{"id":225343,"date":"2017-04-28T09:12:45","date_gmt":"2017-04-28T07:12:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=225343"},"modified":"2017-04-28T09:13:24","modified_gmt":"2017-04-28T07:13:24","slug":"deset-prijedloga-za-borbu-protiv-europske-unije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/28\/deset-prijedloga-za-borbu-protiv-europske-unije\/","title":{"rendered":"Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije"},"content":{"rendered":"

\"EU<\/a><\/p>\n

Ovaj kolektivni tekst (puna lista potpisnika\/ca nalazi se na kraju) nastao je na inicijativu Erica Toussainta, jednog od pokreta\u010da CADTM-ove (Komisija za otpis duga zemljama Tre\u0107eg svijeta) kampanje za otpis duga zemljama Globalnog Juga. Sadr\u017eaj teksta su raspravljali i potpisali aktivisti\/kinje i li\u010dnosti iz vi\u0161e od 15 europskih zemalja koji predstavljaju razli\u010dite snage radikalne i antikapitalisti\u010dke ljevice: Podemos i Izquierda Unida iz \u0160panjolske, portugalski Lijevi blok, Lijeva partija, NPA i Ensemble iz Francuske, Narodno jedinstvo i Antarsija iz Gr\u010dke, radikalna danska ljevica, i aktivisti\/kinje iz Cipra, Slovenije, Bosne i Herzegovine i Ma\u0111arske. Potpisali su ga razni zastupnici\/e stranaka, a me\u0111u potpisnicima\/ama se nalazi i \u0161ef financija grada Madrida, kao i biv\u0161a predsjednica gr\u010dkog parlamenta, te \u010dlanovi\/ice komisije za istinu o gr\u010dkom dugu. Svi potpisnici\/e su uklju\u010deni u trenutne rasprave vezane uz \u201eplan B\u201c za Europu.<\/p>\n

Cilj ovog teksta je analizirati bilancu snaga unutar EU i izraditi niz radikalnih, ali nu\u017enih prijedloga protiv mjera \u201e\u0161tednje\u201c i neoliberalnih politika, kao i alternativu postoje\u0107oj formi europskih integracija.<\/p>\n

Deset prijedloga koji su predlo\u017eeni u ovom tekstu ishod su analiza situacije u Europi od 2010. godine. Prijedlozi su zasnovani i na iskustvu sukoba koji se u prvoj polovini 2015. godine odigrao izme\u0111u Syrize i Troike, kao i na porazu koji je uslijedio nakon toga. Jednako tako u obzir smo uzeli i iskustva iz \u0160panjolske, Irske i Cipra. Nedavni su doga\u0111aji nedvosmisleno ukazali na to da vlade ljevice moraju imati hrabrosti da se odupru naredbama i mjerama europskih vlasti (a ne da ih poslu\u0161aju) i da moraju radikalno raskinuti sa okvirom osniva\u010dkih sporazuma EU. To mora i\u0107i pod ruku sa masovnom narodnom mobilizacijom koju moraju pokrenuti inicijative koje \u0107e poduzimati vlade ljevice. Istovremeno se moraju poduzimati \u010dvrste mjere koje je potrebno uvesti odmah: organizirati reviziju duga u kojoj \u0107e sudjelovati gra\u0111ani\/ke, staviti pod kontrolu priliv i odliv kapitala, socijalizirati financijski i energetski sektor, radikalno reformirati poreski sustav. Neizbje\u017ena debata o euru tako\u0111er se mora provoditi javno, a u nekim zemljama izlazak iz eura je potrebno podr\u017eati i braniti kao opciju.<\/p>\n

Objektivna analiza europskih politika prethodnih godina neizbje\u017eno vodi ka sljede\u0107em zaklju\u010dku: samo sna\u017ene, suverene i unilateralne mjere samoobrane omogu\u0107it \u0107e bilo kojoj progresivnoj nacionalnoj vladi i dru\u0161tvenim snagama koji ju podr\u017eavaju raskid s mjerama \u201e\u0161tednje\u201c i neoliberalizmom, te hvatanje uko\u0161tac sa pitanjima nelegalnog duga.<\/p><\/blockquote>\n

Od maja 2010. godine, pitanje nacionalnog duga postalo je centralnim pitanjem za Gr\u010dku i za ostatak eurozone. Prvi program od 110 milijardi eura koji je Gr\u010dkoj nametnula Troika \u2013 koju sa\u010dinjavaju Europska centralna banka (ECB), Europska komisija (EC) i Me\u0111unarodni monetarni fond (MMF) \u2013 a u svrhu izrade i provedbe ovog programa, proizveo je brutalno pove\u0107anje gr\u010dkog javnog duga. U raznim formama, isto se dogodilo i u Irskoj (2010), Portugalu (2011), Cipru (2013) i \u0160panjolskoj.<\/p>\n

Navedeni program imao je sljede\u0107e osnovne ciljeve:<\/p>\n

Bailout ili spa\u0161avanje privatnih banaka<\/strong> javnim sredstvima kako bi ove privatne banke izbjegle \u0161tetne posljedice svojih vlastitih kreditnih mjehura, i kako bi se izbjeglo novu veliku me\u0111unarodnu financijsku krizu.<\/p>\n

Dati novim javnim kreditorima<\/strong>, koji su zamijenili privatne, enormne mo\u0107i prisile nad vladama i institucijama zemalja periferije kako bi se nametnule: politike radikalnih mjera \u201e\u0161tednje\u201c, deregulacija (nagrizanje ili ukidanje velikog broja radnih beneficija i ostalih socijalnih pogodnosti), privatizacije i stro\u017ea autoritarna kontrola (vidi zadnju to\u010dku).<\/p>\n

Sa\u010duvati opseg eurozone <\/strong>(drugim rije\u010dima prisiliti Gr\u010dku i ostale zemlje periferije da ostanu u eurozoni), \u0161to je mo\u0107an instrument u rukama multinacionalnih korporacija i velikih ekonomija eurozone.<\/p>\n

Neoliberalnim politikama<\/strong> ja\u010de udariti Gr\u010dku pojedina\u010dno, ali i na druge periferne zemlje eurozone, kako bi se dao primjer za sve europske narode.<\/p>\n

U\u010dvrstiti europsku <\/strong>(za EU generalno i za svaku zemlju pojedina\u010dno) autoritarnu formu vladavine, bez pribjegavanja novim eksperimentima koji bi sli\u010dili fa\u0161isti\u010dkim ili nacisti\u010dkim re\u017eimima Franca, Salazara ili Gr\u010dke vojne hunte (1967\u20131974). Ovaj aspekt se \u010desto zanemaruje jer je naglasak na socijalnim i ekonomskim reperkusijama. Autoritarne tendencije unutar EU i eurozone klju\u010dno su pitanje te cilj Europske komisije i velikih korporacija. To je vezano uz izvr\u0161ne ovlasti, ishitrene glasa\u010dke procedure, ograni\u010davanje ili kr\u0161enje mnogih prava, nepo\u0161tivanje volje bira\u010da\/ica, i pored ostaloga, sve ve\u0107u represiju prema pobuni.<\/p>\n

Postoje lekcije koje mo\u017eemo izvu\u0107i iz neuspjeha politike koju je vlada Alexisa Tsiprasa usvojila 2015. godine kako bi razbila okove mjera \u201e\u0161tednje\u201c. Tako\u0111er je potrebno razumjeti i ograni\u010denja manjinske socijalisti\u010dke vlade Antonia Coste u Portugalu.<\/p>\n

Alternativne politike u interesu ljudi moraju istovremeno u\u0107i u borbu sa mjerama \u201e\u0161tednje\u201c, javnim dugom, privatnim bankama, eurozonom i suprotstaviti se autoritarnim tendencijama. Iskustva unutar eurozone u periodu izme\u0111u 2010. i 2016. godine jasno pokazuju da nije mogu\u0107e raskinuti sa mjerama \u201e\u0161tednje\u201c ukoliko se ne ponude odgovori na barem upravo spomenute probleme. Naravno, u obzir moramo uzeti i klimatsku i ekolo\u0161ku krizu. Jednako tako, moramo se suo\u010diti i sa humanitarnom krizom \u010diji je uzrok europska politika fortifikacije granica, bliskoisto\u010dnom krizom i usponom rasizma i ekstremne desnice, redom odgovornih za smrt tolikog broja migranata\/tkinja i tra\u017eitelja\/ki azila na Mediteranu.<\/p>\n

Posebno nakon izbora Donalda Trumpa za ameri\u010dkog predsjednika, te nakon pojave radikalnih pokreta koji su se okupili oko kandidature Berniea Sandersa, a koji su sada pozvani u prve redove borbe protiv Trumpa i njegovog programa, europska radikalna ljevica, sindikati, feministi\u010dki i ekolo\u0161ki pokreti moraju stvarati i graditi veze sa snagama otpora u SAD.<\/p>\n

Veliki dio radikalnih lijevih snaga koje imaju \u010dlanove\/ice unutar parlamenta jo\u0161 uvijek imaju pogre\u0161nu ideju o tome \u0161ta podrazumijevaju EU integracije i eurozona. Jednostavno re\u010deno, oni izgleda u Europskoj uniji vide vi\u0161e prednosti nego nedostataka. Oni smatraju da su EU i eurozona kompatibilne sa povratkom socijalnodemokratskih politika, ne\u0161to manje nepravde i mogu\u0107no\u0161\u0107u ponovne izgradnje ekonomije na kejnzijanskim principima.<\/p>\n

Uzmemo li u obzir iskustva iz 2015. godine, od presudne je va\u017enosti da podr\u017eimo one koji nemaju iluzija o Europskoj uniji i eurozoni i koji predla\u017eu autenti\u010dne ekolo\u0161ke i socijalisti\u010dke perspektive kada je rije\u010d o raskidu sa EU ovakvom kakva postoji. Jasno je da nema govora niti o reformi EU niti o reformi eurozone. Pokazalo se da ih je nemogu\u0107e reformirati na temelju univerzalnog prava glasa i demokratske debate, jer na ovim osnovama nije bilo mogu\u0107e uvjeriti Europsku komisiju, MMF, ECB i konzervativne vlade koje su na vlasti u ve\u0107ini Europe, da prihvate mjere koje bi po\u0161tivale prava i volju gr\u010dkog ili bilo kojeg drugog naroda.<\/p>\n

Referendum od 5. jula, protiv kojeg su se europske institucije borile svim snagama, ucjenom i prisilom (\u010dak su prisilile gr\u010dke banke da zatvore vrata na pet dana prije referenduma), nije ih uvjerio da pristanu na bilo kakve ustupke. Naprotiv, potpuno ignoriraju\u0107i sve demokratske principe, njihovi su zahtjevi postali jo\u0161 nasilniji.<\/p>\n

Naravno, ima mnogo mjera koje bi mogle i trebale biti poduzete na europskom nivou kako bi se potaknula ekonomija, smanjila socijalna nepravda, dug u\u010dinio odr\u017eivim, a demokracija o\u017eivjela. U februaru 2015. godine Yanis Varoufakis, tada gr\u010dki ministar financija, iznio je prijedloge koji su i\u0161li u ovom smjeru kada je sugerirao da se gr\u010dki dug zamijeni za dvije nove vrste obveznica \u2013 ili obveznice indeksirane uz rast[1] ili \u201etrajne\u201c obveznice \u2013 koje nikada ne bi bile otpla\u0107ene kao glavnica, ali bi se trajno ispla\u0107ivala samo kamata. Ovi prijedlozi nisu imali nikakvu \u0161ansu kod europskih vlasti, unato\u010d tome \u0161to su bili umjereni i potpuno ispunjivi.<\/p>\n

Ovo je slu\u010daj i sa mnogim drugim prijedlozima \u010diji je cilj bio olak\u0161anje gr\u010dkoga duga kao i duga mnogih drugih zemalja (zajedni\u010dko priznanje duga, euro-nominirane me\u0111usobne obveznice\u2026). U tehni\u010dkom pogledu, svi ovi prijedlozi su izvedivi, ali u trenutnom politi\u010dkom okviru i bilanci snaga unutar EU, volja da ih se stavi u praksu nedostaje. Progresivna vlada se ne mo\u017ee nadati da \u0107e je neko \u010duti i respektirati, a pogotovo ne da \u0107e joj pomagati Europska komisija,<\/p>\n

ECB i europski mehanizam stabilnosti.[2]<\/p>\n

ECB je u stanju paralizirati bankarski sustav pojedinih zemalja eurozone ne dopu\u0161taju\u0107i njihovim bankama pristup aktivi. Arbitrarna mo\u0107 ECB-a i bankarska unija djeluju kao podr\u0161ka mo\u0107ima prisile koje europske institucije mogu upotrijebiti kako bi se suprotstavile bilo kojoj progresivnoj politici u Europi.<\/p>\n

Sporazumi su postali iznimno restriktivni po pitanju duga i deficita. Europske vlasti koje kontroliraju te politike, mogle bi jednostavno odlu\u010diti derogirati ove regulacije, uzimaju\u0107i u obzir stanje krize u pojedinim zemljama (one to ustvari i \u010dine za \u201eprijateljske\u201c vlade), ali o\u010dito nemaju nikakvu namjeru da to urade.<\/p>\n

Naprotiv, sve strane u pregovorima su se sna\u017eno borile protiv gr\u010dke vlade, premda je ista pokazivala da je iznimno umjerena (najbla\u017ee re\u010deno). Mainstream mediji i brojni europski vo\u0111e Alexisa Tsiprasa i Yanisa Varoufakisa su tretirali kao pobunjenike ili \u010dak radikalne anti-Europljane. Izme\u0111u januara i jula 2015. godine Troika je pokrenula borbu protiv gr\u010dke vlade kako bi narodima Europe pokazala da nema alternative neoliberalnom kapitalizmu.<\/p>\n

Kapitulacija prve Tsiprasove vlade nije bila dovoljna da zadovolji MMF i europsko vodstvo. Nastavljen je pritisak i na drugu Tsiprasovu vladu kako bi se primijenile jo\u0161 stro\u017ee neoliberalne politike, pogotovo napadi na javno vlasni\u0161tvo i socijalne te mirovinske fondove, uz asistiranje krupnom kapitalu kroz uvo\u0111enje dodatnih sudskih i pravnih okvira kojima je favorizirana privatizacija i osnovna strukturalna regresija. Sve ove mjere dovele su do pove\u0107anja nepravdi i do jo\u0161 vi\u0161e prekarnosti.<\/p>\n

Ukoliko se kreditori slo\u017ee sa novim restrukturiranjem duga, bit \u0107e to pod uvjetom da se nastave iste politike. U ovom slu\u010daju, smanjenje duga ne\u0107e biti niti pobjeda niti utjeha. Bit \u0107e to samo mjera kojom \u0107e se osigurati trajno vra\u0107anje duga uz istovremeno oslabljivanje bilo kakvih dru\u0161tvenih borbi.<\/p>\n

Ovo je prva lekcija: ukoliko ne poduzmu stroge, suverene i unilateralne mjere samoobrane, narodi i vlade koje narod glasanjem dovede na vlast da raskinu s mjerama \u201e\u0161tednje\u201c, ne\u0107e mo\u0107i stati ukraj kr\u0161enju ljudskih prava koje poduzimaju kreditori i velike korporacije.<\/p>\n

Neki \u0107e tvrditi da bi ljevica, ukoliko do\u0111e na vlast u Madridu, mogla iskoristiti snagu \u0161panjolske ekonomije (\u010detvrta u eurozoni po iznosu BDP-a), kako bi ispregovarala ustupke koje Tsiprasova vlada nije uspjela. No o kojim ustupcima bi bila rije\u010d? Ponovno uspostaviti proizvodnju i potaknuti zapo\u0161ljavanje kroz \u0161iroku javnu potro\u0161nju i deficite? ECB i Berlin bi se sa jo\u0161 najmanje pet ili \u0161est drugih centara usprotivili takvim politikama! Poduzeti stroge mjere protiv banaka? ECB bi, uz podr\u0161ku Europske komisije, odbila takve politike.<\/p>\n

Sigurno je i sljede\u0107e: kada bi radikalna ljevica u\u0161la u vladu na, primjerice, Cipru, u Irskoj, Portugalu, Sloveniji ili jednoj od tri balti\u010dke dr\u017eave, suo\u010dena sa nepopustljivom Europskom komisijom ili ECB-om, ne bi imala snagu uvjeriti ove institucije da joj dopuste da odustane od mjera \u201e\u0161tednje\u201c, zaustavi privatizacije, razvije javne usluge i drasti\u010dno smanji dug. Ove zemlje \u0107e se morati oduprijeti i donijeti unilateralne mjere u interesu stanovni\u0161tva. Da li bi nekoliko progresivnih vlada zemalja eurozone moglo oformiti front za pregovore? Dobro bi do\u0161lo kada bi se ne\u0161to tako dogodilo, no izgledi su slabi, ako zbog ni\u010deg drugog, onda zbog izbornih politika i planova.<\/p>\n

Ukoliko Jean-Luc M\u00e9lenchon pobijedi na predstoje\u0107im predsjedni\u010dkim izborima u Francuskoj, a njegova koalicija dobije na narednim op\u0107im izborima, da li bi francuska lijevo orijentirana vlada mogla posti\u0107i reformu eura? M\u00e9lenchon i oni uklju\u010deni u njegovu kampanju vjeruju da bi mogla. Opravdano je sumnjati u ovu mogu\u0107nost. Pretpostavimo da M\u00e9lenchon pobijedi i formira vladu s namjerom da uvede socijalne politike i reformira euro. Koje bi bile opcije?<\/p>\n

Sasvim je izgledno da bi si francuska vlada mogla priu\u0161titi neposluh u odnosu na postoje\u0107e sporazume, no izvjesno je da ne bi mogla posti\u0107i dalekose\u017enu reformu cijele eurozone. Da bi se to postiglo, bile bi potrebne istovremene pobjede progresivnih opcija u zemljama centra i u zemljama periferije. Me\u0111utim, jasno je da bi vlada prkosne Francuske koja bi uvela mjere u cilju za\u0161tite svog naroda i naroda svijeta (primjerice otpisom gr\u010dkog duga i duga zemalja u razvoju prema Francuskoj), zajedno sa svojim saveznicima mogla imati pozitivne u\u010dinke na nivou cijele Europe.<\/p>\n

Iz navedenog mo\u017eemo zaklju\u010diti da put izlaska iz krize nije nacionalisti\u010dke prirode. Kao i u pro\u0161losti, tako i danas: potrebno je usvojiti internacionalisti\u010dku strategiju i stremiti europskoj integraciji koja spaja narode koji se protive sada\u0161njoj formi integracije, kojom potpuno dominiraju interesi krupnog kapitala.<\/p>\n

Slabe karike u me\u0111ueuropskom lancu dominacije nalaze se u perifernim zemljama. Da je Syriza usvojila ispravnu strategiju 2015. godine, to bi mo\u017eda bila prekretnica. To se nije dogodilo.<\/p>\n

Druge slabe karike gdje bi radikalna ljevica mogla osvojiti vlast u ne tako dalekoj budu\u0107nosti su Portugal, \u0160panjolska i mo\u017eda Cipar, Irska i Slovenija. Progresivni zaokret ka naprijed ovisio bi o sposobnostima radikalne ljevice da usvoji lekcije iz 2015, \u0161to bi zna\u010dilo da mora iznijeti antikapitalisti\u010dke i demokratske prijedloge koji bi za sobom povukli i \u0161iroku narodnu podr\u0161ku. Bez sumnje, snaga narodnih mobilizacija bit \u0107e odlu\u010duju\u0107i faktor. Ukoliko pritisak za stvarnim i beskompromisnim promjenama ne preplavi ulice, kom\u0161iluke i radna mjesta, budu\u0107nost \u0107e biti veoma mra\u010dna.<\/p>\n

\u00a7<\/p>\n

Kako bismo izbjegli situaciju kojoj smo svjedo\u010dili u Gr\u010dkoj 2015. godine, iznosimo deset prijedloga za dru\u0161tvenu mobilizaciju i poteza koje bi svaka vlada koja istinski radi u interesu ljudi morala povu\u0107i odmah i simultano.<\/p>\n

1. Vlade ljevice moraju na veoma transparentan na\u010din, u skladu sa svojim prija\u0161njim obavezama, iskazati neposlu\u0161nost Europskoj uniji<\/strong><\/p>\n

Stranka ili koalicija stranaka (primjer \u0160panjolske pada na pamet) koje tvrde da vladaju moraju od po\u010detka odbiti prihva\u0107anje mjera \u201e\u0161tednje\u201c, i obe\u0107ati da \u0107e odbiti sve mjere \u010diji je jedini cilj balansiranje prora\u010duna. Moraju re\u0107i: \u201eNe\u0107emo pristati na diktat europskih sporazuma o balansiranju bud\u017eeta jer \u017eelimo pove\u0107ati javne rashode kako bismo se borili protiv antisocijalnih mjera i mjera \u201e\u0161tednje\u201c te pokrenuli ekolo\u0161ku tranziciju.\u201c<\/p>\n

Prvi je korak stoga da se s neposluhom krene jasno i odlu\u010dno. Gr\u010dka kapitulacija nam je pokazala da moramo razbiti iluziju da Europska komisija i ostale europske vlade po\u0161tuju narodnu volju. Ova iluzija mo\u017ee voditi samo ka katastrofi. Moramo pokazati neposluh.<\/p>\n

2. Poziv na narodnu mobilizaciju na nacionalnom i europskom nivou<\/strong><\/p>\n

Takva se inicijativa 2015. godine nije pokazala uspje\u0161nom niti u Gr\u010dkoj niti u ostatku Europe. O\u010digledno je da europski dru\u0161tveni pokreti nisu postigli ve\u0107i uspjeh pozivaju\u0107i na demonstracije, koje su se dogodile, ali nisu bile na nivou potrebnom da bi se iskazala solidarnost sa narodom Gr\u010dke.<\/p>\n

Me\u0111utim, istina je tako\u0111er i da strategija Syrize nije obuhva\u0107ala pozive na narodnu mobilizaciju u Europi, pa niti u samoj Gr\u010dkoj. A kada je Tsiprasova vlada pozvala na mobilizaciju putem referenduma od 5. jula 2015., volja 61.5% Grka i Grkinja koji su odbili prihvatiti zahtjeve kreditora nije po\u0161tovana.<\/p>\n

Prisjetimo se da su od kraja februara 2015. do kraja juna 2015. Yanis Varoufakis i Alexis Tsipras davali izjave u kojima su javnost poku\u0161avali uvjeriti da je sporazum na vidiku i da se situacija pobolj\u0161ava.<\/p>\n

Zamislimo na trenutak da su nakon svakih va\u017enih pregovora objasnili \u0161ta se zapravo zbiva priop\u0107enjima za tisak, izjavama upu\u0107enima medijima i deklaracijama na javnim mjestima \u2013 ispred sredi\u0161ta europskih institucija u Bruxellesu i drugdje. Zamislimo da su otkrili \u0161ta se zapravo doga\u0111a. Do\u0161lo bi do okupljanja tisu\u0107a i desetina tisu\u0107a ljudi, a dru\u0161tvene mre\u017ee bi taj alternativni diskurs prenijele stotinama hiljada ili miliona gra\u0111ana\/ki.<\/p>\n

3. Pokrenuti reviziju duga u kojoj \u0107e sudjelovati gra\u0111ani\/ke<\/strong><\/p>\n

Situacija je razli\u010dita u 28 zemalja \u010dlanica EU, kao i me\u0111u \u010dlanicama eurozone. U nekim europskim zemljama \u2013 npr. u Gr\u010dkoj \u2013 pitanje od najve\u0107eg prioriteta i nu\u017enosti je suspenzija otplate duga kako bi se zadovoljenje socijalnih potreba i osnovnih ljudskih prava apsolutno stavilo na prvo mjesto. To je istovremeno i klju\u010dni element strategije samoobrane.<\/p>\n

U \u0160panjolskoj, Portugalu, na Cipru i u Irskoj, takav poduhvat ovisi o ravnote\u017ei mo\u0107i i trenutnoj ekonomskoj slici. U drugim zemljama je mogu\u0107e najprije napraviti reviziju duga, a potom odlu\u010diti o suspenziji otplate. Potrebno je razmotriti specifi\u010dnost situacije u svakoj zemlji prije negoli se poduzmu ove mjere.<\/p>\n

4. Uspostaviti kontrolu nad tokovima kapitala<\/strong><\/p>\n

Moramo pojasniti \u0161ta ovo zna\u010di. Uspostaviti kontrolu nad tokovima kapitala ne zna\u010di da ljudi ne mogu prebaciti nekoliko stotina eura na ra\u010dune izvan svoje dr\u017eave. Me\u0111unarodne financijske transakcije bi, naravno, bile dopu\u0161tene do odre\u0111enog iznosa. S druge pak strane, iznimno je va\u017eno nametnuti strogu kontrolu nad tokovima kapitala iznad odre\u0111enog iznosa.<\/p>\n

5. Socijalizirati financijski i energetski sektor<\/strong><\/p>\n

Socijalizirati financijski sektor ne zna\u010di naprosto razviti javni bankarski centar. Socijalizirati financijski sektor zna\u010di donijeti odluku o javnom monopolu nad financijskim sektorom, tj. bankama, stambenim \u0161tedionicama i osiguravaju\u0107im ku\u0107ama. Drugim rije\u010dima, socijalizaciju financijskog sektora pod kontrolom gra\u0111ana\/ki; pretvaranje financijskog sektora u javnu uslugu. Naravno, socijalizacija energetskog sektora tako\u0111er bi bila prioritet u sklopu ekolo\u0161ke tranzicije. Ekolo\u0161ka tranzicija se ne mo\u017ee dogoditi bez da postoji javni monopol nad proizvodnjom i distribucijom u energetskom sektoru.<\/p>\n

6. Stvoriti dodatnu, nekonvertibilnu valutu i braniti pravo da se iza\u0111e iz eurozone<\/strong><\/p>\n

Bilo da je rije\u010d o ostanku ili izlasku iz eurozone, potrebno je stvoriti komplementarnu, nekonvertibilnu valutu. Drugim rije\u010dima, valutu koja \u0107e se koristiti lokalno, za razmjenu unutar dr\u017eave \u2013 primjerice za pla\u0107anje uve\u0107anih penzija, pove\u0107anje pla\u0107a za javne slu\u017ebenike, poreze, javne usluge i sli\u010dno. Upotreba komplementarne valute omogu\u0107ava djelomi\u010dno olak\u0161anje u odnosu na diktat eura i Europske centralne banke.<\/p>\n

Naravno, debatu o eurozoni nije mogu\u0107e izbje\u0107i. U nekim zemljama, izlazak iz eurozone je opcija koju politi\u010dke partije, sindikati i drugi dru\u0161tveni pokreti moraju braniti. Nekoliko zemalja eurozone ne\u0107e mo\u0107i uistinu raskinuti sa programima mjera \u201e\u0161tednje\u201c i krenuti u eko-socijalisti\u010dku tranziciju bez izlaska iz eurozone. U slu\u010daju izlaska trebala bi se implementirati redistributivna monetarna reforma iliti ubiranje posebnih progresivnih poreza na prihode iznad 200.000 eura. Taj prijedlog bi se odnosio samo na gotovinska sredstva, a ne na osobno vlasni\u0161tvo (prvu nekretninu itsl.).<\/p>\n

Primjenjuju\u0107i progresivni valutni te\u010daj pri promjeni iz eura ka novoj valuti, koli\u010dina gotovine u rukama 1% najbogatijih bi se smanjila, a bogatstvo bi se redistribuiralo ku\u0107anstvima.<\/p>\n

7. Implementirati radikalnu poresku reformu<\/strong><\/p>\n

Ukinuti PDV na osnovna potro\u0161a\u010dka dobra i usluge, poput hrane, elektri\u010dne energije i vode (do odre\u0111enog nivoa potro\u0161nje po pojedincu\/ki), kao i na druge osnovne komunalne usluge. S druge strane, potrebno je pove\u0107ati PDV na luksuzna dobra i usluge. Moramo pove\u0107ati i poreze na korporativnu dobit i prihode iznad odre\u0111enog iznosa \u2013 drugim rije\u010dima, progresivni porez na dohodak, bogatstvo, i luksuzne rezidencije. Reforma poreskog sustava treba proizvesti direktne i trenutne efekte: veoma zna\u010dajno smanjenje direktnih i indirektnih poreza za ve\u0107inu stanovni\u0161tva i veoma zna\u010dajno pove\u0107anje istih za najbogatijih 10% i velike korporacije. Tako\u0111er, moraju biti poduzete stroge mjere protiv prevare i utaje poreza.
\n
\n8. Deprivatizirati \u2013 \u201eotkupiti\u201c \u2013 privatizirane kompanije za simboli\u010dni iznos od 1 eura<\/strong><\/p>\n

Platiti simboli\u010dni iznos od 1 eura onima koji su se kroz privatizaciju obogatili bila bi prikladna gesta, a oja\u010dala bi i pro\u0161irila javni sektor pod kontrolom gra\u0111ana\/ki.<\/p>\n

9. Implementirati \u0161iroki vanredni plan za stvaranje dru\u0161tveno korisnih poslova i za ekonomsku pravdu<\/strong><\/p>\n

Reducirati radno vrijeme bez reduciranja pla\u0107a. Opozvati antisocijalne zakone i usvojiti zakone kojima bi se popravila situacija po pitanju brutalnosti hipotekarnih dugova kojima su najvi\u0161e pogo\u0111enezemlje poput \u0160panjolske, Irske i Gr\u010dke (ali i mnoge druge zemlje). Ovo bi se moglo popraviti usvajanjem odgovaraju\u0107ih zakona kojima bi se izbjegli sudski postupci (jer se mnoga ku\u0107anstva suo\u010davaju sa pravnim radnjama koje zahtijevaju kreditori, tj. banke).<\/p>\n

Primjerice, parlamenti bi mogli usvojiti zakon kojim bi se poni\u0161tili hipotekarni dugovi ispod 150.000 eura i na taj na\u010din staviti \u201eto\u010dku na i\u201c u ovakvim slu\u010dajevima. Moglo bi se provesti program \u0161iroke dru\u0161tvene potro\u0161nje kojim bi se poticalo zapo\u0161ljavanje i dru\u0161tveno korisne djelatnosti, \u010dime bi se stimulirala lokalna proizvodnja i distribucija.<\/p>\n

10. Inicirati istinski konstitutivni proces<\/strong><\/p>\n

Ovo ne podrazumijeva ustavne promjene unutar postoje\u0107eg okvira parlamentarnih institucija. To podrazumijeva raspu\u0161tanje parlamenta i biranje ustavotvorne skup\u0161tine direktnim glasanjem.<\/p>\n

\u00a7<\/p>\n

Ovo je 10 glavnih prijedloga za raspravu. No, jedno je izvjesno: mjere koje je potrebno poduzeti moraju zahva\u0107ati u korijen problema i moraju biti primijenjene istovremeno, jer nam je potreban koherentan program. Raskid sa mjerama \u201e\u0161tednje\u201c se ne mo\u017ee posti\u0107i ako od samog starta ne poduzmemo radikalne mjere protiv krupnog kapitala.<\/p>\n

Oni koji nas uvjeravaju da je mogu\u0107e posti\u0107i ovaj cilj bez da se krene tim putem samo stvaraju konfuziju i blokiraju svaki stvarni progres. Arhitektura Europe i razmjer kapitalisti\u010dke krize ne ostavljaju prostora za neokejnzijanske ili produktivisti\u010dke politike. Eko-socijalizam mora biti stavljen u sredi\u0161te rasprave, a ne ostavljen po strani. Neposredni i konkretni prijedlozi se moraju pojaviti. Moramo iznijeti borbu protiv mjera \u201e\u0161tednje\u201c i pokrenuti proces eko-socijalisti\u010dke tranzicije. To je apsolutna i hitna nu\u017enost.<\/p>\n

Puna lista potpisnika: http:\/\/www.cadtm.org\/The-Challenges-of-the-Left-in-the<\/a><\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[1] Rije\u010d je o vrsti otplate duga koja je vezana uz rast. Dakle, dug se otpla\u0107uje samo ukoliko postoji ekonomski rast. (op. prev.)<\/p>\n

[2] Europski mehanizam stabilnosti je entitet za upravljanje krizom eurozone. 2012. godine ovaj je pakt zamijenio druga dva mehanizma (European Financial Stability Facility i European Financial Stabilization Mechanism) koji su bili uvedeni kao odgovor na krizu javnoga duga u eurozoni. Ovaj se pakt odnosi samo na \u010dlanice EU koje su dijelom eurozone. Ukoliko do\u0111e do prijetnje stabilnosti eurozone, ova europska financijska institucija bi trebala garantirati financijsku pomo\u0107 (zajmove) zemlji koja se na\u0111e u pote\u0161ko\u0107ama. Uvjeti za dobijanje ove pomo\u0107i veoma su strogi. Videti: http:\/\/www.esm.europa.eu\/<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prijedlozi su zasnovani i na iskustvu sukoba koji se u prvoj polovini 2015. godine odigrao izme\u0111u Syrize i Troike, kao i na porazu koji je uslijedio nakon toga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-225343","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225343","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225343"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225343\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225343"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225343"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225343"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}