{"id":225149,"date":"2017-04-25T07:40:23","date_gmt":"2017-04-25T05:40:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=225149"},"modified":"2017-04-25T07:40:23","modified_gmt":"2017-04-25T05:40:23","slug":"populizam-uvijek-pobjeduje-uz-pomoc-elita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/04\/25\/populizam-uvijek-pobjeduje-uz-pomoc-elita\/","title":{"rendered":"Populizam uvijek pobje\u0111uje uz pomo\u0107 elita"},"content":{"rendered":"

\"Jan-Werner<\/a>Njema\u010dki politolog Jan-Werner M\u00fcller na ameri\u010dkom Sveu\u010dili\u0161tu Princeton bavi se fenomenom populizma. U Hrvatskoj mu je lani objavljena knjiga \u2018\u0160to je populizam?\u2019 u izdanju TIM pressa.<\/p>\n

Koje okolnosti doprinose eksploziji desni\u010darskog populizma u Evropi i Sjedinjenim Dr\u017eavama, je li to kriza politi\u010dke reprezentacije, ekonomska kriza ili ne\u0161to tre\u0107e? Da parafraziramo Hannah Arendt, koji su korijeni populizma?<\/strong><\/p>\n

Populizam je uvijek oblik antipluralizma i u tom smislu je svugdje isti. Ipak, to ne zna\u010di da su razlozi njegovog uspona svugdje isti i uvijek moramo voditi ra\u010duna o specifi\u010dnim nacionalnim konstelacijama. Dakle uniformna monokauzalna obja\u0161njenja tipa \u2018za sve je kriv neoliberalizam\u2019 nisu uvjerljiva. Kao \u0161to je to radila Arendt, i mi trebamo razmi\u0161ljati o sinergiji razli\u010ditih elemenata, a ne o jedinstvenom uzroku ili korijenu. Naravno da ekonomski problemi igraju zna\u010dajnu ulogu, jednako kao i o\u010digledna moralna propast profesionalnih politi\u010dara, \u010demu svjedo\u010dimo u Francuskoj. Ali ono \u0161to se jo\u0161 jasnije mo\u017ee detektirati na op\u0107oj razini jest rastu\u0107i razdor izme\u0111u zagovornika otvorenosti \u2013 u smislu kulturne i ekonomske globalizacije, ali i otvorenosti prema etni\u010dkim, vjerskim i seksualnim manjinama u lokalnim sredinama \u2013 i zagovornika zatvaranja. Iako to ne zna\u010di da je populistima su\u0111eno da trijumfiraju, konflikt je onaj kontekst u kojemu oni uspijevaju, jer oni su ti koji tvrde da znaju tko i \u0161to pripada u neku zajednicu, a tko ne. Populisti uvijek nude neki oblik identitetske politike.<\/p>\n

Napad na neovisne institucije<\/strong><\/p>\n

Mnoge vo\u0111e naziva se populistima, ali nisu svi takvi. Kako vi definirate populizam i uz pomo\u0107 kojih kriterija?<\/strong><\/p>\n

Populisti uvijek tvrde da oni i samo oni istinski predstavljaju narod. Ova, na prvu loptu mo\u017eda bezazlena retorika ima dvije vrlo \u0161tetne posljedice. Prva je ta da se njome svi ostali politi\u010dki akteri odbacuju kao pripadnici korumpirane elite koja slu\u017ei samo sebi. Drugo, gra\u0111anima koji ne podr\u017eavaju populiste osporava se njihov status \u2018ispravnih\u2019 \u010dlanova naroda. Drugim rije\u010dima, populisti nisu samo protivnici establi\u0161menta, kakvima se predstavljaju kad su u opoziciji, ve\u0107 im je klju\u010dna karakteristika antipluralizam. Taj se antipluralizam manifestira u obliku isklju\u010divanja na razini partijske politike \u2013 svi drugi politi\u010dari su \u2018korumpirani\u2019 \u2013 i na razini isklju\u010divanja gra\u0111ana, gdje se protivnici populista izjedna\u010davaju s izdajnicima naroda. Tako\u0111er, populisti svako politi\u010dko pitanje istog trenutka moraliziraju: za njih ne postoji legitimno neslaganje oko politika i vrijednosti, samo ispravni protiv korumpiranih i podmuklih.<\/p>\n

Tvrdite da je iznimno va\u017eno ne izjedna\u010davati populizam i nacionalizam\/rasizam. Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Populizam je tvrdnja o ne\u010dijem odnosu prema navodnom \u2018pravom\u2019 narodu. U tom smislu on ima formalan, relativno apstraktan karakter. No istovremeno mu treba i konkretan sadr\u017eaj kojim bi objasnio tko je taj pravi narod, a tko u njega ne pripada. U tom smislu nacionalizam populistima mo\u017ee biti vrlo koristan, ali nacionalizam, \u010dak i rasizam, mo\u017ee postati utjecajan \u010dak i ako politi\u010dari nisu populisti. Primjerice, nizozemski politi\u010dar Geert Wilders, koji jest populist, pro\u0161ao je na izborima u o\u017eujku lo\u0161ije nego \u0161to se o\u010dekivalo, iako se te\u0161ko mo\u017ee re\u0107i da je \u2018izgubio\u2019. S druge strane, njegov glavni mainstream oponent i pobjednik izbora, liberalni premijer Mark Rutte, primjenjivao je retoriku koja je vrlo sli\u010dna Wildersovoj, primjerice poru\u010divao je imigrantima da napuste zemlju ako se ne \u017eele pona\u0161ati \u2018normalno\u2019. Rutte nije postao populist niti je tvrdio da je on jedini predstavnik autenti\u010dnog nizozemskog naroda, ali je politi\u010dku kulturu pomaknuo udesno bez ikakve propisne demokratske autorizacije gra\u0111ana.<\/p>\n

Za\u0161to je populizam prijetnja demokraciji?<\/strong><\/p>\n

Demokracija je, kao \u0161to je rekao moj sunarodnjak J\u00fcrgen Habermas, pluralisti\u010dka zato \u0161to je narod imenica koja dolazi u pluralu. \u010cak i ako populisti ne do\u0111u na vlast, populisti\u010dka retorika \u0161teti politi\u010dkoj kulturi jer podriva postoje\u0107e institucije. Na kraju krajeva, moraju nekako objasniti kako to da su ba\u0161 oni jedini autenti\u010dni predstavnici naroda a ipak ne uspijevaju osvojiti veliku ve\u0107inu glasova. Da bi to u\u010dinili, oni \u0107e sugerirati da sistemom treba manipulirati; sjetimo se nedavnih izbora u Austriji i Americi, gdje je Donald Trump u jednom trenutku rekao da ne\u0107e prihvatiti rezultate izbora ako na njima ne pobijedi. Naravno da je u demokraciji svatko slobodan kritizirati izborni sustav, ali govoriti \u2018budu\u0107i da mi nismo pobijedili, zna\u010di da je sistem namje\u0161ten\u2019 nije demokratski argument.<\/p>\n

Mo\u017eete li opisati vladaju\u0107i stil populista?<\/strong><\/p>\n

Populisti napadaju neovisne institucije kao \u0161to su ustavni sudovi i mediji, progla\u0161avaju\u0107i ih neprijateljima naroda. Oni su jedini koji provode istinsku volju pravog naroda, pa kao takvi imaju pravo na sve one koji ih kritiziraju ili poku\u0161aju blokirati udariti nekom zakonskom odlukom u ime demokracije. Tako\u0111er, jako im je va\u017eno diskreditirati proteste civilnog dru\u0161tva, i to ne samo zbog simboli\u010dkih razloga, jer u njihovom diskursu civilno dru\u0161tvo ne mo\u017ee biti dio naroda ako se suprotstavlja njegovim jedinim autenti\u010dnim predstavnicima. Upravo zato oni \u0107e uvijek tvrditi da proteste financiraju i organiziraju strane sile, poput CIA-e, Sorosa ili Lufthanse, kao u slu\u010daju Gezi protesta u Turskoj.<\/p>\n

Snaga argumenata<\/strong>
\n
\nSmatrate da nije dobro isklju\u010divati populiste samo zato \u0161to su oni isklju\u010divi. Kako bismo se onda s njima trebali nositi?<\/strong><\/p>\n

Potpuno isklju\u010divanje populista iz politi\u010dke debate nije ispravno ni na strate\u0161koj ni na moralnoj razini. Isklju\u010divanjem se zapravo potvr\u0111uje teza koju populisti uvijek govore svojim prista\u0161ama, ona da ih elite \u017eele u\u0161utkati, da ih se boje i da im name\u0107u tabue. Ali to je krivo i s to\u010dke gledi\u0161ta demokratske teorije jer populisti ipak, naro\u010dito ako su njihove stranke u parlamentu, predstavljaju gra\u0111ane, a ti gra\u0111ani zaslu\u017euju ozbiljan politi\u010dki anga\u017eman. Zato je po\u017eeljna otvorena rasprava u kojoj \u0107emo se oslanjati na snagu argumenata. Ali u toj debati va\u017eno je povu\u0107i jasne granice, primjerice kada populist sugerira da Angela Merkel namjerava Volk zamijeniti Sirijcima, treba pojasniti da to nije normalna demokratska debata ve\u0107 teorija urote. Jedino tako \u0107e biti mogu\u0107e da gra\u0111ani, pa \u010dak i oni koji se sla\u017eu s nekim populisti\u010dkim politikama, uvide opasnosti takve retorike. Pitanje kako se nositi s populistima \u010desto se tretira kao pitanje makijavelijanske strategije, je li va\u017enije imati bolji \u2018narativ\u2019 ili bolji PR, no radi se o tome da treba ponuditi uvjerljiviji politi\u010dki sadr\u017eaj.<\/p>\n

Populistima se smatraju politi\u010dari i s ljevice i s desnice, i Erdogan, i Viktor Orban i Hugo Chavez. Kako razlikujete \u2018normalnu\u2019 politiku ljevice i ljevi\u010darski populizam?<\/strong><\/p>\n

Nikada nisam shvatio za\u0161to neki zagovornici ljevi\u010darskog populizma smatraju da socijalisti i socijaldemokrati mogu profitirati od populizma. Jer ako populizam shva\u0107aju onako kako ga ja shva\u0107am, dakle kao antipluralizam, onda to nije ni\u0161ta drugo nego prijetnja demokraciji. Ako misle \u2018moramo komunicirati s ljudima na jednostavniji na\u010din jer oni ne shva\u0107aju kompleksne pojmove\u2019, tada to otkriva samo duboko patroniziraju\u0107i stav. Ve\u0107inu onoga \u0161to izvjesni teoreti\u010dari vide kao korisno u populizmu mo\u017ee se dobiti i iz teorija kulturne hegemonije koje nisu antipluralisti\u010dke.<\/p>\n

Brexit i pobjeda Donalda Trumpa dva su fenomena za koja obja\u0161njenja variraju od onih da su bira\u010di koji su za njih glasali rasisti, do onih da je uzrok strah proiza\u0161ao iz ekonomske nejednakosti i depriviranosti. Kako biste ih vi objasnili?<\/strong><\/p>\n

Tvrdnja da su pobjede Brexita i Trumpa nastale na valu populizma koji \u0107e pregaziti elite, unato\u010d tome \u0161to je taj val u Nizozemskoj privremeno zaustavljen, duboko je obmanjuju\u0107a. Do Brexita nije doveo samo vo\u0111a UKIP-a Nigel Farage, dapa\u010de, rezultat referenduma klju\u010dno se oslanjao na konzervativni establi\u0161ment \u010diji su predstavnici dugogodi\u0161nji \u010dlanovi Konzervativne stranke Boris Johnson i Michael Gove, a put za Brexit odavno je po\u010dela trasirati i duboko antievropska britanska \u0161tampa. Sli\u010dno tome, ni Trump nije do\u0161ao kao kandidat novog, antisistemskog protestnog pokreta odozdo, ve\u0107 je on bio predstavnik stare etablirane stranke, tako\u0111er uz blagoslov republikanskih te\u0161ka\u0161a kao \u0161to su Rudy Giuliani, Newt Gingrich i Chris Christie. Ono \u0161to se u Americi dogodilo u studenome nije bio neovisni trijumf populizma, ve\u0107 potvrda toga koliko je ameri\u010dka politika postala strana\u010dka: 90 posto republikanaca glasalo je za Trumpa i oni o\u010dito nisu mogli ni zamisliti da glasaju za demokrate, koliko god su istra\u017eivanja bilje\u017eila duboko nepovjerenje prema Trumpu. Do dana dana\u0161njeg nijedan desni populist nije do\u0161ao na vlast u Sjevernoj Americi ili Zapadnoj Evropi bez kolaboracije etabliranih konzervativnih elita. Medijski prikazi o nezaustavljivoj najezdi, ili pak ono \u0161to Marine Le Pen promovira kao teoriju domina gdje elite padaju jedna za drugom, zna\u010dajno precjenjuju mo\u0107 populista i skre\u0107u pozornost s odgovornosti konzervativaca za takve pojave.
\nPortal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jan-Werner M\u00fcller: Tvrdnja da su pobjede Brexita i Trumpa nastale na valu populizma koji \u0107e pregaziti elite duboko je obmanjuju\u0107a. Do dana dana\u0161njeg nijedan desni populist nije do\u0161ao na vlast u Sjevernoj Americi ili Zapadnoj Evropi bez kolaboracije etabliranih konzervativnih elita slika iz galerije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":225150,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-225149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225149"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225149\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/225150"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}