nazvao retro-yu-topijom \u2013 razumjeli su da se ne radi tek o borbi za sje\u0107anja, ve\u0107, prije, o borbi sje\u0107anjem. Oni naprosto ne zaboravljaju. Pona\u0161aju se teroristi\u010dki. Kljukaju se pam\u0107enjem, takore\u0107i, kao kokainski ovisnici: svakoga dana uzimaju po \u0161mrk Jugoslavije radi boljeg uvida u opusto\u0161enu aktualnost. Ti zlo\u010dinci negdje slute da \u2013 \u0161to se Jugoslavije ti\u010de \u2013 neukro\u0107ena memorija sadr\u017ei eksplozivno punjenje, pa svoje ru\u0161ila\u010dke nade pola\u017eu u model tempiranog sje\u0107anja.<\/p>\n

Kakav je to model tempiranog sje\u0107anja?<\/p>\n

Pamti, pa je vrati!<\/p>\n

Prolleter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema budu\u0107nosti za dr\u017eavu i naciju koje su kontinuirano ispod nivoa svoje pro\u0161losti. Stoga je uspjeh nacionalne revolucije naju\u017ee povezan sa zaboravom. Sjaj i veli\u010dina Hrvatske posljedica su prevratni\u010dkog djelovanja organizirane demencije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-225486","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225486","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225486"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225486\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225486"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225486"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225486"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}